Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Traže ih samo u nevolji

Objavljeno prije

na

traze_ih_1

Crna Gora je zemlja koja se diči da je imala prvu radio telegrafsku stanicu na Balkanu. Nešto više od stotinu godina nakon što su kralj Nikola i pronalazač Markoni otvorili prvi telegraf na Volujici, to komunikacijsko sredstvo i pored velikog značaja sasvim je zapostavljeno. Na cijelom sjeveru Crne Gore danas postoji samo jedan radio amaterski klub – u Bijelom Polju. Primorje ima svega tri.

 

KAD ZATREBA TU SMO: Prije trideset godina u svakom crnogorskom gradu funkcionisao je po jedan klub radio amatera. Samo u Bijelom Polju tim zanimljivim i korisnim hobijem bavilo se dvjesta ljudi. Danas su ih samo dvojica! Kada otkažu mobilni i fiksni telefoni. Kada ne radi internet. Kada nestane modernih komunikacija. Kada se desi neka nevolja, a bilo ih je, jedna baterija, jedna radio stanica i jedna poduža žica znače vezu sa svijetom. Ta veoma važna oblast, ipak, u Crnoj Gori tek treba ponovo da nikne iz pepela. Da će se to desiti uvjereni su Željko Grebović i Boro Milatović. Bjelopoljski par radio amatera njeguje to sjeme znanja u oblasti koju svaka ozbiljna država čuva – za krizne trenutke. «Nikada ne zatrebalo, ali se na to ipak mora misliti na vrijeme», kaže Grebović. Za njega je radio amaterizam i hobi, i druženje, i probijanje svih barijera, od nacionalnih do međudržavnih. «To je istovremeno i ljubav prema tehnici, i telekomunikacijama, i ljubav prema ljudima. Definicija mu je ipak prilično tehnička i ona kaže da je to vještina brzog uspostavljanja radio veze», objašnjava Grebović. Boro Milatović kaže da se u Crnoj Gori sjete radio amatera tek kada se desi neka velika nepogoda. Do tada su oni, a to je naročito izraženo u minulih par decenija, praktično zaboravljeni. „Kad zatreba tu smo. Od zemljotresa na našem primorju do onog u Skoplju, preko poplava pa do ratova u okruženju. Tada smo spajali ljude i porodice. Tada su radio amateri stupali na scenu i tada su ljudi znali za nas i blagosiljali nas», priča Milatović. MOGLI BI BITI CRNOGORSKI BREND: Boro i Željko kažu da ranije nije bilo tako. Njihov klub je u vremenu velike Jugoslavije dobijao brojne zahvalnice i priznanja. Sada je to prostorija u poplavljenom podrumu zgrade do koga je teško i doći. Trofeji koji rđaju i skupljaju vlagu svjedoče o slavnoj prošlosti koja datira od sredine prošlog vijeka.Bez elementarnih uslova za rad dva preostala bjelopoljska radio-amatera tu odavno ne zalaze. Vezu uspostavljaju iz svojih kuća gdje su instalirali privatne radio stanice. Svakodnevno se čuju sa bar jednim novim prijateljem, često i sa onima sa druge strane Zemljine kugle. Željko i Boro uvjereni su da Crna Gora kao nova država sada postaje brend na svjetskom radio nebu. Traže je svi u svijetu i veze sa našim amaterima su za svjetske prilike pravi kuriozitet. To bi se moglo iskoristiti i popraviti stanje u crnogorskom radio amaterizmu, koji bi mogao postati novi crnogorski brend. ,,Imamo u Herceg Novom i jednog Željka Bocu, svjetski priznato ime u radio amaterizmu. Nedavno smo se nas nekolicina dogovorili i odlučili da sve to iskoristimo i formirali smo crnogorsku Mrežu za afirmaciju radio-amaterskog pokreta. Prije mjesec dana održana je i prva Skupština radio amatera Crne Gore’’, kaže Grebović. Željko Grebović je u Upravnom odboru Mreže. Ona bi sa Rankom Bocom na čelu u ovoj godini trebalo da preraste u masovniju organizaciju. Pomoć je obećala i Vlada. U Ministarstvu unutrašnjih poslova u Upravi za krizne situacije ukalkulisali su i potrebu za radio-amaterima. Bjelopoljski radio amateri vjeruju da ih razumije i Zoran Begović, pomoćnik ministra MUP-a iz Uprave za krizne situacije. ,,To što se dešava posljednjih par mjeseci daje nam nadu da bi mogli da profunkcionišemo na pravi način. Model rada isključivo kroz nevladin sektor nije rješenje. Prvo zbog toga što je za tako bitan segment potrebno pokroviteljstvo države koja bi zakonom regulisala naš rad, a drugo jer je naša oprema veoma skupa’’, kaže Grebović.

traze_ih_2POMOĆ LOKALNE SAMOU­PRAVE: Boro Milatović kaže da je potrebu za očuvanje radio amterizma nedavno pokazala i bjelopoljska lokalna uprava. Hiljadu eura je prva pomoć koja je u posljednjih dvadeset godina izdvo­jena za tamošnji radio-amaterizam. ,,Ma koliko bila simbolična ta finansij­ska podrška koju su nam dodijelili, to će značiti makar desetak novih osposoblje­nih radio-amatera koje ćemo mi obučiti do ovog ljeta. Postoji volja i da nam se obezbijede nove prostorije. To bi nam bio ogroman podstrek’’, kaže Milatović. Na frekventnom opsegu od tri do 30 MHz, na kome se od zemlje do jonosfere odbijaju radio talasi koji po međuna­rodnim normama pripadaju radio-ama­terima, danas je moguće susresti čak tri miliona registrovanih svjetskih fanova ovog hobija. Većina njih imaju i internet i druga komunikacijska sredstva. Draž uspostavljanja radio veze svako od njih će opisati kao užitak. I svako će, kada se ukaže potreba, svoj hobi pretvoriti u human posao uspostavljanja komunika­cija. Bilo bi dobro kada bi i u Crnoj Gori proradilo makar onoliko stanica koliko bi ih bilo dovoljno za ,,ne daj Bože’’.

 

Komentari

DRUŠTVO

PODSTANARI I BESKUĆNICI,  DANAS I OVDJE: Ključ u bravu i put pod noge

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onima koji nemaju svoje stanove ili kuće preostaje da se uzdaju u milost ili samovolju ljudi čiji su podstanari. Države tu nema. Podstanari, naročito oni „na crno“, koji nisu potpisali ugovor pri useljenju, nevidljivi su za sistem

 

,,Samohrana sam majka dvoje djece. Već duže živimo kao podstanari kod istih ljudi. Virus me je ostavio bez posla i više ne mogu da plaćam kiriju. Zamolila sam gazdu da me malo sačeka dok se ne snađem za novac. Zauzvrat – hladan tuš. Nerazumijevanje i grube riječi da nađem bolje. Ako mogu“, podijelila je muku  anonimno na društvenim mrežama ovih dana jedna građanka Crne Gore.

Njen slučaj nije usamljen. Mnoge je, usljed krize izazvane širenjem virusa COVID-19, zadesila ista sudbina. Podstanari, naročito oni „na crno“, koji nisu potpisali ugovor pri useljenju, nevidljivi su za sistem  O tome da li će ostati bez krova nad glavom dok virus hara, odlučuje  dobra volja stanodavaca. Ili samovolja.

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Gotovo 10 odsto ili 18.425 domaćinstava u Crnoj Gori su podstanarska ili zakupljuju stan u kome žive. Ako se ova brojka pomnoži sa prosječnim brojem članova domaćinstva, dobija se podatak da u Crnoj Gori ima oko 60.000 građana koji žive kao podstanari.

Nezvanično, taj broj je i veći. Koliko ima građana koji izdaju stanove, poslovne prostore ili zemljišta, ne zna se.

Stanovi se godinama štancuju, naselja niču, ali za najugroženije kategorije stanovništa, čak ni u doba pandemije, nema rješenja. Dosadašnja stambena politika temelji se istovremeno na hiperizgradnji stanova i nekontrolisanom rastu gradskih i drugih naselja. I lošoj planskoj dokumentaciji.

Iz pojedinih političkih partija apelovali su na Vladu da, pored ostalih mjera koje sprovodi, obrati pažnju i na probleme podstanara koji su u veoma nezavidnoj situaciji.

Prema dosadašnjim podacima, Budva je grad sa najviše podstanara, čak 22 odsto od ukupnog broja domaćinstava, dok ih je u Andrijevici najmanje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

STRATEŠKI INVESTITORI U DOBA PANDEMIJE: Ko kome pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada, NKT, ljekari, svi se do neba zahvaljuju na  poklonima nekolicine stranih investitora. Neka i red je. Ali da vidimo ko je prvi počeo sa darivanjem. Ko je poklanjao ono najvrjednije što ima. Odvajao dio po dio svoje obale

 

Premijer Duško Marković lično se obratio vodećim stranim investitorima u Crnoj Gori sa molbom da priteknu u pomoć crnogorskom zdravstvu u vrijeme pandemije virusa korona i pošalju, u okviru svojih mogućnosti, novac, deficitarnu robu,  medicinsku i zaštitnu opremu. Na ljubazan poziv premijera, možda i opomenu, investitori su se odazvali, krenule su donacije, jedna od druge bogatija. Najprije je egipatski biznismen Samih Saviris, vlasnik švajcarske kompanije Orascom Development, zakupac poluostrva Luštica, uplatio pola miliona eura na račun Nacionalnog koordinacionog tijela, što je najveći iznos pojedinačne uplate  od početka epidemije koja je zahvatila Crnu Goru.

Nedugo potom, krenula je pomoć iz Grčke i Ujedinjenih Arapskih Emirata za koju se pobrinuo grčki biznismen Petros Statis, vlasnik Universal Capital banke, poznatiji kao rukovodilac kompanije Adriatic properties, zakupca hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer i vlasnik nekoliko medija u Crnoj Gori.  Statis je pripremio preko 3,5 tone medicinske opreme koja je avionima dopremljena u Podgoricu. Bogati poklon vrijedan 1,5 milion eura sadržao je na stotine hiljada zaštitnih maski i rukavica koje nedostaju  zdravstvenim ustanovama, ljekarima i drugim zdravstvenim radnicima, svima onima koji se nalaze na prvoj liniji odbrane od opasnog virusa. O građanima da ne govorimo, zaštitnih maski i rukavica nema u slobodnoj prodaji i ne zna se da li će ih i kada biti.

U nadahnutom propratnom pismu darodavca Petrosa Statisa, upućenom NKT-u navodi se kako „Crna Gora nije sama i nije mala. To je nacija sa puno prijatelja koji je vole i poštuju svuda, posebno u vrijeme kada joj je potrebna pomoć“.

Među donatorima medicinske opreme pominju se i drugi investitori, vlasnik Hotela Maestral Pol Pua, zatim bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra, te pojedini domaći tajkuni, kojima je premijer uputio javnu zahvalnicu.

Crna Gora zaista nije mala. Dala je ona mnogima mnogo više nego što dobija sada kad joj je najteže. Sve ono što je lijepu državicu na obali Jadrana krasilo, njene prirodne i izgrađene vrijednosti kojima je privlačila milione turista iz cijelog svijeta, davala je neštedimice drugima. Pod iznimno povoljnim uslovima.

Mnogi su se tek u ovoj maloj Crnoj Gori naprasno obogatili, postali biznismeni i tajkuni sa vrtoglavim ciframa na svojim računima u svjetskim bankama, sa vrijednom imovinom koju su ovdje na volšeban i privilegovan način stekli. A nešto se baš oni  ne javljaju da pomognu i da dio odnijetih vrijednosti i blaga povrate za spas domovine. Razgrabili su hotele, raskopali i uništili obalu, izgradili solitere, stanove, apartmane, novac iz zemlje iznijeli, takse i poreze nisu plaćali, ali ih nema da pomognu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TESTIRANJE LJUDSKOSTI: Čovjek je čovjeku čovjek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemija virusa COVID19 je otkrila i ono najljepše lice Crne Gore. Plemenite ljude

 

,,Spisak nas dovodi do Marte. Zovemo je da nam objasni kako da stignemo do nje. Stariji glas, peti sprat, nema lifta. Čeka nas pred vratima. Oči su joj suzne, glas drhtav, ali skriva svoje olakšanje. Trčimo niz stepenice da nastavimo dalje. Tek naša leđa čuju prvi jecaj. Plače li Marta jer danas neće biti gladna ili što zna da je neko čuva? Ne znam. Znam da je svaki sljedeći džak ona nosila umjesto mene“. Tako govori za Monitor 24-godišnji Petar Šćepanović, volonter Crvenog krsta Crne Gore (CKCG), o dobrotvornoj akciji koju će pamtiti čitav život.

Puno je ovakvih priča tihih heroja otkako je proglašena epidemija virusa COVID19 u Crnoj Gori. ,,Tokom proteklih nedjelja, različitim vidovima asistencije obuhvaćeno je 4.750 porodica i pojedinaca, podijeljeni su humanitarni paketi za 2.900 najugroženijih porodica, volonteri su obavili nabavku ili druge obaveze za 950 osoba (starijih, hroničnih bolesnika, osoba sa invaliditetom i onih u izolaciji), dok je psihosocijalnu podršku dobilo 900 osoba”, kažu iz Crvenog krsta.

Ovakva dramatična vremena uvijek neko obilježi svojom nesebičnošću. Postane moralni svetionik. Divljenje javnosti izazvali su  nesebični gestovi Hajriza Hačka Brčvaka, Bjelopoljca koji je imetak stekao dugogodišnjim mukotrpnim radom u Njemačkoj. On je Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti za borbu protiv korona virusa donirao 100.000 eura, a bolnicama u Bijelom Polju, Podgorici i Baru još 183.000 dolara i time im obezbijedio potrebnu medicinsku opremu: 250.000 maski, 1.000 zaštitnih odijela, 100 aparata za mjerenje temperature i pet hiljada pakovanja medicinskih rukavica. Nije se zaustavio na tome, pa je još 3.000 eura odvojio i za pomoć opštini Tuzi, gdje je, pored Podgorice, registrovan najveći broj oboljelih od korona virusa. Crnoj Gori poklonio je  čak i 24 respiratora.  Ukupno, darovao je  oko 800.000 eura. Među njegovim izjavama izdvojila se i ova: ,,Treba pomoći svojoj zemlji u ovim teškim trenucima. Tako se patriotizam i dokazuje”.

Da doprinesu svojim radom na zanimljiv način dosjetili su se i iz firme 3D Soba. ,,Pratili smo šta se dešava u Italiji i prilikom prelistavanja portala vezanih za 3D štampu, primijetili smo da je grupa inžinjera uspješno projektovala i odštampala ventile za respiratore koji su potrebni italijanskim bolnicama. Kako je taj ventil postavljen na internetu sa licencom open source, moje kolege su preuzele taj model i prilagodile ga našim štampačima. O novitetima u 3D štampi i mogućnosti proizvodnje zamjenskih djelova, obavijestili smo Nacionalno koordinaciono tijelo, naglasivši da naše resurse mogu koristiti u borbi protiv virusa COVID19”, kaže Miloš Grbović iz te firme.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo