Povežite se sa nama

FOKUS

ĐUKANOVIĆEVI SAVJETNICI: Šaputanja vrijedna milione

Objavljeno prije

na

Prošlonedjeljnim rebalansom budžeta, planirani troškovnik potrošačke jedinice Predsjednik Crne Gore u 2018. godini uvećan je za 155 hiljada eura, na skoro milion. „U cilju obezbjeđivanja potrebnih sredstava za bruto zarade za budžetskog korisnika Predsjednik Crne Gore za 2018. godinu, zbog implementacije novih zakonskih rješenja koja uređuju pitanje institucije Predsjednika, neophodno je obezbijediti dodatnih 155.000 eura u tekućoj godini”, navedeno je u Vladinom amandmanu koji su poslanici vladajuće većine prihvatili (kao i sve drugo, uostalom) bez bilo kakve provjere.

Brzo je zaboravljeno proljetošnje obećanje iz Ministarstva finansija, koje je prethodilo usvajanju Zakona o predsjedniku, da novi propis i pravila usvojena za račun novoizabranog predsjednika Mila Đukanovića neće dovesti do povećanja državnih izdataka i rebalansa budžeta.

Budžet institucije koja se nalazi pod Đukanovićevom neposrednom komandom postaje bogatiji za nekih 30-40 hiljada eura mjesečno. Zavisno da li u računicu o potrošnji uključujemo avgust, ili pretpostavljamo da će predsjednikova savjetnička ekipa startovati od septembra.

Kako dostupni podaci pokazuju, aktuelni savjetnici premijera Duška Markovića zarađuju na ime plate oko dvije hiljade eura bruto. Budu li zarade Đukanovićevih konsiljera na tom nivou, proizilazi da je pomenutim rebalansom najavljeno formiranje ekipe u kojoj bi se moglo naći 15–20 osoba. Od sljedeće godine, njihove usluge predsjedniku države mogle bi koštati oko pola miliona godišnje.

Mada bi se moglo pokazati kako je novac u toj priči manji problem.

Rijedak je slučaj da su, sa manje riječi, dvije državne institucije (Vlada i Skupština) omogućile trećoj tako nekontrolisano širenje moći.

Predsjednik može obrazovati savjete, komisije i radne grupe, stalna ili privremena radna tijela, propisuje novousvojeni Zakon o predsjedniku. Bez zašto i koliko. Dalje: sastav, broj i djelokrug stalnih i privremenih radnih tijela utvrđuje se aktom o njihovom obrazovanju, a taj propis (Akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji službe Predsjednika) utvrđuje generalni sekretar, koga postavlja Predsjednik.

Ustav, kao nadležnosti predsjednika, propisuje da on predstavlja zemlju, komanduje vojskom, raspisuje izbore, proglašava zakone, imenuje diplomete, dodjeljuje odlikovanja, daje pomilovanja… Ništa dramatično. Ali na istom mjestu piše kako predsjednik „vrši i druge poslove utvrđene Ustavom ili zakonom”, što stvara mogućnost da se predsjedničke nadležnosti poprilično prošire. Ako to basta predsjedniku.

Sada samo od Đukanovića zavisi da li će – kao što to najavljuju predstavnici opozicije – Crna Gora već na jesen dobiti vladu u sjenci sa tendencijom da prvo stane rame uz rame sa zvaničnom ekipom izvršne vlasti, da bi kasnije preuzela dio njenih ingerencija.

Zakonski i finansijski preduslovi su stvoreni. Pred Đukanovićem je formiranje tima koji će biti u stanju da odgovori njegovim željama. Kakve god da one budu. Iako, zvanično, taj posao još nije e krenuo, stvari se lagano kristališu.

Đukanovića u javnosti ponovo, kao sjenka, prati dugogodišnji prvi i specijalni savjetnik Milan Roćen. Službeno – penzioner. Nekadašnji novinar, stručno-politički radnik i diplomata. Aktivni član glavnog odbora vladajuće partije i volonterski član Savjeta za članstvo u NATO. Ujedno, prema tvrdnjama opozicionih čelnika, i glavni zastupnik ruskih interesa u Crnoj Gori. Političkih, ekonomskih i bezbjednosnih (obavještajnih).

Roćen Đukanovića zvanično savjetuje od 2012. kada je podnio ostavku na funkciju ministra inostranih poslova. Prethodno su mediji pisali kako Đukanović i on pripremaju vlastitu službu bezbjednosti, uz pomoć kadrova Branka Krge (dugogodišnji srpski bezbjednjak i načelnik Generalštaba vojske SCG sa jakim zvaničnim i privatnim vezama u Moskvi). Roćen je sa Krgom zajedno službovao u Moskvi. A u Rusiju ga je poslao Slobodan Milošević. Tamo je lobirao za Radovana Karadžića, da bi nam iz Moskve doveo pregršt investitora sa visokim činovima u KGB-u. Sergej Šojgu je uz njih stigao gratis. Baš kao što nas je bez rublje, eura ili dinara – napustio jedan od njegovih štićenika Oleg Deripaska. Nakon što je KAP doveo do bankrota.

Roćen je bio generalni menadžer referendumske kampanje i koordinator Centralnog štaba Bloka za nezavisnu Crnu Goru. Potom je imao zadatak da DPS članstvu približi prednosti NATO integracija (iako su u Briselu na njega i dalje gledali kao na ruskog čovjeka). Oponenti, ali i dio simpatizera i saradnika, vidi ga kao političkog komesara ekipe iz Granda. To neformalno privredno-političko udruženje trenutno raspolaže najvećom količinom gotovog novca u Crnoj Gori. Posao ih (uglavnom građevinski mada, kažu, ima tu i nekih tranzita) drži u stalnoj napetosti sa konkurentskom ekipom iz vladajuće partije, takozvanim mojkovčanima. Kojima, po sopstvenom priznanju a suprotno uvriježenom mišljenju, ne pripadaju premijer Marković i njegov kum i nedavno imenovani direktor Uprave policije Veselin Veljović.

Roćen je, rekosmo, dugo Đukanovićeva sjenka. A jedan drugi DPS funkcioner to bi tek mogao postati. Mediji bliski vladajućoj partiji ovlašćeni su da saopšte kako će – shodno ličnom i dogovoru koji je partijski vrh u Podgorici napravio sa Đukanovićem – Slavoljub Stijepović uskoro biti imenovan za generalnog sekretara budućeg kabineta predsjednika Đukanovića.

Preraspodjela nije slučajna. Ako Đukanovića, kao što se to najavljuje, čekaju borbe za prevlast unutar vladajuće partije, onda nije nevažno imati Stijepovića na svojoj strani. On je dokazao moć računa za struju u crnogorskom političkom životu (jedan račun – četiri glasa, da parafraziramo njegovog doskorašnjeg kolegu i predizbornog pronalazača Zorana Jelića). Sposoban je da, uz državne resurse, gospodari teritorijom koju mu partija povjeri. Iz decenijskih trvenja sa Miomirom Mugošom za prevlast unutar podgoričkog DPS nije izašao kao gubitnik. A koliko je to teško zna i Milo Đukanović.

Obistine li se najave o dolasku Mlađana Dinkića među Đukanovićeve savjetnike, to bi moglo biti ako ne najvažnije a ono jedno od najinteresantnijih imenovanja.

Bivši guverner Narodne banke Srbije i ministar u više srpskih Vlada jedan od lidera uticajne NVO a potom i partije G 17 + navodno je prihvatio ponuđeni angažman. Tako tvrde ljudi iz njegovog okruženja a zvanične potvrde nema ni od Đukanovića ni od Dinkića.

Oni su i znanci, još od kada je G 17 + asistirala prilikom uvođenja njemačke marke kao zvaničnog platežnog sredstva u Crnoj Gori u novembru 1999. Nebojša Medojević, Dinkićev saradnik iz G 17 + danas, najavljujući njegov dolazak kod Đukanovića piše: „Ovaj lopov će da nas uništi”.

Srpski analitičari su oprezniji. Jedan od njih u Nedjeljniku piše: „Za koga radi Mlađa Dinkić? Za sebe, tu nema nikakve sumnje. Da li je američki čovek? Gotovo da nema nikakve sumnje. Možda je, ipak ruski igrač? Poslednjih godina, u tu mogućnost se osnovano sumnja. Radi li za šeike? Naravno, Mlađa oseća empatiju prema svakome ko raspolaže milijardama”.

Potom Aleksandar Apostolovski postavlja pitanje: „Radi li Mlađa za svog nekadašnjeg arhineprijatelja Vučića koji mu je, dok je bio u opoziciji, obećavao modnu kolekciju Zabela?” I nudi odgovor koji bi trebalo imatu na umu u slučaju njegovog angažmana u kabinetu predsjednika. „Vučić ga je postavio za svog zamenika za saradnju sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Iako najpre sa rezervom, Mlađa mu se s vremenom potpuno prepustio, darujući mu i delove sebe – Ivicu Kojića kao šefa Vučićevog kabineta, potom Zoranu Mihajlović kao naprednu funkcionerku G17 i još poprilično kadrova rasutih po strukturama vlasti…”.

Dinkić je prije svega biznismen. Sa razgranatim poslovima u Crnoj Gori. Od MNA je uzeo 100 hiljada eura, zastupao je Poljake zainteresovane za privatizaciju Luke Bar i Montekarga, dobar je sa Arapima koji su dobri sa Đukanovićem… Njegova MD solution već radi u Crnoj Gori. I Đukanović sve to zna.

Ostale savjetnike, ili makar najveći dio njih, treba tražiti na fotografijama sa okupljanja pod Orlovim kršem, koje je Đukanović upriličio tokom predizborne kampanje pod radnim naslovom „suživot i crnogorski državni identitet”. Predsjednik je zahvalan poslodavac. Pjesnici iz njegovog kabineta stižu do Akademije nauka, istoričari do odbora direktora nacionalne aviokompanije. Pare nijesu problem. Platićemo.

Posjeta

„Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović posjetio je Ministarstvo odbrane Crne Gore”, stoji u saopštenju objavljenom krajem prošle nedjelje. Najdražeg gosta domaćini su dočekali u punom sastavu: ministar odbrane Predrag Bošković, načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore, brigadni general Dragutin Dakić „kao i članovi njihovih kabineta”.

Predsjedniku je raportirao ministar. „Ministar Bošković je predstavio ključne politike koje Ministarstvo odbrane implementira sa fokusom na modernizaciju Vojske Crne Gore, jačanje saradnje sa partnerskim zemljama i Saveznicima u okviru NATO Alijanse, kao i unapređenje starosne strukture zaposlenih u Ministarstvu odbrane i Vojsci Crne Gore…”.

A vrhovni komandant je, nakon što mu je predstavljeno stanje u vojsci Crne Gore, „ocijenio da se radi o krajnje ohrabrujućoj i optimističnoj, prije svega realnoj projekciji… , ali da se već sada mora razmišljati kako formaciju vojske prilagoditi onome što su realne potrebe Crne Gore”.

Što god da bi to moglo biti. Puč, ipak, nije na pomolu.

Ustav CG propisuje da predsjednik „komanduje Vojskom na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost”, pa ovu aktivnost ne treba, u potpunosti, posmatrati kao najavljeni pokušaj proširenja vlastitih ingerencija od strane Mila Đukanovića. A pripremu za nešto slično? To je već druga priča.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRUGI KRUG: Čiji je rezervoar puniji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će biti vrijeme poslije Đukanovića zavisiće od dubine posrnuća ovog društva, i od kapaciteta onih koji ga nasljeđuju. Budućnost nije zagarantovana. I zavisi od svih nas.  Sigurno je:  vrijeme je da Đukanović ode. Uz ostalo,  i zbog  svih onih koji žele bolju Crnu Goru, a nisu zadovoljni učinkom  postavgustovske vlasi. Ta vlast za   duže od dvije godine nije uspjela da donese suštinske promjene. Đukanović joj je  izgovor za sve

 

U nedjelju ćemo imati novog predsjednika. Ili  novog – starog. Pobjeda Jakova Milatovića ili Mila Đukanovića,  zavisiće od  njihovih „rezervoara“, kako je to sročio aktuelni predsjednik. U prevodu – glasova onih koji iz različitih razloga nijesu glasali za ova dva kandidata u prvom krugu. Pobijediće onaj čiji rezervoar bude – puniji.

Đukanović očekuje podršku dijaspore, krajeva u kojima ima tradicionalnu podršku a čija je izlaznost u prvom krugu bila mala, te glasača SDP-a.

Milatović, polaže nade u one koji su u prvom krugu glasali za predsjedničke kandidate iz redova avgustovskih pobjednika, kada je na izborima 2020, nakon tri decenije, pao Đukanovićev DPS. Nakon čega je on preuzeo funkciju ministra ekonomije u Vladi Zdravka Krivokapića.

Matematika kaže da su brojke na Milatovićevoj strani. Avgustovski pobjednici i u međuvremenu izrasla Evropa sad, partija iz čijih redova dolazi Milatović, zbirno imaju većinu u odnosu na Đukanovića, kako u prvom krugu predsjedničkih, tako i na lokalnim i parlamentarnim izborima od avgusta. No, kako politika nije matematika, posebno ne domaća, u obzir se moraju uzeti i drugi faktori koji trku u nedjelju čine neizvjesnijom nego se na prvi pogled čini.

U posebnom predizbornom fokusu je dijaspora. Odnosno koliko je ona zaista Đukanovićev – rezervoar. Prema podacima Uprave za saradnju sa dijasporom, u inostranstvu je oko 150 hiljada građana koji imaju pravo glasa u Crnoj Gori.

Đukanović je  pojasnio da se do sad nije „naprezao“ , jer  „ne treba dodavati gas do daske u prvom krugu”.  Sad kad doda gas, imaće, prema sopstvenoj računici –  40 hiljada dodatnih glasova iz dijaspore.  Neke druge računice, međutim, kažu, da Đukanovićev rezervoar nije toliko pun da ga dovede do cilja. Oni koji podržavaju Milatovića, tvrde da Đukanović ne može dobiti ni –  četiri hiljade glasova iz dijaspore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće od njihovih „rezervoara“, kako to naziva aktuelni predsjednik Crne Gore. A posebno od toga da li je podrška jednog dijela avgustovskih pobjednika Milatoviću deklarativna ili stvarna

 

U drugi krug predsjedničkih izbora, zakazan za 2. april ove godine, idu aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i jedan od lidera Pokreta Evropa sad, Jakov Milatović.  Milatović je  u prvom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju 19. marta  osvojio 28,92 odsto glasova, a Đukanović – 35, 37 odsto.

Đukanović, čiji je ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora  očekivan, u prvom krugu osvojio je preko 60 hiljada glasova manje nego 2018. godine, kada je pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora. U glavnom gradu, Milatović je osvojio čak skoro osam hiljada glasova više od Đukanovića.

Iako se očekivao dobar rezultat Jakova Milatovića, koji se od njegove kandidature pominje kao jedan od najozbiljnijih rivala Đukanovića ukoliko uspije da uđe u drugi krug,  procenat glasova koji je Milatović osvojio, iznenadio je, čini se,  gotovo sve.  Možda ponajviše  Đukanovića i njegovog predizbornog partnera Andriju Mandića, koji su uporno pokušavali da se predstave kao oni koji će ići u drugi krug predsjedničkih izbora. ,,Samo Đukanovića doživljavam kao konkurenta”, govorio je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora lider DF-a Andrija Mandić.  Pristavši da se suoči u javnom nastupu samo sa Mandićem, na privatnoj debati, umjesto sa svima na RTCG-u, Đukanović je poručivao isto. Da smatra da je Mandić njegov jedini rival. U prevodu – jedini željeni. Monitor je već pisao da Mandić u drugom krugu nema onoliko širok spekar glasača poput Milatovića ili Alekse Bečića, te da je otuda bio Đukanovićeva najbolja šansa za konačnu pobjedu.

Dogodio se, međutim, scenario koji Đukanović nikako nije želio.

,,Obećao sam da ćemo uspjeti i uspjeli smo. Ovo je pobjeda svih onih koji su u prethodnih 30 godina bili diskrimisani, čija su djeca napustila Crnu Goru, onih koji nisu imali pravdu. Đukanovića ćemo poslati u političku penziju 2. aprila”, poručio je Milatović, trudeći se da djeluje optimistično.

Mnogo toga je na Milatovićevoj strani kada je u pitanju ishod izbora  2. aprila. No stvari nijesu završene, i Milatović ne smije unprijed slaviti. Đukanović je, odmah, nakon prvog kruga predsjedničkih izbora poručio  kako se uzda, u kako ih je nazvao neiskorišćene rezervoare podrške. ,,Jasno smo prepoznali određene rezervoare biračke podrške koji nijesu aktivirani u prvom krugu. Znamo gdje su ti džepovi buduće podrške u drugom krugu i radićemo na tome da se aktiviraju”, kazao je.

Rezervoari o kojima govori Đukanović, smatraju analitičari su – glasovi koje je osvojila kandidatkinja SDP-a Draginja Stanković Vuksanović, potencijalno glasovi onih koji nijesu izašli u prvom krugu u krajevima u kojima Đukanović ima tradicionalnu podršku, te glasovi dijaspore, koji  takođe nijesu iskorišćeni u prvom krugu. Em je Đukanovićev prolazak dalje bio sasvim izvjestan, em putovanja do domovine i nazad koštaju.  Ubačena rezerva  mogu biti i glasovi koji su namjenski i uzaludno u prvom krugu udijeljeni Mandiću. Analitičari takođe napominju  da će Đukanović učiniti sve kako bi pobijedio Milatovića, pošto su ovi izbori za njega igra na sve ili ništa.

Milica Kovačević, izvršna direktorica CDT-a kaže da niko nema podatak koliko državljana Crne Gore u inostranstvu ima pravo glasa.

,,Ovo pitanje se potpuno ležerno uzima u okolnostima dovođenja i odvođenja… Važno je kazati da Crna Gora ima veliki broj državljana koji nijesu odjavili prebivalište i žive u zemljama zapadne Evrope, Sjeverne Amerike, ali žive i u susjednim zemljama. Sve različite politike su te građane do sada tretirale na ovaj način – kao korisnu masu za mobilizaciju u slučaju izbora…”.

V.d. pomoćnika direktora Uprave za saradnju sa dijasporom Arben Jakupi, saopštio je da je poziv dijaspori da glasa u drugom krugu predsjedničkih izbora u Crnoj Gori zloupotreba i da se ona neće u velikm broju odazvati. ,,Neće doći ni dvije hiljade ljudi. I vjerujte da brojka koju očekuje Đukanović neće biti toliko na njegovoj strani, već da i naša dijaspora razumije ove procese i da žele da konačno i Crna Gora postane članica EU”, saopštio je on.

Koliki je ,,rezervoar” Đukanovića, vidjećemo. Jasno je da Milatović  računa na glasove koje su u prvom krugu dobili kandidati iz redova avgustovskih pobjednika –  Andrija Mandić, Aleksa Bečić i Goran Danilović. Ukoliko tu podršku dobije, njegova pobjeda je sasvim izvjesna. Mandić je u prvom krugu osvojio 19 posto glasova, Bečić 11, Danilović 1,4 odsto.  Više nego dovoljno da pobijedi Đukanovića.

Pitanje, međutim, koje se takođe postavlja ovih dana je – koliko je podrška dijela avgustovskih pobjednika  deklarativna, a  koliko stvarna.  Za sada je Milatović dobio deklarativnu podršku od svih avgustovskih pobjednika.

,,Demokratska Crna Gora će u drugom krugu predsjedničkih izbora podržati kandidata Pokreta Evropa sad Jakova Milatovića, poručio je predsjednik partije Aleksa Bečić. On je saopštio da je tu odluku, o ,,bezrezervnoj podršci Milatoviću”, donio Glavni odbor partije.  ,,Nedvosmislenu podršku Milatoviću” dala je i URA, partija na čijem je čelu premijer Dritan Abazović, i koja je u prvom krugu podržala Bečića, koji je osvojio 11 odsto glasova. Očito ni to nije pomoglo. Na avgustovskim izborima 2020, Demokrate, odnosno koalicija Mir je naša nacija osvojila je 12, 5 odsto glasova, a lista Crno na bijelo, koju je predvodila URA 5,53 glasova. To je sedam posto glasova više nego što je Bečić dobio na predsjedničkim izborima.  Analitičari ukazuju i da je jedna od poruka građana na ovim izborima  –  nezadovoljstvo zbog načina na koji je parlamentarna većina iz avgusta vršila vlast.

Podršku Milatoviću  najavila je i Ujedinjena Crna Gora, Radnička partija, Socijalistička narodna partija…

Pod posebnom lupom javnosti je glasna, nekako isuviše glasna, podrška Demokratskog fronta. Mandić je odmah nakon prvog kruga pozvao glasače da glasaju Milatovića u drugom krugu,  čak je i osvanuo bilbord DF-a kao podrška Milatoviću. No primijećeno je da  lideri DF-a u pozivima glasačima da daju  podršku Milatoviću, uvijek napomenu  i ,,opravdanu ljutnju” na Evropu sad  „zbog izjednačavanja DPS-a i DF-a“, te naglašavaju da će oni biti zaslužni za Milatovićevu pobjedu.

,,Molim hrabre i odane borce protiv Mila Đukanovića i svega što on simbolizuje da bez izuzetka poslušaju poziv Andrije Mandića i da pored sve opravdane ljutnje, daju konačni doprinos našoj zajedničkom cilju”, saopštio je ove sedmice funkcioner Slaven Radunović. On je dodao da ,,razumije bijes kod pristalica Fronta kad neko bazira kampanju na jednačini DF=DPS”.

,,Ali, ne dozvolite da vas neka ‘Milojkova baba’ skrene sa puta koji smo mi zacrtali, utabali, asfaltirali”, napisao je Radunović na Fejzbuku. Ovakvo, preglasno prisvajanje Milatovićeve pobjede, od strane lidera DF-a,  u realnom  svijetu, ne smeta Đukanoviću. Naprotiv. On se nada da to može  podstaći neke neodlučne birače suverniste, da  u drugom krugu prelome i glasaju za njega.

Da partnerstvo Đukanovića i Mandića postoji, sugerišu i podaci sa terena, nakon prvog kruga predsjedničkih izbora.  Jedna od ,,enigmi” prvog kruga je svakako i izborni uspjeh Andrije Mandića u Tuzima.

Prema preliminarnim podacima Opštinske izborne komisije (OIK), Mandić je u Tuzima imao 827 glasova, odnosno podržalo ga je 13,4 odsto ukupno izašlih birača. Na lokalnim izborima u toj opštini 5. marta, DF nije ni učestvovao.  Mandić dobar rezultat u Tuzima vidi kao odgovor građana na njegov poziv da, kako kaže, zajedno grade novu Crnu Goru. Građanski aktivisti i partijski zvaničnici iz te opštine ukazuju da bi po srijedi mogla biti  politička trgovina. „Meni je najzanimljivije to što je Mandić  te glasove dobio u mjestima gdje su birači na lokalnim izborima dominantno glasali za Albanski forum,” prokomentarisao je te rezultate građanski aktivista Dževdet Pepić. ,,Da li je to preko lokalnih političara, kojima je odgovaralo da Mandić  bude u drugom krugu ili je to neka vrsta usluge Đukanovića? Zna se da su Tuzi tradicionalno većinski za Đukanovića”, smatra on.  Funkcioner Demokrata  Štjefan Camaj  za rezultat Mandića u Tuzima nema dilemu. On je ocijenio je da je ,,jasno da je ovo inženjering DPS-a”.  I njihov pokušaj  da se  u drugi krug izbora, kako kaže,  ugura Andrija Mandić.

Milatović je nesporan favorit. Ali ishod trke  u drugom krugu predsjedničkih izbora nije tako unaprijed poznat kako se na prvi pogled čini. Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće, svakako, od njihovih „rezervoara“. Očitih i skrivenih.

 

Milatoviću se dodjeljuje policijsko obezbjeđenje

Predsedničkom kandidatu Pokreta Evropa sad (PES) Jakovu Milatoviću biće dodeljeno policijsko obezbeđenje, koje je tražila njegova partija zbog bojazni da je fizički ugrožen, pišu Vijesti.

Vlada će o tome odlučiti na telefonskoj sednici ove sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Ta Vladina odluka biće privremena, sve dok Agencija za  nacionalnu bezbednost (ANB) i Uprava policije ne urade procjenu bezbijednosti.

“Ministarstvu unutrašnjih poslova – Upravi policije je dostavljen zahtev od strane Pokreta Evropa sad koji je potpisala potpredsednica Olivera Injac, za izradu bezbednosne procjene stepena ugroženosti gospodina Jakova Milatovića. Postupak po ovom zahtevu je u toku”, saopštili su iz MUP-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok ostali kandidati strepe hoće li ući u drugi krug izbora, Đukanović, kome je taj krug izvjestan, sada vodi presudnu bitku. Njegova  najveća šansa  je prolazak u drugi krug Andrije Mandića, pošto lider DF-a,  prema analizama,  ne može u tom krugu računati na onoliko širok opus glasača kao Milatović i Bečić. Partnerstvo je, očito,  sklopljeno.  Ako uspije, biće to izgubljena šansa za Crnu Goru

 

Hoće li sad već očigledno partnerstvo lidera DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića i lidera DF-a, deklarisanog ljutog Đukanovićevog neprijatelja, Andrije Mandića, uspjeti ili doživjeti poraz, znaćemo u nedjelju 19. marta, kada se održava prvi krug predsjedničkih izbora. Ovo su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. godine, kada je Đukanović u drugom krugu, pobijedio Momira Bulatovića.  Od tada, kandidati DPS-a pobjeđivali su u prvom krugu. Jasno je da će ovi izbori imati i drugi, neizvjestan krug.  Mogu donijeti konačni pad Đukanovića, čija je partija na parlamentarnim izborima u avgustu 2020.  izgubila tridesetogodišnju vlast. Njegova eventualna pobjeda značila bi puno i za DPS, i njenu borbu za povratak na vlast.

Đukanovićevo i Mandićevo  savezništva postalo je vidljivo još kada je Državna izborna komisija (DIK) odlučivala o kandidaturi Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad.  Spajića su mnogi analitičari smatrali favoritom, pogotovu nakon poraza DPS-a na izborima u Podgorici i  odličnog rezultata njegove partije.  Spajićeva kandidatura je odbijena glasovima DPS-a i njihovih tradicionalnih partnera u DIK-u, ali i uz pomoć uzdržanosti predstavnika Mandićevog DF-a i Socijalističke narodne partije.  Iako je Spajićevo dvojno boravište i državljanstvo zbog kojih je odbijena njegova kandidatura  ozbiljna tema za MUP, a njegovo dotadašnje  varanje da ih nema, tema za javnost, DIK je na ovaj način napravio presedan. Uključio je  državne organe Srbije u proces (čitaj: Aleksandra Vučića) i prekršio domaće zakone. Cilj je postignut – Spajić je  uklonjen.  Đukanović koji do tada nije bio obznanio kandidaturu, odlučuje da se kandiduje.

Potreba za Đukanovićevim i Mandićevim partnerstvom, tu nije prestala.  U ime Evrope sad, kandidaturu je podnio Jakov Milatović, koji je predvodio tu partiju na  pobjedničkim izborima  u Podgorici a koji, takođe, prema istraživanjima, ima ozbiljne  šanse da pobijedi Đukanovića ukoliko uđe u drugi krug.  To važi i za Aleksu Bečića,  kandidata Demokrata.  U podjeli glasova između Milatovića i Bečića, u prvom krugu, šansu vide i Đukanović i Mandić.  Andrija Mandić u drugom krugu,  za Đukanovića je najpoželjnija opcija, imajući u vidu da lider DF-a u drugom krugu izbora, prema analizama,  ne može računati na onoliko glasača kao Milatović i Bečić. To se Đukanovićeve šanse da osvoji još jedan mandat znatno uvećava.

Đukanovićevo i Mandićevo savezništvo u susret predsjedničkim izborima potvrđuje i odluka da naprave privatno javno sučeljavanje, i ne učestvuju u tradicionalnoj završnoj debati na Javnom servisu.  Prema pisanju medija, Đukanović i Mandić već su snimili svoju privatnu debatu u Hotelu Hilton u Podgorici, koja će kad ovaj broj Monitora bude u štampi, biti prikazana na dvije privatne televizije –  TV Prva naklonjenoj Mandiću i TV E, koja promoviše Đukanovića.

Nakon što je objavljeno da je privatno snimanje Mandića i Đukanovića dogovoreno i realizovano, a da nijedan ni drugi nijesu potvrdili gostovanje na završnom sučeljavanju na RTCG-u, i ostali kandidati saopštili su da neće prisustvovati debati na Javnom servisu.  Debata, je otkazana.

Gostovanje je prvi otkazao Milatović: ,,Očigledno se plaše još jednog fijaska kakav su doživjeli na prošloj debati. U nedostatku političko-ekonomskih argumenata i loših rejtinga, pribjegli su tajnom dogovoru i organizovanju privatne i fingirane debate. Njihov bijeg pokazuje da su svjesni da će 19. marta politika namještenih sučeljavanja biti poražena, a da će pobijediti transparentnija, bogatija i pravednija Crna Gora novih ljudi i ideja”.

Nakon njega oglasio se i Bečić: ,,S obzirom na informaciju da se odlazeći predsjednik Đukanović i predsjednički kandidat Mandić nijesu odazvali pozivu za drugu debatu na RTCG-u, već da planiraju u istom terminu projektovanu međusobnu debatu na privatnim televizijama, suprotno demokratskim principima i demokratskoj kulturi, jasno je da u tim okolnostima učešće u navedenoj debati na Javnom servisu gubi svaki smisao. Igra neće proći. Građani su je prozreli. Fingiranju je došao kraj”, saopštio je.  Sa sličnim razlozima, učešće je otkazao i kandidat Goran  Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore.  

O partnerstvu Mandića i Đukanovića svjedoče  i srpski mediji pod Vučićevom kontrolom, očito zainteresovanim da na mjestu predsjednika Crne Gore  vide svoje dugogodišnje partnere.  Vučićeva propaganda već je presudila. U  drugi krug idu  Đukanović i Mandić, najavljuju stranice srpskih tabloida.

Dok savezništvo Đukanovića i Mandića cvjeta, partnerstvo Đukanovićevih najozbiljnijih rivala na ovim izborima, nije postignuto.

Analitičari se slažu u jednom – poraz Đukanovića u drugom krugu bio bi izvjesniji da su udružene snage njegovih najozbiljnijih konkurenata.  No, međusobne ponude Bečića i Milatovića, da se objedine oko jednog kandidata,  propale su u raznim interpretacijima ko koga treba da podrži i pod kojim uslovima.

Dritan Abazović je prelomio je da će njegova URA na predstojećim izborima podržati  Bečića a ne Milatovića. Prethodno je saopštio da vaga između ta dva kandidata. Takođe, najavljen je i zajednički nastup Demokrata i URA-e na predstojećim „izbornim ciklusima“, i saopšteno da je cilj „objedinjavanje političkog centra“, te da će njihova zajednička lista biti otvorena i za druge političke subjekte „uključujući i Evropu sad“.

Iako Pokret URA  nema svog predstavnika na predsjedničkim  izborima,  Abazović se i na druge načine priprema za buduće „izborne cikluse“.  Tik pred presudnu bitku u nedjelju,  ispunjeno je Abazovićevo obećanje da će očistiti policijske redove od kriminalaca . U akciji Specijalnog policijskog odjeljena i Specijalnog državnog tužilaštva uhapšeni su bivši policajac Vladimir Bajčeta i službenik te institucije Milan Popović. Bajčeta je bivši tjelohranitelj Duška Šarića. Među uhapšenima su i  bivši službenici Uprave policije, koji su navodno blisko sarađivali sa kavačkim kriminalnim klanom.

Dok URA podržava Bečića, CIVIS, koji je dio zajedničke koalicije Crno na bijelo iz 2020, dao je podršku Milatoviću. Milatoviću su podršku dali I –  Demohrišćanska stranka Dejana Vukšića, Stranka pravde  Novska Lista, Durmitorska inicijativa i Jugoslovenska komunistička partija.

Bečić osim URA-e ima podršku Grupe građana Novi pobjeđuje, Grupe građana Ne damo Nikšić, a podrška je stigla i od potpredsjednika Opštine Mojkovac Gorana Palevića, koji dolazi sa izborne liste Grupa građana Ne damo Mojkovac.

Mandić  osim podrške partija koje čine DF, ima podršku SNP-a. Njegovu kandidaturu podržala je i bivša ministarka u Vladi Zdravka Krivokapića Vesna Bratić.

Đukanovića podržavaju SD, Bošnjačka stranka, LP, Partija crnogorskih muslimana, DP Fatmira Đeke, Demokratska stranka Roma. Na podršku glasača SDP-a, može računati u drugom krugu, pošto  ta partija ima kandidatkinju Draginju Vuksanović Stanković.

Kampanja se bliži kraju. Jasno je: ako Đukanović pobijedi njegov će se režim vratiti na bijelom konju, i šanse da se reformiše DPS biće izgubljene. Crna Gora će izgubiti priliku da krene drugim pravcem. Đukanović je pokazao  tokom protekle tri decenije  kako se uništava država i društvo. Sada je preuzeo rizik da pokaže i kako se  uništava sopstvena partija. Slogan Milo, nego ko  suštinski se može pročitati kao poruka da niko iz DPS-a ne  zaslužuje da bude predsjednik.

Milo Đukanović igra na sve ili ništa.  Ulog je normalnija Crna Gora. Samo, njegov poraz ne znači sam po sebi  pobjedu Crne Gore. Na drugoj strani ponora je – Andrija Mandić. Partner.

 

NASILJE NA CETINJU:  Nema optuženih

Kandidat za predsjednika Jakov Milatović, napadnut je prethodne sedmice na Cetinju, gdje se održavala njegova konvencija. Milatovića je napala grupa demonstranata, koji su protestovali ispred cetinjskog Sportskog centra, gdje se održavala njegova konvencija.

Incident se dogodio i pored toga što je u tom trenutku ispred Sportskog centra bio prisutan  veliki broj policijskih snaga, uz čiju je pomoć, konačno,  uz psovke i povike, Milatović ušao u zgradu u kojoj se održavala kovenncija.

Policija do danas nije otkrila ko su napadači na Milatovića, iako je utvrdila i uhapsila osam napadača na policijske službenike tokom istog incidenta.

Milatović i Evropa sad su za incident na Cetinju optužili Đukanovića.

„Strah koji iz njega progovora, te kukavičluk da koristi druge radi svoga interesa, kako bi sebe predstavio jedinim državnikom koji je dobrodošao na Cetinje, može samo proći kod onih koje je uvukao u svoje prljave kombinacije, te ih napravio zavisnim. Zapravo, Đukanović radi ono što je devedesetih priređivao istom tom Cetinju i rodonačelnicima ideje nezavisne Crne Gore“, kazao je Milatović.

Incident su osudile brojne partije, ali i međunarodne organizacije i diplomate. Iako je i DPS zvanično osudio nasilje na Cetinju, paralelno su Đukanović i njegovi pravdali nasilje na Milatovića. I sam Đukanović je to učinio na predizbornoj konvenciji u Prijestonici.

„Predsjednik Crne Gore htio bi da bude onaj koji ni kao kandidat ne može s mirom doći na Cetinje, a htio bi u njemu da stoluje”, poručio je.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo