Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sindrom Seve

Objavljeno prije

na

sindromseve_intro

Prije nekoliko godina snimak seksualnog odnosa hrtvatske pjevačice Severine s njenim tadašnjim partnerom, objavljen na Internetu, ujedinio je narode bivše Jugoslavije.Od Vardara pa do Trigla va prikazivan je, ponegdje i javno u kafanama, Seve je navodno plakala a popularnost joj je rasla. Prije nje, na isti način porasla je popularnost američke glumice Pamele Anderson… Jedan dio svijeta ,,uživao” je, drugi se ,,zgražavao”, tek i Pamela i Severina imale su koristi od voajerizma. 
Sindrom Severine danas drma Crnu Goru. Samo što u glavnoj ulozi nije pjevačka zvijezda već djevojčice, čiji snimci kruže od telefona do telefona. I ne raste im popularnost već traume.


Izvršna direktorka Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević kaže za Moni tor da im se od marta javilo dvanaest djevojčica, čiji snimci seksualnih od nosa kruže gradom. Prema procjenama, ima ih mnogo više. 
Priča izgleda ovako: Djevojčice uglavnom pristaju da se snimi seksualni odnos. Kažu da im kasnije gledanje zajedno s partnerom, pojačava želju. Onda, u nekom trenutku, mladići počnu da se hvale, snimci da kruže od jednog do drugog. Djevojčica, kada za to sazna, doživljava traumu, pada u depresiju. Zbog srama ne ide u školu, boji se da za to ne saznaju roditelji. Samo neke od njih potraže pomoć. 
Jedan takav kompromitujući video-klip djevojčice s bivšim momkom, koji je uniformi­sano lice, mogle su vidjeti mnoge komšije iz naselja u kojem živi.,,Klip je sniman, dok je djevojka bila u emotivnoj vezi s tim momkom, koji joj je obećao da će ga izbrisati, kada ga njih dvoje pogledaju. To je pred njom i učinio, ali je zapis ipak ostao u telefonu. Navodno, nešto kasnije, njegov drug je u telefonu našao klip, koji je umnožio i podijelio drugima. Bruka koju je doživljela ta djevojka u sredini gdje živi nesa glediva je”, upozorava Raičevićeva.Sličan video-klip napravila je u Pod gorici grupa od četvorice mladića, koji su jednog dana na putu do škole presreli djevojčicu, natjerali je da skine farmerke i kamerom mobilnog telefona snimali dio njenog nagog tijela, uzviku jući pogrdne komen tare na njen račun. „Nekoliko dana ka snije, taj video-zapis imali su gotovo svi učenici škole. Djevo čica se povukla i pala u tešku psihičku de presiju. To su primije tili njeni roditelji, koji su podnijeli prijavu policiji. Ubrzo po tom, osnovni tužilac u Podgorici, ocijenio je da na tom snimku nema elemenata kri vičnog gonjenja, jer nije bilo seksualnog odnosa“, priča Lji ljana Raičević. 
Roditelji djevoj čica, obično, posljednji sa znaju, što se dešava. Bilo je i slučajeva da CD sa snimkom nađu na pragu kuće. Djevojčice koje dođu da traže pomoć u Sigurnu žensku kuću na početku odbijaju da obavijeste roditelje jer se boje i stide. Na kraju ipak pristaju, kaže Ljiljana Raičević.
SindromSeve_text-1Ponekad policija procesuira ovakve slučajeve. Pravnici, međutim, kažu da se radi o teško dokazivom krivičnom djelu. Naš Krivični zakon ipak poznaje krivično djelo koje se odnosi na prika zivanje pornografskog materijala.
„Ko iskoristi dijete za proizvod nju slika, audio-vizuelnih ili drugih predmeta pornografske sadržine ili za pornografsku predstavu, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
Ko prodaje, prikazuje, javno izla že, na elektronski ili drugi način čini dostupnim slike, audio-vizuelne ili druge predmete pornografske sadrži ne nastale izvršenjem djela iz stava 2 ovog člana, kazniće se zatvorom do dvije godine“.
Problem je, međutim, dokazati da djevojčice koje su pristale da se sni maju nijesu pristale i na prikazivanje snimka, tako da takvi slučajevi, kako saznajemo, završavaju novčanim ili uslovnim kaznama i podvode pod druga krivična djela.
Najčešće, djevojčice nijesu svjesne što rade. ,,Ja sam pristajala da se snimi odnos zato što je on i sebe snimao“, njihov je najčešći odgovor. 
„To je postalo po modarstvo. Počelo je sa Severinom i to mi zovemo Severinin sin­drom“, kaže Ljiljana Raičević. 
Psihološkinja Ervina Dabižinović objašnjava da je to vrijeme kada su djevojčice ra­doznale i kada žele svašta da probaju a nemaju ideju koliko mobilni telefon i takvi snimci mogu biti zlou potrijebljeni. 
„U tim godinama nije ni razvijena sek sualnost u psihološkom smislu. Te djevojčice identifikuju se s por nografskim sadržaji ma koji su im potpuno dostupni na Internetu i medijima i na osnovu kojih grade svoju sek sualnost. O seksualnosti se najčešće ne govori u porodici niti u školi“.
Ljiljana Raičević kaže da su još 2004. godine imali slučaj trinaestogo dišnje djevojčice čiji je video snimak seksualnog odnosa kružio gradom. ,,Bili smo šokirani da tako rano stupaju u seksualne odnose. Istraživanje koje smo kasnije sproveli pokazalo je da djevojčice sve ranije i ranije stupaju u odnose“. 
Ona smatra da veliki uticaj imaju filmovi, koji promovišu seks nakon prvog sastanka bez emocija. ,,Istraživanje je pokazalo da one misle da sve znaju i da su o svemu obaviještene, a sa druge strane da ne poznaju svoje tijelo, da ne znaju ništa o seksualnosti koju treba odvojiti od seksa”. 
Zato bi, prema mišljenju psiholo ga, kao prvi korak, u školama trebalo uvesti seksualno vaspitanje. Kako ne bi imali generacije pune trauma.

 

 

Vesna RAJKOVIĆ

 

Komentari

DRUŠTVO

PODSTANARI I BESKUĆNICI,  DANAS I OVDJE: Ključ u bravu i put pod noge

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onima koji nemaju svoje stanove ili kuće preostaje da se uzdaju u milost ili samovolju ljudi čiji su podstanari. Države tu nema. Podstanari, naročito oni „na crno“, koji nisu potpisali ugovor pri useljenju, nevidljivi su za sistem

 

,,Samohrana sam majka dvoje djece. Već duže živimo kao podstanari kod istih ljudi. Virus me je ostavio bez posla i više ne mogu da plaćam kiriju. Zamolila sam gazdu da me malo sačeka dok se ne snađem za novac. Zauzvrat – hladan tuš. Nerazumijevanje i grube riječi da nađem bolje. Ako mogu“, podijelila je muku  anonimno na društvenim mrežama ovih dana jedna građanka Crne Gore.

Njen slučaj nije usamljen. Mnoge je, usljed krize izazvane širenjem virusa COVID-19, zadesila ista sudbina. Podstanari, naročito oni „na crno“, koji nisu potpisali ugovor pri useljenju, nevidljivi su za sistem  O tome da li će ostati bez krova nad glavom dok virus hara, odlučuje  dobra volja stanodavaca. Ili samovolja.

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Gotovo 10 odsto ili 18.425 domaćinstava u Crnoj Gori su podstanarska ili zakupljuju stan u kome žive. Ako se ova brojka pomnoži sa prosječnim brojem članova domaćinstva, dobija se podatak da u Crnoj Gori ima oko 60.000 građana koji žive kao podstanari.

Nezvanično, taj broj je i veći. Koliko ima građana koji izdaju stanove, poslovne prostore ili zemljišta, ne zna se.

Stanovi se godinama štancuju, naselja niču, ali za najugroženije kategorije stanovništa, čak ni u doba pandemije, nema rješenja. Dosadašnja stambena politika temelji se istovremeno na hiperizgradnji stanova i nekontrolisanom rastu gradskih i drugih naselja. I lošoj planskoj dokumentaciji.

Iz pojedinih političkih partija apelovali su na Vladu da, pored ostalih mjera koje sprovodi, obrati pažnju i na probleme podstanara koji su u veoma nezavidnoj situaciji.

Prema dosadašnjim podacima, Budva je grad sa najviše podstanara, čak 22 odsto od ukupnog broja domaćinstava, dok ih je u Andrijevici najmanje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

STRATEŠKI INVESTITORI U DOBA PANDEMIJE: Ko kome pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada, NKT, ljekari, svi se do neba zahvaljuju na  poklonima nekolicine stranih investitora. Neka i red je. Ali da vidimo ko je prvi počeo sa darivanjem. Ko je poklanjao ono najvrjednije što ima. Odvajao dio po dio svoje obale

 

Premijer Duško Marković lično se obratio vodećim stranim investitorima u Crnoj Gori sa molbom da priteknu u pomoć crnogorskom zdravstvu u vrijeme pandemije virusa korona i pošalju, u okviru svojih mogućnosti, novac, deficitarnu robu,  medicinsku i zaštitnu opremu. Na ljubazan poziv premijera, možda i opomenu, investitori su se odazvali, krenule su donacije, jedna od druge bogatija. Najprije je egipatski biznismen Samih Saviris, vlasnik švajcarske kompanije Orascom Development, zakupac poluostrva Luštica, uplatio pola miliona eura na račun Nacionalnog koordinacionog tijela, što je najveći iznos pojedinačne uplate  od početka epidemije koja je zahvatila Crnu Goru.

Nedugo potom, krenula je pomoć iz Grčke i Ujedinjenih Arapskih Emirata za koju se pobrinuo grčki biznismen Petros Statis, vlasnik Universal Capital banke, poznatiji kao rukovodilac kompanije Adriatic properties, zakupca hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer i vlasnik nekoliko medija u Crnoj Gori.  Statis je pripremio preko 3,5 tone medicinske opreme koja je avionima dopremljena u Podgoricu. Bogati poklon vrijedan 1,5 milion eura sadržao je na stotine hiljada zaštitnih maski i rukavica koje nedostaju  zdravstvenim ustanovama, ljekarima i drugim zdravstvenim radnicima, svima onima koji se nalaze na prvoj liniji odbrane od opasnog virusa. O građanima da ne govorimo, zaštitnih maski i rukavica nema u slobodnoj prodaji i ne zna se da li će ih i kada biti.

U nadahnutom propratnom pismu darodavca Petrosa Statisa, upućenom NKT-u navodi se kako „Crna Gora nije sama i nije mala. To je nacija sa puno prijatelja koji je vole i poštuju svuda, posebno u vrijeme kada joj je potrebna pomoć“.

Među donatorima medicinske opreme pominju se i drugi investitori, vlasnik Hotela Maestral Pol Pua, zatim bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra, te pojedini domaći tajkuni, kojima je premijer uputio javnu zahvalnicu.

Crna Gora zaista nije mala. Dala je ona mnogima mnogo više nego što dobija sada kad joj je najteže. Sve ono što je lijepu državicu na obali Jadrana krasilo, njene prirodne i izgrađene vrijednosti kojima je privlačila milione turista iz cijelog svijeta, davala je neštedimice drugima. Pod iznimno povoljnim uslovima.

Mnogi su se tek u ovoj maloj Crnoj Gori naprasno obogatili, postali biznismeni i tajkuni sa vrtoglavim ciframa na svojim računima u svjetskim bankama, sa vrijednom imovinom koju su ovdje na volšeban i privilegovan način stekli. A nešto se baš oni  ne javljaju da pomognu i da dio odnijetih vrijednosti i blaga povrate za spas domovine. Razgrabili su hotele, raskopali i uništili obalu, izgradili solitere, stanove, apartmane, novac iz zemlje iznijeli, takse i poreze nisu plaćali, ali ih nema da pomognu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TESTIRANJE LJUDSKOSTI: Čovjek je čovjeku čovjek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemija virusa COVID19 je otkrila i ono najljepše lice Crne Gore. Plemenite ljude

 

,,Spisak nas dovodi do Marte. Zovemo je da nam objasni kako da stignemo do nje. Stariji glas, peti sprat, nema lifta. Čeka nas pred vratima. Oči su joj suzne, glas drhtav, ali skriva svoje olakšanje. Trčimo niz stepenice da nastavimo dalje. Tek naša leđa čuju prvi jecaj. Plače li Marta jer danas neće biti gladna ili što zna da je neko čuva? Ne znam. Znam da je svaki sljedeći džak ona nosila umjesto mene“. Tako govori za Monitor 24-godišnji Petar Šćepanović, volonter Crvenog krsta Crne Gore (CKCG), o dobrotvornoj akciji koju će pamtiti čitav život.

Puno je ovakvih priča tihih heroja otkako je proglašena epidemija virusa COVID19 u Crnoj Gori. ,,Tokom proteklih nedjelja, različitim vidovima asistencije obuhvaćeno je 4.750 porodica i pojedinaca, podijeljeni su humanitarni paketi za 2.900 najugroženijih porodica, volonteri su obavili nabavku ili druge obaveze za 950 osoba (starijih, hroničnih bolesnika, osoba sa invaliditetom i onih u izolaciji), dok je psihosocijalnu podršku dobilo 900 osoba”, kažu iz Crvenog krsta.

Ovakva dramatična vremena uvijek neko obilježi svojom nesebičnošću. Postane moralni svetionik. Divljenje javnosti izazvali su  nesebični gestovi Hajriza Hačka Brčvaka, Bjelopoljca koji je imetak stekao dugogodišnjim mukotrpnim radom u Njemačkoj. On je Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti za borbu protiv korona virusa donirao 100.000 eura, a bolnicama u Bijelom Polju, Podgorici i Baru još 183.000 dolara i time im obezbijedio potrebnu medicinsku opremu: 250.000 maski, 1.000 zaštitnih odijela, 100 aparata za mjerenje temperature i pet hiljada pakovanja medicinskih rukavica. Nije se zaustavio na tome, pa je još 3.000 eura odvojio i za pomoć opštini Tuzi, gdje je, pored Podgorice, registrovan najveći broj oboljelih od korona virusa. Crnoj Gori poklonio je  čak i 24 respiratora.  Ukupno, darovao je  oko 800.000 eura. Među njegovim izjavama izdvojila se i ova: ,,Treba pomoći svojoj zemlji u ovim teškim trenucima. Tako se patriotizam i dokazuje”.

Da doprinesu svojim radom na zanimljiv način dosjetili su se i iz firme 3D Soba. ,,Pratili smo šta se dešava u Italiji i prilikom prelistavanja portala vezanih za 3D štampu, primijetili smo da je grupa inžinjera uspješno projektovala i odštampala ventile za respiratore koji su potrebni italijanskim bolnicama. Kako je taj ventil postavljen na internetu sa licencom open source, moje kolege su preuzele taj model i prilagodile ga našim štampačima. O novitetima u 3D štampi i mogućnosti proizvodnje zamjenskih djelova, obavijestili smo Nacionalno koordinaciono tijelo, naglasivši da naše resurse mogu koristiti u borbi protiv virusa COVID19”, kaže Miloš Grbović iz te firme.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo