Da nije dvadesetak nerazjašnjenih, profesionalno izvedenih, ubistava “slučaj Zavala” bi, po svoj prilici, slovio za najkomplikovaniji slučaj sa kojim se crnogorsko pravosuđe suočilo u poslednjih dvadeset godina. Činjenice svjedoče – Državni tužilac i policija 20 mjeseci provjeravaju navode krivične prijave u kojoj, u najkraćem, stoji: dvije firme sa precizno identifikovanim vlasnicima su udružile snage i osnovale zajedničko preduzeće kako bi izgradili apartmansko- turističko naselje na ekskluzivnoj budvanskoj lokaciji. Jedna je u taj posao unijela plac, druga novac. Gradnja je započeta bez ijedne dozvole, prije nego što je SO Budva uopšte usvojila DUP za tu lokaciju. Izvođači su, potom, ignorisali upozorenja i pismene zabrane nadležnih lokalnih i državnih inspekcija, sve dok medijski pritisak nije postao nepodnošljiv. Ne za njih, nego za vlasti u Budvi i Podgorici. Zato posao nije obustavljen, nego je – na vrat, na nos – legalizovan. Za provjeru navedenih činjenica nije potrebno više od 24 sata. Ipak, istraga do danas nije formalno okončana. Vrhovni tužilac Ranka Čarapić kaže da je „složena”. Policija je do sada tri puta, otprilike na svakih šest mjeseci, od Tužilaštva dobijala nalog da prikupi obavještenja i obavi dodatne provjere. Prema tvrdnjama sagovornika podlupom.info iz Uprave policije, taj posao je u potpunosti završen još u januaru 2009. godine. Pošto je tužilaštvo nekoliko mjeseci ranije od njih tražilo da samo prikupe obavještenja o tome i da ih dostavi, policija je Specijalnog tužioca za organizovani kriminal izvjestila, uz propratnu dokumentaciju, da u tom poslu zakon nije poštovan. Sve ono što je bio sadržaj krivične prijave i o čemu su izvještavali ovdašnji mediji… potvrdili su i inspektori Uprave policije. U čemu je onda problem? Očigledno, nije u sadržaju krivične prijave, manjku ili višku dokaza, već u akterima inkriminisanog posla.
Profesionalnim rječnikom naših sagovornika iz Uprave policije, “osnov sumnje je utvrđen za Svetozara Marovića, njegovog brata Dragana Marovića, Vjačeslava Lajbmana, pa i Rajka Kuljaču”.
Slučaj zbog koga su cinici Budvu prozvali Svetozarevo na moru počela je na rtu Zavala. Zemljište na toj lokaciji kupila je, sredinom 2007. godine, kompanija Zavala invest DOO iz Budve. Ona na rtu Zavala posjeduje ukupno 44.143 m2 zemljišta. Zavalu Invest su osnovali ruska MIRAX Grupa iz Moskve u vlasništvu ruskog milijardera Sergeja Polonskog i budvanska kompanija MONINVEST čiji suvlasnik je bio potpredsjednik Demokratske partije socijalista, Svetozar Marović, tada bez javne funkcije koja bi ga sprječavala da se oproba u biznisu. Lokalna samouprava u Budvi u to vrijeme je radila na pripremi i usvajanju DUP-a kojim je bio obuhvaćen i ovaj prostor.
Građevinska inspekcija Ministarstva za ekonomski razvoj uočila početak ilegalnih građevinskih radova i o tome 14. januara 2008. obavijestila predsjednika opštine Budva Rajka Kuljaču, a dva dana kasnije i Komunalnu policiju opštine Budva, kojoj je, kako je navedeno u prijavi, upućen nalog “za preduzimanje mjera iz njihove nadležnosti”.
Inspekcija je ponovo 7. februara 2008. uputila urgenciju Komunalnoj policiji opštin Budva za preduzimanje mjera i opet o svemu obavjestila Kulajču.
Nakon tri intervnecije, Komunalna policija opštine Budva, je izvjestila Građevinsku inspekciju da su, poslije donošenja rješenja o zabrani, napisali i rješenje o pečaćenju objekata na lokaciji Zavala, kao i da su podnijeli prekršajnu prijavu.
I pored svega toga, rad na gradilištu je nastavljen pa je Komunalna policija 27. marta 2008. godine ponovo donijela rješenje o pečaćenju, ali nije naredila rušenje bespravno započetih i podignutih objekata.
Sve se zakomplikovalo kada je NVO MANS, 3.aprila 2008. godine, vrhovnom državnom tužiocu Ranki Čarapić, koja je tek bila izabrana na funkciju, dostavio krivičnu prijavu protiv Svetozara Marovića zbog osnovane sumnje da je počinio krivična djela protivzakonitog posredovanja i lažnog predstavljanja, a u namjeri da sebi i povezanim licima obezbijedi korist.
Drugi dio krivične prijave se odnosio na Svetozarovog brata Dragana Marovića, inače Sekretara za investicije Opštine Budva. Njemu se spočitava da je zbog osnovane sumnje da je kršenjem zakona, propisa i ignorisanjem urgencija resornog Ministarstva, odnosno propuštanjem dužnosti nadzora, omogućio nezakonitu izgradnju niza objekata, uključujući i objekte koje gradi njegova građevinska kompanija Elmos To nijesu negirali ni pojedini njihovi sagovornici u istrazi…
, kao i objekte koji se grade na zemljištu njegovog brata Svetozara, “iako je bio svjestan da će usljed toga nastupiti imovinska šteta po budžet Opštine Budva u iznosu nenaplaćenih komunalija za započete i završene objekte”.
Treći dio krivične prijave ticao se osnovane sumnje da je ovlašćeni zastupnik i izvršni direktor DOO Mirax Balkan, kćerke kompanije DOO Mirax Group iz Moskve, Vječeslav Lajbman naložio, odnosno izvršio povredu službenog pečata Komunalne policije SO Budva u namjeri da ostvari korist od nezakonite izgradnje i prodaje turističkog kompleksa Astra Montenegro na rtu Zavala.
MANS je, istovremeno, tužilaštvu dostavio i nepotističko-klijentelističku mrežu Marovića sa pojednim rukovodiocima i direktorima u toj opštini, koja bi mogla ukazivati na zloupotrebe u vezi sa tim, ali i nekim drugim unosnim poslovima u opštini Budva.
I dok je tužilaštvo još vagalo šta će sa prispjelim vrućim krompirom, od aktera ovog posla počelu su da stižu javne potvrde – priznanja krivičnog djela na koja je ukazivao MANS.
Prvi se oglasio Dragan Marović, sekretar za investicije Opštine Budva. On je na sjednici SO, krajem marta 2008., faktički priznao da je tolerisao divlju gradnju. Mediji su prenijeli njegovu izjavu: “Dobiti rješenje o lokaciji, građevinsku dozvolu, je postupak koji može da traje od 473 dana do 734 dana. Ako u tome tražite krivicu, onda jedan od glavnih krivaca za to sam ja, jer su mnogi projekti krenuli bez građevinske dozvole. …Oglušavao sam se na pozive Ministarstva da zaustavim gradnju …Ja lično mislim da neću zaustaviti ni fakultet, ni vrtić, ni bulevar, ni jedan od onih projekata koji ovom gradu nedostaju.”
Tužilaštvu ni to nije bilo dovoljno. Više od godina dana nakon Dragana Marovića, o slučaju Zavala oglasila se i Ranka Čaripić. Ona je Vijestima kazala “Na kolegijumu smo donijeli odluku da idemo dalje, u pravcu provjera koje bi trebalo, po našem planu, da traju do septembra. Završena provjera do sada je uvijek pokazala da otvara neka nova pitanja na koja mi tražimo odgovore”.
Septembar je došao i prošao. Umjesto tužilaštva oglasio se Lajbman. Pošto su svijet obišle vijesti o bankrotu Mirax-a, direktor crnogorske ekspoziture ove kompanije je pokušao da uvjeri javnost kako je sa projektom Zavala sve u najboljem redu. To se pokazalo kao netačno. Radovi, i pored protesta onih koji su kupili i platili neke od ponuđenih apartmana, od ljetos stoje. Očito zbog nedostatka novca. Bez naznaka da će uskoro biti nastavljeni. Lajbman je, ipak, potvrdio optužbe da je amiciozni projekat vrijedan stotine miliona započet kao divlja gradnja: “Smjelo smo počeli, računali smo, a tako su nam rekli, da sporazum između naše dvije zemlje ima veću snagu od zakona, i zato smo počeli. Zbog toga što smo probili zid svojim glavama. Još me boli glava. Izvinjavam se svima što smo kršili zakone – zaključio je Lejbman u razgovoru za Vijesti ne navodeći ko im je to rekao da mogu nekažnjeno graditi, i koji bi to sporazum trebao biti jači od važećih zakona Crne Gore. Ako se sve to ne odnosi na navodni Kanski sporazum o saradnji koji su, prema tvrdnjama sa Miraxovog sajta, početkom 2008. na sajmu nekretnina u ekskluzivnom francuskom ljetovalištu potpisali Sergej Polonski i “predstavnik Vlade Crne Gore” Svetozar Marović. Koji u to vrijeme nije imao nikakvu državnu funkciju. Ili to, makar, nije bilo poznato crnogorskoj javnosti.
Napokon, prije nekoliko dana se o slučaju Zavala oglasio i prvoosumnjičeni – Svetozar Marović, lično. Prethodno je zvanično istupio iz kompromitujućeg partnerstva na Zavali i postao potpredsjednik Vlade. Tako je Marović stekao imunitet koji mu, s obzirom na politiku crnogorskog parlamenta da licima sa imunitetom ne uskraćuje tu vrstu pravne zaštite, garantuje nedodirljivost.
“Znam da nijesam ništa uradio suprotno zakonima Crne Gore”, kaže Marović u razgovoru za Vijesti 18. decembra, navodeći: “Moj pokušaj da, u periodu kada se nijesam bavio državnim poslovima, krenem u privatni posao…nije samo pokazao moje poslovno neiskustvo, nego je i meni i mojoj porodici donio toliko neugodnosti, pritisaka, sumnji, kleveta, koje ne želim nikome. Ali se ne žalim.”
Marović je umjesto žalbi pozvao državno tužilaštvo da ga ne štedi, ali ga je i posavjetovao: “Sve neka ispitaju. I to da li je u tom periodu možda još neko gradio bez dozvole i da li je taj, takođe, bio u poslovnoj, prijateljskoj ili nekoj drugoj vezi sa nekim uticajnim. Da li ima još rođaka, prijatelja, kumova, koju su zaposleni, rade u preduzećima, državnim organima, bave se privatnim poslovima. I jesu li to mreže, i je li to opasnost za Crnu Goru i njene zakone? Ili je to važno samo provjeriti za mene i ljude koji su moji prijatelji u Budvi.”
Sad je na Ranki Čarapić da odluči – da li divlja gradnja hotela: Avala, Splendid, Astorija… oslobađa odgovornosti aktere projekta na Zavali, ili će odluka u ovom slučaju donijeti kolektivnu amnestiju svim znanim i neznanim divljim graditeljima u Budvi i Crnoj Gori.
Do tada, nije nezanimljivo primijetiti kako se čovjek koji u Vladi Crne Gore vodi projekat ukidanja poslovnih barijera hvali – vlastitim poslovnim neiskustvom. I prisjetiti se da to nije prvi put da se Svetozar Marović u javnosti predstavlja naivnijim nego što zaista jeste.
U jeku duvanske afere koju je na Balkanu pokrenuo Nacional, Marović je bio jedan od rijetkih državnih zvaničnika koji je odbio da komentariše pisanje hrvatskog nedjeljnika pravdajući se time što se on u tom feljtonu pominjem “samo u jednoj rečenici”. Na stranu tehnička nepreciznost – nije jedna nego tri rečenice. Suština je mnogo bitnija od forme.
Nacional je u maju 2001. objavio: «Na Subotićevu platnom spisku, prema tim izvorima, nalazi se i predsjednik crnogorskog parlamenta Svetozar Marović, koji je također ljubitelj skupih satova a mjesečna mu je apanaža 100.000 DEM. To mu je nagrada za nemiješanje i prestanak guranja u posao vlastitog pulena Brane Ćupića iz Herceg Novog. Doznajemo da je Marović od Subotića dobio i stan u najboljoj četvrti Pariza.» Marović je, naknadno, negirao da posjeduje bilo kakve nekretnine u inostranstvu ali se taj, navodno njegov stan, pominje i poslednjoj velikoj aferi SCG – «satelit». Navodno je baš u njemu potpisan ugovor kojim bi bivša Zajednica za pedesetak miliona od jedne izrelske firme zakupila špijunski satelit… U Beogradu se, zbog tog posla, sudi nekadašnjem ministru odbrane SCG Prvoslavu Daviniću. Suđenje je zatvreno za javnost pa se ne zna da li bilo ko pominje nesnalažljivog Budvanina, tadašnjeg predsjednika Savjeta ministara.
Marović je iz medija saznao i da je zaradio prvi milion…
Dok čekamo odluku tužilaštva u slučaju Zavala, iz Budve stiže sve više vijesti koje otvaraju mogućnost da se cijela afera okonča tako što će, umjesto odluke pravosudnih organa, tačku na nju staviti svjetska ekonomska kriza. Propast projekta Zavala dao bi čelnicima crnogorskog tužilaštva mogućnost da izvedu pravnu vratolomiju kojom bi zaključili slučaj ne izjašnjavajući se o njegovoj suštini. To bilo dobro i za statistiku.
Zoran RADULOVIĆ
Portal www.podlupom.info objavljuje priče koje se odnose na problem korupcije i organizovanog kriminala. Nastao je u saradnji NVO MA NS sa novinarima Vijesti, Dana, Monitora. Ovaj projekat je podržan od strane USAID/ORT-a.
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
FOKUS4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice