Povežite se sa nama

FOKUS

TEROR LAŽNIH DOJAVA: Utjerivanje straha

Objavljeno prije

na

Prvi put u Crnoj Gori prekinut je jedan sportski događaj zbog dojave o postavljenoj bombi. Košarkaški meć Budućnost-Mornar završio se deset minuta nakon početka. U Sportskom centru Morača u isto vrijeme je zakazana polumaturska svečanost O.Š. ,,Vuk Karadžić”. Zabrinuti roditelji su čekali sa djecom da specijalci pregledaju svečanu salu. Jedna od majki komentarisala je: ,,Lažna dojava, a što će biti ako jednom ne bude, pa pukne”. Panici se ne gleda u zube, ona zna biti stvarna baz obzira da li su realni razlozi za nju.

Učestale dojave uzbunjuju javnost u Podgorici posljednjih mjesec dana. Uoči prvomajskih praznika evakuisano je i Specijalno državno tužilaštvo. Dojavu o bombi policija je prvo dobila iz Srbije, da bi nešto kasnije osoba iz Bosne i Hercegovine zvala i tužioce. Uzbunjivači su toliko drski da su prilikom jedne od ranijih dojava zvali direktno u sjedište Specijalne antiterorističke jedinice.

Pored ove dvije lažne dojave, tokom aprila na udaru su konstantno bili šoping centri Delta siti i Kapital plaza, hoteli Hemera, Hilton i Ramada, te diskoteka Bigl. Fos media je izvijestila da je 1. maja oko 21 sat Ambasada SAD uputila upozorenje da je postavljena bomba u hotelu Splendid u Bečićima. Uprava hotela je to demantovala.

Iako je serija dojava o bombama startovala prije mjesec, javnost ne zna da li ima pomaka u istrazi. Iz policije su saopštili da su svi pozivi registrovani sa pripejd kartica iz Srbije i Bosne i Hercegovine, koje su korištene samo u tu svrhu i više nijesu u funkciji.

Policija je uz pomoć Interpola i međunarodne policijske saradnje od Srbije i BiH zatražila identifikovanje odgovornih.

Stručnjaci za telekomukacije su objasnili da to što neko posredstvom pripejd broja uputi prijetnju, ne znači da ne može biti otkriven. Međutim, kako su pozivi došli iz okruženja, neophodno je uključivanje tamošnjih policija. I pored toga što se naši zvaničnici hvale da imaju odličnu saradnju sa regionalnim bezbjednosnim službama, ova istraga, iako je prioritet, teče sporo.

,,Neophodno je da služba hitno reaguje. Iako su se pozivi desili sa teritorija zemalja u okruženju, treba sve učiniti da se što prije utvrdi ko su počinioci. Ako se to ne uradi u skorije vrijeme, Crna Gora će biti u ozbiljnom problemu”, kaže za Monitor privatni detektiv Vladan Pavićević.

On napominje da je na testu i poštovanje kolega iz okruženja prema crnogorskim službama. ,,Postoje naučni, forenzički metodi da se otkriju počinioci, no vidjećemo da li će to službe susjednih zemalja uraditi. Ukoliko ne urade i ne odgovore na zahtjeve Crne Gore, ostaje mrlja na saradnji ali i poštovanju crnogorske strane. Svakako treba biti svjesan da je Crna Gora izložena bezbjednosnom riziku”.

Dok stručnjaci upozoravaju da je na djelu specijalni rat, te da ovakav način uznemiravanja javnosti spada u jednu vrstu terorizma, nadležni uglavnom ćute. A i kada se oglase najodgovorniji, premijer i ministar MUP-a, hrabre sebe i nas izjavama o bezbjednosnoj situaciji na zavidnom nivou.

Čak i provladini mediji pišu da do sada serija lažnih dojava nije ozbiljno shvaćena i da je bilo propusta u istrazi. Pobjeda navodi da iako je crnogorska policija stupila u kontakt sa kolegama iz Srbije i Bosne i Hercegovine, nadležna tužilaštva u tim državama nijesu naložila istragu u ovim slučajevima. Navodno, još im nije stigao zahtjev iz Crne Gore, shodno međunarodnoj pravnoj pomoći!

Crnogorski Nacionalni centralni biro Interpola je saopštio da ne isključuje nijedan motiv serije lažnih dojava o navodno postavljenim bombama u Podgorici. Pavićević ističe da ove pojave imaju tri komponente rizika.

Prva je ekonomski lobi i mogućnost nanošenja štete konkurenciji. Kako su na meti bili šoping molovi, hoteli i diskoteka ovaj motiv ne treba isključiti. Monitoru su iz menadžmenta Delte kazali da nijesu pravili računicu koliko su novca izgubili zbog tri evakuacije šoping centra u posljednjih mjesec dana. I ranije je bilo lažnih dojava o bombama kao vida slabljenja konkurencije, slučajevi zabilježeni za doček Nove 2015. u budvanskim diskotekama.

Pavićević navodi da je druga mogućnost obračun kriminalnih grupa. Podsjeća na nedavni slučaj aktiviranja bombe u vozilu u pokretu usred bijela dana na prometnoj saobraćajnici u Herceg Novom. ,,Ovdje su obračuni kriminalnih grupa na nivou terorizma. Oni imaju sve elemente aktivnosti koje su odlika određenih terorističkih grupacija”, kaže Pavićević.

U obračunima kriminalnih klanova česte su bile lažne dojave o postavljenim bombama u primorskim diskotekama Maksimus, Sparta, Trokadero. Kriminalni klanovi su ovom metodom znali prekidati licitacije o zakupu objekata, tokom 2014, lažnim dojavama o postavljenoj bombi u zgradi Direkcije za izgradnju i uređenje Kotora.

Ipak, nije bilo dojave kada je u septembru 2015. oko 1.50 noću ispred kafića Grand na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog u Podgorici detonirala eksplozija. Grand je bio simbol ovog režima. Povrijeđenih nije bilo, a šteta je načinjena u lokalu, stanovima i vozilima parkiranim ispred. Inspektori su tada ukazali na sumnje da je napadač koristio dinamit i plastični eksploziv jake razorne moći i da je ovo bilo svojevrsno upozorenje, najvjerovatnije vlasnicima lokala.

Nakon niza nerasvijetljenih ubistava koja se vezuju za obračune kriminalnih grupa, te eksplozija u kojima su letjeli i automobili državnih službenika i policajaca, sada je na djelu teror lažnih dojava. Premijer Duško Marković obećao je nakon što je nedavno u vazduh odletio automobil načelnika CB Bar Ivana Đokovića da će država snažno odgovoriti kriminalnim grupama. Odgovora nema, a bezbjednosno stanje sve je gore.

Kao treću opasnost, Pavićević navodi moguću aspiraciju neke terorističke organizacije, što se može dovesti i u kontekst učlanjenja u NATO. ,,Na djelu je psihološko opipavanje, navikavanje građana. Sada, umjesto da su građani zabrinuti, zbijaju šale povodom učestalih dojava o bombama. Nastaja ravnodušnost na tu prijetnju. A s druge strane neko daje do znanja, posebno pozivom SDT-u, da u svakom trenutku, danju ili noću, može da ih destabilizuje”.

Prije izglasavanja ulaska u NATO, sredinom februara, zasijedanje Skupštine Crne Gore na Cetinju je kasnilo zbog dojave o postavljenoj bombi u sali. Krajem prošlog mjeseca policija je uhapsila Podgoričanina V.K. (41) nakon što je na Fejsbuk profilu objavio da je u zgradi parlamenta na Cetinju ostavljena bomba.

Stručnjaci sa kojima je Monitor razgovarao upozoravaju da su sve preventivne radnje jasno definisane u Zakonu o zaštiti lica i imovine. Međutim, kao i u mnogim slučajevima do sada lako se prepisuju evropska pravila ali se teško primjenjuju. Do sada se nije puno radilo na preventivi mogućih napada koji su sada u domenu lažnih najava. Stručnjaci ukazuju da nam u pripremi za najgore scenarije ne može pomoći ni NATO, niti bilo koja druga međunarodna organizacija. Za to moramo sami imati sistem i obučene institucije i pojedince. Međunarodne organizacije mogu jedino da traže odgovornost ljudi u lokalnim strukturama ukoliko se usljed neadekvatne zaštite i neprimjene zakona desi neki incident.

Po mišljenju stručnjaka već je trebalo pooštriti inače blage kazne za ovakva krivična djela. Kriminolog Velimir Rakočević je upozorio da je preblaga kaznena politika jedan od osnovnih problema u slučaju lažnih dojava o postavljenim bombama. U ovom slučaju može se raditi o dva krivična djela – izazivanje panike i lažno prijavljivanje. Za oba djela predviđena je novčana kazna ili maksimalna kazna zatvora u trajanju do godinu dana.

Nadležni ponavljaju da, za sada, nema mjesta panici. Prve evakuacije iz šoping centra Delta ličile su, kažu svjedoci, na stampedo. Srećom nije bilo povrijeđenih. Nakon serije lažnih dojava građanstvo se naviknulo pa je manje paničnog reagovanja, ali i više rizika.

U narednim mjesecima očekuju nas brojni sportski događaji, međunarodne utakmice, muzički festivali, turistička sezona… Što ako se ni do tada ne otkriju počinioci?

GOJKO PEJOVIĆ, BIVŠI GLAVNI INSPEKTOR ANB-A
Specijalni rat

Danas se s razlogom mnogi, prateći iz dana u dan anonimne prijetnje vezane sa postavljanjem eksploziva u brojnim privatnim i državnim objektima, pitaju da li se to protiv naše države vodi specijalni rat i ko ga vodi.

Dakle, specijalni rat, po definiciji, vodi država agresor protiv napadnute države prije, za vrijeme ili nakon oružanog sukoba. Razni su oblici specijalnog rata – psihološki rat, obavještajne akcije, paravojne aktivnosti, granični incidenti manjeg ili većeg intenziteta, ekonomski pritisak… Ako bismo analizu radili na osnovu pisanja medija, odnosno na osnovu podataka sa kojim nas dnevno zasipaju, ne bi bilo dileme da se protiv naše države vodi specijalni rat. Tu ima svega po malo, i paravojnih akcija, i obavještajnih aktivnosti i ekonomskoh prijetinji, i, na kraju, psihološkog rata izazivanjem nesigurnosti i poticanjem straha.

Direktno nadležni i odgovorni da se suprotstave ovim tajnim, organizovanim i protivustavnim aktivnostima su službe bezbjednosti i Državno tužilaštvo. Oni su naravno dužni da ova krivična djela procesuiraju nadležnim sudovima na ocjenu. Naravno, zadaci službi su mnogo širi. Oni imaju obaveze da djeluju i preventivno, da ove aktivnosti presjecaju i suzbijaju u samom začetku.

Psihološki rat mogu da vode osim države, političke, kriminalne, idološke i brojne druge interesne grupe protiv svojih protivnika, što opet, u principu, pokaže da se iza svega ne nalazi neka država.

U ovom trenutku jasno je da nadležne službe i organi, još uvijek, nijesu dali jasan odgovor na pitanje ima li ga, i ako ima, ko to vodi specijalni rat protiv naše države i naših građana. Situacija postaje svakim danom sve ozbiljnija i vrijeme da daju jasan odgovor im ističe, u suprotnom postaviće se ozbiljno pitanje ima li političke volje ili je u pitanju nesposobnost. Oboje bi bilo vrlo opasno.

Lažne dojave

Tokom prošle godine zabilježeno je tek nekoliko lažnih upozorenja o postavljenim bombama. U septembru 13-godišnji dječak iz Podgorice zvao je turističku agenciju na Svetom Stefanu i slagao ih da je u grad-hotelu postavljena bomba. Policija je ubrzo identifikovala ,,šaljivdžiju”. Sredinom jula na aerodromu u Golubovcima uhapšeni su turski državljanini Jurtkan Kaner (35) i Emin Eltutan (35). Njih dvojica su se prije polijetanja aviona posvađali međusobno, a kada je utvrđeno da su u alkoholisanom stanju skinuti su sa leta. Tada su prijavili da je u avionu bomba. Policija je utvrdila da je riječ o lažnoj dojavi. O bombi na podgoričkom aerodromu, putem mejla, stigla je lažna prijava i u februaru prošle godine. Tivatska policija osumnjičila je, u novembru 2015, Podgoričanina G.D. da je lažno prijavio da je na Trgu magnolija u centru Tivta postavljena bomba. Inspektori su tokom istrage otkrili da je Podgoričanin, koji je bliski srodnik zakupca jednog od lokala na šetalištu Pine, lažno prijavio da je postavljena bomba, kako bi spriječio da se proda imovina njegovog rođaka. Proteklih godina lažne dojave o bombama zabilježene su pored aerodroma i u pojedinim hotelima, autobuskim stanicama, stambenim zgradama. Septembra 2015. uhapšen je Kotoranin S. R. (23) zbog sumnje da je lažno prijavio da je u diskoteci Maximus za vrijeme Refresh festivala postavljena bomba. Tom prilikom je iz diskoteke evakuisano 3.000 ljudi. Bilo je slučajeva i da nezadovoljni klijent dojavi da će banka biti dignuta u vazduh ili da svjedok u sudskom procesu, kako bi odgodio suđenje, javi da je u zgradi Višeg suda u Podgorici postavljena bomba. No, sve su ovo pojedinačni slučajevi koji su ubrzo i otkriveni i koji se ne mogu upoređivati sa aktuelnom organizovanom akcijom uznemiravanja i zastrašivanja javnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ISPRAĆAJ VETERANA: I ne zamjerite što

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.

 

Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.

Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma  i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.

Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera…  To su samo  neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.

Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.

Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP.  Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa  Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.

Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.

Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao  pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020.  Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.

Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji  u vrijeme Miloševića  i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira,  spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.

To je samo vrh piramide.

Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).

Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.

SDP  bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.

Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih  funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).

Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno:  biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.

Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović.  Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.

I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.

U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.

U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.

Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni  promjena vlasti u ljeto 2020,  nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više od 200.000 stanovnika Crne Gore, ne računajući njihove porodice, egzistencijalno direktno zavisi od finansijskog priliva iz državnog i lokalnih budžeta. Ne računajući tu porodice 125.000 maloljetnih stanovnika Crne Gore koji primaju dječji dodatak

 

Vlada je za godinu svog trajanja ostvarila spektakularan rezultat, primijetio je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako su on i njegovi saradnici „365 dana radili u šestoj brzini”. Izrečeno je potkrijepljeno, djelimično (ne)tačnim, podacima.

„Imamo ubjedljivo najveću prosječnu zaradu u regionu, dok nam je u četvrtom kvartalu prošle godine stopa nezaposlenosti bila svega 13 odsto”, naveo je Abazović. Iz Vlade je predočen i podatak da je od marta prošle do marta ove godine broj zaposlenih porastao za skoro 20.000 (sa 215.000 na 235.000) dok je nezaposlenih bilo 10.000 manje.

Monstatu je ostavljeno da objasni kako je nezaposlenih manje za samo 10.000 ako je novozaposlenih dvostruko više. Loša evidencija ili stranci? Umjesto toga, iz Vladine Službe za odnose sa javnošću ponuđena nam je još ljepša slika crnogorske stvarnosti: „Prema podacima iz ankete o radnoj snazi u 2022. godini, od ukupno 294.400 radno aktivnog stanovništva, čak 85 odsto je bilo zaposleno (251.200)”. Tu su već, očito je, i zaposleni strani državljani uračunati u radno aktivno stanovništvo Crne Gore. Ljepota statistike.

Nakon što se krajem prošle godine pohvalio kako je njegova Vlada kreirala oko 10.000 novih radnih mjesta, Abazović, minule nedjelje, sa velikim optimizmom najavljuje još bolje stanje na tržištu rada. Pošto, kaže, Crna Gora danas vapi za radnom snagom. „I svako ko želi da radi ima priliku, sa platama koje nijesu daleko od Evropske unije“.

Da otklonimo eventualne nedoumice. Crna Gora se graniči sa Hrvatskom. Naša prosječna zarada isplaćena u aprilu, od 780 eura, nije veća od hrvatskih 1.100. Ili 1.400 eura, koliko je bila prosječna januarska plata u Sloveniji. Nijesmo, znači, lideri u regionu. Ni prosječna januarska zarada u Crnoj Gori od 757 eura nije bila „ubjedljivo veća” od tadašnje prosječne plate u Srbiji (705 eura).

Druga je priča to što je ogromna većina zaposlenih tamo i ovamo mogla samo da sanja prosječnu platu. I što je povećanje zarada u javnoj upravi početkom godine, preko noći, podiglo prosječnu platu u Crnoj Gori za gotovo 25 eura.

Hajdemo, da to bude prva priča. U skoroj budućnosti, pitanje broja zaposlenih u javnom sektoru i visina njihovih zarada moglo bi se pokazati kao jako značajno za budućnost javnih finansija i ukupne ekonomske odnose u Crnoj Gori. Možda, čak, koliko i sve evidentniji nedostatak radne snage u sektorima od kojih dominantno zavise ekonomske performanse zemlje (turizam, poljoprivreda, ugostiteljstvo, građevinarstvo…) i stanje u državnoj kasi.

Od osamostaljenja Crne Gore do danas, a drugačije nije bilo ni prije 21. maja 2006, mi ne znamo koliko je radno angažovanih u javnom sektoru. Osim što je evidentno da taj broj raste, iz dana u dan. I da se zapošljava, uglavnom, preko veze. Po porodičnoj, partijskoj, a od smjene vlasti 2020, i popovskoj preporuci. Pare nisu problem. Vlada nas zaduži kad god zatreba.

„Crna Gora nema registar broja zaposlenih u javnoj upravi i državnim preduzećima, a nezvanične procjene su da ih je 80.000 angažovanih po svim osnovima, kao što su ugovori o radu, djelu i konsultantskim uslugama”, saopšteno je jesenas na konferenciji Zapošljavanje u javnom sektoru: Izvještavanje i ukazivanje na koruptivne prakse, u organizaciji NVO Institut alternativa. „To komentarišem kao nevoljnost partija i donosilaca političkih odluka da se odreknu privilegija iz javnog sektora kao utočišta za svoje simpatizere i podržavaoce”, konstatovala je Milena Muk istraživačica javnih politika u Institutu. „Nažalost, Monstat, a ni drugi državni organi ne vode jedinstvenu statistku o zaposlenosti u javnom sektoru”.

Brojka od 80.000 (svaki treći zaposleni u Crnoj Gori) djeluje zastrašujuče i, možda, kao pretjerana. Dostupni podaci govore (iako su, vjerovatno, već zastarjeli): u Skupštini radi 300 ljudi. U Generalnom sekretarijatu vlade više od 150, u Kabinetu premijera preko 80, a u Službi predsjednika države ne manje od 30. Mada se šefovska i činovnička mjesta u državnoj službi dijele po partijskim kvotama, u Upravi za kadrove ima 70-ak zaposlenih.

Problem možemo sagledati i u lokalu, po dubini. Problemi sa isplatom zarada u Budvi, pošto je predsjednik opštine Milo Božović opravdano odsutan, dao nam je priliku da saznamo kako u lokalnoj opštinskoj administraciji radi 630 zaposlenih. Plus njih 400 u lokalnim javnim ustanovama i preduzećima (Grad teatar, RTV Budva, dva sportska centra, Muzeji i galerije, biblioteka…). I još 600 zaposlenih u Vodovodu i kanalizaciji i Komunalnom preduzeću. Sve skupa skoro 1.700 zapošljenih (podaci preuzeti iz Vijesti), a popis lokalnih upošljenika se tu ne završava. Samo u ovom tekstu nema mjesta za sve. Inače, u Budvi je ovih dana prebrojano preko 1.500 upražnjenih radnih mjesta vezanih za nadolazeću turističku sezonu. A radnika nema.

Dostupni podaci su šturi. I oni, ipak, svjedoče o stalnom porastu zaposlenih kojima je poslodavac država (opštine).

Prema podacima iz Vladine Strategije reforme javne uprave od 2022. do 2026. godine, u decembru 2020. ukupan broj zaposlenih u javnoj upravi na centralnom nivou bio je 42.439. Dvadeset pet mjeseci kasnije, u januaru 2022, prema podacima Ministarstva finansija i socijalnog staranja, isti posao radi 43.727 državnih službenika, saopštio je Marash Dukaj ministar javne uprave. „Nadalje, takođe prema podacima resornog ministarstva, u aprilu 2022. godine, broj zaposlenih na centralnom nivou je iznosio 44.748 službenika”, predočio je Dukaj uz konstataciju da „to pokazuje da u navedenom periodu nije došlo do povećanja broja zaposlenih u javnoj upravi”.

Naša matematika, uz iste podatke, pokazuje da je broj činovnika, zvanično, porastao za više od dvije hiljade. Ili nešto oko pet odsto. Uz najavu novih zapošljavanja.

Odlazeća Vlada je krajem aprila usvojila Djelimični Kadrovski plan za organe državne uprave i vladine službe (MUP i Uprava policije nijesu dostavili tražene podatke) prema kojima će ove godine (čitaj – do izbora, odnosno, imenovanja nove vlade) zaposliti još 631 osobu. Pošto im, navodno, u tim službama nedostaje skoro tri hiljade izvršilaca, pored 4,4 hiljade već angažovanih. Onda će nova vlada napraviti novu podjelu resora, novu sistematizaciju, proizvesti, možda, još neku opštinu ili makar javno preduzeće ili agenciju. Da se oduži sljedbenicima i pridobije nove glasače.

Zato licitiramo brojem zapošljenih u državnoj službi. Ili čekamo smjenu vlasti, da novi iznesu podatke o učinku prethodnika.

U Pobjedi su, krajem prošle godine, procijenili da su nove vlasti u javnoj upravi, državnim preduzećima i lokalnim samoupravama u kojima imaju većinu „omogućili partijsko zapošljavanje” više od 10.000 osoba. „Prema informacijama našeg lista, Abazovićeva Vlada je omogućila direktno zapošljavanje 3.500 građana, direktori energetskih kompanija nešto preko 2,5 hiljade, dok ostatak od 4.000 su zapošljavanja u opštinama, ali i u ostalim javnim preduzećima u vlasništvu države i opština”. Slične kalkulacije, sa kritičkim ili afirmativnim predznakom, pojavljuju se i u drugim medijima (ne)naklonjenim aktuelnim vlastima.

I političari vole da govore o tome kako njihovi rivali zapošljavaju svoje pristalice o javnom trošku. Bivši premijer Zdravko Krivokapić saopštio je na početku mandata, u martu 2021, da je DPS tokom tehničkog mandata Vlade Duška Markovića (septembar – decembar 2020.) zaposlio u javnoj upravi 3.178 „svojih glasača”. Najviše u prosvjeti – 2.702.

Sa novom, manjinskom, vladom stigli su i novi podaci. Danijel Živković je, u ime DPS-a, od Ministarstva kapitalnih investicija zatražio podatak o novozapošljenima u 21 državnom preduzeću od aprila 2021. do juna 2022. godine. Stigli su nepotpuni podaci – 1.650 navoangažovanih za nešto više od godinu u 16 državnih firmi. „Model upravljanja koji podrazumijeva zadovoljavanje apetita partijskih centrala će doći brzo na naplatu, a posljedice će osjetiti kako zaposleni u ovim preduzećima tako i ukupna privreda Crne Gore”, saopštili su iz DPS. Bez osvrta na sopstveni učinak u partijskom zapošljavanju na račun javnih i državnih preduzeća.

Iz Elektroprivrede, CEDIS-a, Montenegrobonusa… ignorisali su upit resornog ministarstva. Inače bi zbirni podaci bili znatno jači. Na sajtu Instituta alternativa nailazimo na podatak iz 2021. prema kome je CEDIS tada imao 1.428 zaposlenih. Sada ih je, prema podacima sa sajta državne kompanije, za 250 više. Zvanično. A u planu su nova zapošljavanja.

Sve nas to vraća u vrijeme kada je Zoran Jelić partijskim kolegama iz vrha DPS-a predočio računicu „jedan zaposleni – četiri glasa”. To je postalo sveto pismo ovdašnjih političara. Pride, sada kandidati za uhljebljenje o državnom (našem) trošku treba da budu i mnogo fine osobe.

Uz to što su, bez konkurencije, najveći poslodavac u državi, predstavnici vladajuće većine – iz koje god partije da dolaze – odlučuju i o egzistenciji 110.000 penzionera i 21.000 radno nesposobnih koji primaju neko od socijalnih davanja. Dakle, više od 200.000 stanovnika Crne Gore, ne računajući njihove porodice, egzistencijalno direktno zavisi od finansijskog priliva iz državnog i lokalnih budžeta. Ne računajući tu porodice 125.000 maloljetnih stanovnika Crne Gore koji primaju dječji dodatak (30 eura mjesečno).

Najveći dio toga što se potroši mora da obezbijedi, na ovaj ili onaj način, onih 150.00–160.000 hiljada zapošljenih u privatnom sektoru. I njihovi poslodavci. Kojima država postaje sve ozbiljniji konkurent na ionako deficitarnom tržištu rada. To može obradovati samo političare, pošto tako jačaju svoj uticaj i moć – našem trošku.

Dugoročno gledano to nijesu dobre vijesti. Na to nas sve glasnije i upornije upozoravaju međunarodni eksperti. Kako profesionalci iz Evropske komisije, MMF-a, Svjetske banke, tako i dobronamjerni. Naše vlasti ne haju.

 

Rebus

Saberimo zaposlene, nezaposlene, penzionere, radno nesposobne i maloljetne i doći ćemo do brojke od 520.000 do 530.000. Prema nedavnim procjenama Monstata, Crna Gora ima oko 620.000 stanovnika (zvanično 617.213).

Đe nam je, onda, približno 100.000 ljudi koji, zvanično, nijesu ni djeca ni stari ni (ne)zaposleni? U inostranstvu ili u nekakvoj sivoj zoni koja prijeti da postane crna rupa koja će progutati budućnost ove zemlje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo