Povežite se sa nama

OKO NAS

UČINCI PRIRODE I NEBRIGE: Odbrojani dani Biogradskog jezera

Objavljeno prije

na

Fotografije  skoro suvog Biogradskog jezera, prije nekoliko mjeseci, obišle su i šokirale region. Sudbina jezera, poručuju stručnjaci, je nestajanje. Pokušaji zaustavljanja tog procesa počeli su još 70-ih prošlog vijeka, ali , do sada, ništa značajnije nije urađeno

 

Biogradsko jezero je u pretposlednjom stadijumu svog postojanja, saopštili su početkom jeseni iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG).Objasnili su i da je to sudbina svih ledničkih jezera. Proces laganog nestajanja tog prirodnog dragulja počeo je rano, a sporadične suše dodatno smanjuju nivo vode. Ove godine  je, zbog toga, bilo najočiglednije da vrijeme nije saveznik jednom od najljepših jezera na Balkanu.

Problemi  su uočeni još prije više od četiri decenije, pa su,  tokom  1976. godine, u  više navrata stručnjaci Šumarskog fakulteta iz Beograda obavljali istraživanja. Tada su urađena i prva dva projekta  zaštite jezera. Prvi se odnosio na problem zasipanja jezera nanosima iz Biogradske rijeke i Lalevog potoka, a drugi pitanjem saniranja klizišta,  izazvanog regresivnom erozijom Jezerštice. Projekat nije realizovan iz tehničkih razloga i nedostatka novca.

Alarmantnost stanja prirodnog dragulja na Bjelasici,  tvrdi jedan od bivših direktora Nacionalnog parka (NP ) „Bigradska gora“ Dragiša Dožić, konstantovana je i 1988.  Tada su nadležni,  zbog toga što  bila potrebna velika ulaganja, koje nije mogla da obezbijedi ni uprava NP a ni Crna Gora, odlučili da pristupe rješenju u fazama.

„Urađen je projekat „Hidrološka i inženjerijsko-geološka istraživanja za potrebe sanacije jezera”.  Po tom projektu i u dogovoru s Republičkim fondom za geološka istraživanja, koji će zajedno sa NP „Biogradska gora“ i Ministarstvom industrije, energetike i rudarstva, finansirati radove, počelo se od injektiranja-zatvaranja ponora, kao jednog od destruktivnih procesa. Terenski radovi su ubrzo prekinuti, opet,  zbog nedostatka novca “  sjeća se bivši direktor NP.

U okviru terenskih radova, prema Dožićevim riječima, trebalo je uraditi još tri bušotine od 100 metara, hidrološko i inženjerijsko-geološko kartiranje jezera, bušotina, uzorkovanje i izrada laboratorijskih ispitivanja.

„Poslije izvedenih radova, predviđenih projektom, kao dopuna, trebalo je uraditi i završni elaborat.  Pošto sam 1997. godine, zbog političkih razloga smijenjen s mjesta direktora, ne znam zašto su ti radovi,  na prijeko potrebnoj sanaciji jezera,  prekinuti”, kaže on.

Na izuzetno nizak  nivo vode u Biogradskom jezeru kasno ljeti i tokom jeseni,  utiče više faktora, tvrde iz NPCG.  Kako je nedavno objasnio  dr Veselin Luburić, savjetnik za zaštitu i održivi razvoj u NPCG, djelovanjem erozije  dubina jezera je prepolovljena i sada za vrijeme najvećeg vodostaja iznosi 12 metara.

Tokom holocena, tvrde naučnici,  jezero je  bilo dva do tri puta prostranije, a dubina je bila oko 30 metara. Jezero, objasnio je Luburić, gubi vodu kroz više ponora na sjevernom kraku i ranije je  tu pokušavano  plombiranje (injekcione zavjese). Pokazalo se da ni to nije adekvatna zaštita.

Zasipanje nanosima iz Lalevog potoka i Biogradske rijeke je drugi proces koji ugrožava jezero. Takođe, i  stvaranje morenskog nanosa u koritu rijeke Jezerštice.

Rješanja su kompleksna, a čini ih složenijim i to što je  jezero smješteno u u jednoj od tri preostale prašume u Evropi. Zbog toga je neophodno u traženju rješenja  imati mnogo senzibiliteta. Mnoga predložena rješnja do sada , navodno, nijesu imala dovoljno pažljiv pristup.

Predhodnih godina urađeno je, tvrde nadležni, više istraživanja, koja su pratili i idejni projekti sanacije. Početkom 90-ih,  obavljeno je mjerenje nanosa i uzimanje uzoraka na profilima koji su bili suvi.  Tada se  pokazalo da postoji mogućnost vađenja dijela nanosa iz jezera,  bez posljedica po ekosistem.

Ideje o sanaciji ponovo su aktuelizovane tek prije 15 godina, kada je Skupština Crne Gore izdvojila sredstva za projekat NVO Zelenih Crne Gore. Ta organizacija je uradili idejno rješenje antierozione zaštite.

NPCG je   2007., angažovalo Građevinski fakultet koji je uradio Studiju za sanaciju erozijom nastalog klizišta na desnoj obali Jezerštice. Minulih godina,  aktivnosti u tom smjeru svodile su se na mnogobrojne naučne skupove stručnjaka iz raznih oblasti, koji su nastojali da definišu najoptimalnije rješenje.

Dožić smatra da je „usljed komercijalizacije i prevelike posvećenosti turističkom aspektu NP, prilično zanemareno ulaganje u zaštitu jezera“.  Vrlo rano je primjećeno da Biogradskom jezero nastaje, pa je trebalo odlučnije  djelovati.

Iz NPCG sada obećavaju “pristupanje problemu na konkretniji način“. Nužno je, kažu utvrditi mjesta izvora, procijeniti njegovu jačinu, periode javljanja…Neophodno je i revidirati davno izrađene projekte regulacije, uraditi kompletno snimanje jezera, i u svim istraživanjima uzeti u obzir Biogradsku rijeku,  kao pritoku,  i Jezerštic,  kao otoku jezera. Tu je posebno važno pitanje stabilnosti ʼbedema’ između jezera i Jezerštice, pa treba utvrditi koliko je opstanak te barijere ugrožen.

Prema Luburićevim riječima, od  izuzetne važnosti je informacija da je u završnoj fazi izrada projekta Sanacije klizišta Biogradske rijeke. To podrazmijeva  i rješavanje hidroloških problema u slivu Biogradskog jezera i te rijeke.  Vrijednost projekata je  400.000 eura. Aktivnosti koordinira Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORT) i, navodno, je  na listi je  prioritetnih infrastrukturnih projekata iz sektora za zaštitu životne sredine.

Prije nekoliko godina, sa jednog od naučnih skupova, profesor Građevinskog fakulteta Mićko Radulović poručio je da  problem može da bude relativno lako riješen, postavljanjem pregrada na kosinama jezera i Biogradskoj rijeci.

“Gubljenje vode iz Biogradskog jezera kroz podzemlje, u sušnom periodu godine, je u granicama od 50  do 60 litara u sekundi, a prosječna godišnja zapremina nanosa koji dospijeva u jezero iznosi  oko 27 metara kubnih u sekundi. Radi smanjenja zasipanja jugoistočnog dijela jezera bujičnim nanosom, predlaže se izrada kaskadnih pregrada od gabiona”, kazao je tada Radulović. Je li kasno?

                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

STATUS PEDIJATARA U DOMU ZDRAVLJA PODGORICA: Iscrpljivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto proklamovanih ispod 2.000 pacijenata, jedan pedijatar u Domu zdravlja Podgorica zadužen je za preko 3.000 djece. Razlog, kako tvrde naši sagovornici, sve češća bolovanja kolega usljed iscrljenosti poslom

 

,,Dijete nam skoro četiri mjeseca, nakon što je primilo jednu vakcinu, nije moglo dobiti termin za pedijatra. Decembar i januar smo čekali da se pedijatar vrati sa bolovanja i urgirali kod uprave da mu nađu zamjenu”, žali se Monitoru jedan roditelj čije je dijete u februaru konačno pregledao pedijatar.

Pitali smo upravu Doma zdravlja Podgorica, na čijem čelu je specijalista pedijatrije Nebojša Kavarić – Koliko pedijatara radi u domovima zdravlja Podgorica? Da li postoji manjak pedijatara i kako namjeravate da taj problem riješite? Odgovore nijesmo dobili.

Podaci koji su dostupni na sajtu ove ustanove govore da se na jednog pedijatra registruje do 2.000 djece, uzrasta do 15. godina. Navodi se i da je kod 27 pedijatara registrovano ukupno 48.600 djece.

Na sajtu su navedena imena 26 pedijatara koji rade u osam domova zdravlja u Podgorici, s tim da četvoro od njih paralelno radi i u  privatnim zdravstvenim ustanovama.

Monitorovi upućeni izvori tvrde drugačije.  ,,Zvanično radi 24 pedijatra na 14 punktova, koji rade po dvije smjene. Optimalno bi bilo da je zapošljeno 28 pedijatara. A stvarno radi samo 14, jer je preostalih 10 na bolovanju’’, kaže naš sagovornik koji je insistirao na anonimnosti. To znači da je jedan pedijatar umjesto proklamovanih ispod 2.000 zadužen  za 3.471 dijete. Minimum.

U velikim domovima zdravlja, objašnjavaju naši sagovornici,  kao što su oni u centru grada, u Bloku pet i na Starom aerodromu, treba da bude dnevno četiri pedijatra. Bilo bi normalno  da radi najmanje 28 pedijatara koji bi pokrivali ambulante u Zeti, Tuzima, Zlatici, Zagoriču, Tološoma, Barutani, Jerevanskoj, na Pobrežju, Biočima,  Matagužama…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NESREĆE NA RADNOM MJESTU: Radnici bez ičije zaštite

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine u Crnoj Gori više ljudi pogine na radnom mjestu, a na desetine bude povrijeđeno. Radnici se, osim zdravstvenim rizicima, izlažu i nemilosti institucija koje ostaju nijeme na njihove zahtjeve. Funkcionalni Zavod za medicinu rada još je samo san

 

U Crnoj Gori svake godine više ljudi pogine, a na desetine se povrijedi. Nedavno su iz Uprave za inspekcijske poslove saopštili statistiku za 2019. godinu: ,,U toku prošle godine izvršeno je 27 uviđaja povreda na radu, od čega je sedam osoba preminulo, dok je 20 teško povrijeđeno”.

Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je povodom Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu u aprilu 2019. godine izjavio da je vidljiv napredak u Crnoj Gori kada je u pitanju ova oblast.

Nova 2020. godina ga je ekspresno demantovala. Krajem januara, na primorju ,  žarištu ilegalne gradnje, dvojica radnika iz Mojkovca zadobili su teške tjelesne povrede, višestruke prelome, nakon pada sa skele, na objektu u izgradnji u Ulici cara Lazara u Sutomoru.

U razmaku od samo nekoliko dana, u februaru, poginuo je radnik na gradilištu u Podgorici. Pao je sa trećeg sprata zgrade u izgradnji na Cetinjskom putu, u blizini Kapital plaze.

Epilog uviđaja u većini ovakvih slučajeva ostaje nepoznat.

Posljednjih godina povrede i pogibije u građevini, prema podacima inspekcije, najčešće nastaju zbog toga što radnici ne koriste zaštitnu opremu.

Od početka gradnje auto-puta, u protekle četiri godine, poginula su četiri radnika, dva su teže povrijeđena, a više njih je zadobilo lakše povrede. Prema rezultatima istraga, trojica poginulih su krivi za nesreću, jer nisu koristili zaštitnu opremu, a jedan od njih se nalazio i u zabranjenoj zoni. Na četvrtog se obrušila velika količina zemlje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENA KULTURNA DOBRA U POLIMLJU: Odnosi ko stigne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području samo beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke

 

Polimski muzej iz Berana čitavu deceniju šalje  dopise i zahtjeve državi,  Upravi za zaštitu kulturnih dobara,  da se pojedini lokaliteti na sjeveru države proglase spomenicima kulture i zakonom zaštite, ali  je do danas zaštićeno tek nekoliko.

“Sumnjamo da se tu radi o izbjegavanju davanja statusa kulturnog dobra, jer bi se u tom slučaju morala obezbijediti značajna sredstva za održavanje tih kulturnih dobara” – kaže Violeta Folić direktorica Polimskog muzeja.

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke.

Na ostalim spomenicima i aheološkim nalazištima može raditi šta  ko hoće.

„Polimlje je u arheološkom pogledu izuzetno bogato. To je oduvijek bilo granično područje i prostor komunikacija, sa ko zna koliko starih gradova, takozvanih gradina. Mi smo ranije započeli projekat iskopavanja tih gradina, odnosno utvrđenih gradova Polimlja“ – kaže poznati crnogorski arheolog Predrag Lutovac.

On upozorava da nedostatak novca dovodi u pitanje dalja arheološka istraživanja u Polimlju i adekvatnu konzervaciju i valorizaciju tih starovjekovnih gradova.

„Od Bijelog Polja do Plava otkrili smo veliki broj starih gradova i pokrenuli postupak za njihovu zaštitu i proglašenje kulturnim dobrom. Neke od njih smo uspjeli da konzerviramo, kao što je bazilika Samograd kod Bijelog Polja. Vrlo brzo trebalo bi da započnemo konzervaciju tvrđave Gradina u Rožajama, iznad Ganića kule“ – kaže Lutovac.

Neadekvatna zaštita arheoloških lokaliteta najjasnije s pokazala na primjeru Radmanske klisure kod Petnjice i arheološkog nalazišta Torine, koje su neki mještani umalo uništili praveći seoski put. Arheolozi iz Berana su uspjeli da saniraju oštećenja i obave  dodatna ispitivanja, ali za dalja istraživanja i konzervaciju ni na ovom lokalitetu nema novca.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo