Povežite se sa nama

MONITORING

GDJE ĆE SE UVJEŽBAVATI VOJSKA CRNE GORE: Bijele Poljane pogodnije od Sinjajevine?

Objavljeno prije

na

Nekadašnji povremeni poligon JNA za sve vrste gađanja (artiljerijska, pješadijska, avio) na lokaciji Bijele Poljane u Banjanima, jugoistočno od planine Pusti Lisac mogao bi, po mišljenju naših sagovornika, biti bolje rješenje od Sinjajevine

 

Vremena. Nekadašnja JNA nije imala problem sa prostorom za vježbanje. I zemlja je bila mnogo veća a ni građani u SFRJ se nijesu baš miješali u odluke oko poslova narodne braniteljke. Crna Gora, najmanja od novonastalih država bivše SFRJ, evo pokušava da pronađe lokaciju na kojoj bi njenih nekoliko hiljada vojnika treniralo  borbenu gotovost. Problem otežava to što je značajan dio slabije naseljenih teritotorija u Crnoj Gori pod nekom vrstom zaštite, kao domaće ili međunarodno prirodno bogatstvo. Istovremeno, zbog članstva Crne Gore u NATO,  taj prostor morao da ispuni i stroge kriterijume te organizacije.

Vlada  je prije dvije godine opredijelila 7,5 hiljada hektara tetirorije Sinjajevine, na Savinim vodama, koji bi trebao postati vježbovno-strelišni poligon za izvođenje gađanja i vježbi Vojske Crne Gore (VCG). Ta odluka (4. maj 2018) naišla je na revolt mještana i ekoloških aktivista. Mnogi stočari iz Kolašina, Mojkovca, Šavnika, pa čak i Danilovgrada, ljeti izdižu na Sinjajevinu – najveći pašnjak na Balkanu (drugi po veličini u Evropi) i prostor bogat izvorima pitke vode. Tinjajući konflikt eskalirao je najavom vojne vježbe koja je trebalo da se održi ove nedjelje (od 19. do 23. oktobra). Oko stotinjak mještana i aktivista  od petka noće na hladnim Savinim vodama kako bi  spriječili vježbe artiljerijskog gađanja na planini. Protest su  podržali i predstavnici nove vlasti  uz obećanje da se vojni poligon neće graditi na Sinjajevini.

„Čuvari CG i njenog suvereniteta danas su mještani Sinjajevine, a ne bahati pojedinci iz odlazeće vlasti, koji lažnim parolama pravdaju svoje greške”, napisao je na svom fejsbuk profilu mandatar Zdravko Krivokapić.

Iz Ministarstva odbrane, kojim rukovodi Predrag Bošković, tvrde da su analize pokazale kako je prostor na Sinjajevini jedini u Crnoj Gori koji bi se mogao koristiti za potrebe vojnog poligona. Glavna mu je prednost, kažu, to što je riječ o najvećem  prostoru koji je potpuno u državnom vlasništvu, a koji bi se mogao  koristiti za vojnu obuku. Dodatno, iz Ministarstva i VCG tvrde da vojne vježbe na Sinjajevini neće ugroziti životnu sredinu tog područja, niti živote mještana koji od proljeća do jeseni sa stokom izlaze na planinu.

„Nakon formiranja Ministarstva odbrane i VCG, na više lokacija na teritoriji Crne Gore vršena su ekotoksikološka ispitivanja, praćen je i analiziran uticaj uništavanja municije na životnu sredinu, kako za vrijeme, tako i nakon uništavanja viškova municije tokom 2009. i 2010. Sva ispitivanja je vršio Centar za ekotoksikološka ispitivanja Crne Gore, te je u svim izvještajima o uticaju uništenja municije na životnu sredinu, konstatovano da nema negativnog uticaja i narušavanja životne sredine (vode, vazduha, prirode, zemljišta…). Na osnovu dosadašnjih iskustava i stručnih analiza može se zaključiti da municija koja bi se koristila prilikom izvođenja vježbi na lokaciji Sinjajevina, ne bi mogla ugroziti životnu sredinu ni po jednom osnovu“, navodi se u Informaciji Ministarstva odbrane o formiranju poligona na Sinjajevini.

U ime građanske inicijative Sačuvajmo Sinjajevinu, Petar Glomazić je kazao da oni ne vjeruju posrednim analizama sa drugih područja. Smatra da je Vlada trebala da uradi sveobuhvatnu procjenu uticaja korišćenja vatrenog i ubojnog oružja na životnu sredinu Sinjajevine, kako bi se prije gradnje poligona uvjerili da neće biti štete po životnu sredinu. I prema riječima biološkinje Gordane Kasom iz Agencije za zaštitu životne sredine, prije donošenja odluke trebalo se uzorkovati nulto stanje životne sredine na Sinjajevini i uraditi procjena uticaja. Međutim, Agencija za zaštitu životne sredine je već dala saglasnost na izgradnju vojnog poligona.

Glavno vježbalište pripadnicima JNA bilo je na sjevernomakedonskoj planini Krivolak, koja je i danas vojni poligon. Ekotoksikološka istraživanja na toj planini pokazuju minimalni uticaj na životnu sredinu, što Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore koriste kao argument u prilog izgradnji poligona na Sinjajevini. Iz građanske inicijative Sačuvajmo Sinjajevinu, međutim, pozvali su tada Vladu Crne Gore da potpiše ugovor sa Sjevernom Makedonijom i vježbaju na njihovoj planini, koja je poligon decenijama. Saopštili su da se samo od stočarstva i branja ljekovitog bilja na Sinjajevini za četiri mjeseca može zaraditi 11 miliona eura, ne računajući mogućnost turizma i drugih poljoprivrednih aktivnosti. Poligon bi, upozoril su, narušio potencijal koji planina ima za turizam i  poljoprivredne aktivnosti.

U Crnoj Gori je postojalo nekoliko vojnih poligona koje je za vježbu koristila i JNA. Najpoznatiji javnosti bio je na Radovču, decenijama korišćen za artiljerijska i pješadijska gađanja. Sada je taj prostor van svih razmišljana o vojnom poligonu. Dio poligona je u privatnom vlasništvu i tamo je  izgrađeno više privatnih objekata. još ozbiljniji je problem to što, prema informacijama Monitora, vazdušni prostor iznad Radovča pripada koridoru vazdušnog puta Mojkovac – Podgorica, koji je jedan od pristupnih pravaca za slijetanje na aerodorm u Golubovcima. U vrijeme vojnih vježbi na Radovču taj koridor ne bi mogao da se koristi za civilni avio saobraćaj. S obzirom na veliki broj letova na aerodormu u Podgorici to bi bio ozbiljan, a možda i nerješiv problem.

Vojska je avionska gađanja vježbala kraj Tuzi, na prostoru današnjeg vinskog podruma u Šipčaniku, dok su protivavionska gađanja izvođena na primorskom poligonu Bar-Prevlaka. Povremeni poligon za sve vrste gađanja (artiljerijska, pješadijska, avio) bio je na lokaciji Bijele Poljane, jugoistočno od planine Pusti Lisac (Banjani). Naši sagovornici iz redova nekadašnje JNA tu lokaciju ističu kao alternativu za Sinjajevinu. Ona je, prema njihovom mišljenju, morala biti prvi izbor kada se krenulo u potragu za poligonom Vojske Crne Gore. Nalazi se u slabo naseljenom kraju. Planina Pusti Lisac predstavlja prirodni  grudobran čime se povećava kvalitet vježbališta; lokacija na kojoj bi se nalazio poligon blizu je Nikšića i tamošnjeg garnizona. Trasa planirane Jadransko-jonske saobraćajnice nalazi se u blizini poligona, ali dovoljno daleko da ne ometa obuku. Bijele Poljane bi se, za razliku od Sinjajevine, mogle korisiti 365 dana u godini, bez uticaja na život okolnog stanovništva (skoro da ga nema).

I Bijele Polajne i Pusti Lisac su, uglavnom, u državnom vlasništvu. Prema informacijama Monitora, predstavnici nove vlasti razmišljaju o ovoj lokaciji kao alternativi Sinjajevini.

Vojni eksperti smatraju da bi bilo neisplativo da naša vojska vježba van Crne Gore, jer bi transport opreme, vozila i vojnika mnogo koštao,  ne pominjući ostale troškove. Nedostatak infrastrukture na Sinjajevini je njihov argument protiv poligona na toj planini. Tvrde da bi bilo nelogično graditi iznova putnu i drugu infrastrukturu, i pritom devastirati netaknutu prirodu, ako već postoji infrastruktura na poligonu u Bijelim Poljanama.

Zamjenik načelnika generalštaba Vojske Crne Gore Aleksandar Pantović kazao je da ni jedan drugi prostor na teritoriji Crne Gore ne bi mogao zadovoljiti potrebe vojske izuzev onog na Sinjajevini. On je kazao da VCG mora vježbati i da postoji plan vježbi koje moraju biti održane do 2023. Jedna od tih vježbi  je, tvrdi, planirana za ponedjeljak, ali je odložena zbog prisustva velikog broja ljudi na toj teritoriji. „Vježba će se održati kada se za to stvore uslovi“, kazao je Pantović.

Pukovnik Zoran Božović, koji je nadležan za organizaciju vježbi, tvrdi da ni taj poligon na Sinjajevini nije dovoljno veliki za potrebe naše vojske, jer na njemu neće moći da vježba preko 400 vojnika. Kazao je da u vježbi, planiranoj za proteklu sedmicu, neće biti upotrijebljeno više od 500 kilograma eksploziva, što, tvrdi, ne može imati velikog uticaja na životnu sredinu.

On je kazao da vojsci nije cilj da ugrožava stočare tog kraja, već da im pomognu izgradnjom puta i druge infrastrukture koja će privući ljude i poboljšati turizam na Sinjajevini. „Vojska je tu da štiti građane i od vojske nikom neće biti loše“, kazao je Božović.

Tvrdi da je JNA tokom osamdesetih radila dalekoraketna gađanja sa Sinjajevine prema Sjenici i obratno. Tamo je planirano da se 1992. godine izgradi poligon za takva gađanja, ali se tadašnja država nije održala.

Ministar odbrane Predrag Bošković kazao je da su uradili brojna istraživanja koja pokazuju da poligon neće ugroziti Sinjajevinu, a proteste građana nazvao „politikanskim“ i izrazom „mržnje prema njemu“. Međutim, Ministarstvo odbrane od 2018. godine do danas javnost nije upoznala sa istraživanjima i dokumentima koja pokazuju da je planirana lokacija za vojni poligon najbolji izbor i da njegovo opremanje i upotreba neće ugroziti Sinjajevinu.

Iz Ministarstva odbrane saopštili su u srijedu da se vojna vježba na Sinjajevini odlaže do daljnjeg, dok se za nju ne steknu uslovi. Građani sa Sinjajevine saopštili su nakon te odluke da neće napustiti planinu dok se ne poništi odluka o formiranju vojnog poligona na Savinim vodama.

 

Ministar jedno, oficiri drugo

Ministar Predrag Bošković tvrdi da su sječom stabala i loženjem vatre, veću štetu životnoj sredini nanijeli ekološki aktivisti, koji više dana i noći protestuju na Sinjajevini, nego što bi napravila vojna vežba.

Bošković je kazao je da je lani krajem septembra održana vojna vježba na Sinjajevini. „Tada nikakvog protesta nije bilo, ali sada su stvari drugačije, umiješala se politika”.

Oficiri Aleksandar Pantović i Zoran Božović su, gostujući na TV Vijesti, kazali da ranije vojska nije vježbala na toj planini. Nijesu tačne ni Boškovićeve tvrdnje da nije bilo ranijih protesta, jer je građanska inicijativa Sačuvajmo Sinjajevinu organizovala više protesta i posjeta planini od 2018. godine. Protesti su  intenzivirani nakon najave oktobarske vojne vježbe.

 

EK: Paziti da sve bude u skladu sa UNESCO standardima

U toku je procedura da se Sinjajevina, koja se oslanja na dva nacionalna parka „Durmitor“ (zaštićeno UNESCO područje) i „Biogradska gora“, proglasi za područje od posebnog prirodnog značaja, odnosno za park prirode.

Aktivisti smatraju da je park prirode nespojiv sa izgradnjom vojnog poligona i bojnim gađanjem. Ministar Bošković smatra da na Sinjajevini može i jedno i drugo.

„Natura 2000, kao ključni dokument EU u zaštiti biodiverziteta i kreiranja regionalnog parka prirode, apsolutno nije u nesaglasju sa vojnim poligonima. Vojni poligoni nisu smetnja da neko područje bude dio Natura 2000 mreže. U Holandiji vojni poligonu zauzimaju 30.000 hektara i  svi su uključeni u Natura 2000”, kazao je ranije Bošković.

Posljednji Izvještaj o napretku Evropske komisije, međutim, opominje da je vojni poligon formiran na planini koja čini dio biosfere prostora zaštićenog od strane UNESCO. Zbog toga bi, ocjenjuju u dokumentu, trebalo paziti da sve radnje budu u saglasju sa UNESCO standardima.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo