Povežite se sa nama

FOKUS

UBISTVO DUŠKA JOVANOVIĆA, ISTRAGA BEZ KRAJA: Zločin sa državnim žigom

Objavljeno prije

na

Nakon 12 godina od ubistva urednika Dana Duška Jovanovića, u tužilaštvu je nalaz privatne detektivske istrage koji bi slučaj mogao povesti u novom smjeru. Koča Pavlović, poslanik DF-a, na sjednici skupštinskog Odbora za nadzor objelodanio je da tužilaštvo taj nalaz posjeduje već tri mjeseca, i pozvao tužioce da se o njemu izjasne.

Pavlović je na sjednici saopštio da je imao uvid u taj dokument i da se u njemu navodi da su izvršioci ubistva Jovanovića pripadnici italijanske mafijaške organizacije Sakra korone unita, o čijim se vezama sa crnogorskim vlastima u vrijeme duvanskih godina dosta pisalo i svjedočilo (vidi boks).

„U saznanju sam da pomenuti nalaz poimenično identifikuje trojicu profesionalnih ubica italijanske mafijaške organizacije Sakra korona unita, koja je bila partner u tom periodu Milu Đukanoviću u poslu šverca cigareta prema Italiji, kao izvršioce ubistva Jovanovića”, kazao je Povlović. Naveo je jedno od imena – Đuzepe Đordano. Đordano izdržava kaznu u italijanskom zatvoru zbog ubistva jednog od mafijaških italijanskih boseva Santo Vantađata u Baru 1998. godine (vidi boks).

Pavlović je ustvrdio i da se u nalazu poimenično identifikuju naručioci i finansijeri ubistva, kao i „osoba koja je po nalogu naručioca, a parama dobijenim od finansijera unajmila ubice, obezbijedila logistiku i dogovorila Jovanovićevu likvidaciju”. Kasnije, na svom FB profilu, Pavlović je napisao da premijer Đukanović i njegov brat Aleksandar Đukanović stoje iza ubistva Jovanovića i da je to razlog zbog kog užilaštvo ćuti već tri mjeseca povodom nalaza nezavisne istrage.

Par dana nakon Pavlovićevog istupa na skupštinskom odboru oglasilo se i tužilaštvo. Oni su saopštili da su pokrenuli izviđaj o tom slučaju, ali da zbog istrage ne mogu više o tome da govore.

Iako se u javnosti spekuliše da je privatnu istragu pokrenula porodica ubijenog Jovanovića, o tome još nema potvrde. Izvori Monitora tvrde da se radi o samostalnoj istrazi u kojoj je porodica upućena, ali da je nije pokrenula. Takođe, više izvora tvrdi da nalaz te privatne istrage koji je prije tri mjeseca dostavljen tužilaštvu ne spori ono što je dosadašnja istraga utvrdila, a sud potvrdio – da je Damir Mandić bio saizvršilac u ubistvu Jovanovića, koje se dogodilo 27. maja 2004. godine oko ponoći, ispred redakcije Dana. Da je to fakat koji nije u koliziji sa najnovijim nalazima, za Monitor tvrdi i Koča Pavlović (vidi boks).

Vladan Pavićević, privatni detektiv, za Monitor kaže da ta privatna istraga čiji je nalaz sada u tužilaštvu nije i jedina koja se vodi mimo one koju su godinama vodili ovdašnji istražni organi. „Više paralelnih istraga vodi se o ubistvu Jovanovića. Neke od zemalja u okruženju takođe vode istrage. Njemačka raspolaže sa zanimljivim podacima. No, svakako treba sačekati da tužilaštvo provjeri nalaze ove privatne istrage”, kaže Pavićević.

Da najnoviji nalaz treba provjeriti smatra i Nikola Marković, urednik Dana i predsjednik Komsiije za istragu o napadima na novinare. „Kao predsjednik Komisije insistiraću da se svaki navod ozbiljno provjeri od strane tužilastva. Na osnovu presude, ali i dokumentacije koja je dostavljena Komisiji, mislim da je na sudu apsolutno dokazana krivica Damira Mandića što je i rezultiralo presudom koja je potvrđena na više sudskih instanci. Nažalost, to nije dovoljno jer nijesu otkirveni nalogodavci Duškovog ubistva”, kazao je on. Marković kaže da će od tužilastva tražiti da Komisiju informiše o rezultatima provjere navoda koje je, pozivajući se na nalaz detektivske agencije, iznio poslanik Koča Pavlović.

Na pravom, ili pogrešnom tragu, jedno je sigurno: odgovorni u državnim organima i na vlasti aktivni su ili pasivni saučesnici ovoga zločina koji traje, i razlog su što on još nije rasvijetljen. Nakon 12 godina, zna se samo pomagač u ubistvu, Mandić, dok su nalogodavac i izvršioci ostali nepoznati.

Tokom istrage nestajali su policijski zapisnici i dešavale se brojne opstrukcije zbog kojih je svojevremeno Nebojša Asanović, pravni zastupnik supruge ubijenog urednika lista Dan Slavice Jovanović i njenog sina, predao tužilaštvu krivičnu prijavu protiv nepoznatih izvršioca – službenih lica iz Uprave policije, Višeg državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici.

„Ljudi u policiji su pričali da ostave papir, zapisnik, dokument i on samo nestane sa stola ili bude izbrisan”, kaže za Monitor detektiv Pavićević.

Advokat Asanović je u prijavi tada naveo da su nadležni na više nivoa napravili brojne propuste, pa ne može biti sigurno da te ,,greške” nijesu bile namjerne. Prema njegovoj tadašnjoj ocjeni neevidentiranje službene zabilješke o priznanju Damira Mandića jedan je od glavnih propusta jer bi – da se taj dokument našao u spisima suda – mogao u velikoj mjeri rasvijetliti zločin.

Prema policijskoj zabilješci, Mandić je tokom informativnog razgovora u CB-u Podgorica, početkom juna 2004. detaljno opisao ulogu Vuka Vulevića u Jovanovićevom ubistvu. Tužilaštvo nije na vrijeme reagovalo, pa je već sjutra bilo kasno pošto je Mandić, po savjetu advokata, odlučio da se brani ćutanjem.

Nakon objavljivanja informacije da su u izvršenju ubistva učestvovali pripadnici i italjanske mafije, pojedini, a među njima i poslanik Pavlović, izrazili su međutim sumnju da je priča o „domaćoj ekipi” imala svoju funkciju, da zavara trag. Da je sa Mandićem u ubistvu učestvovala domaća ekipa tvrdili su svojevremeno i tadašnji ministar policije Dragan Đurović i njegov pomoćnik Mićo Orlandić. Oni su govorili da imaju „operativna saznanja” po kojima su izvršioci i saučesnici Jovanovićevog ubistva: Vuka Vulevića, Armin Muša Osmanagić i Čila Šćekić.

„Kada takve ljude koji su već sumnjičeni za krivična djela pomenete kao potencijalne izvršioce ubistva onda to izgleda moguće a dokazivanje dugo traje”, kaže za Monitor Vladan Pavićević. On podsjeća da je nedavno postalo jasno i da je aktuelni potpredsjednik Vlade Duško Marković, koji je bio šef DB-a u vrijeme kada je Jovanović ubijen, raspolagao informacijama da je Jovanović praćen i da je bio potencijalna meta. On podsjeća na Markovićev intervju TV Vijestima, kada je Marković kazao da su znali da je Jovanoviću „život bio ugrožen”. Pavićević smatra da je Marković otuda odgovoran, i da posjeduje informacije značajne za rasvjetljavanje ubistva urednika Dana.

Sestra Duška Jovanovića Danijela, inače supruga detektiva Pavićevića, takođe je javno, nakon objavljivanja novih podataka pozvala tužilaštvo da ispita Markovića. „Moj brat tajno je praćen od strane SDB-a, prikupljan je materijal o svemu što se odnosi na njegov život. Taj materijal bi bio koristan u ovom trenutku bez obzira na protok vremena i zato opet poručujem da Duško Marković možda drži ključ istine o ubistvu mog brata. Mnoga pitanja su bez odgovora, a očekujemo od VDT-a da ih postavi Markoviću, shodno svojim ovlašćenjima i mehanizmima koji su mu u nadležnosti”.

Tužilaštvo je svakako na potezu. Da utvrdi da li je ova privatna istraga skretanje s puta koji predugo traje. Ili je to bila ona i koju su davne 2004. godine počeli Đurović i Orlandić, a nastavile garniture u policiji i pravosuđu bliske vrhu DPS-a. Da prekine istrage bez kraja ili postane tek još jedna garnitura u istražnim organima koja nosi svoju odgovornost u ovom zločinu s državnim žigom.

KOČA PAVLOVIĆ, POSLANIK DF
Namjerno 12 godina na pogrešnom kolosjeku

MONITOR: Saopstili ste da ste imali uvid u nalaze privatne istrage koja pokazuje da su Duška Jovanovića ubili pripadnici italijanske mafije. Ukoliko su ti nalazi tačni, šta to onda znači za dosadašnju istragu koju su vodili zvanični organi?
PAVLOVIĆ: Uvjeren sam da je istraga bila, od samog početka, postavljena na pogrešan kolosjek. I to se nije desilo slučajno.

Nije slučajno to što je javnost od prvog dana nakon ubistva „100% znala” da su na Duška pucali domaći kriminalci, V.V. i A.M.O., koji su kasnije pravosnažno oslobođeni. I to upravo zahvaljujući dokazima koje je trebao, ali ih nije uništio, jedini osuđeni – Damir Mandić. Interesantno je da je istraga i nakon toga ostala na istom, po meni „pogrešnom kolosjeku”. Čak i nakon što su DNK uzorci sa puške jasno pokazali da je unaprijed proglašene ubice iz „domaće ekipe” nijesu držale u rukama.

Pazite, čak je i vladina Komisija koju je vodio urednik Dana, nastavila da, uprkos svemu, dvije godine gura priču u istom pravcu. Nastavila je, što bi rekli Ameri, da „jaše mrtvog konja”. Ja mislim da je upravo zato što je istraga svih 12 godina bila na „pogrešnom kolosjeku”, mislim da je zato Đukanovićeva Vlada onako velikodušno raspisivala milionske novčane nagrade za bilo kakva „nova saznanja”.

Pronaći izvršioce – to je ključ za rasvjetljavanje visokoprofilnih ubistava. Izvršioci su ti koji istragu, kad-tad, mogu odvesti do naručilaca. Mislim da smo zato mi 12 godina uzaludno tražili izvršioce na pogrešnom mjestu. Zato da bi se naručioci sakrili od ruke pravde.

Sada je pred Tužilaštvom Nalaz jedne nezavisne istrage, koji im je prije tri mjeseca dostavljen u skladu sa Zakonom o detektivskoj djelatnosti, i koji dovodi u pitanje čitav koncept dosadašnje istrage. Taj Nalaz sadrži jasne tvrdnje, a te tvrdnje naše Tužilaštvo može provjeriti za svega mjesec dana.

Siguran sam da će italijanski organi pozitivno reagovati na eventualnu zamolnicu našeg Tužilaštva. I siguran sam da uzimanje i dostavljanje DNK uzoraka od trojice zatvorenika – koji se trenutno nalaze u italijanskim zatvorima, a koje pomenuti Nalaz prepoznaje kao izvršioce likvidacije Duška Jovanovića – može biti obavljeno unutar mjesec dana. A nakon toga preostaje jedino da ti dobijeni uzorci budu upoređeni sa onima koji su izdvojeni sa puške kojom je ubistvo izvršeno.

MONITOR: Milsite da su nalazi zvanične istrage koji su pokazali da je saučesnik ubistva Damir Mandić krivotvoreni?
PAVLOVIĆ: Ja sam u posjedu informacija o izvršiocima, a ne o logistici, koja je izvjesno postojala, ko god da je izvršio Duškovo ubistvo. Damir Mandić je pravosnažno osuđen upravo za logistiku, i za mene je to činjenica.

MONITOR: Šta je sa vašim zahtjevom da se organizuje kontrolno saslušanje tužilaca u Skupštini?
PAVLOVIĆ: Ćutanje Tužilaštva je indikativno. Volio bih da je to znak da je Tužilaštvo već nešto radilo po Nalazu nezavisne istrage koji im je predat prije tri mjeseca. Ali znajući ih, bojim se da je ovo njihovo ćutanje, nažalost, znak njihove nemoći. I njihovog opredjeljenja da, pod pritiskom DPS-a, pomenuti Nalaz „zakopaju” u nekoj fioci. Ja sam uradio ono što je bila moja dužnost kao poslanika, i predložiću Odboru da na narednoj sjednici (30. avgusta) donesemo Odluku o kontrolnom saslušanju VDT i SDT. S ciljem da ih ohrabrimo da provjere navode sadržane u Nalazu nezavisne istrage. Međutim, ukoliko DPS i njegovi sateliti na Odboru spriječe donošenje te Odluke, mislim da će tada biti jasno i to zbog čega sada Tužilaštvo ćuti.

MONITOR: U javnosti se čuju optužbe da ste sa ovim informacijama izašli u cilju predizborne kampanje. Kako to komentarišete?
PAVLOVIĆ: Formiranje Odbora su predložili gotovo svi u Skupštini CG, svi osim DF-a. Dakle, ako je to bilo osmišljeno i predloženo zbog predizborne kampanje – to se ne može staviti na dušu DF-a. Mi smo prihvatili da učestvujemo u radu ovog Odbora sa samo jednim ciljem – da pokušamo „progurati” ovu inicijativu oko provjeravanja navoda sadržanih u Nalazu nezavisne istrage. I ne vidim da u tome ima ičeg predizbornog i politikantskog, već naprotiv.

Veze klana Sakra korone unita sa Crnom Gorom

Više članova grupe Sakra korone unita svjedočilo je pred bivšim italijanskim tužiocem Đuzepe Šelzijem koji je vodio istragu o duvanskim poslovima, o vezama i odnosima sa crnogorskim vlastima.

Tomazo Laraspata je 1998. pričao kako je brat crnogorskog premijera Aleksandar Đukanović tih godina bio nerazdvojan sa visokopozicioniranim članom klana Konstantinom Sarnom, pisale su Vijesti. Laraspata je tvrdio da je Konsatantino stalno bio zajedno sa ,,predsjednikovim bratom”, da su mu poklonili bijelu kalibru, a kasnije i 10 miliona lira. Laraspata je, prema nalazima tužilaštva u Bariju, kao bjegunac od italijanskog pravosuđa boravio u Crnoj Gori do 7. oktobra 1997, kad je pobjegao nazad u Italiju.

Jedan od bosova Sakre korone unite Benedeto Stano, ispričao je da je u Crnoj Gori glavni Brano (Mićunović), da on svime komanduje i da je u veoma dobrim odnosima sa Milom Đukanovićem.

On je tvrdio da su i drugi mafijaški bosovi iz Italije imali komunikaciju sa Đukanovićem, da su pomagali crnogorsku policiju i Vladu i da su ,,tamo sve mafijaši”. „Čak je Prudentino, kako je meni poznato, sproveo vodovod od Podgorice do Nikšića, do Branovog rodnog mjesta. Doveo je svoje radnike”, svjedočio je. Sakrivajući se od italijanskih vlasti, Stano je u Crnoj Gori boravio do novembra 1997. kada se vratio u Italiju gdje je uhapšen. Monitor je već pisao kako je u Crnoj Gori Frančesko Prudentini, zvani Ćićo Kesa predvodio Sakra koronu unitu. Prema izvorima našeg lista on je bio glavna veza Italijanima sa crnogorskim vlastima. ,,Bio je poznat po tome što je mnogim uglednicima u Crnoj Gori poklanjao skupe satove”, tvrdio je izvor Monitora.

Kao dokaz da je crnogorska policija ,,čuvala leđa” kriminalcima koji su se od italijanskog sudstva krili u Crnoj Gori, tužilaštvo u Bariju na sudu je priložilo dokumenta naslovljena na izvjesnog Ferdinanda Puljezea, precizirajući da se radi o lažnom identitetu iza kojeg se krije pripadnik Sakre korone unite – Oracio Poro.

,,Stalna dozvola za kretanje i zadržavanje na graničnom prelazu koju je MUP Bar izdao 19.02.1998. godine, sa važenjem do 31(!).02.98, naslovljena na Puljeze Ferdinanda, sadrži i greškom napisano pravo ime italijanskog kriminalca – Oracio Poro – nevješto prekriženo hemijskom olovkom ali i dalje čitljivo, što odaje da je osoba koja je ispunjavala dokument znala njegovo pravo ime”, konstatovano je. U tom dokumentu, švercer cigareta, je označen kao pomorac po zanimanju.

Tužilaštvo je tvrdilo da je Oracio Poro preko Santo Vantađata imao zagarantovanu zaštitu u Crnoj Gori od strane bivšeg šefa policije Vasa Baošića, te da ga je crnogorska policija izbacila iz države čim su se njegovi odnosi sa Vantađatom pogoršali.

Erminio Kavaljere svjedočio je da je Vantađato, za koga je crnogorska policija zvanično tvrdila da nije u Crnoj Gori, dijelila sa premijerovim bratom zaradu od goriva koje su točili gliseri. Upravo zbog ubistva Vantađa u Baru, Đuzepe Đordano koji se sada povezuje sa ubistvom Jovanovića, izdržava kaznu u italijanskom zatvoru. Ovo ubistvo italijanska policija pratila je uživo putem direktne telefonske linije, s obzirom da je u to vrijeme prisluškivala Đordanovog saučesnika Vita di Emidija.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SRPSKI SVET U KOMŠIJSKOJ AVLIJI: Joanikije kao izvidnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fotografija bilježi: na skupu Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, Bratislav Gašić i, pomalo stiješnjen među njima, mitropolit MCP-a Joanikije Mićović. Bilo bi bespredmetno pitati šta je on , toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Ne mislimo na molitvu

 

Postao je običaj da, nakon proslave dva Božića i dočeka Nove godine, s neizvjesnošću čekamo 9. januar. Dan kada se u BiH entitetu, Republici Srpskoj, a bogme i šire, obilježava njen Dan.

Neustavan, ne propuštaju da naglase oni koji drže do zakona, skupa sa svima kojima, možda, i nije toliko do prava koliko ih je strah neskrivenih težnji  da se  nastavi sa realizacijom projekta stvaranja tzv. velike Srbije. Odnosno, srpskog sveta. Uz sve ono što takve rabote neizbježno prati, a o čemu smo svjedočili u posljednjoj deceniji XX vijeka.

Ustavni sud BiH je, u novembru 2015, presudio da je obilježavanje dana RS 9. januara diskriminišuće prema nesrbima. Taj datum se vezuje za 1992, kada je   samoproglašena  Skupština srpsakog naroda, donijela odluku o stvaranju srspskih  oblasti u BiH,  što je bio uvod u kasnije etničko čišćenje, masovne zločine i genocid u Srebrenici.

Vlasti u Banjaluci, predvođene Miloradom Dodikom, ne mare za tu odluku. I slave, pogleda uprtog preko Drine, ka Beogradu.

,,Svečani defile ni ovaj put nije mogao da prođe bez pjesme”, čitamo i slušamo na portalu srpskainfo. ,,Za to su zaduženi pripadnici SAJ-a MUP-a Srpske, koji su bez muzike otpjevali Za krst.’Za krst, za krsta Nemanjića, za slavu, za slavu Obilića. Banjaluko, naša diko’, glase stihovi ove pjesme, u kojoj se još kaže ‘stasala je naša dika, nova Srpska Republika’“, prenosi nam dio atmosfere razdragani izvještač.

Dio. Priču upotpunjuje Dragan Bursać, nagrađivani novinar iz Banjaluke. ,,Svi oni koji su imali tu nesreću da gledaju obilježavanje neustavnog Dana RS, mogli su vidjeti kako pripadnici specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS-a pjevaju ultranacionalističku pjesmu sa stihovima ‘Srba ima kao lista, nema više komunista; Za krst, za krst…’”, svjedoči Bursać u kolumni na poratlu Aljazeera. ,,Specijalne jedinice se tako jasno i nadasve glasno legitimišu i svojom pjesmom poručuju da nisu tu da bi štitile ‘sve građane Republike Srpske’, a pogotovo ne nesrbe. Na koncu, budimo iskreni, nije RS pravljena niti je nastajala za neke druge. Ti drugi, dakle nesrbi  su ništeni, protjerivani, ustavom tog entiteta odijeljeni i na koncu u zločinima i u genocidu ubijani”.

O ovonedjeljnom banjalučkom hepeningu svjedoče i fotografije. Na jednoj od njih, na svečanoj pozornici sa koje su zvanice pratile defile sigurnosnih snaga RS, iza Milorada Dodika stoji čovjek sijede kose i brade. Ratni zločinac Vinko Pandurević, u Hagu pravosnažno osuđen na 13 godina zatvora. Penzionisani general-major vojske RS bio je komandant Zvorničke brigade. Na teritoriji pod njenom kontrolom bilo je nekoliko stratišta na kojima su strijeljani Bošnjaci iz Srebrenice. Pandurević je osuđen za više ubistava, istrjebljivanje i progon ,,putem ubistava ili okrutnog i nečovječnog postupanja”. Ima ih što komentarišu ,,pravi čovjek na pravom mjestu”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST ISTRGOVALA OKRNJENI BUDŽET: Evropo sad, sačekaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim. Monitora) to bude oko milion eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju. Rečeno učinjeno. I eto nama reforme. I Evrope

 

Vlada je, uz dosta muke, kroz parlament „progurala” Zakon o budžetu za 2022. Skupština, međutim, nije usvojila dio vladinih zakona koji su neophodni da bi se tokom naredne godine ostvarili planirani prihodi i rashodi iz državne kase. Ali je, trgujući s Vladom, u taj paket umetnula nekoliko zakona koji će značajno povećeti državne troškove. Bez ozbiljnije ideje kako bi se oni mogli nadomjestiti od prihoda. Osim novim kreditima. Povećanjem poreza. Ili prodajom preostale državne imovine.

Sve to, možda, neće biti toliko primjetno tokom naredne godine, pošto se usvojeni zakoni neće primjenjivati od januara (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, tzv. obeštećenje majkama, povećanje minimalne penzije). Ali će budžet za 2023. godinu, već je izvjesno, na strani troškova biti znatno veći od ovog koji je usvojen posljednjih dana 2021. Pod uslovom da većina onoga što je usvojeno u srijedu ostane na snazi do tada.

I, šta sad?

Vladin program Evropa sad dobio je neophodnu, formalnu, podršku parlamentarne većine, ali je njegova realizacija krajnje neizvjesna. Zapravo, neuspjeh programa veće plate svima izvjestan je ukoliko u najskorije vrijeme (već se pominje mart) ne dođe do rebalansa budžeta. Koja god da bude vlada koja će ga predložiti. I skupštinska većina koja će ga prihvatiti. Pošto je to, sada, jedini način da se uskladi evidentna nesrazmjera između državnih prihoda koji se moraju nabrati i rashoda koji su obećani građanima, da bi program Evropa sad donio najavljeno povećanje zarada. I trajao.

Oči većine uprte su u taj program, odnosno, najavaljeno povećanje neto zarada u procentu od 80 (za sve one koji primaju minimalnu zaradu) do 12 odsto (zaposleni sa sadašnjom neto platom većom od 1.500 eura). U zadnji čas, ispostavilo se da funkcioneri zakonodavne, izvršne i sudske vlasti neće dobiti povišicu u obećanom iznosu (oko 200 eura) već, otprilike, samo trećinu te sume. To će za koju stotinu ljudi povećati broj nezadovoljnih novom preraspodjelom u kojoj su znanje (stručna sprema) i radno iskustvo, uglavnom, poprilično potcijenjeni. Barem kada su u pitanju zaposleni koji platu primaju iz državnog i budžeta lokalnih samouprava.

Pod uslovom, naravno, da se u međuvremenu još nešto ne promijeni, pa da i državni funkcioneri dobiju povišicu srazmjernu onome čemu se nadaju ostali zaposleni. A izgleda da jeste, pošto su sva 74 poslanika koja su glasala za taj vladin prijedlog bila – uzdržana. Kako ono glasi vladina pitalica: da vidimo ko će glasati protiv povećanja (svoje) plate? Eto, neće niko.

Stidljivi glasovi nezadovoljstva počinju da dolaze s druge strane. Od onih koji uvećane zarade treba da isplate. Plaćajući, istovremeno, sve ono što država od njih  traži kako bi izmirila sopstvene obaveze.

Suprotno vladinim računicama da će njihov program olakšati poziciju privrednika iz legalne zone poslovanja i dovesti do novog zapošljavanja, osnivač kompanije Voli Dragan Bokan „otkriva” kako program Evropa sad „neće pasti lako velikom  broju privrednika”. I da ga je, zato, trebalo uvoditi postepeno.

Ovako, najavljuje Bokan, „do zatvaranje određenog broja privrednih subjekata doći će postepeno, a neki će izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”. Mogući su, dakle, i scenariji bitno drugačiji od onih koje je najavljivala Vlada.

U dvije prethodne godine porezi i doprinosi na zarade zaposlenih činili su 35–40 odsto ukupnih prihoda države. U 2022. godini taj udio će biti manji, ali danas niko sa sigurnošću ne može da kaže – za koliko.

Ostalo je previše nepoznanica vezanih za početna polazišta i provođenje programa Evropa sad da bi se mogle praviti precizne računice o njegovom uticaju na državu (i sa prihodne i sa rashodne strane), zapošljene, poslodavce. I armiju onih koje ovakva Evropa sad ne dotiče. Ogromnu većinu penzionera, nezaposlene, zaposlene u sivoj ekonomiji i neformalno zaposlene.

Premijer Zdravko Krivokapić, i pored toga, isijava optimizam. „Godinu završavamo trijumfalno”, kaže. Ne mareći za upozorenja koja stižu od strane onih koji, bez dileme, stvarno stanje crnogorske privrede poznaju bolje od njega. „Program Evropa sad je prava mjera između privrednika i radnika. Nema toga mikro, malog i srednjeg preduzeća koje taj najniži iznos od 450 eura ne može da isplati”, insistira premijer, „ovaj program je program za građanina i on će da uspije…”

Krivokapić se, na ovonedjeljnom sastanku u Privrednoj komori, osvrnuo i na najave da će oni poslodavci koji ne mogu ili neće da isplaćuju minimalne zarade uvećane sa 250 (do oktobra je bilo 225) na 450 eura, sa zaposlenima potpisati aneks ugovora kako bi ih prebacili na pola radnog vremena. Ukoliko to već nijesu uradili. A mnogi, može se čuti, jesu. I to ne samo na sjeveru države, već i u Podgorici.

Zvanično skraćenje radnog vremena sa osam na četiri sata dnevno usloviće i upola manju platu. I manje poreze i doprinose. Premijer za tako nešto neće ni da čuje. „Kakva je to praksa? Kakav je to način razmišljanja? Da li je to fer odnos? Da li je to odnos prema čovjeku koji vam doprinosi da i vaš profit bude veći. Nema prelaska sa osam na četiri sata“, poručio je.

Ali, šta ako do epidemije skraćenja radnog vremena, ipak, dođe? Nema naznaka da se Vlada predvođena resornim Ministarstvom finansija i socijalnog staranja, postarala da ojača nadležne institucije, prije svega inspekcijske službe, koje će se na terenu starati o adekvatnoj primjeni usvojenih mjera. Pa, recimo, u kontinuitetu kontrolisati koliko će vremena na radnom mjestu provesti radnici sa skraćenim radnim vremenom. Četiri, osam ili, kao do sada, još neki sat više?

I koliko je, uopšte, zapošljenih u ovoj zemlji.

Premijer, u ponedjeljak kaže da od 220.000 radnika  u Crnoj Gori, njih 20 odsto (gotovo 45.000) prima minimalnu zaradu. Prema Evropa sad računici, oni će od februara kući svakog mjeseca nositi devet miliona više. Njihova zbirna neto plata biće 20,25 umjesto sadašnjih 11,25 miliona.

Ali: u programu Evropa sad koji su jesenas predstavili Krivokapić i njegovi ministri finansija i ekonomskog razvoja Milojko Spajić i Jakov Milatović, piše da je u aprilu bilo 153.000 zaposlenih. I da je 23,6 odsto njih primalo minimalnu zaradu. Razlika je u 70.000 osoba. Ili skoro dva miliona eura mjesečno, potrebnih za isplatu minimalnih neto plata.

Kako će se ta razlika reflektovati na prihode i rashode budžeta, ne znamo. Kao što ne znamo kada su se čelni ljudi Vlade frljakali brojem zaposlenih, jesenas ili sad. Krivokapić kaže da njihov projekat nije nastao bez provjera i analiza. „Na projektu je radilo 7–15 ljudi. Držali smo to u tajnosti jer smo znali da će svi imati problem sa takvim projektom”.

Svi će imati problem!? Makar to bi se moglo pokazati kao potpuno tačno.

Poslanici nijesu prihvatili izmjene Zakona o akcizama kojima je Vlada, povećavajući postojeće i uvodeći nove akcize, naumila uvećati prihode budžeta za 22,5 miliona. Neusvajanjem predloženih izmjena Zakona o PDV-u država je uskraćena za još 10 miliona planiranih prihoda. Prethodno je iz procedure povučen prijedlog Zakona o podizanju gotovine za pravna lica i preduzetnike, koji je, prema vladinim projekcijama, u budžet trebalo da donese pet miliona. Ima toga još. Na strani troškova, uvećanje u odnosu na inicijalni prijedlog teško je i izračunati. Makar dok Zakon o budžetu za 2022. ne bude objavljen u Službenom listu. Riječ je, orijentaciono, o nekih 200 miliona dodatnih rashoda u ovoj godini.

Krajem prošle nedjelje, vladajući zastupnici su riješili da Vladi uskrate mogućnost novih zaduženja (500 + 900 miliona). Ministar Spajić je odgovorio najavom da će Vlada, zbog toga, odbiti sve ponuđene amandmane. Do ponedjeljka, stvari su se još jednom preokrenule naglavačke. Vlada, ova ili neka druga, moći će da se zaduži – malo. A poslanici vladajuće većine dobili su pravo da delegiraju amandmane, približno, do iznosa jedan milion po poslaniku. Pa su tako i uradili.

Ministar Spajić je javno potvrdio taj aranžman. Koji mnogo liči na ono što je ista ta većina, prije 15-20 dana, nazivala pokušajem političke korupcije i trgovinom poslanicima. „Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim.autora) to bude oko million eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju.

Dogovoreno je, potom, potvrđeno u praksi.

Poslanik Marko Milačić je, primjera radi, svoju kvotu potrošio na amandman kojim se obezbjeđuju sredstva za isplatu zarada asistentima u nastavi za vrijeme ljetnjeg raspusta (država im je do sada „krala” plate za jul i avgust). Pola miliona. Još pola miliona namijenio je finansiranju izgradnje zavjetne biblioteke pokojnog mitropolita Amfilohija u manastiru Stanjevići. Izgleda da SPC nema para koliko se to nama čini. Ili imaju drugačije prioritete.

Potom su iz PzP-a saopštili da pet miliona eura kojima, u amandmanima, raspolaže njihov poslanički klub (pet poslanika) preusmjeravaju za zdravstvo ili povećanje penzija. Đuture. Amandmani su, tako, postali ozbiljna valuta u crnogorskom parlamentu. Nešto kao domaći bitkoini.

Ministar Spajić je, zamislite, sve to prihvatio. I planirani budžetski deficit povećao za trećinu. A budžet je dobio podršku 42 poslanika. Jedan gratis.

Onda je aktuelna većina (41) odlučila da se država, ipak, može zadužiti tokom naredne godine za nekih 70-ak miliona. Da pokrije troškove usvojenih amandmana. A nešto će preteći i za opštine, čiji su budžeti poharani projektom Evropa sad.

Vidjećemo ko je u toj trgovini bolje prošao. Ko će platiti eventualni (blago rečeno) neuspjeh – znamo. Imajte to na umu dok nazdravljate Novoj godini i novim, većim, platama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

AMANDMANSKO RATOVANJE OKO BUDŽETA: Milioni za gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimalna plata 450 ili 650 eura? Najmanja penzija 147 ili 250? Sa ili bez dječijeg dodatka … Borba za budžet, i glasače, traje. U skupštinskim kuloarima se spekuliše kako će on ipak biti usvojen do kraja godine. A šta će dalje biti – to se niko ne usuđuje da prognozira

 

Rasprava u skupštinskim odborima o prijedlogu budžeta za 2022. godinu počela je tako što su poslanici aktuelne većine pred Vladine predstavnike istovarili stotinak amandmana. Gotovo bez izuzetka, njihovi su se prijedlozi/zahtjevi odnosili na budžetske rashode. U rasponu od uvođenja sveobuhvatnog dječjeg dodatka i povećanja minimalne penzije do novih kapitalnih investicija.

To je poprilično razljutilo premijera Zdravka Krivokapića. ,,Svako prekrajanje budžeta remeti osnovni koncept (Vladinog) ekonomskog razmišljanja. Budžet je projektovan sa minimalnim deficitom koji je održiv, a to je 3,8 odsto. Sve drugo remeti taj balans. Taj koji radi to u ovom trenutku ne misli dobro građaninu”, odbrusio je Krivokapić parlamentarnoj većini. Kojoj su iz Vlade već stavili do znanja da od nje očekuju, praktično, bezuslovnu podršku za program Evropa sad, predloženi budžet i paket pratećih zakona. I pored činjenice da se sa poslanicima vladajućih partija nijesu konsultovali tokom pripreme tih dokumenata.

,,Projekat Evropa sad je preslikan u predlog budžeta i preispitan sa Svjetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom“, poručio je premijer. „Vlada je poslala svoj predlog i sad je odgovornost na poslanicima”.

Da bi se razumjela Krivokapićeva reakcija, treba pomenuti makar dio onoga što su od Vlade tražili poslanici vladajuće koalicije. Nakon što su neki od njih (Demokratski front) unaprijed najavili da neće glasati za budžet koji predloži Vlada.

Naknadu od sto eura mjesečno za 55 hiljada nezaposlenih tražio je SNP. To bi bio dodatni godišnji trošak od nekih 60 miliona. Povećanje minimalne penzije sa 147 na 200 eura mjesečno predložile su Demokrate. Novi izdatak bi Fond PIO, odnosno državu, koštao oko 1,5 miliona eura mjesečno (17-18 miliona godišnje).

Iz DF-a su, potom, predložili da se ljestvica za minimalnu penziju podigne na 250 eura. To bi godišnje izdatke, samo po osnovu uvećanja minimalne penzije, primaklo iznosu od 50 miliona eura. Sa iste adrese (DF) stigao je i amandman po kome minimalna zarada od naredne godine ne bi bila najavljenih 450, već 650 eura. Ideja je da se minimalna zarada izjednači sa minimalnom potrošačkom korpom, objasnili su iz Fronta. Nijesu  se potrudili da izračunaju koliko bi taj rashod koštao državu, a koliko privatne poslodavce. Ni sami, valjda, ne vjerujući da bi njihov zahtjev mogao biti prihvaćen.

Zato su novinari, na osnovu ranije objavljenih podataka Uprave prihoda, napravili kalkulaciju prema kojoj bi tražena povišica poslodavce koštala više od 120 miliona godišnje. Računica je, međutim, napravljena prije „korekcije“ zvanične statistike o broju zaposlenih u Crnoj Gori. A novi podaci kažu da u Crnoj Gori nema 150 nego 200 hiljada zaposlenih!? Taj podatak, ukoliko je tačan, dramatično mijenja prethodnu računicu. Ali i sve kalkulacije na osnovu kojih su Ministarstvo finansija i Ministarstvo ekonomskog razvoja projektovali program Evropa sad.

Dalje, Demokrate su zatražile da se dječji dodatak isplaćuje svoj djeci mlađoj od 18 godina. Statistika kaže da u tu kategoriju spada oko 130 hiljada stanovnika Crne Gore. Sada država dječiji dodatak obezbjeđuje  samo za mlađe od šest godine, pa bi dodatni trošak tog socijalnog programa bio 47 miliona eura. Godišnje.

Iz partije Alekse Bečića stigao je i amandman o obeštećenju nekadašnjih korisnica naknade za majke sa troje (i više) djece. Taj izdatak Vlada je planirala i u ovogodišnjem budžetu, ali Skupština nije raspravljala o predloženom zakonu čije usvajanje je bilo neophodno da bi program zaživio. Vlada je, u međuvremenu, „zaboravila“ na proljetošnje obećanje, pa je obeštećenje majkama izostavljeno iz njenog prijedloga budžeta za 2022. Demokrate su ih, zato, podsjetile na predizbornu obavezu koja bi državu koštala, računa se, oko 50 miliona eura. Pod uslovom da isplata obeštećenja krene od početka naredne godine.

Stavku po stavku, svaki od pomenutih prijedloga zaslužuju pažnju. I, bez bilo kakve sumnje, ima opravdanje u ekonomskoj situaciji u kojoj se nalaze potencijalni korisnici novih budžetskih izdataka. Ali, jedno su želje a drugo mogućnosti. Neko je izračunao da su predloženi amandmani težili između dvije i četiri milijarde eura računajući, doduše, period do kraja 2024.  i (redovnog) okončanja mandata aktuelne Vlade. I nove kapitalne projekte koje su predlagali pojedini poslanici.

Onda je Vlada obavijestila Skupštinu da je, na osnovu zahtjeva poslanika, lokalnih samouprava i potrošačkih jedinica,  suprotno javnom zahtjevu premijera da se predloženi budžet ne mijenja, prihvatila uvećanje državnih rashoda tokom naredne godine za 38 miliona eura.

Zato je, saopštili su iz Ministarstva finansija, planirani deficit budžeta za 2022. godinu povećan sa 205 na 243 miliona eura. Ponovo naglašavajući kako to ne podrazumijeva nova zaduženja namijenjena za finansiranje potrošnje, već će nedostajući novac biti obezbijeđen iz državnih depozita. Za koje je, ne tako davno, govoreno da će biti korišćeni isključivo za vraćanje kredita i nove investicije (kapitalne projekte).

Vlada je prihvatila zahtjev Demokrata o uvođenju dječjeg dodatka za sve mlađe od 18 godina, povećala planirani budžet za MUP, ANB i Zavod za zapošljavanje. Usvojila zahtjev Zajednica opština da se budžetska rezerva poveća za 15 miliona koje će biti na raspolaganju lokalnim samoupravama u slučaju da realizacija projekta Evropa sad dovede do pada njihovih prihoda po osnovu poreza i doprinosa na zarade.

Konačno, i Skupštini su, dodatno, opredijeljena dva miliona eura za modernizaciju informacionog sistema, adaptaciju prostorija i rasvjetu. Mora se. Penzioneri i nezaposleni ostavljeni  su na čekanje. Da se snađu sami, kao i do sada.

Potom su iz DF-a saopštili da će oni glasati za predloženi budžet, zbog najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade. Ali ne žele da preuzmu političku odgovornost za realizaciju projekta Evropa sad. U koji, kažu, ne vjeruju.

Neuporedivo oštriji bio je Nebojša Medojević. „Poslije ovoga populističkog i samoubilačkog plana nema nam spasa. Čeka nas bankrot i oštri planovi štednje. Rezanje plata i penzija i otpuštanja”, najavio je predsjednik Pokreta za promjene. Uz poruku neznavenim, neobaviještenim, neobrazovanim, neinformisanim, nesvjesnim: „Nemojte da mi se obraćate za pomoć kada krenu rezanja plata i penzija i otpuštanja. Tražili ste – gledajte. Sami pali, sami se ubili”.

Medojevićeva alarmantna objava, međutim, ne znači da njegov Pokret za promjene neće glasati za usvajanje ponuđenog budžeta. (Medojević je proljetos podnio ostavku na poslaničku funkciju). Odnosi unutar te partije su, da tako kažemo, neobični a poslanici aktuelne većine već su nas navikli da glasaju za Vladine prijedloge koje prethodno dobro popljuju.

**Uglavnom izgledalo je  da će vladajuća koalicija podržati predloženi budžet, uz minimalne korekcije koje je prihvatila Vlada. Onda je  u Odboru za finansije otvorena rasprava o mogućem zaduženju države tokom naredne godine. Burna.

Vlada je od Skupštine zatražila odobrenje da se u slučaju potrebe, odnosno, za jačanje depozita, zaduži 500 miliona. A još 900 miliona ukoliko se stvore uslovi za refinansiranje postojećih kredita pod povoljnijim uslovima. To je, pomenimo, uobičajana praksa kojom Vlada, uz prijedlog budžeta, od Skupštine zatraži i dobije i saglasnost za potencijalna kreditna zaduženja. Koje može, a ne mora realizovati.

To, takođe, podrazumijeva da Vlada ima makar elementarnu podršku parlamentarne većine. Što kod nas, u ovom trenutku, nije slučaj. Zato su DF i SD od ministra finansija Milojka Spajića zatražili da odustane od najavljenih zaduženja. Ukoliko mu taj novac nije neophodan za realizaciju projekta Evropa sad. Što je Spajić, još jednom, demantovao. Onda je poslanik Slaven Radunović, u ime DF-a, Vladi spočitao da želi da se zaduži kako bi najavljenim povećanjem zarada „kupila popularnost“ za partiju čije osnivanje pripremaju premijer i njegovi najbliži saradnici.

Slijedio je novi preokret. Vlada će iz predloženog Zakona o budžetu brisati dva stava koja se odnose na moguća zaduženja tokom naredne godine, saopštio je Spajić. Da bi onda dogovore o budžetu vratio na početak: ,,Istovremeno Vlada povlači sve svoje amandamane i neće prihvatiti druge amandmane koji su predloženi na Zakon o budžetu. To radimo da bismo imali izbalansiranu prihodnu i rashodnu stranu”.

Uzvratio je DF. Odnijeli smo veliku pobjedu sprječavajući novo zaduženje države, pohvalio se Andrija Mandić, da bi javnost i Vladu obavijestio kako DF ne odustaje od svojih amandmana. I da će u parlamentarnoj raspravi „pred crnogorskom javnošću“ pokazati da to što predlažu (minimalna plata 650, minimalna penzija 250…)  „može da se obezbijedi na uštrb nekih elemenata za koje procjenjujemo da u ovom trenutku nijesu važni za građane Crne Gore“.

Borba za budžet, i glasače, se nastavlja. U skupštinskim kuloarima se spekuliše kako će, uz sve što smo čuli i vidjeli, on ipak biti usvojen do kraja godine. Šta će dalje biti – to se niko ne usuđuje da prognozira.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo