Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Usporeni film evrointegracija

Objavljeno prije

na

Slovenačka iskustva na putu do punopravnog članstva u EU mogu biti korisna Crnoj Gori kako zbog poređenja, tako i zbog suočavanja sa novim zahtevima Brisela i izbegavanja ponavljanja grešaka.

Slovenija je postala član Evropske unije 1. maja 2004. Za ulazak u Uniju je na referendumu održanom 23. marta 2003. godine glasalo 89,64 odsto slovenačkih birača. Slovenija je u EU ušla relativno brzo, samo osam godina od trenutka kada je predala kandidaturu za punopravno članstvo. Sedam teških zadataka koje Evropska komisija u najnovijem izveštaju postavlja Crnoj Gori, suštinski se ne razlikuju od zahteva koja je Evropska komisija tražila da i Sloveniji ispuni prilikom prihvatanja zajedničkog pravnog reda Unije. Slovenija je zbog ulaska u EU morala da menja čak i – Ustav.

Slovenačku ,,mapu puta” od crnogorske, razlikovao je redosled poteza. Slovenija je, na primer, ,,evropski sporazum” o pridruživanju, današnji pandan ,,sporazumu o pridruživanju i stabilizaciji”, potpisala sa EU 10. juna 1996. godine. Slovenačka vlada je istog dana Uniji uputila molbu za punopravno članstvo. Strategiju pristupa Uniji, Slovenija je usvojila maja 1997. godine, a već 16. jula iste godine Evropska komisija u ,,Agendi 2000” predstavlja svoje mišljenje o kandidatima. Godinu dana kasnije, u martu 1998, pregovori su zvanično počeli.

Za države koje su ostale da čekaju sledeću rundu proširenja Unije, situacija je drugačija pošto je posle 2004. kada je Unija primila 15 novih članica, usledio zamor EU i usporavanje procesa pridruživanja. Taj trend je pojačan posle ulaska Rumunije i Bugarske, što je delimično rezultat i unutrašnjih evropskih problema sa zajedničkim ustavom, kašnjenja usvajanja Lisabonskog ugovora i privredne krize. Faze ,,harmonizacije” želja države kandidata sa zahtevima Unije, u slučaju Slovenije bile su u poređenju sa današnjim izuzetno brze. Danas je isti proces razvučen, pa se svaki skromni korak neke nove članice u pravcu evrointegracija često predstavlja kao veliki skok, iako napredak uistinu i nije naročit. Kada je, recimo, Slovenija na isti dan potpisala ,,asocijacijski sporazum” i istovremeno predala molbu za punopravno članstvo u EU, to je za slovenačke medije bila jedna te ista vest.

U slučaju Crne Gore i drugih država nastalih na tlu SFRJ, isti procesi su sada razdrobljeni na pregršt malih pomaka. To se dobro vidi na primeru Srbije kojoj je sporazum o pridruživanju zamrznut istog trenutka kada je potpisan, pa je ,,odmrzavanje” postalo predmet posebnih mukotrpnih pregovora. Tek dve godine kasnije usledila je predaja molbe za punopravno članstvo, a onda sleduje dugotrajno čekanje na ,,zeleno svetlo” Saveta EU i tek posle toga rad na oblikovanju mišljenja Komisije EU o kandidatu, što će potrajati bar godinu dana. Zato se ponekad stiče utisak da mediji država-kandidata za punopravno članstvo ogromnu pažnju fokusiraju na nebitne poteze, poput veličanja pukog prenošenja svežnja dokumenata iz jedne, u drugu zgradu Unije.

Proces pridruživanja Crne Gore i nekih drugih država ponekad izgleda kao usporen film. Ali, uprkos birokratskim preprekama koje je Brisel nagomilao na ,,evropskom putu” novih kandidata, za većinu evropskih zemalja Unija zaista nema alternativu. Kako je rekao Janez Potočnik, drugi najpopularniji političar u Sloveniji (prvi je predsednik države Danilo Tirk) i evropski komesar za okolinu: ,,Alternativa je država-tvrđava, zatvoreno tržište koje stimuliše država i sve ono što smo, nadam se, izlaskom iz bivšeg (socijalističkog) sistema – prevazišli! Jedina alternativa jeste EU, iako je jasno da put nije jednostavan. Na tom putu su najveće prepreke zapravo unutar same države-kandidata.”

Postupak prijema u EU nije samo proces ,,usvajanja akija” (acquis communautaire – skup evropskih propisa), jer se u pregovore često ,,podvuku” i bilateralni problemi, te ih dodatno opterete. Slovenija je, kako bi izbegla veće usporavanje približavanja Uniji, morala da popusti susednoj Austriji i na granicama prevremeno zatvori svoje ,,djuti fri šopove”, iako je to bio težak udarac za državnu kasu. Istovremeno je službenu Ljubljanu priklještio i zvanični Rim, zahtevom da se revidiraju Osimski sporazumi koje je Italija svojevremeno sklopila sa SFRJ. Prema rečenom sporazumu, Jugoslavija je trebalo da plati 110 miliona dolara na ime odštete za nekretnine ,,optanata”, Italijana koji su posle Drugog svetskog rata i izmene granice u Dalmaciji i Istri izbegli iz novonastale komunističke države, u maticu.

Rim je posle raspada SFRJ naprasno zatražio od Slovenije da vrati otete nekretnine inicijalnim vlasnicima, i to u naturi. Slovenački pravnici su uzalud dokazivali da se zahtev Italije kosi sa međunarodnim pravom. Spor je skinut s dnevnog reda zahvaljujući medijaciji Havijera Solane. Sklopljen je tzv. ,,Španski kompromis” kojim je Ljubljana dozvolila državljanima Italije pravo preče kupovine nekretnina u slovenačkom priobalnom pojasu.

Natezanja oko sprečavanja ,,rasprodaje obale”, koštala su Sloveniju tri godine zastoja u potpisivanju sporazuma o pridruživanju sa EU.

Sličan scenario je iskusila Hrvatska. Ovog puta je uticaj članice EU iskoristila – Slovenija. Pogranični spor je eskalirao u trenutku kada su slovenačke diplomate, češljanjem nekoliko hiljada stranica dokumenata koje je Hrvatska poslala u Brisel kako bi otvorila odnosno zatvorila nova pretpristupna poglavlja, u njima otkrile dokumente i geografske karte na kojima je granica u Piranskom zalivu nacrtana na polovini zaliva (što Slovenija odbacuje).

Slovenija je Hrvatskoj blokirala pregovore o punopravnom članstvu. Spor je posle godinu dana rešen arbitražnim sporazumom koji, tvrdi vlada u Ljubljani, štiti slovenačke nacionalne interese. Slična snaga ,,veta” viđena je i u brojnim drugim primerima ,,bilateralnih uslovljavanja” država članica na račun ranjivih kandidata. Zato su dobri odnosi ne smo sa Briselom nego i glavnim članicama ,,kluba EU”, možda najvažniji nenapisani uslov za svakog kandidata za članstvo u Uniji.

Igor MEKINA

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo