MONITORING
VESNA MEDENICA, OSTAVKE I PRAVOSUĐE: Decenije čekanja na nezavisno sudstvo
Objavljeno prije
4 godinena
Objavio:
Monitor onlineVesna Medenica je na visokim pravosudnim funkcijama skoro dvije decenije. Najbolja ocjena njenog rada su brojne nerazriješene afere dok je bila vrhovna državna tužiteljica, poput afere Telekom. A o stanju u sudstvu pod njenim vođstvom dovoljno govore i izvještaji iz Brisela, u kojima se iz godine u godinu ponavlja – zabrinutost. Njena ostavka preduslov je za reforme. Ali neće biti dovoljna
Sedmica je protekla u čekanju potvrde da će predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica podnijeti ostavku na tu poziciju, na kojoj treći mandat, kako su konstatovali i u Briselu, krcka – neustavno. Da će Medenica podnijeti ostavku, objavile su Vijesti, pozivajući se na izvore u sudstvu. Medenica je, navodno, na sjednici Vrhovnog suda kolegama najavila da odlazi.
U međuvremenu, iz pobjedničke koalicije takođe su pozvali Vesnu Medenicu da podnese ostavku. Lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović saopštio je Vijestima da misli da je i diplomatska aktivnost nove parlamentarne većine doprinijela da predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica najavi podnošenje ostavke na tu funkciju.
Rekao je da je pitanje njenog trećeg, neustavnog mandata pomenuo i kod predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, prilikom nedavnih konsultacija za sastav nove vlade. Abazović je pozvao i druge da krenu stopama Medenice, apostrofirajući i v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića.
Osvrćući se na neophodne reforme u pravosuđu, Abazović je dodao da te reforme traju dugo. ,,Mi ćemo to morati da uradimo. Ali nešto što možemo da uradimo odmah, jeste da ljudi koji su targetovani od strane EU i ogromne većine javnosti kao veliki balast ukupnom napretku integracionog procesa, sami odu… Mislim da je najbolje, najpoštenije i najpravednije da oni to sami prepoznaju, da sami istupe”, kazao je. Lider URA je kazao i da misli da postoji ozbiljna i ogromna sprega organizovanog kriminala i predstavnika sudstva, tužilaštva i Uprave policije.
Medenica se do kraja nedjelje nije oglasila da potvrdi ili demantuje ovu informaciju. Ali je nakon sastanka sa šeficom delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, ambasadorkom Oanom Kristinom Popa, poručila da nakon svih postignutih rezultata sudske vlasti ne pristaje da bude označena kao barijera demokratskim procesima Crnoj Gori. Da li to znači da podnosi ostavku ili ne, ostalo je nejasno, ali je jedno sasvim sigurno – da su rezultati u pravosuđu proteklih decenija barijera demokratskim procesima u Crnoj Gori.
To je naznačeno i u ovogodišnjem Izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore, u kom se po ko zna koji put izražava zabrinutost zbog stanja u pravosuđu.
Pored upozorenja na uobičajene boljke, poput korupcije, slobode medija, kriminala, naznačeno je da nije bilo pomaka u rasvjetljavanju ključnih afera, dok, kako stoji – nezavisno sudstvo ostaje izazov. Takođe, osvrnuli su se na treći mandat predsjednice Vrhovnog suda, ali i drugih sudskih funkcionera.
„Ostaju izazovi, posebno u pogledu nezavisnosti, profesionalnosti, efikasnosti i odgovornosti pravosuđa. Odluka Sudskog savjeta o ponovnom imenovanju sedam predsjednika sudova, uključujući predsjednika Vrhovnog suda, na najmanje treći mandat, izaziva ozbiljnu zabrinutost zbog načina na koji je Sudski savjet tumačio ustavni i zakonski okvir, koji ograničava ta imenovanja na najviše dva mandata kako bi se spriječila prevelika koncentracija vlasti u pravosuđu. To nije u skladu s preporukama GRECO-a”, navodi se u Izvještaju Evropske komisije.
Vesna Medenica je na visokim pravosudnim funkcijama skoro dvije decenije. Na čelo Vrhovnog suda stigla je sa pozicije vrhovne državne tužiteljke, koju je obavljala od 30. jula 2003. do decembra 2007. godine. U istom periodu bila je i predsjednica Tužilačkog savjeta Crne Gore. Bila je u dva mandata zamjenica Višeg državnog tužioca u Podgorici, kao i na čelu Sudskog savjeta – od aprila 2008. do jula 2014. Na čelo sudstva stigla je glasovima vladajuće koalicije. Koji su njenim rezultatima, bili zadovoljni – afere u ladicama, kontroverzni procesi na sudovima u nedogled.
Duško Knežević, dugogodišnji prijatelj i saradnik predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, iznio je nedavno u javnost tek detalj koji svjedoči o politički kontrolisanom pravosuđu od strane vrha višedecenijske vladajuće partije.
Knežević je saopštio da je Medenica 2007. godine, na zahtjev tadašnje uprave Telekoma, kao tadašnja Vrhovna državna tužiteljka, konstatovala da nema ništa sporno kod dva konsultantska ugovora, preko kojih su, kako je rekao ﮼Mađari potplatili prvu familiju da bi za male pare dobili Telekom.” Da su ti konsultantski ugovori sporni konstatovala je i američka Komisija za hartije od vrijednosti, ali i sami Mađari, godinama kasnije. Taj papir, koji Knežević posjeduje, Medenica je, prema njegovim tvrdnjama, potom faksirala i samom Đukanoviću
,,Ovakvo ponašanje tužilaštva danas nije ništa novo, a papir koji dijelim sa javnošću pokazuje da je ono zarobljeno i kontrolisano odavno. Sve što je Medenica tada radila da bi spasila prvu familiju od afere Telekom koordinirala je Ana Đukanović, odnosno njen brat, tadašnji premijer Milo Đukanović. Tako je i ovaj dokument, koji je Medenica pripremila na formalni zahtjev uprave Telekoma, sa faksa Tužilaštva poslat u kabinet Đukanovića, odakle je i dospio u moj posjed”, rekao je Knežević.
Da je prijateljca sa premijerovom sestrom koja se našla u centru afere Telekom, kada su je američke finansijske institucije aktuelizovale, Medenica je priznala u parlamentu 2007, revoltirana kritikama kako je upravo tbog privatnih veza sa sestrom Mila Đukanovića postala državna tužiteljka. To prijateljstvo Medenica je javno priznala, kazavši da je ponosna zbog toga.
Prijateljstava sa vrhom režima i tajkunima bliskim vlasti nije se nikada javno odricala, naprotiv. A prijatelji su se često nalazili u centru afera koje je moralo da razriješi pravosuđe. Sve se, međutim, završavalo na obostrano zadovoljstvo – prijatelji su ostajali van dometa pravosuđa, a Medenica na visokim pravosudnim funkcijama.
Tako smo, nedavno, saznali i da je prijateljica sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem, kontoverznim biznismenom u bliskim vezama sa vrhom vlasti, odnosno Đukanovićem.
NVO MANS je objelodanio da Medenica, godinama, u svom imovinskom kartonu taji prihod od blizu 140.000 eura, ostvaren 2015. godine u poslovnom aranžmanu sa Bećirovićem. Osim što je ta afera ostala još otvorena, otvoreno je i pitanje koliko je prijateljstvo Bećirovića sa predsjednicom Vrhovnog suda i nekadašnjom vrhovnom tužiteljicom pomoglo ovom tajkunu u brojnim aferama u čijem se centru našao, a o kojima je trebalo da presudi ovdašnje pravosuđe.
Medenica je, između ostalog, kao Vrhovna državna tužiteljka odbacila više pritužbi i prijava koje su se odnosile na privatizaciju hotela Avala u Budvi i prodaju imovine Ski centra Bjelasica u Kolašinu, u kojima je glavnu riječ imao Bećirović ili njegova nekadašnja firma Beppler & Jacobson, u kojoj je on imao jednu akciju više od 25 odsto vlasničkog udjela.
A biti prijatelj sa Vesnom Medenicom, nije mala stvar. Monitor je, godinama, pratio rad Vesne Medenica. Više puta objavljena su i svjedočenja o tome da je vedrila i oblačila pravosuđem, i da su mnoga sudska namještenja bila pod njenom kontrolom.
Medeničina prijateljstva platilo je samo pravosuđe i vladavina prava. I građani. Koji su u par navrata plaćali i Medeničine lične afinitete i potrebe. Kao onda kada je o trošku građana 2013. godine operisala diskus u Švajcarskoj, na šta nije imala pravo, a o čemu je Monitor već pisao. Ili kada je u Turskoj, gdje je bila na službenom putovanju, o trošku građana, srela svog omiljenog glumca iz turske serije i slikala se s njim.
I njeni pravosudni mandati su kao turska serija. Nikad kraja. Njena ostavka preduslov je za reforme. Ali svakako nije dovoljna. Dugotrajan proces urušavanja i zarobljavanja sudstva i tužilaštva ne može se sanirati preko noći. No, od vrha mora da se počne.
Milena PEROVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
ANALIZE: KAD POLITIČKA ELITA POTCIJENI GRAĐANE I ZNAKOVE PORED PUTA: Umorni od lidera čvrste ruke
-
LIČNO: Nada Matović
-
Hrabrost i prkos
-
JEDNOM SE ŽIVI, A TO JE BILO BAŠ DAVNO
-
MJEŠTANI KOLAŠINSKOG SELA REČINE PODIJELJENI OKO mHE: Vrijedi li rijekom platiti nekoliko kilometara asfalta?
-
PORED DVANEST MALIH ELEKTRANA U ANDRIJEVICI SELA BEZ STRUJE: Povratak na gasnjače
Izdvojeno
33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina
Objavljeno prije
6 danana
4 Oktobra, 2024A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!
Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)
Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali rušilačkom pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.
U agresiji na jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.
Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.
Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.
Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.
,,Nitko u ovo ne može povjerovati, toliko suludo, toliko besmisleno. Avioni koji prelijeću i mitraljeska paljba. U pravcu Cavtata sam vidio dim…”. Ovo je 1. oktobra 1991. godine zapisao Milan Milišić, dubrovački pjesnik, prevodilac i univerzitetski predavač. Srbin po nacionalnosti i jedna od prvih civilnih žrtava napada na Dubrovnik. Milišić je 3. oktobra, dva dana prije nego je ubijen, u svoj dnevnik zapisao: ,,Vrijeme je iz sadašnjosti kliznulo u prošlost, a mi smo ostali u nekakvom praznom prostoru, kroz koji fijuču neizvjesnost i strah. Ljudi preračunavaju koliko još hrane imaju, koliko vode. Čitanje Sartra nudi neku utjehu, ali ironičnu, nemilosrdnu…”.
Vlasti u Podgorici imale su tih dana drugih briga: JNA je, defakto, njoj prepustila da crnogorske građane – vojne obveznike mobiliše, organizuje i pošalje na dubrovačko ratište. ,,Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko”, poručivao je tadašnji premijer Milo Đukanović. Tadašnji Predsjednik Crne Gore Momir Bulatović, predsjednik Predsjedništva SFRJ Branko Kostić i general Pavle Strugar tvrdili su se da vojne operacije prikažu kao odbrambene i nužne, nakon što su ustaše krenule na Crnu Goru.
Monitor je još tada pisao da to nije istina, i da je ratni pohod preduzet u cilju stvaranja tzv. velike Srbije, odnosno, izlaska vojske na njene prirodne granice. Potvrđeno je to kasnije sa mnogih adresa. Tadašnji savezni ministar za odbranu bivše SFRJ Veljko Kadijević, u knjizi Moje viđenje raspada – Vojska bez države, priznaje da je stvarni cilj napada bio okupacija dijela hrvatske teritorije, i dubrovačku operaciju opisuje kao ,,pripremne osnove za dalja dejstva prema Splitu”.
Isto je, prije devet godina, u razgovoru za Monitor potvrdio i Petar Poljanić, tadašnji (ratni) gradonačelnik Dubrovnika a kasnije i hrvatski konzul u Crnoj Gori: “Dubrovnik je stradao samo i isključivo zahvaljujući činjenici što je bio na putu prema Karlobagu. Nije iz Dubrovnika nitko, ama baš nitko, ništa loše napravio ni Srbiji ni Crnoj Gori. Oni su krenuli prema Karlobagu i Virovitici (zapadne granice velike Srbije koje je javno promovisao Vojislav Šešelj – prim. Monitora), jer su htjeli stvoriti veliku Srbiju. Nikakav drugi razlog nije postojao za taj rat.”
Najteži dan rata u Dubrovniku pod opsadom bio je 6. decembar 1991. Tada su vojnici JNA, skupa sa crnogorskim i srpskim dobrovoljcima na grad pod Srđem ispalili više od 1.000 artiljerijskih granata raznog kalibra. Samo tog dana od granatiranja je poginulo 19, a ranjeno 60 ljudi. Spaljena je biblioteka Međunarodnog univerzitetskog centra sa 20.000 knjiga i znatno razoreno staro jezgro grada pod zaštitom UNESCO-a.
Međunarodni sud za ratne zločine na prostoru bivše SFR Jugoslavije u Hagu osudio je, zbog napada na Dubrovnik viceadmirala Miodraga Jokića i generala Pavla Strugara na sedam, odnosno sedam i po godina zatvora. Admiral Milan Zec oslobođen je optužbi, dok je suđenje kapetanu JNA Vladimiru Kovačeviću ustupljeno Srbiji. Proces pred Vijećem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu je obustavljen nakon što su ljekari Vojno medicinske akademije (VMA) svjedočili da je Kovačević psihički bolestan i nesposoban da prati suđenje. Nijesu svi povjerovali u ove tvrdnje.
“Da li je on bio lud u vreme kada je pucao na Dubrovnik?“, zapitala se predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko: „Za nas, kao društvo, postavlja se pitanje ko je sve učestvovao u rušenju i zločinima ’90-ih godina i da li su tada bile potrebne te medicinske potvrde o njihovom duševnom zdravlju. Ovde se dovodi u sumnju, čak, i reč VMA koja je i sama imala neku ulogu u svim tim zbivanjima. Da li je verodostojno to što oni tvrde? To je nešto što treba takođe proveriti jer s obzirom na moralni raspad ove zemlje i njenih institucija teško je iz prve poverovati u to što oni kažu.”
U Crnoj Gori nije pokrenut nijedan krivični postupak protiv bilo koje osobe zbog ratnih zločina izvršenih prilikom agresije na Dubrovnik. Zaboravljeni su i oni koji su se protivili tom sramotnom ratu, po cijenu vlastitog života.
Admiral Vladimir Barović izvršio je samoubistvo 29. septembra 1991. na Visu, na dan kada je preuzeo dužnost načelnika štaba Vojnopomorske oblasti. Barović je u oproštajnom pismu naveo da je agresija JNA na Hrvatsku suprotna crnogorskoj i vojničkoj časti, i da on u njoj ne želi da učestvuje. Prethodno je, kao učesnik pregovora o povlačenju JNA iz Pule, obećao: „Ovdje neće biti razaranja dok sam ja komandant, a ako, ipak, budem prisiljen narediti razaranja Pule i Istre, mene tada više neće biti”.
Tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović posthumno je odlikovao admiral Barovića na Dan državnosti 2016. godine. Orden je primio komandant Mornarice, jer je Barovićeva supruga Radmila to odbila uz obrazloženje ,,da je sve davno rečeno”. Po admiralu Baroviću se ne zove nijedna ulica u Crnoj Gori, nema biste niti obilježja, a o njegovom činu ne uči se ni u školama. Ipak, Crna Gora pamti. Književnik Momir M. Marković izrekao je 1996. rečenicu koja (još) nije ušla u čitanke ali jeste u usmeno predanje: “Jedini metak ispaljen u ovom ratu, na koji Crna Gora može biti ponosna, jeste onaj admirala Vladimira Barovića”.
Sedam dana po samoubistvu Barovića, i pet dana nakon napada na Dubrovnik i Konavle, život je okončao i komandant garnizona JNA u Kumboru admiral Krsto Đurović. Pod krajnje sumnjivim okolnostima. Zvanična verzija tadašneg Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu glasila je da je helikopter u kojem se nalazio Đurović oborila hrvatska strana i da je on podlegao povredama, dok su njegovi saputnici i pilot ostali nepovrijeđeni. Sa hrvatske strane stizale su drugačije priče. Po njima, Đurović je ubijen prije nego je dopremljen u zonu ratišta.
“Bili smo dobri prijatelji”, prisjeća se Poljanić u pomenutom razgovoru za Monitor. “Strahovito mi je žao što je možda razlog zašto je ubijen bio i jedan moj razgovor sa njim u Herceg Novom, a koji je slušao jedan oficir JNA. To je bilo 19. septembra 1991. Krsto mi je otvoreno rekao: nemojte sa vaše strane ništa poduzimati, jer dok sam ja zapovjednik Vojno-pomorskog sektora Boka mi nećemo napasti Dubrovnik. Šta se kasnije sa njim dogodilo dobro se zna u Crnoj Gori. Nije istina da nije istražen taj slučaj i da se ne zna šta se desilo, jer nijedan jedini naš vojnik nije bio u Konavlima kada je on poginuo…”.
Septembarsko istraživanje CGO pokazalo je da 45 odsto mladih u Crnoj Gori, koji su učestvovali u njihovoj anketi, ne zna za napad na Dubrovnik iz 1991. godine. Od onih koji znaju za agresiju, skoro dvije trećine “ne zna ili odbija da odgovori na pitanje o broju poginulih u tom napadu”. Dok svaki osmi od onih koji su čuli za rat za mir vjeruje/zna da je napad iz Crne Gore na Dubrovnik bio opravdan. I to neznanje je cijena prećutanog zločin.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Dok građani i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku
Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.
,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.
Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.
Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.
Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.
Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.
No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.
Iz Vlade su, u sklopu brige za standard građana, najavili rigorozne kontrole trgovinskih lanaca. Krajem septembra dobili smo informaciju da je od početka sprovođenja ove državne akcije Uprava za inspekcijske poslove utvrdila 13 nepravilnosti tokom 89 izvršenih nadzora, a trgovcima su izdata 22 prekršajna naloga u iznosu od 60.000 eura.
„Inspekcija kaže u saopštenju, mi smo napisali rješenje, ta rješenja se obično izriču na minimalne iznose i na sudu ta rješenja padaju pod raznim okolnostima. Dakle, ona ne bivaju pravosnažna i naplativa. Jedno je što inspektor kaže da je napisao rješenje na 2.000 eura, vjerujte mi da mogu da vam garantujem danas da nijedno rješenje koje je napisano nije naplaćeno u tom iznosu. Plaćeno je u minimalnom iznosu, ako trgovac uopšte i plati“, objasnio je Jovo Rabrenović, nacionalni ekspert za zaštitu potrošača.
Iz Centra za zaštitu potrošača izvjestili su o brojnim žalbama građana, posebno u Podgorici i nakon početka akcije. Građani se žale na proizvode koji su na akciji, da cijene nijesu limitirane, da za neke cijene nijesu promijenjene ili da naznačena cijena ne odgovara stvarnoj.
Sredinom septembra, desetak dana nakon početka akcije Limitirane cijene, RTCG je uporedila cijene prehrambenih proizvoda u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji.
Po tom upoređenju ispalo je da su cijene u Srbiji niže, dok su u Crnoj Gori i Hrvatskoj slične. Napomenuto je i da je u Srbiji je 1. septembra počela akcija ,Najbolja cena u okviru koje su, do kraja oktobra, u oko 2.500 maloprodajnih objekata u zemlji, cijene oko 700 proizvoda niže u odnosu na dosadašnje akcijske cijene.
Ono što nije rečeno je da prosječna plata u Hrvatskoj iznosi 1.200 eura, dok su u Crnoj Gori i Srbiji na približno istom nivou od 800 eura. Uz obećanje o prosječnoj plati od 1.000 eura koja je dijelu zaposlenih isplaćena ovog mjeseca.
Kako god, osnovna životna namirnica – hljeb je jeftiniji i u Srbiji (0,50) i Hrvatskoj (0,56). Sem domaćeg sira, koji je u Srbiji 5,80, u Hrvatskoj 4,35, a kod nas 5,29, sve ostale namirnice su u Crnoj Gori skuplje nego u Srbiji.
Zanimljivo je da su u Crnoj Gori najskuplje namirnice koje se mogu naći i u domaćoj proizvodnji. Tako kilogram jabuka kod nas košta 1,49, u Srbiji 0,85, a u Hrvatskoj 1,39 eura. I krastavac je najskuplji u Crnoj Gori 1,89, u Srbiji 1,19, a u Hrvatskoj 0,89. Zato su jeftinije banana – Crna Gora 1,33, Srbija 1,44, Hrvatska 1,75.
Iz RTCG su objasnili da su za Srbiju uzimali najmanje cijene iz velikih marketa, s tim što nije uračunat Lidl koji je znatno jeftiniji.
Na Lidl čekaju građani, a u njega se uzdaju političari, nadajući se da će to dovesti do smanjenja cijena i poremetiti ovdašnje monopole trgovinskih lanaca.
Dolazak ovog njemačkog trgovinskog lanca najavio je tadašnji ministar ekonomskog razvoja, sadašnji predsjednik države, Jakov Milatović još u decembru 2021. Do sada su kupili parcele u mnogim opštinama, a najavljeno je da če da otvore svoje markete u najmanje sedam opština.
Ove sedmice je u Beranama, ispred zgrade Opštine, nekoliko desetina vlasnika privremenih objekata koji se nalaze ne lokaciji preko puta Gimnazije, protestovalo i tražilo od Vlade da poništi saglasnost za prodaju zemljišta njemačkoj kompaniji Lidl.
Saopštili su da su premijeru Milojku Spajiću uputili zahtjev da nakon poništenja saglasnosti formira tim koji bi poveo razgovore sa kompanijom Lidl o ustupanju neke druge dobre lokacije a kakvih, tvde, u Beranama ima na desetine. Objasnili su da se raduju dolasku Lidla kako bi se uvela zdrava konkurencija, ali ne treba da bude na zemljištu koje je već zauzeto i gdje „zarađujemo koru hljeba“.
Na pomenutom zemljištu se pored privremenih objekata nalazi i buvlja pjaca. Iz Opštine Berane su izjavili samo pet objekata obavlja djelatnost u skladu sa propisima, te da vlasnici privremenih objekata na ime zakupa zemljišta duguju više od 70.000 eura. S druge strane, Lidl je do sada za to zemljište već uplatio skoro milion eura.
Pripreme za otvaranje Lidl-a u traju već tri godine. U Hrvatskoj su 2006. otvorili 13 prodavnica, pripreme su trajale od 2022. Danas u Hrvatskoj ima preko 100 trgovina i preko 3.000 zaposlenih. Lidl je u Srbiji svoje prve prodavnice otvorio u oktobru 2018. godine i trenutno ima 70 prodavnica u 40 gradova širom zemlje.
I dok građani ali i političari koji nisu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Premijer Milojko Spajić je izračunao da se povećanje cijena proizvoda od 2020. do danas najviše desilo za vrijeme 43. Vlade, Dritana Abazovića, i to 80 odsto povećanja tih cijena, a samo mali dia vrijeme ove vlade.
Nakon nedavnih povećanja akciza šef poslaničkog kluba Građanskog pokreta URA Miloš Konatar je upozorio građane da će povećanje PDV-a i akciza dovesti do novih poskupljenja i rasta cijena, a sve preko leđa građana Crne Gore.
Potpredsjednik Skupštine Boris Pejović je na svom zvaničnom Fejsbuk profilu podijelio vijest da se i kandidatkinja za predsjednicu SAD-a Kamala Haris bavi temom svakodnevnog poskupljenja hrane i ostalih životnih namirnica. ,,Svakodnevno poskupljenje hrane i namirnica zahvatilo je i Sjedinjene Američke Države, a opozicija u Crnoj Gori bi vjerovatno imala argument da su poskupljenja u SAD posljedica programa Evropa sad 1 i 2”, napisao je Pejović.
Limitiranje cijena će trajati do kraja januara sljedeće godine. A u međuvremenu, predsjednik odbora direktora Elektroprivrede Milutin Đukanović izjavio je da još uvijek ne znaju da li će se povećati cijene struje u Crnoj Gori. Do januara ćemo saznati.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja
Objavljeno prije
2 sedmicena
27 Septembra, 2024I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani
Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.
,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.
U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.
CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.
Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…
Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.
Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.
Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.
Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.
Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.
Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.
Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.
Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.
Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.
Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“, istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.
CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.
Iskustvo Rječnika
Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.
Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.
Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.
Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….
Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
-
GLEDIŠTE / prije 6 dana
Preokret u sudstvu neophodan za preokret u državi i društvu
Monitor online
-
DANAS, SJUTRA / prije 6 dana
Odbrojavanje
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 7 dana
Može li se naslikati Gaza?
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Prepakivanje
Zoran Radulović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Ekonomija i identitet
Milan Popović
Novi broj
POBJEDNICI I OSTALI: Dobri moji, ovo nije završeno
33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina
SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl
Izdvajamo
-
HORIZONTI4 sedmice
VUČIĆEV REŽIM OTVORENO O PLANOVIMA ZA CRNU GORU: Srpski svet i narko biznis pod istom kapom
-
FOKUS4 sedmice
POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV BIVŠIH ČELNIKA PLANTAŽA: U nebranom grožđu
-
DRUŠTVO4 sedmice
SKRIVANJE RATNIH ZLOČINA 90-IH U UDŽBENICIMA ISTORIJE: Ćutanje s predumišljajem
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Predizborna groznica
-
INTERVJU4 sedmice
DŽEVDET PEPIĆ, PROFESOR ISTORIJE I POLITIČKI ANALITIČAR: Partijski „predizborni brakovi“ zbog straha od izbornog kraha
-
Izdvojeno4 sedmice
POSLIJE POSJETE POTPREDSJEDNIKA VLADE BUDIMIRA ALEKSIĆA SRBIJI: Državni simboli i druge sitnice
-
Izdvojeno4 sedmice
ULCINJ DOBIJA NOVI PORTO: Uz “Porto Milenu” i “Porto Rai”
-
DRUŠTVO4 sedmice
PODIGNUTA OPTUŽNICA U SLUČAJU TUNEL: Nalogodavaca nema