Povežite se sa nama

OKO NAS

UPOTREBA LJUDI: I nacionalni savjet Albanaca u službi politike

Objavljeno prije

na

Oni koji su se ponadali da bi nakon osam godina u Nacionalnom savjetu Albanaca (NSA) mogli konačno da dođu osobe koje to zaslužuju, a ne samo isluženi partijski vojnici, imaju malo razloga za optimizam. Jer, do sada se za elektore koji će učestvovati na Elektorskoj skupštini, na kojoj će se izabrati članovi te institucije, prijavilo oko 180 osoba. Od njih, više od četiri petine su aktivni članovi političkih stranaka!?

,,Ovo je farsa. Ima slučajeva da je jedna osoba potpisala kandidaturu za pet osoba. Ili, da su potpise dali i oni koji nijesu Albanci, iako je u javnom pozivu navedeno da elektor može postati svaki pripadnik albanskog naroda koji je prikupio najmanje 60 potpisa Albanaca sa pravom glasa. Partije su se mobilisale da prikupe što više potpisa kako bi im ponovo ova institucija bila uslužni servis. Mislim da bi najbolje bilo da se čitav proces ponovi”, kaže za Monitor član NSA.

Bila bi to loša poruka upućena javnosti ukoliko se zna da su izbori u ostalim nacionalnim savjetima obavljeni bez mnogo problema, iako i kod njih situacija nije ružičasta.

Ali, očito je da je posljednji četvorogodišnji mandat pokazao sve slabosti u radu NSA, tokom kojeg je on kontrolisan od strane Nove demokratske snage – Forca. Na čelu ove institucije je bio potpredsjednik te stranke Genci Nimanbegu, a sekretar Savjeta Faik Nika, koji je takođe nedavno imenovan za potpredsjednika Force.

To je naišlo na kritiku čak i njihovih partnera iz koalicije ,,Albanci odlučno”, lidera Demokratske unije Albanaca Mehmeda Zenke. „Apsolutno ne podržavam da na čelu NSA bude Nimanbegu, koji je visoki funkcioner jedne političke partije”, kazao je Zenka, koji je i ministar za ljudska i manjinska prava u Vladi Crne Gore.

On je istakao da nema ništa protiv Nimanbegua, ali je smatra da je njegova funkcija u Forci nespojiva sa funkcijom predsjednika u NSA. ,,Ostaje nejasno da li on na tom mjestu vodi partijsku ili nacionalnu politiku. Dolazi do sudaranja dviju različitih politika, što je nedopustivo”, kazao je Zenka i poručio da se u tom smjeru nešto pod hitno mora mijenjati.

Još je oštriji u svojim stavovima bio predsjednik Demokratske partije Fatmir Đeka, koji je po funkciji član NSA. On je rekao da je bojkotovao rad Savjeta od kada se na njegovom čelu nalazi funkcioner Force, jer je, kako je naglasio, ta stranka uzurpirala ovu nacionalnu instituciju. „NSA za Albance u protekle četiri godine ništa nije radio i praktično nije postojao”, naveo je Đeka.

Publicistkinja Džoana M. Perkaj ocijenila je da se NSA preobrazio u zatvorenu interesnu grupu i produženu ruku političkih stranaka.

Ona je u autorskom tekstu za Kohu javore, nedjeljnik koji izlazi u Crnoj Gori na albanskom jeziku, napisala da je ,,vrijeme potvrdilo da to tijelo nema dovoljan institucionalni i organizacioni kapacitet i značajan intelektualni autoritet da se uhvati u koštac sa ključnim problemima koji muče albanski narod u Crnoj Gori”.

Ključni zadatak te institucije trebao je upravo biti snažniji angažman na očuvanju nacionalnog identiteta i poboljšanje sloboda i prava albanskog naroda u ovoj državi, na svim poljima. U situaciji kada konstantno opada broj pripadnika te nacionalne zajednice, kada su područja u kojima oni žive najnerazvijenija, a Albanci defaktorisani kao politička zajednica, zakonska i praktična uloga Savjeta dobija još više na značaju.

,,Sada pouzdano znamo da savjeti manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori ne rade dobro, zato što su politizovani”, tvrdi lider URE Dritan Abazović.

On smatra da bi trebalo promijeniti pravila kako bi u te institucije ušli ljudi iz kulture, književnosti, nauke, a ne da njima dominiraju političari. ,,Ja jesam po funkciji (poslanik u državnom parlamentu) član NSA, ali sam spreman da odmah izađem iz tog tijela ako dođe neko ko nije politički obojen”, navodi Abazović.

Prema riječima pravnika Hajrulaha Hajdarija, NSA jeste i mora da pripada svim Albancima. ,,Zato je u interesu svih da se proširi krug onih koji mogu i žele da doprinesu rješavanju i unaprijeđenju nacionalnih prava i sloboda kako ličnih tako i kolektivnih”, rekao je on konstatujući da bi depolitizacija Savjeta pomogla albanskoj politici.

To je stav i ministra Zenke. ,,U nacionalnim savjetima mora dati više prostora ljudima sa širim vidicima od onih koji imaju krute političke stavove, te da moraju biti zastupljeniji intelektualci, naučnici, umjetnici”, kaže on.

Hajdari napominje da je indikativno to što NSA nema izrađen važan dokument – Strateški plan kojim bi se ,,do detalja trebali utvrditi principi, vizija, mehanizmi realizacije i plan njegovog djelovanja”.

No zna se da će se Elektorska skupština održati nakon lokalnih izbora u Ulcinju, koji su zakazani za 4. februar. Na primjeru Malesije, odnosno Tuzi, pokazalo se da je povjerenje između albanskih stranaka nakon izbora organizovanih 26. novembra prošle godine dodatno narušeno. Iz činjenice da će u Ulcinju najznačajnije nacionalne partije nastupiti samostalno, može se očekivati sličan scenario. Posebno što će se one poslije 4. februara boriti za naklonost DPS-a, koji će pojedinačno osvojiti najviše mandata u Skupštini opštine Ulcinj.

A iz DPS-a su poručili da će u koaliciju sa njima – najvjerniji. ,,Tu je prije svega DUA, kao naš strateški partner, onda FORCA, DP – svi su u kombinaciji. Tako da ćemo izabrati one koalicione partnere koji su najvjerniji i najbolji, i na državnom nivou”, rekao je predsjednik Opštinskog odbora DPS-a u Ulcinju i nosilac izborne liste te stranke Ljoro Nrekić.

Zato bi Elektorska skupština mogla biti neka vrsta popravnog ispita za neke albanske stranke. Ali, ko zna? Možda se do tada nešto promijeni i konačno shvati da Nacionalni savjet Albanaca više ne treba da bude uslužni servis političkih partija već krovna institucija ove male zajednice u Crnoj Gori.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

NEVOLJE  RODITELJA DJECE SA AUTIZMOM: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored Centra za autizam u Podgorici, zbog nedostatka kadra i malog broja tretmana, roditelji djece su prinuđeni da svoju djecu vode u Beograd. Boravak tamo ih mjesečno košta od 800 do 1.200 eura. ,,Roditelji se snalaze kako znaju i umiju, podižu kredite, pozajmljuju, čak i prodaju nekretnine. Puno roditelja i djece je tamo i po više godina. Refundacija troškova ne postoji”, kaže Radmila Vukadinović

 

Tog maja, prije pet godina, građani Podgorice su sa strepnjom tragali za Ognjenom Rakočevićem. Lijepa priča o solidarnosti nije imala srećan kraj – jedanaestogodišnji dječak je pronađen u Morači. Tragedija je pokrenula širu priču o autizmu i neuslovima za liječenje i život osoba sa ovim razvojnim poremećajem.

Nakon dvije godine, krajem marta, otvoren je u Podgorici Centar za autizam, razvojne smetnje i dječju prihologiju Ognjen Rakočević.

Na otvaranju prvog nacionalnog centra ove vrste tadašnji ministar zdravlja Kenan Hrapović je obećao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. Tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

O tome kakvo je stanje danas, četiri godine nakon otvaranja Centra, svoje i iskustvo, kako kaže, većine roditelja djece sa smetnjama u razvoju za Monitor govori Radmila Vukadinović.

Prošle godine, njen sin koji je tada imao dvije godine i sedam mjeseci, dobija uput za liječenje na Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora Đorđe Kostić u Beogradu. ,,Sin je imao problema sa govorom i ponašanjem. Kao roditelji koji se, u tom trenutku, prvi put susreću sa problemom te vrste, nama sve to djeluje strašno i bezizlazno. Dr Ivan Krgović, dječiji psihijatar nam detaljno opisuje problem, savjetuje nas da pođemo na Institut, jer je ključ napretka našeg sina u kontinuiranom svakodnevnom radu, što Centar za autizam u Podgorici nama i ne može da pruži. Maksimalan broj tretmana koji možemo da dobijemo u Centru je jednom nedeljno, što je premalo. Zahvaljujući dr Krgoviću, krećemo za Beograd”, priča Vukadinovićeva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTESTI RADNIKA U SVIJETU, KOD NAS MUK: Kad nam (ne) živi rad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je tokom pandemije izgubila preko 30.000 radnika, a najviše u trgovini, ugostiteljstvu i administrativnim uslužnim djelatnostima

 

„Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek nam zbori, da nam živi, živi rad“, stihovi su koje su širom bivše Jugoslavije pjevali tokom praznika rada. Velikim radničkim paradama nekada je obilježavan 1. maj, dok su građani sa porodicama piknikovali na izletištima. Bilo nekad.

Tokom ovogodišnjeg praznika rada, obilježenog nakon teške zdravstvene i ekonomske krize, radnici u Crnoj Gori, ali i cijelom svijetu nijesu imali mnogo razloga za slavlje. U razvijenim zapadnim zemljama (poput Belgije, Francuske, Njemačke, Švedske, Engleske) i onim manje razvijenim (Turska, Indonezija, Kuba, Filipini) radnici su masovno izašli na ulice uprkos COVID-19 krizi i protestovali zbog izgubljenih radnih mjesta. Policija je gotovo u svim zemljama reagovala zbog kršenja zdravstvenih mjera, a najbrutalnije su scene viđene u Turskoj, gdje je na stotine građana uhapšeno u nasilnim demonstracijama.

Za to vrijeme situacija u Crnoj Gori je, stiče se utisak, prilično relaksirana kada je riječ o radnicima. Sindikati su otkazali tradicionalnu radničku paradu zbog zdravstvenih mjera, dok su se njihovi predstavnici oglasili sa nekoliko komentara. Međutim, uprkos zdravstvenim mjerama tokom cijele godine svjedoci smo brojnih auto-kolona, političkih i vjerskih okupljanja, kojima su se takođe branila (i brane) neka prava i uvjerenja. Radničke organizacije su, ipak, odlučile da ostanu pasivne iako je za godinu dana posao izgubilo preko 30.000 radnika.

„I ove, kao i prošle godine, aktivisti i članovi Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) prinuđeni su da Međunarodni praznik rada obilježe bez tradicionalne prvomajske protestne šetnje, poštujući mjere za sprečavanje širenja koronavirusa i štiteći na taj način prvenstveno one svoje kolege koji su od marta 2020. godine, na prvoj liniji odbrane od ove pošasti… Uz želju da što prije dobijemo borbu sa nevidljivim neprijateljem i što prije pažnju sa dnevnopolitičkih previranja usmjerimo na očuvanje radnih mjesta, ekonomsku stabilnost i dostizanje socijalne pravde, Unija slobodnih sindikata Crne Gore svim radnicima čestita Prvi maj – Međunarodni praznik rada“, navodi se u prvomajskom proglasu USSCG-a.

Prema podacima Zavoda za statistiku (MONSTAT) na kraju 2020. godine bilo je blizu 28.000 manje zaposlenih (ukupno 176.693), u odnosu na 2019. godinu, kada je bilo zaposleno 203.545 radnika. Prema istim podacima do marta 2021. bez posla je ostalo još 6.000 radnika. Samo u Podgorici je za godinu dana bez posla ostalo više od 10.000 stanovnika. Najviše otpuštanja, prema statistici MONSTAT-a bilo je u trgovinama, uslugama smještaja i ishrane i preduzećima koja su pružala administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Trgovina je privredna grana u Crnoj Gori koja, pored državne uprave, zapošljava najviše ljudi. Najviše radnika je otpušteno u tom sektoru, iako su, tokom cijele pandemije, prodavnice radile svakog dana. Naravno, radno vrijeme je bilo skraćeno, ali neke druge privredne grane, poput ugostiteljstva, nijesu radile uopšte po nekoliko sedmica.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEMA KRAJA REKONSTRUKCIJI PUTA BERANE – KOLAŠIN: Tunel potopljen, sumnje isplivale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Završetak radova na putu preko Bjelasice kasniće godinu i koštaće nekoliko miliona više. U međuvremenu, jačaju sumnje da se u taj posao ušlo zbog privatnih interesa kompanija čiji su vlasnici bliski partijama iz prethodne Vlade

 

Tunel Vranjak na regionalnom putu između Berana i Kolašina, kroz planinu Bjelasicu, konačno je probijen, ali su probijeni i svi rokovi za završetak puta. Iako je trebalo da bude izgrađen prošle godine, dionica puta Lubnice – Jezerine, kako je najavljeno, biće završena tek krajem ove godine.

Prolongiranje roka za završetak radova uslovile su podzemne vode koje su se pojavljivale nekoliko puta tokom izgradnje tunela. U Upravi za saobraćaj tvrde da je taj problem trajno saniran nakon proboja tunela kroz Bjelasicu, ali ostaje nejasno zašto se u tako složen projekat ušlo bez adekvatnih priprema i istraživanja. Pa su  nepredviđene okolnosti i dodatni radovi povećali cijenu za čak tri miliona.

Radovi na putu Jezerine – Lubnice izvode se na ukupnoj dužini 14,44 kilometra i podijeljeni su na četiri dionice. Iz Direkcije javnih radova kažu da na prvoj dionici Lubnice rade rekonstrukciju puta u dužini od 6,61 kilometar i izgradnju galerije duge 80 metara. Na drugoj dionici Jelovica rekonstruisaće put od oko tri kilometra, a na četvrtoj put dužine manje od jednog kilometra. Najkompleksnija je treća dionica Klisura, na kojoj se rekonstruiše put od 3,87 kilometara i gradi tunel Vranjak dužine 2.814 metara.

Radovi na izgradnji tunela nedavno su opet bili zaustavljeni usljed pojave obimne količine podzemne vode, dotoka i do 200 litara u sekundi. Fotografije koje svjedoče o tome, tačnije o još jednoj poplavi u tunelu, objavio je nedavno na svom fejsbuk-profilu Boris Raonić iz Građanske alijanse. „Radovi je trebalo da budu završeni prije pola godine, a da se potom, sa završetkom puta, gradi žičara koja povezuje ski-centre Kolašin 1450 i Kolašin 1600. Ali, niko se nije sjetio da ispita teren. Kada su počeli da rade, vidjeli su da ima podzemnih voda dotoka 200 litara u sekundi“, napisao je Raonić.

On tvrdi da je pad tunela promijenjen da bi išao prema planiranoj mHE, a da će čitav projekat stajati više od 50 miliona. Raonić ističe da je izvođač radova blizak jednoj partiji u BiH, koja ima sestrinsku firmu u Crnoj Gori. Riječ je o kompaniji Euroasfalt iz Sarajeva, čiji je vlasnik Hamid Ramić, jedan od finansijera SDA. U Crnoj Gori se šuška da je Ramić donator i Bošnjačke stranke, čiji je kadar Osman Nurković, ministar saobraćaja i pomorstva u Vladi Duška Markovića, u čijem mandatu je Euro asfalt u Crnoj Gori dobio poslove vrijedne čak 60 miliona evra.

Cjelokupni projekat kojim se skraćuje put između Berana i Kolašina se finansira iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj. U Upravi za saobraćaj kažu da je za sada za rekonstrukcije ove dionice  potrošeno 32 miliona, a da je u ovogodišnjem budžetu planirano još 13. Međutim, nepredviđene okolnosti uslovile su povećanje troškova. ,,Cjelokupna vrijednost ugovora će biti negdje oko 48 miliona. Znači, biće tri miliona eura više nego što je planirano u početku. Sljedeće godine, nakon završenog tehničkog pregleda i dobijanja upotrebne dozvole platićemo izvođaču još tri miliona”, kazao je Dušan Kokić iz Uprave za saobraćaj.

Monitor je odavno postavio pitanje zašto se u ovaj posao ušlo bez adekvatnih istraživanja i zašto je, kako je na to ranije upozorila NVO Akcija za socijalnu pravdu, dozvoljeno da se u trup državnog puta ugrađuju cijevi za mini elektrane u Beranama, koje gradi Hidroenergija Montenegro.

Valjalo bi podsjetiti da je prvu dionicu puta, od Berana do Lubnica, u dužini od trinaest kilometara, gradila kompanija Bemax. Ta kompanija je istovremeno na istoj trasi gradila male hidroelektrane, otkupivši većinski paket akcija firme Hidroenergija Montenegro od Olega Obradovića. Bemax je taj posao iskoristio da o državnom trošku u trup puta ugradi cijevi za mHE.

Za taj poduhvat trebale su im velike količine eksploziva, posebno na dionici preko krševitog prevoja Zdravac. Nevolja je bila u tome što su istom trasom prolazile cijevi gradskog vodovoda, a Bemax ih je eksplozivom oštetio čak jedanaest puta. Računajući i onda kada je, eksplozivnom šalitrom zamućena voda, stigla do slavina u gradu, gdje je (prema zvaničnim podacima) otrovano oko dvije i po hiljade stanovnika Berana, a pretpostavlja se da je još toliko prebolovalo trovanje ne potražeći ljekarsku pomoć.

Bemaxu je zbog toga i suđeno ali su, u nedostatku dokaza, kompanija i njen izvršni direktor Veselin Kovačević, oslobođeni optužbi. Bemax je nesmetano nastavio da gradi državni put i svoje male hidroelektrane. Sve njihove hidroelektrane nalaze se sa strane Bjelasice koja pripada Beranama, odnosno slivu rijeke Lim. Počevši od one najveće, Jezerine, pa nizvodno rijekom Bistricom, prema Limu. Njihov prvobitni plan je bio na na tom potezu izgrade čak osam hidroelektrana, ali su ih na dionici bližoj gradu, mještani sela Buče omeli u tome, organizujući, prvi u Crnoj Gori, žestoke proteste.

Put Berane – Kolašin, preko Bjelasice, ima status regionalnog puta i širine je šest metara. Teško je zamisliti neku veću frekvenciju saobraćaja na toj saobraćajnici, posebno teretnih vozila i autobusa. Isto kao što je teško zamisliti kako će se na najvišim dionicama održavati put u zimskom periodu.

Najteže od svega je, ipak, pronaći ekonomski interes da se na jednom regionalnom putu probija tunel dužine skoro tri kilometra. Zato u NVO Akcija za socijalnu pravdu sumnjaju da se u poduhvat izgradnje puta ušlo zbog ineresa kompanije Bemax i vlasnika malih elektrana.

A onda su se još isprepletali partijski interesi, kada je posao povjeren Euroasfaltu. Šira javnost se sa njenim poslovanjem upoznala prošle godine, kada im se krajem prošle godine urušio veliki most u izgradnji na zaobilaznici oko Rožaja. Iz Uprave za saobraćaj tvrde da će nastalu štetu, mjerenu milionima, snositi ,,Euroasfalt, njegovi podizvođači i firme koje su vršile nadzor”.

Sada iz NVO Akcija za socijalnu pravdu traže i reviziju posla oko puta Berane – Kolašin i tunela Vranjak. I da se potom  kompletna dokumentacija dostavi nadležnom tužilaštvu.

                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo