Povežite se sa nama

FOKUS

TEROR LAŽNIH DOJAVA: Utjerivanje straha

Objavljeno prije

na

Prvi put u Crnoj Gori prekinut je jedan sportski događaj zbog dojave o postavljenoj bombi. Košarkaški meć Budućnost-Mornar završio se deset minuta nakon početka. U Sportskom centru Morača u isto vrijeme je zakazana polumaturska svečanost O.Š. ,,Vuk Karadžić”. Zabrinuti roditelji su čekali sa djecom da specijalci pregledaju svečanu salu. Jedna od majki komentarisala je: ,,Lažna dojava, a što će biti ako jednom ne bude, pa pukne”. Panici se ne gleda u zube, ona zna biti stvarna baz obzira da li su realni razlozi za nju.

Učestale dojave uzbunjuju javnost u Podgorici posljednjih mjesec dana. Uoči prvomajskih praznika evakuisano je i Specijalno državno tužilaštvo. Dojavu o bombi policija je prvo dobila iz Srbije, da bi nešto kasnije osoba iz Bosne i Hercegovine zvala i tužioce. Uzbunjivači su toliko drski da su prilikom jedne od ranijih dojava zvali direktno u sjedište Specijalne antiterorističke jedinice.

Pored ove dvije lažne dojave, tokom aprila na udaru su konstantno bili šoping centri Delta siti i Kapital plaza, hoteli Hemera, Hilton i Ramada, te diskoteka Bigl. Fos media je izvijestila da je 1. maja oko 21 sat Ambasada SAD uputila upozorenje da je postavljena bomba u hotelu Splendid u Bečićima. Uprava hotela je to demantovala.

Iako je serija dojava o bombama startovala prije mjesec, javnost ne zna da li ima pomaka u istrazi. Iz policije su saopštili da su svi pozivi registrovani sa pripejd kartica iz Srbije i Bosne i Hercegovine, koje su korištene samo u tu svrhu i više nijesu u funkciji.

Policija je uz pomoć Interpola i međunarodne policijske saradnje od Srbije i BiH zatražila identifikovanje odgovornih.

Stručnjaci za telekomukacije su objasnili da to što neko posredstvom pripejd broja uputi prijetnju, ne znači da ne može biti otkriven. Međutim, kako su pozivi došli iz okruženja, neophodno je uključivanje tamošnjih policija. I pored toga što se naši zvaničnici hvale da imaju odličnu saradnju sa regionalnim bezbjednosnim službama, ova istraga, iako je prioritet, teče sporo.

,,Neophodno je da služba hitno reaguje. Iako su se pozivi desili sa teritorija zemalja u okruženju, treba sve učiniti da se što prije utvrdi ko su počinioci. Ako se to ne uradi u skorije vrijeme, Crna Gora će biti u ozbiljnom problemu”, kaže za Monitor privatni detektiv Vladan Pavićević.

On napominje da je na testu i poštovanje kolega iz okruženja prema crnogorskim službama. ,,Postoje naučni, forenzički metodi da se otkriju počinioci, no vidjećemo da li će to službe susjednih zemalja uraditi. Ukoliko ne urade i ne odgovore na zahtjeve Crne Gore, ostaje mrlja na saradnji ali i poštovanju crnogorske strane. Svakako treba biti svjesan da je Crna Gora izložena bezbjednosnom riziku”.

Dok stručnjaci upozoravaju da je na djelu specijalni rat, te da ovakav način uznemiravanja javnosti spada u jednu vrstu terorizma, nadležni uglavnom ćute. A i kada se oglase najodgovorniji, premijer i ministar MUP-a, hrabre sebe i nas izjavama o bezbjednosnoj situaciji na zavidnom nivou.

Čak i provladini mediji pišu da do sada serija lažnih dojava nije ozbiljno shvaćena i da je bilo propusta u istrazi. Pobjeda navodi da iako je crnogorska policija stupila u kontakt sa kolegama iz Srbije i Bosne i Hercegovine, nadležna tužilaštva u tim državama nijesu naložila istragu u ovim slučajevima. Navodno, još im nije stigao zahtjev iz Crne Gore, shodno međunarodnoj pravnoj pomoći!

Crnogorski Nacionalni centralni biro Interpola je saopštio da ne isključuje nijedan motiv serije lažnih dojava o navodno postavljenim bombama u Podgorici. Pavićević ističe da ove pojave imaju tri komponente rizika.

Prva je ekonomski lobi i mogućnost nanošenja štete konkurenciji. Kako su na meti bili šoping molovi, hoteli i diskoteka ovaj motiv ne treba isključiti. Monitoru su iz menadžmenta Delte kazali da nijesu pravili računicu koliko su novca izgubili zbog tri evakuacije šoping centra u posljednjih mjesec dana. I ranije je bilo lažnih dojava o bombama kao vida slabljenja konkurencije, slučajevi zabilježeni za doček Nove 2015. u budvanskim diskotekama.

Pavićević navodi da je druga mogućnost obračun kriminalnih grupa. Podsjeća na nedavni slučaj aktiviranja bombe u vozilu u pokretu usred bijela dana na prometnoj saobraćajnici u Herceg Novom. ,,Ovdje su obračuni kriminalnih grupa na nivou terorizma. Oni imaju sve elemente aktivnosti koje su odlika određenih terorističkih grupacija”, kaže Pavićević.

U obračunima kriminalnih klanova česte su bile lažne dojave o postavljenim bombama u primorskim diskotekama Maksimus, Sparta, Trokadero. Kriminalni klanovi su ovom metodom znali prekidati licitacije o zakupu objekata, tokom 2014, lažnim dojavama o postavljenoj bombi u zgradi Direkcije za izgradnju i uređenje Kotora.

Ipak, nije bilo dojave kada je u septembru 2015. oko 1.50 noću ispred kafića Grand na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog u Podgorici detonirala eksplozija. Grand je bio simbol ovog režima. Povrijeđenih nije bilo, a šteta je načinjena u lokalu, stanovima i vozilima parkiranim ispred. Inspektori su tada ukazali na sumnje da je napadač koristio dinamit i plastični eksploziv jake razorne moći i da je ovo bilo svojevrsno upozorenje, najvjerovatnije vlasnicima lokala.

Nakon niza nerasvijetljenih ubistava koja se vezuju za obračune kriminalnih grupa, te eksplozija u kojima su letjeli i automobili državnih službenika i policajaca, sada je na djelu teror lažnih dojava. Premijer Duško Marković obećao je nakon što je nedavno u vazduh odletio automobil načelnika CB Bar Ivana Đokovića da će država snažno odgovoriti kriminalnim grupama. Odgovora nema, a bezbjednosno stanje sve je gore.

Kao treću opasnost, Pavićević navodi moguću aspiraciju neke terorističke organizacije, što se može dovesti i u kontekst učlanjenja u NATO. ,,Na djelu je psihološko opipavanje, navikavanje građana. Sada, umjesto da su građani zabrinuti, zbijaju šale povodom učestalih dojava o bombama. Nastaja ravnodušnost na tu prijetnju. A s druge strane neko daje do znanja, posebno pozivom SDT-u, da u svakom trenutku, danju ili noću, može da ih destabilizuje”.

Prije izglasavanja ulaska u NATO, sredinom februara, zasijedanje Skupštine Crne Gore na Cetinju je kasnilo zbog dojave o postavljenoj bombi u sali. Krajem prošlog mjeseca policija je uhapsila Podgoričanina V.K. (41) nakon što je na Fejsbuk profilu objavio da je u zgradi parlamenta na Cetinju ostavljena bomba.

Stručnjaci sa kojima je Monitor razgovarao upozoravaju da su sve preventivne radnje jasno definisane u Zakonu o zaštiti lica i imovine. Međutim, kao i u mnogim slučajevima do sada lako se prepisuju evropska pravila ali se teško primjenjuju. Do sada se nije puno radilo na preventivi mogućih napada koji su sada u domenu lažnih najava. Stručnjaci ukazuju da nam u pripremi za najgore scenarije ne može pomoći ni NATO, niti bilo koja druga međunarodna organizacija. Za to moramo sami imati sistem i obučene institucije i pojedince. Međunarodne organizacije mogu jedino da traže odgovornost ljudi u lokalnim strukturama ukoliko se usljed neadekvatne zaštite i neprimjene zakona desi neki incident.

Po mišljenju stručnjaka već je trebalo pooštriti inače blage kazne za ovakva krivična djela. Kriminolog Velimir Rakočević je upozorio da je preblaga kaznena politika jedan od osnovnih problema u slučaju lažnih dojava o postavljenim bombama. U ovom slučaju može se raditi o dva krivična djela – izazivanje panike i lažno prijavljivanje. Za oba djela predviđena je novčana kazna ili maksimalna kazna zatvora u trajanju do godinu dana.

Nadležni ponavljaju da, za sada, nema mjesta panici. Prve evakuacije iz šoping centra Delta ličile su, kažu svjedoci, na stampedo. Srećom nije bilo povrijeđenih. Nakon serije lažnih dojava građanstvo se naviknulo pa je manje paničnog reagovanja, ali i više rizika.

U narednim mjesecima očekuju nas brojni sportski događaji, međunarodne utakmice, muzički festivali, turistička sezona… Što ako se ni do tada ne otkriju počinioci?

GOJKO PEJOVIĆ, BIVŠI GLAVNI INSPEKTOR ANB-A
Specijalni rat

Danas se s razlogom mnogi, prateći iz dana u dan anonimne prijetnje vezane sa postavljanjem eksploziva u brojnim privatnim i državnim objektima, pitaju da li se to protiv naše države vodi specijalni rat i ko ga vodi.

Dakle, specijalni rat, po definiciji, vodi država agresor protiv napadnute države prije, za vrijeme ili nakon oružanog sukoba. Razni su oblici specijalnog rata – psihološki rat, obavještajne akcije, paravojne aktivnosti, granični incidenti manjeg ili većeg intenziteta, ekonomski pritisak… Ako bismo analizu radili na osnovu pisanja medija, odnosno na osnovu podataka sa kojim nas dnevno zasipaju, ne bi bilo dileme da se protiv naše države vodi specijalni rat. Tu ima svega po malo, i paravojnih akcija, i obavještajnih aktivnosti i ekonomskoh prijetinji, i, na kraju, psihološkog rata izazivanjem nesigurnosti i poticanjem straha.

Direktno nadležni i odgovorni da se suprotstave ovim tajnim, organizovanim i protivustavnim aktivnostima su službe bezbjednosti i Državno tužilaštvo. Oni su naravno dužni da ova krivična djela procesuiraju nadležnim sudovima na ocjenu. Naravno, zadaci službi su mnogo širi. Oni imaju obaveze da djeluju i preventivno, da ove aktivnosti presjecaju i suzbijaju u samom začetku.

Psihološki rat mogu da vode osim države, političke, kriminalne, idološke i brojne druge interesne grupe protiv svojih protivnika, što opet, u principu, pokaže da se iza svega ne nalazi neka država.

U ovom trenutku jasno je da nadležne službe i organi, još uvijek, nijesu dali jasan odgovor na pitanje ima li ga, i ako ima, ko to vodi specijalni rat protiv naše države i naših građana. Situacija postaje svakim danom sve ozbiljnija i vrijeme da daju jasan odgovor im ističe, u suprotnom postaviće se ozbiljno pitanje ima li političke volje ili je u pitanju nesposobnost. Oboje bi bilo vrlo opasno.

Lažne dojave

Tokom prošle godine zabilježeno je tek nekoliko lažnih upozorenja o postavljenim bombama. U septembru 13-godišnji dječak iz Podgorice zvao je turističku agenciju na Svetom Stefanu i slagao ih da je u grad-hotelu postavljena bomba. Policija je ubrzo identifikovala ,,šaljivdžiju”. Sredinom jula na aerodromu u Golubovcima uhapšeni su turski državljanini Jurtkan Kaner (35) i Emin Eltutan (35). Njih dvojica su se prije polijetanja aviona posvađali međusobno, a kada je utvrđeno da su u alkoholisanom stanju skinuti su sa leta. Tada su prijavili da je u avionu bomba. Policija je utvrdila da je riječ o lažnoj dojavi. O bombi na podgoričkom aerodromu, putem mejla, stigla je lažna prijava i u februaru prošle godine. Tivatska policija osumnjičila je, u novembru 2015, Podgoričanina G.D. da je lažno prijavio da je na Trgu magnolija u centru Tivta postavljena bomba. Inspektori su tokom istrage otkrili da je Podgoričanin, koji je bliski srodnik zakupca jednog od lokala na šetalištu Pine, lažno prijavio da je postavljena bomba, kako bi spriječio da se proda imovina njegovog rođaka. Proteklih godina lažne dojave o bombama zabilježene su pored aerodroma i u pojedinim hotelima, autobuskim stanicama, stambenim zgradama. Septembra 2015. uhapšen je Kotoranin S. R. (23) zbog sumnje da je lažno prijavio da je u diskoteci Maximus za vrijeme Refresh festivala postavljena bomba. Tom prilikom je iz diskoteke evakuisano 3.000 ljudi. Bilo je slučajeva i da nezadovoljni klijent dojavi da će banka biti dignuta u vazduh ili da svjedok u sudskom procesu, kako bi odgodio suđenje, javi da je u zgradi Višeg suda u Podgorici postavljena bomba. No, sve su ovo pojedinačni slučajevi koji su ubrzo i otkriveni i koji se ne mogu upoređivati sa aktuelnom organizovanom akcijom uznemiravanja i zastrašivanja javnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIZA VLASTI: STARA VEĆINA NOVA VLADA?: Ponavljači obnavljaju gradivo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta provela je u koalicij sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa

 

Sa serije sastanaka parlamantarnih partija koje su prije nepune dvije godine podržale Vladu Zdravka Krivokapića stižu optimističke najave. „Desilo se ono što su mnogi sumnjali da može da se desi“,  poručio je Andrija Mandić objavljujući kako su partije stare većine – „ponovo zajedno“. Samo nema bivšeg pemijera.

Kao dokaz tih tvrdnji predočen je Politički sporazum parlamentarne većine – pobjednika izbora 2020. godine. Njegovo objavljivanje pratila je  nezvanična tvrdnja da ga poslanici URA nijesu htjeli potpisati. „Ponovo zajedno“, tako, može da bude ali ne mora da znači.

Redosljed koraka nalaže da koalicije Za budućnost Crne Gore (DF, SNP, Prava i Ujedinjena CG), Mir je naša nacija (Demokrate i DEMOS) i Crno na bijelo (GP URA i Civis) iskazanu obnovu političke saradnje potvrde izborom novog rukovodstva Skupštine i predlaganjem i izborom nove, kako je precizirano, tehničke Vlade. Lakše je to reći nego učiniti.

Za početak, zapelo je oko nastavka mandata predsjednice parlamenta Danijele Đurović (SNP). Demokrate insistiraju da ona podnese ostavku. SNP je ne da. DF se ne oglašava, mada su njegovi poslanici potpisnici inicijative za smjenu Đurović (skupa sa Vladom koja je u međuvremenu pala). URA i tu priču koristi kao povod za nastavak obračuna sa Demokratama kojima još ne mogu oprostiti glasanje za smjenu Vlade Dritana Abazovića.

,,Ti što je ucjenjuju da podnese ostavku imaju mogućnost da sa DPS-om nastave sjednicu (parlamaneta) i smijene je”, kazao je premijer u tehničkom mandatu, konstatujući kako ne vidi razlog za smjenu Danijele Đurović, izuzev ako to bude dio novog dogovora nove-stare većine. Abazović je, dodatno, potencijalnim koalicionim partnerima spočitao šurovanje sa DPS-om: ,,Smatram da su određene strukture imale dogovor sa DPS-om koji nisu mogli da ispoštuju do kraja i traže sada neki izgovor da bi nekako uradili nešto što su obećali”.

Abazović,  u polemičkom žaru, zaboravlja da je on, skupa sa DPS-om, početkom godine inicirao rušenje prethodne 42. Vlade i smjenu Alekse Bečića sa čela parlamenta. Potom je sa partijom Mila Đukanovića potpisao sporazum o formiranju manjinske Vlade kojoj je bio na čelu.

Trenutno, postoje dva realna raspleta. Prvi je (ne mora biti i realniji) nova Vlada. Moguća alternativa je opstanak sadašnje Vlade u tehničkom mandatu do novih izbora. Kad se za to stekne minimum zakonom propisanih uslova. Sada ih nema. Najinteresantnija pitanja u slučaju prvog scenarija su: ko bi bio mandatar, koliko bi ta Vlada trajala i gdje bi tražila međunarodnu podršku – u Beogradu ili Briselu/Vašingtonu.

U nedostatku jače podrške u parlamentu, Dritan Abazović i njegov prethodnik Zdravko Krivokapić gradili su legitimitet svojih vlada na podršci zapadnih partnera. Prva crnogorska Vlada bez DPS-a dobila je kredit od 750 miliona, praktično, prvog radnog dana svog mandata. Borba protiv šverca duvana i kokaina dala je rezultate u velikoj mjeri zahvaljujući operativnim podacima partnerskih službi sa Zapada. Bez dešifrovanih podataka sa zaštičenih telefona koje su u komunikaciji koristili pripadnici kriminalnih grupa, Vesna Medenica bi i danas bila neformalni centar moći crnogorskog pravosuđa. Milojko Spajić i Jakov Milatović su poresku reformu Evropa sad  predstavljali u Briselu i Vašingtonu prije nego u Podgorici… Konačno, Abazović je kao ključnu prepreku za ulazak lidera DF-a u izvršnu vlast navodio protivljenje zapadnih partnera.

Da li se stvari mijenjaju? Pokušavajući da sačuva podršku manjinskoj Vladi, Abazović je prije dva mjeseca tvrdio kako je „rušenje ove Vlade direktna podrška ruskom uticaju u Crnoj Gori“. Ovih dana, ipak, pregovara o formiranju nove Vlade sa partijama Andrije Mandića i Milana Kneževića koje svoju prorusku i putinovsku profilaciju ističu kao jednu od najvećih vrlina. A međunarodni kontekst, nakon ruske agresije na Ukrajinu, radikalno se promijenio. O tome svjedoče i nedavne poruke zapadnih diplomata – od Tonina Picule i Vladimira Bilčika,  do neimenovanog izvora administracije SAD-a koji je za Glas Amerike ponovio pređašnje stavove Gabrijela Eskobara da oni „DF ne vide kao partnera“.

Odgovori na prozivke o mogućem skretanju na istok mogu se pronaći u prošlonedjeljnom Sporazumu obnovljene većine. Tamo piše: „Partije potpsinice izražavaju spremnost da stave moratorijum na sva identitetska pitanja koja dijele društvo ili oko kojih u ovom trenutku nije moguće postići širi društveni konsenzus”. Kosovo, NATO i Rusija svakako spadaju među takve teme.

U istom Sporazumu stoji i formulacija:  ,,… U naše međusobne dogovore ne želimo da budu uključene bilo koje druge strukture koje ne čine većinu od 30. avgusta i za koje nisu glasali građani na izborima”. Jasno je da potpisnici ne žele da u pregovore budu uključeni  Brisel i Vašington. Pošto je Beograd već tu.

Nova stara većina je kao prvi cilj svog ponovnog udruživanja navela ,,eliminaciju svake mogućnosti povratka DPS-a na vlast u bilo kojoj formi i nastavak demontaže bivšeg režima”. U javnosti, ne bez osnova, dominira uvjerenje, da se sa demontažom DPS sistema nije ni počelo. Suštinski, DPS tek treba da ode sa vlasti.

Kada bi pokušali pobrojati sve optužbe za nesposobnost, kriminal, korupciju, nepotizam, prevaru i izdaju svake vrste, koje su partije ,,pobjednice” prošlih izbora međusobno razmijenile za dvije godine, u ovom tekstu ne bi ostalo mjesta ni za tačku. To  ne ide u prilog obećanom nastavku borbe protiv korupocije i kriminala.

Sve to nikako ne može abolirati DPS za trodecenijske učinke. Netačna je tvrdnja da je danas, osim možda u obrazovanju, stanje u bilo kojoj oblasti života gore nego što je to bilo 30. avgusta 2020. Pobjednici su, međutim, pokazali ozbiljan potencijal da bi se, uz dovoljno vremena, mogli primaći rezultatima svojih prethodnika.

Ni politički kontekst nije ohrabrujući. Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta  provela je u koaliciji sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa i izbora nedostajućih sudija Ustavnog suda. A bez toga nema ni regularnih izbora. Ta jednačina se odavno pokušava riješiti. Bez rezultata.

To dovodi do pitanja koliko bi trajala nova tehnička Vlada. U sporazumu piše da bi vanredni parlamentarni izbori mogli biti održani ,,najranije”  zajedno sa redovnim predsjedničkim izborima, na proljeće naredne godine. A najkasnije? To treba da nagađamo.

Stižemo do pitanja premijera. Iz DF-a kandiduju Mandića. Nezvanično, ali uporno. ,,Ima li išta logičnije”, pita se poslanik DF-a Dejan Đurović. Nema, bude li predsjednik Nove srpske demokratije u stanju da obezbijedi podršku 41 poslanika. Ni URA nije odustala od svog predsjednika. Demokrate čekaju i ćute.

Dritan Abazović treba da ostane premijer bez obzira na ishod aktuelnih pregovora, smatra   politička direktorka URA i ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u tehničkoj Vladi Ana Novaković-Đurović. Objašnjavajući: ,,Najprije, da završi procese koje je započeo, od ključne važnosti za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala”. Šta li to znači: ,,Bez obzira na ishod pregovora?”

Nijesmo jedini koji su postavili to pitanje. ,,Gospođa Novaković – Đurović zna da ovakve poruke ruše dijalog stare većine“, reagovao je i predsjednik Ujedinjene CG Goran Danilović (njegova partija ima jedan mandat kroz koaliciju Za budućnost Crne Gore). ,,Makar jednom se ponašajte državnički, a ne sitno-sopstvenički. Ako nešto treba bez obzira na tok i ishod političkih pregovora onda je pregovaranje besmisleno i unižava sve koji pregovaraju. Makar jednom bez diktata i dirigovanja sa strane”, zaključuje Danilović.

U političkim kuloarima pominju se još neka imena potencijalnih kandidata za premijera koji bi, možda, mogli biti po volji svim poslanicima sve tri koalicije. Jedan od njih to je i javno komentarisao. Rezervisano. ,,Nemam nikakvu ponudu, u neformalnom obliku ima nekih razgovora. Ako se inicira takav predlog, odnijeću se odgovorno prema njemu, ali vjerujem da postoje ambiciozniji i bolji i glasaću za predlog većine”, saopštio je poslanik Miodrag Lekić (Demos). Od ostalih ,,kandidata” ni toliko.

Đukanović i njegov DPS ne žele da izgube inicijativu. Nakon što su srušili dvije vlade za šest mjeseci, jednu svoju i jednu njihovu, zvaničnici DPS-a kreću u kampanju kako bi domaću i međunarodnu javnost ubijedili da bez njih nema građanske, evropske, prozapadno orjentisane Crne Gore. I pripremaju se za izbore. Predsjednik države i DPS-a neki dan je objavio formiranje koalicije ,,onih koji su obnovili nezavisnost” za predstojeće izbore u Podgorici. Najavio je da bi se slična koalicija mogla formirati i za parlamentarne izbore.

,,Moramo izaći na izbore, moramo prestati da zbog svoje zlovolje ili inata činimo sebi štetu, da nagrađujemo one za koje znamo da će izdati nakon završenih izbora”, poručio je Đukanović. Ostaje da se vidi da li su baš svi ,,suverenisti” spremni da stanu u njegovu kolonu.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo