Povežite se sa nama

DRUŠTVO

U Brisel preko Vašingtona

Objavljeno prije

na

Nijesmo previše srećni što smo Crnu Goru primili na šalter, ali smo na to jednostavno bili primo rani pritiskom SAD, rekao je Monitoru jedan visoki zapadni diplomata. 
Konstatujući da se tehnokrate u Brise lu sve manje obaziru na evropske ideale o slobodi i demokratiji, on ukazuje na istorijsku činjenicu da sve velike ideje u blizini svog cilja dođu iskrivljene.


Možda je jedino u tom kontekstu moguće razumjeti izraze zadovoljstva i riječi hvale koje su nakon 15. decembra diplomatski predstavnici evropskih zemalja akreditovani u Podgorici upu tili na adresu crnogorske Vlade, iako su prethodih mjeseci na sve načine pokušavali da odvrate njene čelnike od tog nauma. 
Takođe, samo se snažnom podrškom i željom Vašingtona da se, prvenstveno zbog njegovih in teresa, pogura Crna Gora i njen premijer Milo Đukanović može objasniti činje nica što su crnogor sku aplikaciju pred Jelisejskom palatom svečano primili ta­dašnji predsjedava jući EU, francuski predsjednik Nikola Sarkozi, i evropski komesar za prošire nje Oli Ren, koji se za tu priliku neoče kivano obreo u Parizu. Radi crnogorske javnosti vrijedi napomenuti da su Sar kozi i Ren, uz evropskog komesara za spoljnu politiku i bezbjednost Havijera Solanu, dokazani američki saveznici u Evropi.
STARO SAVEZNIŠTVO: A dokazani američki saveznik u regionu je i Crna Gora. Đukanovićeve i Maro vićeve veze sa Vašingtonom počinju krajem 1995. godine kada su oni posjetili Stejt department i Pentagon, upravo u trenutku kada su se privodili kraju pregovori u Dejtonu. Sluteći da će mlađani crnogorski zvaničnici u Vašingtonu ,,promijeniti dres”, i da je Crnoj Gori namijenjena uloga američ kog nosača aviona za destabilizaciju Srbije, srpski predsjednik Slobodan Milošević je želio da napusti prego­vore, ali je u bazi Rajt Paterson ostao tek na pritisak tadašnjeg specijalnog američkog izaslanika za Balkan Ri čarda Holbruka
Zato je razumljiva svaka vrste po drške koju je Vašington u kriznim i iza zovnim godinama krajem devedesetih pružao Crnoj Gori. Mjereno finansijski, pomoć je premašivala vrijednost od 300 miliona dolara. Staro savezništvo je narušeno od 2002. godine kada se Crna Gora okrenula Moskvi postavši praktično ruska gubernija na Jadranu, da bi u posljednje dvije godine sve gotovo bilo kao ranije. 
Da se klatno crnogorske politike od 2007. godine ponovo pomjera ka SAD, Đukanović i njegovi saradnici pokazali su prihvatanjem SOFA sporazuma i posebno famoznog člana 98, koji se odnosi na obavezu da se američki državljani ne izručuju Međunarodnom krivičnom sudu, zatim priznanjem nezavisnosti Kosova, kao i željom da se crnogorski vojnici upućuju u vojne misije Sjevernoatlantske alijanse po svijetu.
SVE ZA NATO: Kruna tog proce sa trebalo bi biti članstvo Crne Gore u NATO paktu, koje treba očekivati naredne godine. Tada će i vojnici iz ogromne američke vojne baze Bondstil na Kosovu moći da uživaju na plažama Crnogorskog primorja, ali i da za svoje potrebe nesmetano koriste crnogorsku teritoriju i vazdušni prostor.
Kao nagradu za kooperativnost, Crna Gora se označava oazom multietničke demokratije na jugoistoku Evrope, naprosto je ugurana u Jadransku po velju, regionalno predvorje za članstvo u NATO, a njen petostuki premijer je ponovopersona grata u prijestonicama zapadnih država. Takođe, iako su svi u Briselu saglasni u ocjeni da je Crna Gora daleko od toga da ispunjava političke i ekonomske kriterijume, da se o postoja nju odgovarajućih administrativnih ka paciteta i ne govori, iako još, kako kaže izvršni direktor Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Vanja Ćalović, nije ni počela sa sprovođenjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, naprečac se prihvata i njena aplikacija za status kandidata u EU!? 
KRIZA JAČA EU: Crnogorskoj vlasti na ruku prije svega ide ključni cilj Brisela na ,,zapadnom Balkanu”: učvršćivanje zone bezbjednosti. Borba protiv korupcije i organizovanog kri minala mora još malo da sačeka. 
Crna Gora se u Briselu, u poređenju sa ostalim državama regiona, doima kao faktor stabilnosti i sigurnosti. Protekto rati na Kosovu i u BiH su zapali u krizu, Makedonija i Albanija su iscrpljene unutarstranačkim trvenjima, dok su u Srbiji proruske snage ponovo jače od evropskih. Brisel je sve dalje od Beogra da. ,,Mi smo stavljeni na led”, žali se šef srpske diplomatije Vuk Jeremić. Ako se doista realizuje nedavno potpisani naftni sporazum Srbije sa Rusima, to će svakako promijeniti čitavu situaciju u regionu. Zato se Briselu i Vašingtonu žuri da što više smanje uticaj Rusije na ,,zapadnom Balkanu”. 
Frustriranost raste i u Hrvatskoj. Iscrpljujući pogranični spor sa Sloveposebno saznanje da Brisel želi da sve zemlje regiona zajedno uđu u EU smanjuju podršku i interes hrvatske javnosti za priključenje ,,evropskoj dvadesetsedmorici”. 
Ali, to je samo uslovni refleks. Galo pirajuća kriza i bogati evropski fondovi čine EU još primamljivijom i koheren tnijom zajednicom. Irska sada najav ljuje spremnost da podrži Lisabonski sporazum, Island želi članstvo u Uniji, Švedska i Danska namjeravaju preći na euro. To, naravno, godi tehnokratama u Briselu, ali se istovremeno iskazuje oprez jer se još ne može nazrijeti koliko će trajati svjetska finansijska kriza. 
POČETAK IGRE: Evropski entuzijazam raste i u Crnoj Gori. Čak se i parlamentarni izbori raspisuju zbog „ispunjavanja brojnih i veoma značajnih obaveza koje proizilaze iz procesa pridruživanja EU“.
Naravno da su razlozi drugačiji, ali je već sada izvjesno da će se u predizbornoj kampanji najviše mahati aplikacijom, obećanjima o bezviznom režimu sa EU i skorom dobijanju sta tusa kandidata. (To skoro potrajaće barem dvije godine.) Uostalom, što drugo mogu građanima da ponude čelnici vladajuće koalicije: evropska priča je jedina tema koja u Crnoj Gori još nije potrošena.
Suštinski, Crna Gora će tek naredne ili pak 2011. godine biti tamo gdje je bila 1989. godine. U doba Ante Mar kovića SFRJ je imala status kandidata za članstvo u EU, a sa crvenim pasošem mogli ste putovati diljem tadašnje Evropske zajednice. U Italiju čak i sa ličnom kartom!
Sada se zemlja lagano vraća na put sa kojeg je sama i na svoju štetu skre nula prije 20 godina. Sa retorike će se morati preći na stvarnu transformaciju zapuštenog društva i razorene ekono mije. To će imati tektonske posljedice po čitavu zemlju koja bez ovakve geo strateške pozicije i podrške saveznika to ne bi bila u stanju da učini. 
Karte su, dakle, na stolu i prava igra tek počinje. Izbori u rano proljeće samo su zagrijavanje za dugo putovanje Crne Gore u Evropu.

 

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

VLAST   I PRIVILEGIJE: Neće da fali 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Avgustovski pobjednici najavljivali su da će se prestati sa dotadašnjom  praksom bahaćenja i rasipanja  novca građana. Pet godina nakon tih obećanja, gorivo i službeni automobili nemilice se troše, a zarade i administracija rastu

 

 

Nakon avgusta 2020, da pokaže da će se prestati sa dotadašnjom  praksom rasipanja i bahaćenja novca građana, tadašnji premijer Zdravko Krivokapić došao je taksijem na posao. Avgustovski pobjednici najavljivali su novo, drugačije doba.  Pet godina nakon tih obećanja, gorivo i službeni automobili nemilice se troše. Uz dodatne privilegije.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) objavio je ove sedmice analizu aktivnosti i troškova dvojice potpredsjednika Vlade, koji su je pojačali nakon rekonstrukcije – Budimira Aleksića (Nova srpska demokratija) i Miluna Zogovića (Demokratska narodna partija).

Uz podsjećanje da imamo najglomazniju Vladu u Evropi sa 33 člana – 25 ministara, sedam potpredsjednika i jednog ministra bez portfelja. Uz to što potpredsjednici mogu imati više od 30 savjetnika, a na raspolaganju im je i cijeli, ne tako mali, administrativni kapacitet Vlade.

Iz CGO su ukazali da su, prema zvaničnim podacima sa sajta Vlade, aktivnosti ova dva nova potpredsjednika „ograničene i uglavnom protokolarne“. S druge strane to prati nesrazmjerno korišćenje službenih vozila iz Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore. I to ne ne baš skromnih – Mercedes E280 (PGCG-298 – Aleksić i PGCG-302 – Zogović).

Mercedesima su Aleksić i Zogović mjesečno prelazili i do 5000 km. Zvanični podaci nijesu precizni, pa je ostala nedoumica kako je Aleksić tokom januara ove godine uspio službenim autom da pređe ovoliku kilometražu, a zvanično je tokom tog mjeseca imao samo jedan sastanak u Podgorici – radnu posjetu Matici srpskoj, navodi se u analizu CGO. I Vlada i Matica su u centru grada.

Iz CGO su dalje naveli da dostupni putni nalozi ukazuju i na brojne nepravilnosti – neprecizno ili nepotpuno unijeti podaci, nečitko pisani nalozi s nedostajućim informacijama o kilometraži ili stanju brojila, a za pojedine postoji sumnja i da su naknadno prepravljani. Takođe, podaci ukazuju da su službena vozila koristili praznicima i u privatne svrhe.

Aprilska zarada Aleksića, prema javno dostupnim informacijama, iznosila je 2055.70 EUR, a Zogovića 1805.31 EUR, uz ostale beneficije.  Aleksić je inače drugi na spisku po visini primanja u Vladi. On je u martu primio platu od 2.055 eura, samo sedam eura manje od Potpredsjednika Vlade za međunarodne odnose i ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića. Premijer Milojko Spajić ima manju platu od njih i ona iznosi 2.035 eura

Aleksić, profesor književnosti i doktor nauka, postao je potpredsjednik Vlade za obrazovanje, nauku i odnose sa vjerskim zajednicama. Ima iskustvo jer je obavljao funkciju pomoćnika ministra vjera u Vladi SR Jugoslavije. Profesor je Cetinjske bogoslovije i Megatrend univerziteta u Beogradu, kao i naučni saradnik Istorijskog instituta Univerziteta Crne Gore.

Milun Zogović, koji obavlja dužnost potpredsjednika Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj, je diplomirani pravnik.

CGO je prethodno uradio i analizu aktivnosti i troškova Milutina Butorovića (PES), novog ministra bez portfelja, zaduženog  za odnose sa Skupštinom Crne Gore.

Samo to što imamo instituciju za odnose između dvije grane vlasti jeste inovacija, ali i pokazatelj partijskog jednoglasja u trošenju državnih resursa.

I Butorović preferira mercedes, pa je zadužio isti tip E 280 registarskih oznaka PGCG297 Generalnog sekretarijata Vlade, koji je nekoliko mjeseci i lično vozio (novembar i decembar 2024. i januar 2025. godine) prelazeći dnevno i do 288km na relaciji Podgorica-Nikšić-Podgorica. Ministar bez portfelja  je u martu primio platu od 1737.51 eura. uz zaradu od 1,737 eura i brojne prateće beneficije, od kojih je auto samo jedna.

CGO je objavio da uvidom u zvanične aktivnosti na sajtu Vlade, ministar bez portfelja ima ubjedljivo najmanje zabilježenih aktivnosti, a sve one, za ovih devet mjeseci njegovog mandata, staju na jednu stranu.

Iz ove organizacije navode da su još 2016. predložili vladi model kompaktne i funkcionalne Vlade sa jednim potpredsjednikom. Međutim, posljednjim dostupnim nacrtom Zakona o Vladi predviđena su maksimalno četiri potpredsjednika.

Buturović je, kako ističu, posebnu pažnju u javnosti izazvao službenim putem u Brisel radi sastanka sa ambasadorom Crne Gore u Misiji pri EU, Petrom Markovićem. Nije tu ništa neobično za ministra koji je zadužen za saradnju sa Skupštinom Crne Gore, da ambasador Marković nije svega nekoliko dana uoči odlaska Butorovića u Brisel boravio u Crnoj Gori, u okviru konsultacija na koje je premijer Spajić pozvao sve ambasadore.

Uvećao se i broj službenih automobila, za preko preko hiljadu, od vremena kritikovanog DPS-a. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, broj službenih vozila u državnom vlasništvu porastao je na 4.810, s projekcijom da će do kraja godine dostići 5.200.

Organizacija KOD upozorava da je državni vozni park preglomazan i poziva na hitno smanjenje broja službenih vozila i bolju kontrolu njihovog korišćenja.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) ističe da su česte zloupotrebe službenih vozila, uključujući korišćenje u privatne svrhe i van radnog vremena, te da je institucionalna reakcija na ove nepravilnosti često izostajala. Svojevremeno je promovisana aplikacije na koju su građani slali slike službeih automobila, za praznike i vikende, od primorja do Zlatibora i Beograda. Sada bi lakše bilo slati fotografije onih koji ih ne koriste.
Da se niko u Vladi ne sjeća obećanja od prije pet godina, svjedoči i ovogodišnji Budžet Crne Gore. Naime, u njemu je za stavku aviona za potrebe Generalnog sekretarijata Vlade predviđeno čak 25 miliona eura. Avion za državni vrh kupiće se od kredita, a u Budžetu se navodi da će se kreditor utvrditi tokom ove godine.

Stručnjaci iz ove oblasti upozorili su da je avion koji se sada koristi kupljen 1999. i da može da se koristi još deceniju.

Istovremeno, troškovi za zarade samo rastu.  Građani su za samo za zarade javnih funkcionera u Generalnom sekretarijatu Vlade i kabinetu premijera za prošli mjesec, april, platili preko 69.800 eura. Po toj računici, godišnje se samo za plate tih nosilaca vlasti iz budžeta isplati preko 830.000 eura. Ne računajući i brojne druge privilegije koje uživaju na račun građana.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KOLAŠIN: STARI EKOLOŠKI PROBLEMI I NOVI HOTELI: Luksuz na obali otpadnih voda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompleks “Montis by Splendid” sagrađen je na parcelama u neposrednoj blizini polja na kojem se izlijeva fekalna kanalizacija, pa sada investitor traži izmještanje laguna. Kako su Monitoru nezvanično kazali u Opštini, izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) može trajati godinama, u najboljem slučaju – dvije. Traži se privremeno rješenje

 

 

Lagune, odnosno “jezera”, u koja se već decenijama, bez ikakve prerade, na samom rubu obale Tare, u naselju Breza, izlijevaju sve otpadne vode iz kanalizacionog sistema Kolašina, godinama predstavljaju veliki ekološki problem, a sada su i direktna smetnja za otvaranje jednog od hotela sa pet zvjezdica. Kompleks “Montis by Splendid” sagrađen je na parcelama u neposrednoj blizini polja na kojem se izlijeva fekalna kanalizacija, pa sada investitor traži izmještanje laguna. Kako su Monitoru nezvanično kazali u Opštini, izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) može trajati godinama,  u najboljem slučaju dvije godine, nakon što se izaberu izvođač i nadzor.

Investitor je, započinjući gradnju hotela, računao na brže obezbjeđivanje komunalne infrastrukture, pa su radovi započeti na poljani bez puta, vode, kanalizacije i na svega nekoliko desetina metara od polja na kojima završavaju otpadne vode. Sa prozora tog objekta trenutno se pruža pogled na Taru, ali i na nimalo privlačnu površinu pokrivenu muljem i trskom. Svuda u okolini objekta osjeća se izuzetno neprijatan miris.  Posao izgradnje PPOV i nove kanalizacione mreže, nakon mnogo komplikovanih procedura koje zahtijevaju projekti finansirani “evropskim” novcem, konačno je stigao do faze izbora izvođača radova i nadzora. Okončanje projekta riješiće brojne probleme i Kolašincima i investitorima, ali do tada treba tražiti privremena rješenje, objašnjavaju u kolašinskoj vlasti.

“Investitor je tražio izmještanje i remedijaciju jedne od laguna. Ponudio je i nekoliko rješenja, ali još ništa nije formalizovano niti su poznati detalji tog budućeg posla. Laguna bi se izmjestila na jednu od susjednih opštinskih parcela, što bi, navodno, omogućilo otvaranje hotela. Međutim, naglašavamo da je to privremeno rješenje i da će poslužiti samo do izgradnje PPOV-a”, kazali su Monitoru iz kolašinskog preduzeća Vodovod i kanalizacija.

Uvjeravaju da će eventualno izmještanje jednog od polja na kojem završava kanalizacija biti praćeno pažljivim procedurama i da neće dodatno ugroziti životnu sredinu. Iz Opštine podsjećaju na obaveze lokalne uprave prema investitoru i na činjenicu da je u okviru hotela koji se gradi u blizini laguna, a koji se nalazi na listi razvojnih projekata u oblasti turizma, planirana izgradnja 238 smještajnih jedinica (25 apartmana i 213 soba). Investicija je “teška” 21,07 miliona eura, a namjera investitora je da realizacijom tog projekta omogući zapošljavanje 230 radnika. Međutim, u kolašinskoj vlasti još ne mogu da kažu ko bi finansirao izmještanje lagune i sanaciju tog prostora.

Izgradnja hotela na lokacijama bez prethodno riješene osnovne infrastrukture, naročito kanalizacije, pokazala se u više slučajeva u Kolašinu kao velika glavobolja i za vlast i za investitore. “Montis by Splendid” nije izuzetak, pa, osim izmještanja laguna, taj hotel još čeka i adekvatan putni prilaz, kao i vodovodnu mrežu.

Mještani čije se kuće nalaze u okolini laguna, i koji godinama tvrde da im je zbog nesnosnog smrada i komaraca život ljeti nepodnošljiv, sada se boje načina na koji će izmještanje biti izvedeno. Tvrde da će spriječiti realizaciju ukoliko bi nova lokacija bila još bliže njihovim kućama. Objašnjavaju i da godinama pokušavaju da skrenu pažnju na ugroženost Tare zbog blizine “jezera sa fekalijama”.

“Veliki je rizik da izmještanje dovede do kontaminacije novih lokacija. Ukoliko se otpadne vode preusmjere na novu poziciju, stvara se nova ekološka crna tačka. To može dovesti do zagađenja površinskih i podzemnih voda, što direktno ugrožava okolnu poljoprivredu, vodosnabdijevanje i biodiverzitet. Ne znamo koja je lokacija predviđena, ali ne bi nas čudilo da se iskoristi parcela koja se graniči sa privatnim imanjima na kojima su kuće”, kažu mještani Breze.

Upozoravaju i da bi prilikom izmještanja, zemljani radovi i eventualna sanacija postojeće lagune mogli osloboditi nataložene toksične materije koje su se godinama akumulirale. Apeluju na lokalne i državne vlasti da se taj posao ne shvati kao “fizičko prebacivanje problema na drugu lokaciju”, već kao prilika da se “konačno riješi pitanje tretmana otpadnih voda u Kolašinu na sistemski, održiv i ekološki prihvatljiv način”.

Ukupna dužina postojeće kanalizacione mreže u Kolašinu iznosi oko tri i po kilometra. Trenutno je na mrežu priključeno 850 korisnika, što je oko 8,5 odsto ukupnog broja stanovnika. Procjenjuje se da je istovremeno u upotrebi oko 1.300 septičkih jama. Izgradnja fekalne kanalizacione mreže počela je 1995. godine, a završena je uglavnom do 2000.

“Najveći dio otpadnih voda, bez prethodnog tretmana, ispušta se u potoke i rijeke Taru i Plašnicu. Otpadne vode iz kanalizacionog sistema grada ispuštaju se direktno u lagune koje se nalaze na sjeveru grada, u oblasti Breze. Lagune ne funkcionišu ispravno jer nisu obložene, a zemlja je dovoljno propusna da otpadne vode iz lagune 1 poniru u zemlju. Izlaz iz lagune 1 do lagune 2 nalazi se na takvom nivou da otpadne vode nikada ne stižu do lagune 2. Laguna koja je trenutno u funkciji ima sloj mulja na dnu debljine 30 do 60 centimetara”, piše u dokumentaciji dostavljenoj uz zahtjev za odlučivanje o potrebi izrade elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu za projekat PPOV.

Mulj iz laguna prolazi kroz proces fermentacije, pri čemu stvara neprijatne mirise i tako ozbiljno narušava kvalitet životne sredine. Pored toga, postoji mogućnost kontaminacije rijeke Tare, koja je kao krajnji recipijent otpadnih voda udaljena svega oko 25 metara.

U okviru inovirane verzije Studije izvodljivosti za PPOV iz 2020. godine analizirane su tri opcije, a kao najoptimalniji izabran je “konvencionalni proces aktivnog mulja sa aerobnom stabilizacijom mulja”. Do 2012. godine za izgradnju PPOV u Kolašinu izdvojeno je 1,2 miliona eura — gotovo milion eura je bio kredit od Evropske investicione banke, dok je iz pretpristupnih fondova EU obezbijeđeno 200.000 eura. Potom su zafalila sredstva za relizaciju, pa se PPOV i novi kilometri kanalizacione mreže još čakaju.

Prije deset godina pripremljena je Studija izvodljivosti, idejni projekat uređen je tokom 2017., a tri godine kasnije studija je inovirana. Kako je ranije saopšteno iz Vlade, Kolašinu će biti proslijeđen kredit od četiri miliona eura, a riječ je o sredstvima iz finansijskog ugovora za projekat “Vodosnabdijevanje i otpadne vode u Crnoj Gori”. Taj novac opredijeljen je za prvu fazu, dok je vrijednost ukupnog projekta procijenjena na oko 12 miliona eura, od čega je investicioni grant WBIF 8,3 miliona, a kredit EIB iznosi četiri miliona. Po okončanju svih faza realizacije, Kolašin bi trebalo da dobije 23 kilometra kanalizacione mreže i PPOV, čiji je kapacitet predviđen za 6.000 stanovnika.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KADROVSKA RJEŠENJA (OPET) SVAĐAJU VLAST: Savjetnik bez pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogo bure podiglo se nakon saznanja da je Ranko Krivokapić, još od kraja prošle godine, ministar-savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore. Dobar dio onoga što smo tim povodom čuli i vidjeli više šteti aktuelnoj većini nego nekadašnjem predsjedniku parlamenta   

 

 

Kako ono rekoše: meritornost a ne partijska pripadnost/poslušnost, kao kriterijum za angažovanje na poslovima od javnog interesa. Ali, oćeš vraže. 

Izgleda da je najveći dio vladajuće većine iz novina i sa portala saznao da je ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović angažovao počasnog predsjednika SDP Ranka Krivokapića u svojstvu ministra-savjetnika. Taj ugovor je potpisan sredinom decembra prošle godine, pa i sama činjenica da su predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti za njega saznali nakon pet mjeseci podosta govori o odnosima unutar vladajuće koalicije. Ali, i o još ponečemu.

Premijer Milojko Spajić isprva je, uz to što je zatečen, bio izgleda i prilično ljut. Pa su iz njegovog kabineta, nezvanično, najavili da će ministar Ibrahimović biti pozvan na konsultacije. Odnosno, na raport.   

Da problem precizira potrudio se član Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Tihomir Dragaš. Krivokapićevo imenovanje je “neprihvatljivo” ocijenio je i pozvao premijera, i partijskog lidera, da Ibrahimovića razriješi, a Bošnjačku stranku isključi iz vladajuće koalicije. “Ukoliko je za Ibrahimovića poželjan i koristan savjetnik koji je počasni predsjednik vanparlementarne opozicione partije, a čiji funkcioneri svakodnevno, neargumentovano, a vrlo često čak i primitivno osporavaju karakter aktuelne Vlade, onda je vjerovatno BS odlučila da pravi savez sa tom i drugim partijama iz opozicije”.

Ministar vanjskih poslova je, u međuvremenu, zainteresovane uputio na Zakon o vanjskim poslovima, član 72, u kome stoji da ministar može bez javnog oglašavanja donijeti rješenje o zasnivanju radnog odnosa “lica sa odgovarajućim iskustvom u naučno-istraživačkom radu, značajnim diplomatskim iskustvom, profesionalnim zvanjima i vještinom ili iskustvom u radu u međunarodnim i drugim organizacijama”.Uz opasku da je riječ o službeničkom mjestu koje se od sličnih u državnoj administraciji razlikuje samo po zvučnom nazivu.

Iskustva Ranku Krivokapiću, svakako, ne manjka. Za poslanika je biran deset puta. Bio je predsjednik crnogorskog parlamenta u četiri saziva (14 godina). Deset godina je bio šef crnogorske delegacije u Parlamentarnoj Skupštini OEBS-a, a 2014. godine je izabran za njenog predsjednika. 

Funkcionerima PES-a i njihovim koalicionim partnerima  dodatno ne smeta priličan broj kadrova koji su u sistem ušli sa članskom kartom neke od partija prethodne (DPS) većine.

Pojasnio je , na svoj način, Nebojša Medojević: “Braći Srbima na vlasti je prihvatljiviji fra Ranko Krivokapić nego ja. Korupcija je jača od srpstva, jezika, državljanstva, vjere, nacije, tradicije….Zato je Ranjo ustaša prihvatljiv, a Medo nije…”, ispljunuo je preko X-a bivši lider DF. Njegovi nekadašnji saborci Andrija Mandić i Milan Knežević, u skladu sa proklamovanim evropejstvom, bili su mnogo uzdržaniji.  

Spajić je, početkom nedjelje, riješio da spusti loptu. “Nisam još uspio da razgovaram sa gospodinom Ervinom Irahimovićem, ni sa jednim drugim ministrom, po pitanju kriterijuma koje svako ministarstvo treba da ima kada zapošljava kadrove koji su mu potrebni. Koliko znam, to zaposlenje je bilo po zakonu”, kazao je.  Što se tiče ovog “koliko znam” mogao je da se konsultuje sa nekim od članova svog Kabineta. Imao je sa kim. Uz šefa Kabineta i njegovu zamjenicu, tim najbližih saradnika predsjednika Vlade broji još osam savjetnika.

“Nije jasno zašto se to desilo ali, svaki ministar treba da odgovara za rad svojih ministarstva”, zaključio je Spajić uz konstataciju kako on “apsolutno” ne bi imenovao Krivokapića za svog savjetnika. Može biti i da bivši predsjednik parlamenta to ne bi prihvatio. 

Premijer do sada nije imao sličnih primjedbi na imenovanje savjetnika članova njegove vlade. Ni ostatak vlasti nije problematizovao savjetnike u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti, iako ima zanimljivih  kadrovskih rješenja. 

U kabinetu predsjednika Skupštine Andrije Mandića ima interesantnih kadrova, od  doskorašnje direktorice podgoričke Gimnazije Biljane Vučurović, koja je nakon razrješenja udomljena u parlamentu, do Želidraga Nikčevića, književnog kritičara, portparola Narodne stranke Novaka Kilibarde, poslanika Srpske narodne stranke Božidara Bojovića i Mandića, predsjednika žirija koji je 1993. godine književnu nagradu Risto Ratković dodijelio  Radovanu Karadžiću za djelo simboličnog naslova  Siđimo u gradove da bijemo gadove. 

Opet, ne posmatraju svi stvari iz iste perspektive. Tako anonimnim autorima sa šovinističkog portala in4s u Mandićevom kabinetu nije zasmetao čovjek koji je nagradio ratnog zločinca a suprugu angažovao za savjetnicu (o državnom trošku) već, kako su istakli u naslovu,  novinarka Šukovićeve Antene M: “Gordana Đuračić se profilisala u javnosti kao jedna od novinara koja je oblikovala medijski prostor za vreme vladavine Demokratske partije socijalista”. 

Za čudo, Tihomir Dragaš nije nakon te medijske objave zatražio od predsjednika PES-a da raskine koaliciju sa NSD i razriješi Mandića titule predsjednika Skupštine. Ili Spajić, po pitanju imenovanja Đuračić, nije bio apsolutno nesaglasan, kao u slučaju Ranka Krivokapića.

Nijesu svi savjetnici za naslovne strane. Većina njih su , zapravo,javnosti prilično nepoznate osobe mlađe životne dobi i bez impresivnih profesionalnih referenci. Pa bi se, makar za pojedine, moglo zaključiti da su ih aktuelni poslodavci prepoznali najprije po unutarpartijskim zaslugama ili kao djecu prijatelja i(li) viđenijih funkcionera stranke. 

Ove sedmice je iz Budve stigla i  vijest da je predsjednik te opštine Nikola Jovanović za svog savjetnika za investicije imenovaoMladena Bojanića. Eto nove drame na pomolu.

Zaludu činjenica da u kasi opštine Budva često ima više novca nego što među lokalnim funkcionerima ima znanja da ga pametno upotrijebe, o čemu svjedoče  afere poput one oko izgradnje postrojenja za desalinizaciju morske vode. Neće pomoći ni to što je Bojanić bio predsjednički kandidat ispred značajnog dijela partija sadašnje većine, ali ni to što su ga iste birale, u vladi Zdravka Krivokapića, za ministra kapitalnih investicije. Iz čega bi se moglo zaključiti da je kao nacrtan za posao koji mu je upravo povjeren.

Ovdje se potvrde o meritornosti traže na nekom drugom mjestu. U partijskim arhivama, na primjer. A tamo su se već prisjetili da je Mladen Bojanić u parlament ušao kao poslanik suverenistički nastrojene Pozitivne Crne Gore, dok je Jovanović, praveći neformalnu koaliciju sa DPS, kumovao tome da se stranke vladajuće većine sa državnog nivoa u Budvi presele u opoziciju. 

Može se tu uvezati i Jakov Milatović, i eto novih povoda za tugovanke na temu šta nam rade oni od prije avgusta 2020. Ili za novu listu zahtjeva za raspoređivanje po dubini. Ako mogu bivši ministar, poslanik ili predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a biti savjetnici u Vladi, vala može i onaj mali od pašenoga naći neko mjesto, barem u opštini. Makar je naš, pa će naučiti.

Ima u ovoj priči još nešto. Ranko Krivokapić i tadašnji SDP su u opoziciju otišli dobrovoljno, spočitavajući DPS-u manje-više sve ono što im je spočitavala i tadašnja opozicija. A što se, gotovo u potpunosti, može prigovoriti i današnjim vlastima. Previše liče jedni na druge da bi ih neko na to dodatno podsjećao. 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo