Povežite se sa nama

DRUŠTVO

U Brisel preko Vašingtona

Objavljeno prije

na

Nijesmo previše srećni što smo Crnu Goru primili na šalter, ali smo na to jednostavno bili primo rani pritiskom SAD, rekao je Monitoru jedan visoki zapadni diplomata. 
Konstatujući da se tehnokrate u Brise lu sve manje obaziru na evropske ideale o slobodi i demokratiji, on ukazuje na istorijsku činjenicu da sve velike ideje u blizini svog cilja dođu iskrivljene.


Možda je jedino u tom kontekstu moguće razumjeti izraze zadovoljstva i riječi hvale koje su nakon 15. decembra diplomatski predstavnici evropskih zemalja akreditovani u Podgorici upu tili na adresu crnogorske Vlade, iako su prethodih mjeseci na sve načine pokušavali da odvrate njene čelnike od tog nauma. 
Takođe, samo se snažnom podrškom i željom Vašingtona da se, prvenstveno zbog njegovih in teresa, pogura Crna Gora i njen premijer Milo Đukanović može objasniti činje nica što su crnogor sku aplikaciju pred Jelisejskom palatom svečano primili ta­dašnji predsjedava jući EU, francuski predsjednik Nikola Sarkozi, i evropski komesar za prošire nje Oli Ren, koji se za tu priliku neoče kivano obreo u Parizu. Radi crnogorske javnosti vrijedi napomenuti da su Sar kozi i Ren, uz evropskog komesara za spoljnu politiku i bezbjednost Havijera Solanu, dokazani američki saveznici u Evropi.
STARO SAVEZNIŠTVO: A dokazani američki saveznik u regionu je i Crna Gora. Đukanovićeve i Maro vićeve veze sa Vašingtonom počinju krajem 1995. godine kada su oni posjetili Stejt department i Pentagon, upravo u trenutku kada su se privodili kraju pregovori u Dejtonu. Sluteći da će mlađani crnogorski zvaničnici u Vašingtonu ,,promijeniti dres”, i da je Crnoj Gori namijenjena uloga američ kog nosača aviona za destabilizaciju Srbije, srpski predsjednik Slobodan Milošević je želio da napusti prego­vore, ali je u bazi Rajt Paterson ostao tek na pritisak tadašnjeg specijalnog američkog izaslanika za Balkan Ri čarda Holbruka
Zato je razumljiva svaka vrste po drške koju je Vašington u kriznim i iza zovnim godinama krajem devedesetih pružao Crnoj Gori. Mjereno finansijski, pomoć je premašivala vrijednost od 300 miliona dolara. Staro savezništvo je narušeno od 2002. godine kada se Crna Gora okrenula Moskvi postavši praktično ruska gubernija na Jadranu, da bi u posljednje dvije godine sve gotovo bilo kao ranije. 
Da se klatno crnogorske politike od 2007. godine ponovo pomjera ka SAD, Đukanović i njegovi saradnici pokazali su prihvatanjem SOFA sporazuma i posebno famoznog člana 98, koji se odnosi na obavezu da se američki državljani ne izručuju Međunarodnom krivičnom sudu, zatim priznanjem nezavisnosti Kosova, kao i željom da se crnogorski vojnici upućuju u vojne misije Sjevernoatlantske alijanse po svijetu.
SVE ZA NATO: Kruna tog proce sa trebalo bi biti članstvo Crne Gore u NATO paktu, koje treba očekivati naredne godine. Tada će i vojnici iz ogromne američke vojne baze Bondstil na Kosovu moći da uživaju na plažama Crnogorskog primorja, ali i da za svoje potrebe nesmetano koriste crnogorsku teritoriju i vazdušni prostor.
Kao nagradu za kooperativnost, Crna Gora se označava oazom multietničke demokratije na jugoistoku Evrope, naprosto je ugurana u Jadransku po velju, regionalno predvorje za članstvo u NATO, a njen petostuki premijer je ponovopersona grata u prijestonicama zapadnih država. Takođe, iako su svi u Briselu saglasni u ocjeni da je Crna Gora daleko od toga da ispunjava političke i ekonomske kriterijume, da se o postoja nju odgovarajućih administrativnih ka paciteta i ne govori, iako još, kako kaže izvršni direktor Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Vanja Ćalović, nije ni počela sa sprovođenjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, naprečac se prihvata i njena aplikacija za status kandidata u EU!? 
KRIZA JAČA EU: Crnogorskoj vlasti na ruku prije svega ide ključni cilj Brisela na ,,zapadnom Balkanu”: učvršćivanje zone bezbjednosti. Borba protiv korupcije i organizovanog kri minala mora još malo da sačeka. 
Crna Gora se u Briselu, u poređenju sa ostalim državama regiona, doima kao faktor stabilnosti i sigurnosti. Protekto rati na Kosovu i u BiH su zapali u krizu, Makedonija i Albanija su iscrpljene unutarstranačkim trvenjima, dok su u Srbiji proruske snage ponovo jače od evropskih. Brisel je sve dalje od Beogra da. ,,Mi smo stavljeni na led”, žali se šef srpske diplomatije Vuk Jeremić. Ako se doista realizuje nedavno potpisani naftni sporazum Srbije sa Rusima, to će svakako promijeniti čitavu situaciju u regionu. Zato se Briselu i Vašingtonu žuri da što više smanje uticaj Rusije na ,,zapadnom Balkanu”. 
Frustriranost raste i u Hrvatskoj. Iscrpljujući pogranični spor sa Sloveposebno saznanje da Brisel želi da sve zemlje regiona zajedno uđu u EU smanjuju podršku i interes hrvatske javnosti za priključenje ,,evropskoj dvadesetsedmorici”. 
Ali, to je samo uslovni refleks. Galo pirajuća kriza i bogati evropski fondovi čine EU još primamljivijom i koheren tnijom zajednicom. Irska sada najav ljuje spremnost da podrži Lisabonski sporazum, Island želi članstvo u Uniji, Švedska i Danska namjeravaju preći na euro. To, naravno, godi tehnokratama u Briselu, ali se istovremeno iskazuje oprez jer se još ne može nazrijeti koliko će trajati svjetska finansijska kriza. 
POČETAK IGRE: Evropski entuzijazam raste i u Crnoj Gori. Čak se i parlamentarni izbori raspisuju zbog „ispunjavanja brojnih i veoma značajnih obaveza koje proizilaze iz procesa pridruživanja EU“.
Naravno da su razlozi drugačiji, ali je već sada izvjesno da će se u predizbornoj kampanji najviše mahati aplikacijom, obećanjima o bezviznom režimu sa EU i skorom dobijanju sta tusa kandidata. (To skoro potrajaće barem dvije godine.) Uostalom, što drugo mogu građanima da ponude čelnici vladajuće koalicije: evropska priča je jedina tema koja u Crnoj Gori još nije potrošena.
Suštinski, Crna Gora će tek naredne ili pak 2011. godine biti tamo gdje je bila 1989. godine. U doba Ante Mar kovića SFRJ je imala status kandidata za članstvo u EU, a sa crvenim pasošem mogli ste putovati diljem tadašnje Evropske zajednice. U Italiju čak i sa ličnom kartom!
Sada se zemlja lagano vraća na put sa kojeg je sama i na svoju štetu skre nula prije 20 godina. Sa retorike će se morati preći na stvarnu transformaciju zapuštenog društva i razorene ekono mije. To će imati tektonske posljedice po čitavu zemlju koja bez ovakve geo strateške pozicije i podrške saveznika to ne bi bila u stanju da učini. 
Karte su, dakle, na stolu i prava igra tek počinje. Izbori u rano proljeće samo su zagrijavanje za dugo putovanje Crne Gore u Evropu.

 

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo