Za zločin u Kaluđerskom lazu do danas niko nije odgovarao, nema ni spomen obilježja, niti obeštećenja porodicama žrtava. Vrhovno državno tužilaštvo je ponovo otvorilo ovaj slučaj

Od zločina u Kaluđerskom Lazu prošlo je 27 godina. Pripadnici Vojske SRJ ubili su, 18. aprila 1999. godine, šest a ranili pet civila – izbjeglica sa Kosova. Narednih dana, do 21. maja 1999, na više lokacija na teritoriji Crne Gore ubijeno je još 11 osoba. Sve žrtve su bile albanske nacionalnosti, a među njima je bilo i djece, žena i starijih osoba.

Za ove zločine niko nije odgovarao. Nadležni nisu utvrdili da je riječ o ratnom zločinu, žrtve i njihove porodice nisu obeštećene, a na mjestu stradanja ne postoji nikakvo spomen-obilježje.

Nekažnjeni zločin ponovo je pod lupom tužilaštva. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je početkom prošle godine saopštilo da su, po nalogu glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, ponovo formirani krivični predmeti povodom ratnih zločina u Morinju, Bukovici i Kaluđerskom lazu i zbog deportacije izbjeglica. Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) je odlukom od 24. oktobra 2025. godine preuzelo preduzimanje pojedinih radnji u slučaju Kaluđerski laz od SDT-a.

VDT usvojilo je početkom ovog mjeseca akcioni plan za istraživanje ratnih zločina za period 2026-2027. godine, drugi po redu od usvajanja Strategije za istraživanje ratnih zločina 2024-2027. Od 1992. godine pa do danas pred crnogorskim sudovima okončano je sedam suđenja za ratne zločine. Bilo je optuženo 37 osoba, pravosnažno osuđeno 11. U tri predmeta: deportacija izbjeglica, Bukovica i Kaluđerski laz, svi optuženi, njih 24, oslobođeni su optužbi.

Ponovno otvaranje predmeta ratnih zločina Morinj i Kaluđerski Laz pokazuje da crnogorsko pravosuđe to pitanje tretira kao prioritet, saopšteno je iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove. Iz tijela Ujedinjenih nacija, koje je naslijedilo Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, kažu da su spremni na saradnju sa crnogorskim organima.

Zločin u Kaluđerskom lazu desio se tokom NATO bombardovanja SR Jugoslavije, od 24. marta 1999. godine do 10. juna 1999. godine, kada je  sa prostora tada Autonomne pokrajine Kosova i Metohije na teritoriju Republike Crne Gore ušlo između 80.000 i 100.000 izbjeglica. Većina njih ušla je u Crnu Goru preko šumovitih planinskih prevoja u opštini Rožaje i Plav. Zna se da je većina izbjeglica bezbjedno stigla u Crnu Goru, ali su u nekoliko navrata pripadnici Vojske Jugoslavije pucali na kolone izbjeglica u zoni odgovornosti Podgoričkog korpusa, na širem graničnom području opštine Rožaje.

Vrhovno državno tužilaštvo je u optužnici, podignutoj sredinom 2008. godine, navelo da je prilikom jednog takvog događaja, 18. aprila 1999. godine, ubijeno šest a ranjeno pet lica, a da je u drugim slučajevima koji su se odigrali od 18. aprila do 21. maja 1999. godine na više lokacija ubijeno još 11 lica. Sve žrtve su bile albanske nacionalnosti, a među njima je bilo i maloljetnih lica, žena i starijih osoba. Tužilaštvo je ovo kvalifikovalo kao ratni zločin i za isti optužilo osam lica.

Cijeli slučaj će biti nazvan po selu Kaluđerski laz, gdje se odigrao i najtragičniji događaj 18. aprila 1999. godine, iako svi zločini, pa ni oni od tog dana, nijesu počinjeni na istoj lokaciji. Optužnica protiv Predraga Strugara, komandanta Prvog bataljona Treće lake pješadijske brigade Podgoričkog korpusa i nekoliko njemu podređenih vojnika podignuta je 1. avgusta 2008. godine, a optuženi su da su 18. aprila 1999. godine u Kaluđerskom lazu prekršili pravila međunarodnog prava i nečovječno postupili prema civilnom stanovništvu albanske nacionalnosti, koji su bježali od tamošnjih sukoba.

Opsežno svjedočenje o događajima tog 18. aprila 1999. godine pred Višim sudom u Bijelom Polju dao je Brahim Ljajić, žitelj Kaluđerskog laza, koji je svakodnevno tih aprilskih dana sretao vojnike na putu do posla u Rožajama.

Šemso Dedeić, koji je aprila 1999. godine obavljao dužnost načelnika Odjeljenja bezbjednosti (OB) u Rožajama, rasporedio je 18. aprila grupu policajaca u selima oko Rožaja, uključujući Kaluđerski laz, jer je primijetio sve veće vojno prisustvo. Policajci su ga obavijestili, putem radio veze, da je u Kaluđerskom lazu došlo do velike pucnjave i da ima puno poginulih. Dedeić je na osnovu ličnih saznanja i obavještenja pripadnika policije sa terena načinio spisak ljudi koji su poginuli na području opštine Rožaje u ovom periodu. Tako, shodno bilješkama koje je načinio, Dedeić navodi da su u mjestu Pas Hajle, 18. aprila, poginuli Sokolj Ljajić i Tona Husaj, dok su u Kaluđerskom lazu poginuli Miljazim Peljaj, Redžep Brahimaj, Šerif Brahimaj, Nemka Brahimaj, rođena Demić, Labinot Kastrati, Ramiz Brahimaj. On dalje tvrdi da su Selim Kelmendi i Afrim Djuraj ubijeni od strane združene vojno-policijske jedinice, koja je došla iz pravca Peći 18. aprila 1999. godine, pravcem sela Gornji Bukelj, dok su u Giljevom polju u maju te godine stradali Faruk Murati i Arif Arifaj.

Dedeić još navodi da su 21. maja 1999. godine u Balotićima, prethodno masakrirani, a zatim i spaljena tijela braće Mehmeda, Hetema i Ajeta Redžaja. Redžaj Musa i Ramćaj Sadik su ubijeni nakon što su mučeni. Za vrijeme, ali i nakon ovih dešavanja, policija nije mogla da priđe i izvrši uviđaj, jer bi, navodi Dedeić, rizikovali sukob sa vojskom. Dedeić je naglasio i da izbjeglice koje su dolazile iz pravca Kosova, prema njegovim saznanjima, nijesu bile naoružane.

Odlukom Apelacionog suda, potvrđene su odluke Višeg suda u Bijelom Polju, kojom se optuženi Predrag Strugar, Momčilo Barjaktarović, Petar Labudović, Aco Knežević, Branislav Radnić, Boro Novaković, Miro Bojović i Radomir Đurašković oslobađaju optužbi da su izvršili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

U presudi Apelacionog suda stoji da ne postoje dokazi koji jasno utvrđuju da su optuženi počinili zločin, jer na lokaciji Kaluđerski laz, kako se navodi: „…na mjestu događaja nalazilo ne manje od 30 vojnika, i da nema ni jednog dokaza koji bi upućivao na zaključak da su baš optuženi ti koji su ispalili projektile kojima su lišena života i povrijeđena lica…”. Takođe, sud navodi da je ostalo nejasno zašto je optužba za zločin teretila baš optužene, kada su sa istom dokaznom snagom i vjerovatnoćom mogla biti optužena i preostala lica iz tog voda ili neko od njih. Konačno, sud nije utvrdio da je Strugar naredio da ovaj vod vojnika otvori rafalnu paljbu na nenaoružane civile, niti da su ostali optuženi postupili po istoj.

I u predmetu Kaluđerski laz pokrenut je niz postupaka za naknadu štete oštećenim i njihovim porodicama, u kojima je Vojska SRJ označena kao izvršilac zločina, dok je MUP RCG bio odgovoran za zaštitu civila i njihovih dobara. Međutim, zbog zastarjelosti predmeta, odbijenih tužbi i raznih pravnih propusta naknada štete žrtvama pred crnogorskim sudstvom je izostala. Izuzetak čini presuda po kojoj je ranjenom Hadži Ahmetiju, pravosnažno dosuđen iznos od 12.000 eura.

Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava, rožajskoj lokalnoj upravi podnio je početkom 2024. godine inicijativu da bude podržan u namjeri postavljanja spomen obilježja žrtvama ratnog zločina, počinjenog nad kosovskim civilima koji su u prvoj polovini 1999. godine pokušali da nađu spas na rožajskom dijelu crnogorskog prostora. Spomen obilježja još uvijek nema.

Predrag NIKOLIĆ

Nameće se zaključak da je zakupac poravnanjem sačuvao svoje interese, gazdovanje državnom zemljom u Miločeru na 90 godina, gradnju i prodaju stanova na najvrjednijoj lokaciji u Crnoj Gori, legalizaciju bespravno sagrađenih objekata na Svetom Stefanu i u zaleđu male Kraljičine plaže. Uz punu kontrolu plažnog prostora na tri najljepše plaže Crnogorskog primorja

Na sjednici održanoj  2. aprila Vlada je donijela odluku o prihvatanju uslova poravnanja u arbitraži koja se vodi pred međunarodnim sudom u Londonu između Crne Gore i kompanije Adriatic properties. Time je započet proces ponovnog otvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer.

„ Sa velikim zadovoljstvom obavještavam crnogorsku javnost da su se stekli i formalni uslovi za ponovno otvaranje grad-hotela Sveti Stefan, dugogodišnjeg simbola i zaštitnog znaka našega turizma. Vlada je zvanično usvojila prijedlog uslova poravnanja u postupku koji se vodi pred Međunarodnim sudom u Londonu. Ovoj odluci prethodili su intenzivni i odgovorni pregovori, tokom kojih smo uspjeli da zaštitimo državni interes i otklonimo rizik potencijalne štete koja bi bila preko stotinu miliona eura“ – kazao je premijer Spajić u zvaničnom obraćanju naciji.

Vlada i kompanija Adriatik propertis, zakupac hotela Sveti Stefan i Vile Miločer, potpisali su ugovor ili sporazum o poravnanju kojim je definisano da dvije strane u roku od sedam dana od potpisivanja obavijeste zajedničkim podneskom Arbitražni sud u Londonu o odustajanju od arbitražnog postupka, te da će hoteli Sveti Stefan i Vila Miločer biti otvoreni najkasnije u junu ove godine.

Tekst sporazuma između Vlade i kompanije Adriatic nije moguće naći na sajtu Vlade. Nije dostavljen ni medijima pa se sa sigurnošću ne mogu znati svi uslovi pod kojima je nastao, odnosno šta je sve u pogledu zahtjeva zakupca država prihvatila a šta nije.

Premijer Spajić je istakao osnovne odredbe sporazuma o povećanju godišnje zakupnine za elitne crnogorske hotele, produžetak roka zakupa i novinu o učešću u zajedničkom profitu. Druge ključne stavke sukoba između lokalne zajednice i zakupca oko korišćenja plaža i javnih staza kroz Miločerski park, zbog kojih je spor i nastao i doveo do zatvaranja hotela i pauze u radu koja je trajala četiri turističke sezone, u njegovom obraćanju su ostale nerazjašnjenje.

Pojedini mediji prenijeli su nezvanična saznanja u vezi toga, pa nije jasno zašto integralni tekst dogovora o poravnanju nije dostupan svima pod istim uslovima.

„Postignutim rješenjem ne samo da smo sačuvali sredstva svih građana, već smo obezbijedili i povoljnije finansijske uslove za domaća preduzeća Sveti Stefan hoteli i HTP Miločer, čije će se zakupnine odnosno prihodi povećati sa 1,285,000, odnosno 350,000 na 1,555,000 odnosno 423,000 eura, a ti iznosi će se indeksirati i uvećavati sa inflacijom odmah od početka rada. Razlika od 500 hiljada eura u obračunatoj zakupnini biće bez odlaganja isplaćena. Takođe, u prethodnom dogovoru nije isplaćivan PDV na sve te iznose, dok će se ovoga puta urediti taj dio i značajno povećati prihodi države od 21 posto na sve to. Posebno je značajno da će država, u skladu sa novim aranžmanom, ostvarivati i učešće u profitu u visini od 10 posto, što je kruna novih uslova dogovora“, rekao je Spajić.

Podsjećamo da je iznos zakupnine za tri hotela, nekoliko restorana i kafea u ekskluzivnom ljetovalištu prema odredbama osnovnog ugovora o zakupu iz 2007. godine iznosio 1,96 miliona eura.

Pored povećanja zakupnine, predviđen je i produžetak zakupa hotela za pet godina, koliko je ovaj poznati turistički rizort bio zatvoren za posjetioce.

To je već drugo produženje zakupa u odnosu na osnovni ugovor, kojim je Sveti Stefan izdat na rok od 30 godina. Prva promjena uslova ugovora izvršena je 2013. godine u Skupštini Crne Gore kada je poslanička većina usvojila amandmane ministra održivog razvoja i turizma, Branimira Gvozdenovića, o produženju roka zakupa sa 30 na 42 godine za hotele Sveti Stefan i Miločer uz smanjenje zakupnine za 30 odsto.

Nakon svega, rok zakupa hotela elitnog ljetovališta produžen je za 17 godina u odnosu na prvobitni ugovor i trajaće do 2055. godine. Međutim, rok na koji je otuđeno državno zemljište u Miločeru produžen je na 90 godina. Tim aktom skupštinske većine zapečaćena je sudbina miločerskog parka koji trpi  urbanistički cunami, nevjerovatnu devastaciju prostora, jedinstvenu ambijentalnu cjelinu za koju je kod nadležnih državnih institucija zatražen status zaštićenog prirodnog i kulturno-istorijskog predjela paštrovske rivijere.

Poravnanjem je utvrđeno da u miločerskom parku nema dodatne gradnje, mimo one predviđene građevinskom dozvolom i u postojećim gabaritima.

Upravo ovaj dio sporazuma Vlade i Adriatic propertiesa izazvao je najviše negativnih komentara u javnosti, mještana Svetog Stefana i građana Budve. Kako je moguće da poslije četiri godine zatvorenih hotela i mnogih protesta mještana i lokalnih vlasti zbog neprimjerene gradnje u Miločerskom parku u kojem zakupac podiže ogroman hotelsko-apartmanski kompleks sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina, čija je gradnja 2021. zaustavljena, odjednom dobija saglasnost Vlade za nastavak radova “u skladu sa građevinskim dozvolama”.

Poznato je da građevinska dozvola nikada nije ni izdata niti postoji planski dokument na osnovu kojeg bi i mogla biti. Urbanističko tehnički uslovi za gradnju monstruozne građevine u Miločeru izdalo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma na osnovu dokumenta koji je osmislio tadašnji ministar Gvozdenović – Turistički rizort Miločer,  koji nema utemeljenje ni u jednom važećem planskom dokumentu.

Saglasnost na idejni projekat hotelsko-apartmanskog kompleksa koji se gradi na lokaciji porušenog hotela Kraljičina plaža, na zahtjev HTP Miločer i Adriatic prperties, potpisao je glavni državni arhitekta Dušan Vuksanović 2019. godine.

Kompleks se gradi na parceli površine 12.255 m2. Oko 126 smještajnih juedinica, 60 soba i 66 apartmana od kojih svaki raspolaže sa oko 120 kvadrata, sa svim pratećim sadržajima, imaće više od 37.000 kvadrata bruto površine, u sred borove šume Miločerskog parka. Bivši premijer i lider GP URA Dritan Abazović problematizovao je stav Vlade o nastavku gradnje u Miločeru. On je izveo računicu po kojoj ni jedan stan namijenjen prodaji ne vrijedi manje od dva miliona eura te da će investitor, Adriatic Proeprties i krajnji vlasnici iz kompanie Aidwey staviti u džep čistih 80 miliona eura od ove investicije.

Nijedna od političkih partija koje su se zalagale za zabranu gradnje u Miločeru, u vrijeme kada su na republičkom nivou bile opozicija a u lokalu u Opštini Budva vlast, nije se oglasila povodom potpisivanja sporazuma sa zakupcem Svetog Stefana u dijelu koji se odnosi na nastavak započete investicije.

U julu 2016. godine u budvanskom parlamentu većinom glasova odbornika svih partija usvojena je Deklaracija o zaštiti miločerskog parka i neposrednog zaleđa ostrva Sveti Stefan, koja je imala za cilj da zaustavi megalomanske projekte na vrijednom neizgrađenom prostoru poznatog turističkog rizorta. Organizovani su tada protesti u Miločeru na kojima su pored tadašnjeg predsjednika Opštine, Marka Bata Carevića, učestvovali predstavnici svih stranaka, DF-a, Demokrata, GP URA i mještani, složni u jednom, da ne dozvole  betoniranje miločerskog parka i svetostefanskih maslinjaka.

Aktuelni predsjednik Opštine, Nikola Jovanović, podržao je sporazum o otvaranju hotela Sveti Stefan bez rezervi u pogledu nastavka gradnje stanova u Miločeru na šta ga obavezuje opštinska Deklaracija o zaštiti Miločera.

Država očigledno nije pokazala institucionalnu snagu odlukom da ne podrži nastavak gradnje višespratnice u Miločeru sa stanovima za tržište za koji je i uslove i saglasnosti donosila vlast DPS čiji su visoki funkcioneri involvirani u ovaj visokoprofitni projekat.

Zato se nameće zaključak da je zakupac ovakvim poravnanjem sačuvao svoje interese. Gazdovanje državnom zemljom u Miločeru na 90 godina, gradnju i prodaju stanova na najvrjednijoj lokaciji u Crnoj Gori, legalizaciju bespravno sagrađenih objekata na Svetom Stefanu i u zaleđu male Kraljičine plaže. Uz punu kontrolu plažnog pristora na tri najljepše plaže Crnogorskog primorja.

Branka PLAMENAC

Vlasnik Carina Čedomir Popović uhapšen je tek pošto je gotovo izgradio hotel u Baošićima mimo gabarita i  nasuo more zemljom u veličini dva fudbalska terena. Institucije su žmurile. Niko danas ne pominje njihovu  odgovornost

Vlasniku Carina, Čedomiru Popoviću, krajem prošlog mjeseca određen je pritvor od mjesec dana. Razlog – gradio je hotel u Baošićima mimo gabarita predviđenih građevinskom dozvolom, a uz to je za potrebe hotelske plaže nasuo more zemljom u veličini dva fudbalska terena. Uspjele su Carine da nasipajući zemljom, kamenjem i pijeskom do dubine od čak devet metara, oduzmu od mora 14.500 kvadrata za potrebe ,,investicionog kupališta”.

Premijer Milojko Spajić obećao je da će Vlada raskinuti taj i sve druge ugovore za izgradnju investicionih kupališta na crnogorskom primorju. Raskidi se još uvijek nijesu desili, a Spajić je upozorio da se nasipanje mora u Baošićima mora pod hitno zaustaviti, jer veoma negativno utiče na očuvanje statusa dijela Bokokotorskog zaliva na listi svjetske prirodne i kulturne baštine pod patronatom UNESCO-a.

Nakon hapšenja u javnosti se odmotala priča o pregaocu Popoviću koji je upornim radom, ne osvrćići se na institucije i pravila, uspio da pod ploču stavi hotel od šest spratova i još tri etaže pod zemljom. Veći problemi i zatvor su ga sačekali tek kod završnih radova – nasipanja mora za plažu. Institucije su žmurile, neizlazile na teren, tromo djelovale, tako da je neimar uspio u svom naumu.

Hotel u Baošićima je praktično završen iako je Urbanističko- građevinska inspekcija još u oktobru 2024. donijela rješenje o zabrani gradnje na više parcela na kojima se prostiru objekti hotela. Na pitanje kako je to moguće, iz Direktorata za inspekcijski nadzor koji djeluje u okviru Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem čelu je Slaven Radunović, Pobjedi su odgovorili da se ,,suočavaju sa ograničenim kadrovskim kapacitetima u odnosu na obim posla, što se odražava na učestalost i dinamiku kontrole na terenu”.

Ljudstva za kontrolu nema, ali za izdavanje dozvola ne nedostaje. Početkom godine Sekretarijat za urbanizam Opštine Herceg Novi izdaje dozvolu koja je omogućila devastaciju mora i obale u Baošićima, a u febuaru ministar Radunović je na sjednici nacionalne Komisije za UNESCO saopštio da je od ,,nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola”, te da je ,,utvrđeno da je ona ispravna”.

I pored toga što je po nadležnima sve bilo ispravno, Uprava za zaštitu kulturnih dobara naložila je obustavu radova i vraćanje prostora u prvobitno stanje, jer su radovi u Baošićima obavljani bez njene saglasnosti i bez odobrenog konzervatorskog projekta. Ogromni graditeljski zahvat odvija se u zaštićenom području i to kada iz UNESCO-a šalju upozoravajuće poruke o gubljenju zaštite upravo zbog ovakvih i sličnih graditeljskih poduhvata i nemoći države da ih spriječe i valjano sankcionišu.

Uprava je zbog svoje revnosti dobila i skupštinsku kritiku, od strane potpredsejdnice parlamenta Zdenke Popović. Ona je ovoj instituciji sa skupštinske govornice poručila da ne ,,obilaze objekte koji su u završnoj fazi izgradnje i koji imaju građevinsku dozvolu i da ne prijete vlasnicima tih objekata da će im donijeti rješenje o zaustavljanju gradnje“. Nakon što se ispostavilo da građevinska dozvola nije baš u redu, a Popović završio iza rešetaka, potpredsjednica Skupštine sada traži da ,,istraga o Čedu Popoviću ide do kraja”. Osvrnula se i na Popovićev bogati, kako kaže nazakoniti, minuli rad za vrijeme vlasti DPS-a, pa zaključila da je pokušaj da se poveže sa Čedom Popovićem ,,politička podvala svojstvena profilima onih koji to izgovaraju”.

Advokat Veselin Radulović  je nedavno Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) podnio  dopunu krivičnih prijava protiv političke partije Demokrate, više njenih funkcionera i drugih osoba, u kojoj tvrdi da postoji osnovana sumnja da je na teritoriji Herceg Novog djelovala organizovana struktura koja je, kroz zloupotrebe službenog položaja i devastaciju prostora u Baošićima, sticala nezakonitu korist na štetu države i životne sredine.

Prijavom su obuhvaćeni i potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović,  predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović, nekadašnji vršioc dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniša Minić, kao i više NN službenika i funkcionera.

Minić je u martu 2024. godine odobrio spratnost hotela Carina koja odstupa od urbanističko-tehničkih uslova iz 2019. i tada važeće planske dokumentacije. Rješenjem Minića od 11. marta 2024. godine data je saglasnost kompaniji Carine na dopunjeno idejno rješenje hotela spratnosti 3Po+Su+6 (tri sprata podruma, suteren i šest etaža), iako je planom predviđena spratnost Po+Su+6 (podrum, suteren i šest etaža).

Nakon podnošenja krivične prijave, Radulović je pozvao SDT da hitno postupi po prijavama i ispita ulogu svih nadležnih institucija i funkcionera.,,Prvu krivičnu prijavu protiv ove kriminalne organizacije podnio sam 28. avgusta 2025. godine, a do danas nijesam dobio bilo kakvu informaciju od tužilaštva”, rekao je Radulović. Navodi da je zbog podnošenja prijava bio izložen prijetnjama.

A u međuvremenu, kompanija Carine nastavlja da djeluje i institucionalno. Nakon devastacije obale, Carine su tražile smjernice od države da postave svjetionik na preuređenom morskoj obali. Uprava pomorske sigurnosti (UPS) odbila je zahtjev kao neosnovan.

Ranije je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor  obavijestila UPS da je u Baošićima došlo do velikog zatrpavanja mora u pojasu od najmanje 35 metara od dotadašnje linije obale, kao i da je tim radovima objekat sigurnosti plovidbe, obalno pomorsko svjetlo, stavljen ,,van funkcije obezbjeđenja sigurnosti plovidbe”. Uslijedila je zabrana plovidbe na tom dijelu plovnog puta i upozorenje učesnicima pomorskog saobraćaja na opasnost i nefunkcionalnost obalnog pomorskog svjetla u Baošićima.

Nakon što je vlasniku Carina određen 30 dnevni pritvor, njegov advokat Dražen Medojević kazao je  da smatra da nije bilo mjesta određivanju zadržavanja njegovom klijentu: ,,Došlo se u apsurdnu situaciju da su objekti vrijedni preko stotinu miliona sagrađeni, a da se investitor i direktor hapsi i da mu se određuje pritvor kako bi se izbjegla opasnost od ponavljanja djela. Šta da ponovi, kad je već skoro sve izgrađeno, a ti objekti su od javnog interesa”.

Raniji radovi i upozorenja

Mještani Kumbora su nadležne još 2018. upozoravali da izvođači radova na gradnji luksuznog hotela kompanije Carine, istovaraju zemlju u more, a peru i kamione mješalice čiji sadržaj se spira u more. Iste radnje, navodili su mještani, obavljala je tada i kompanija Azmont u sklopu gradnje turističkog kompleksa visoke kategorije Portonovi.

,,Gradnja hotela u Kumboru, u aranžmanu kompanije Carine Čedmira Popovića i Srpske pravoslavne crkve, po ponašanju i poštovanju zakona, samo je replika izgradnje depandansa hotela Delfin u Bijeloj čiji je Popović takođe vlasnik. Znamo kako je tamo gradio hotel i nasipao obalu, sve bez građevinske dozvole i saglasnosti JP Morsko dobro.  Nije ga usporilo ni što mu je inspekcija zatvarala gradilište i pečatila objekat”, upozoravala je tada Nada Popović, predsjednica NVO Južni Jadran koji okuplja manjinske akcionare firme koju je Popović privatizovao.

,,Samoinicijativno su skidali državni pečat i nastavljali da grade pokazujući svima da zakon za njih ne važi. Istina, zbog evidentnih krivičnih djela prvostepeno je osudjen u Osnovnom sudu u Herceg Novi na tri mjeseca, uslovno godinu dana zatvora”, podsjetila je uz tvrdnje da se vlasnik Carina i u Kumboru u zoni Morskog dobra ponaša identično, a ,,inspekcije se prave da nijesu odavde”.

Predrag NIKOLIĆ