INTERVJU
VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA, ANTIRATNA POLITIČKA LIDERKA: Ništa od demokratije dok se ne prevlada nacionalizam
Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor online
Izbori u Crnoj Gori i pobjeda opozicije ne može izazvati ,,talas promjena” u regionu i u Srbiji, daj bože da i ona sama uspije da napravi vladu i da se nekako dogovore tako veoma različite i ideološki zavađene stranke koje su se našle u koaliciji. Naravno ne odobravam što se Srbija i Vučić miješaju u stvari Crne Gore i što ne daju mira našem regionu
MONITOR: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je, prije nego što je premijerka Ana Brnabić „došla na red“ da kaže nešto o programu Vlade, oročio njeno trajanje na kratko vrijeme. Kako to tumačite?
PEŠIĆ: Ana Brnabić ne odlučuje ni o čemu, a najmanje o tome šta bi radila vlada i kako bi rešavala probleme. Ona radi ono što joj njen šef kaže. Ona sama tako naziva Aleksandra Vučića. Po Ustavu ne postoji nikakva oročena vlada, niti predsednik ima ovlašćenje da je ,,oročava”. Javno je Vučić rekao da će spojiti predsedničke, parlamentarne i izbore za Beogad, jer njemu tako najviše odgovara. Cilj je da obezbedi apsolutnu ,,pobedu” kako bi sva vlast ostala u njegovim rukama. Već odredio i datum tih trostrukih izbora za 3. april 2022. U Srbiji Vlada kao izvršni organ državne vlasti ne rešava ni teške ni lake probleme, sve probleme rešava predsednik Vučić kako njemu i njegovim ljudima odgovara. On drži Vladu preko svojih najpoverljivijih ljudi u koje spadaju Ana Brnabić, Zlatibor Lončar, Nebojša Stefanović, Aleksandar Vulin i Siniša Mali. Ostali su manje ili više dekor i zamenljivi.
MONITOR: Kako ocjenjujete najnoviji trend borbe sa „trećim talasom“ Kovida-19 u Srbiji?
PEŠIĆ: Meni se nije dopadalo kako se Srbija bori protiv Kovida-19. Prvo su Vučić i njegovi doktori rekli da taj virus ne postoji i da je najsmešniji virus na svetu, a zatim se krenulo u totalno preterivanje i kršenje prava građana, naročito onih preko 65 godina, kojima su bez ikakvog opravdanja uveli totalnu zabranu izlaska iz kuće. Trajao je taj zatvor 50 dana i ja sam ga veoma teško podnela. Sada Beogradski centar za ljudska prava podnosi tužbu Evropskom sudu, i ja sam je između ostalih, potpisala.
Borba protiv pandemije je vođena kršenjem Ustava i zakona, od uvođenja vanrednog stanja, do nezakonitog i nepostojećeg Kriznog štaba koji je lagao javnost o broju umrih i zaraženih. Vučić je tako hteo jer je parlamentarne izbore zakazao za 21. jun. Ni sada se ne primenjuje Zakon o vanrednim situacijama i Zakon o zaštiti stanovništva od epidemije. Jedino što bih pozitivno rekla o tretmanu epidemije je požrtvovanost zdravstvenog osoblja koje je dalo sve od sebe da pomogne bolesnima.
Pošto se potvrdilo da je Vučićeva vlast lagala o pravom stanju epidemije, nastavljala sa korupcijom i netransparentnim kupovinama opreme, još jednom se potvrdilo da je ona i u okolnostima pandemije na prvom mestu vodila računa o svojoj koristi, Vučićevim interesima i čuvanju njegovih kadrova. Treći talas raste iz dana u dan, a nema plana da se on zaustavi. U javnosti nije poznat. A sad čujem da Vučić odlikuje neke lekare iz Kriznog štaba koji su doprineli laganju javnosti i služili za zamajavanje i zaglupljivanje građana u pogledu borbe protiv pandemije. Među njima je i doktor Nestorović koji je govorio o ,,najsmešnijem virusu”. Vidi se sve više da je ovde važniji budžet nego zdravlje građana.
MONITOR: Na izborima u junu nijeste bili za bojkot. Dio opozicije koji je tada bojkotovao izbore smatra da su „bojkotaši“ bili u pravu?
PEŠIĆ: Ta priča o bojkotu je glupa, isprazna i dosadna, jer je bojkot služio da se prikrije da nemamo opoziciju spremnu za izbore, da ona praktično ne postoji u biračkom telu, da su sve stranke slabe i bez birača. Čim su izbori prošli, takvo stanje je bojkotaška opozicija priznala. Ukinula je Savez za Srbiju, a stranke koje su činile taj savez su krenule svaka svojim putem da tek pokušaju da stvore stranke. O tome su nas obavestili i bojkot-lideri. A i sada ne znamo kako stojimo, da li su neke stranke uspele da u većem broju stignu do građana. Oslanjanje na spoljašnju pomoć je iluzorno, ma šta da kažu predstavnici EU, šanse nema da će Vučić prihvatiti demokratske izbore. Možda popusti na sitno, ili popusti, pa prevari. Mora da se ide u borbu pod svim uslovima, ali opozicija mora biti sposobna da ponudi ,,proizvod”, odnosno alternativu i skupi ,,vojsku” za izbornu i uličnu borbu. Najveći problem je što se opozicija u svim bitnim pitanjima slaže sa vlašću, te tako nije nikakva alternativa koja bi donela fundamentalne promene koje su Srbiji potrebne.
MONITOR: U Crnoj Gori je opozicija išla „u tri kolone“ i imala je podršku Mitropolije SPC i pritisak građana na vjerski-opoziciono artikulisanim procesijama. Kad se to pokazalo uspješnim, dobar dio ovdašnje opozicije je predložio da bi „crnogorski scenario“ trebalo „prepisati“?
PEŠIĆ: Pravo da vam kažem, to su gluposti oko kolona i crnogorskog scenarija. Vuk Jeremić je priznao da mi nemamo dovoljno ljudi ni za jednu kolonu, a kamoli za tri. Šta planira opozicija i šta planiraju pojedinačne stranke, da li će opet stvarati nekakav savez, ići u ,,kolonama” ili pojedinačno, nije poznato. Ujedinjena opozicija ne postoji, to je samo utešni naziv posle raspada Saveza za Srbiju, a zapravo je svaka stranka krenula svojim putem i radi za sebe. Ima mnogo strančica, grupica i pokreta, ali za sada ne postoji vidljiva i prava snaga koja može da naudi Vučiću. Nisam zloslutna, jako želim da se promeni ova vlast i dominantna ideologija koja vlada Srbijom, ali realna situacija ne podržava takva očekivanja.
MONITOR: U medijima u našem regionu komentariše se da će pobjeda crnogorske opozicije nad DPS-om izazvati „talas promjena“, prije svega u BIH i Srbiji?
PEŠIĆ: Ja sam se obradovala snazi građana Crne Gore koji su u velikom broju izašli na izbore i uspeli da mirnim putem, demokratskim sredstvima, dovedu do smene vlasti. Poštujem volju građana i slava pripada njima. Izbori u Crnoj Gori i pobeda opozicije ne može izazvati ,,talas promena” u regionu i u Srbiji, daj bože da i ona sama uspe da napravi vladu i da se nekako dogovore tako veoma različite i ideološki zavađene stranke koje su se našle u koaliciji. Vidim da će se napraviti ta ekspertska vlada koja će trajati godinu. Lepo bi bilo da se Crna Gora stabilizuje i bude prava građanska i demokratska država, da prevaziđe podele i nacionalizme i uspešno nastavi put ka EU. Ja joj to želim. Naravno, ne odobravam što se Srbija i Vučić mešaju u stvari Crne Gore i što ne daju mira našem regionu. Dok se ne prevlada nacionalizam, ništa od demokratije neće biti, ni u Crnoj Gori, ni u Bosni ni u Srbiji. Našoj zemlji koja ima najveće nacionalističke ambicije, najbolje bi bilo da temeljno sredi svoju kuću, umesto što gleda preko plota. Bolje bi bilo da Srbija sagleda u celini naš region kome je potreban mir, pomirenje, demokratija, saradnja, razvoj i jasan put svih balkanskih država ka članstvu u EU. Tome bi Srbija mogla dati ključni doprinos ako se prizove pameti.
MONITOR: U Hagu su se našla četvorica lidera OVK od kojih je jedan, Hašim Tači, bio predsjednik Kosova. Koliko su važni postupci koji se vode pred specijalnim tužilačkim i sudskim vijećima za zločine OVK?
PEŠIĆ: Ja sam se u svom aktivnom političkom životu borila protiv ratova i nacionalizma i zalagala se da svi koji su počinili ratne zločine, bez obzira na nacionalnost treba da budu kažnjeni. Haški tribunal je zatvoren, završio je svoju misiju. On je odigrao važnu ulogu, jer da je bilo prepušteno nama da se obračunamo sa počinjenim zločinima, niko ne bi bio kaženjen, svako bi branio svoje zločince, što se i sada dešava. Za OVK je stvoren poseban sud, trebalo je vremena da se on formira. Nadam se da će obaviti svoj posao bar onoliko dobro, koliko i Haški tribunal za ex- Jugoslaviju. Imao je svoje propuste kao i svaki sud, ali je svoju misiju ispunio. Pomirenje nije bilo u nadležnosti suda, to je ostavljeno nama, a sve što se ostavi nama, ide teško, mučno i sporo.
MONITOR: . Džo Bajden i Kamala Haris su pobjednički izborni tandem u SAD-u . Kako će se to odraziti na pregovore Srbije i Kosova u Briselu, hoće li se realizovati Vašingtonski sporazum Hoti-Vučić?
PEŠIĆ: Mislim da će se neki delovi Sporazuma koji je potpisan u Vašingtonu realizovati. Neke stavke su korisne, neke su beznačajne, neke štetne – kao što je prebacivanje naše ambasade u Jerusalim.
Što se tiče pitanja – da li bi Trump ili Bajden – bio bolji za Srbiju, mislim da tu ne bi bilo neke značajnije razlike. Interes SAD-a za Balkan i pitanja koja i dalje nisu rešena, nije veliki, bilo ko da je na vlasti u SAD-u. Mali su to problemi na svetskoj tabli, ponekad malo skoče na agendi SAD-a pred predsedničke izbore, kada kandidati misle da mogu da im posluže u kampanji, kako je sada činio Trump. Ali i Klinton 2016. Zato moram da kažem da ne znam zašto se Srbi toliko lože na Trumpa. Oduvek sam bila protiv populista i amoralnih političara koji omamljuju ljude ličnim odnosom, pa sam i sada navijala za Bajdena i Haris. Ja mislim da to što Srbi svuda u svetu podržavaju negativce – populiste, esktremne desničare i autoritarce, dolazi od verovanja da takvi imaju više razumevanja za ,,srpske nacionalne interese”. Ako takvi treba da nas razumeju i podrže, to jasno govori o tome da treba prvo sami da se promenimo. Da pobedimo nacionalizam koji je na Balkanu endemska pojava, pomirimo se sa susedima, izvinimo se za počinjene zločine i promenimo famozne ,,srpske nacionalne interese”. S tim ,,interesima” već odavno ništa nije u redu. Oni su blokirali razvoj same Srbije i uništili prve demokratske uspehe i obustavili put ka EU. Bliskost sa autoritarnim režimima gajimo još od Miloševića, sa kratkom pauzom posle 5. oktobra. Krajnje je vreme da se to promeni. A to će se desiti kad se mi promenimo i obračunamo sa sopstvenim autoritarnim vlastima ali i autoritarnom kulturom koja još uvek dominira Srbijom.
MONITOR:. U Vladu Srbije, pored ranije premijerke, ušao je veći broj žena-ministarki. Hoće li to biti neuspješna imitacija trenda koji postoji u nekim demokratskim zemljama?
PEŠIĆ: U razvijenim zemljama zaista postoji trend da žene sve više učestvuju u politici. Evo sada će prvi put u istoriji Amerike postati žena podpredsenica, što je druga najjača funkcija u najjačoj zemlji sveta. Time se postiže jednakost žena koje vekovima nisu imale ni pravo glasa kad su već postojali izbori. U Srbiji institucija vlade zapravo ne postoji. Svu vlast je preuzeo Aleksandar Vučić, broj žena u Vučićevoj Vladi ne govori ni o kakvoj modernosti. Radi se o neuspehu Srbije da postane moderna i demokratske zemlja koja ide ka članstvu u EU. Taj put je zaleđen, što dokazuje poslednji negativan EU Izveštaj o (ne)napredovanju Srbije u ovoj godini.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Promjene su uglavnom samo formalne
Objavljeno prije
5 danana
6 Decembra, 2025
Ministar unutrašnjih poslova i u slučaju favorizovanja jednog od dva kandidata za direktora policije samo pokazuje da mu je teško da odstupi od vladajućih principa unutar njegove partije koji su i njega postavili na čelo ministarstva. To je troipodecenijski princip svih partitokratskih struktura vlasti
MONITOR: Bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica osuđena je ove sedmice prvostepeno na godinu i devet mjeseci zatvora zbog podstrekivanja sutkinje Milice Vlahović Milosavljević da donese nezakonito rešenje u korist Medenicinog kuma. Kako komentarišete tu presudu?
MINIĆ: Bilo bi neodgovorno i sa stanovišta struke neprihvatljivo da komentarišem prvostepenu presudu na osnovu medijske vijesti da je donijeta u toj sadržini. Mogu samo da konstatujem da je prvostepena presuda donesena od strane najnižeg suda u nereformisanom sudstvu, koncipiranom upravo od prvostepeno osuđene bivše predsjednice najvišeg suda u sudstvu pod jakim uticajem trodecenijske mafiokratije. To u situaciji kada “stoje po strani” krivične prijave za organizovani kriminal u okviru kojeg Građansko odjeljenje Vrhovnog suda Crne Gore pod rukovodstvom Osuđene na inicijativu i za potrebe političkih struktura vlasti u Glavnom gradu i u Državi, mijenja svoju višedecenijsku sudsku praksu iz vremena SFRJ i 2014. godine, donosi pravni stav suprotan i sopstvenom pravnom stavu iz 2012. godine a Vrhovni sud Crne Gore, pod rukovodstvom sadašnje predsjednice, odbija da Organizaciji “KOD” saopšti sastav sudija najvišeg suda koji je time dokazao svoj “kredibilitet”.
MONITOR: U drugom postupku protiv Medenice i njenog sina još se čeka prvostepena presuda. Zašto tri godine čekamo na prvostepenu presudu u tom postupku?
MINIĆ: Odsustvo prvostepene presude i u postupku protiv Medenice i njenog sina samo je još jedna potvrda alarmantnog stanja u sudstvu od višegodišnjeg najvećeg nepovjerenja javnosti u državi “zasnovanoj na vladavini prava” prema floskuli/frazi iz Ustava Crne Gore.
MONITOR: To nije jedini proces zbog visoke korupcije i organizovanog kriminala bez prvostepene presude.
MINIĆ: Naravno, istovjetna je situacija i u ostalim procesima povodom korupcije i organizovanog kriminala trodecenijski građenog mafiokratskog sistema.
MONITOR: Pravosuđe i vladavina prava ostaju i dalje najizazovniji zadatak na evoprskom putu Crne Gore. Vidite li političku volju da se taj zadatak ispuni?
MINIĆ: I “oslobodioci” na vlasti od 30. avgusta 2020. godine, kao i njihovi prethodnici, verbalno su za ispunjenje obaveza iz pregovaračkih poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 24 – Pravda, sloboda i bezbjednost iz pregovaračkog procesa za pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji. Ko je iole uključen u pravosudnu materiju svjedoči o kontinuitetu praksi “oslobodilaca” i njihovih prethodnika na vlasti. Jedina bitna i, za pristupanje Crne Gore EU vjerujem presudna činjenica je naglašen interes Evropske Unije i od nje inteziviran proces za njeno proširenje. Interes je i partitokrata na vlasti u Crnoj Gori da to iskoriste. Ali bez suštinskih promjena u sistemu funkcionisanja sve tri grane vlasti i, nažalost, i bez promjena u svijesti stanovnika koji budućnost vide u Crnoj Gori, bitno nepromijenjenoj.
MONITOR: Izabran samo jedan sudija Ustavnog suda od tri kandidata. Zašto se politička klasa ne odriče pokušaja kontrole pravosuđa?
MINIĆ: U odsustvu građanske svijesti stanovništva, uništenog obrazovanja i sistema vrijednosti, većinski posvećenog iracionalnim podjelama dirigovanim sada ne samo iz partijskih torova posvađanog crnogorskog društva već i iz redova mantija kojima je vrata političkog djelovanja otvorila prethodna vlast – nema odricanja “političkih elita” od potpune kontrole mehanizama vlasti i moći za lične i partitokratske interese.
MONITOR: Kad se kompletira ili dodatno popuni Ustavni sud, kakav ćemo sud dobiti?K
MINIĆ: Dobićemo već viđeno. Samo ne više u vidu poslušnog “partijskog organa” najmoćnije partije u vlasti, iz decenija koje su prethodile “oslobođenju” 2020. godine, već kao rezultat trgovine neprincipijelne stokupljevine na vlasti.
Pri tome, niko se ne osvrće na ambijent složno izgrađen od partitokrata i njihovih sljedbenika u kojem častan profesionalac u sudijskog togi, ili tužilac, nemaju šansi za napredovanje u službi. Ili makar na javnu građansku podršku za pokazanu stručnost i hrabrost, dok svoju porodicu izlažu brojnim opasnostima posvećenošću najodgovornijim i najopasnijim pozivima.
MONITOR: Šta su najveći problemi crnogorskog pravosuđa ?
MINIĆ: U mnoštvu ozbiljnih i teško premostivih problema crnogorskog društva i države, pa time i pravosuđa teško je izdvojiti samo nekoliko najvećih. Izborni sistem je nepremostivi limit za zaokret u pravcu napretka. Partitokratija isključuje pristup kompetentnih i kredibilnih ljudi na ključna mjesta upravljanja procesima kojima verbalno i ustavnim proklamacijama teži Crna Gora. Najveći problemi crnogorskog pravosuđa su isti oni koji guše i crnogorsko društvo i državu. Odsustvo minimuma neophodnih kompetencija za upravljanje pravosuđem i nedopustivo nemoralan i zapušten izbor kandidata za najsloženije, najteže i najodgovornije poslove u tužilaštvu i sudskoj vlasti su takođe segment najveće problematike za crnogorsko pravosuđe.
Odsustvo svijesti birača i biranih o zajedničkim prioritetima i potpuno odsutvo odgovornosti za učinjeno i ne učinjeno, na štetu interesa i vrijednosti koje čine suštinu građanskog demokratskog društva, predstavlja drugi pol najbitnijih problema koji limitiraju napredak crnogorskog pravosuđa i države. Tako gubimo najbitniji resurs, kojim smo i sada najsiromašniji – ljudski potencijal kredibilnih i kompetentnih.
MONITOR: Da li bi veting popravio stanje u pravosudju?
MINIĆ: Veting je jedna od prijekih potreba u svim najbitnijim segmentima crnogorskog državnog sistema. Ali ne obesmišljeni veting. Sumnjam da očigledno “šibicarenje” po ustanovljenom “paf-paf” sistemu vođenja procesa, može dati išta pozitivno i u primjeni vetinga u pravosuđu ako se sprovodi na način kako se to čini u poslednjih pet godina ustanovljene prakse verbalizma bez praktičnih rezultata i nasuprot svrsi vetinga. Pominjani modeli, tipa “italijanskog” i slično, zahtijevaju detaljno poznavanje tog modela, uslova u kojima je realizovan u Italiji. U slučaju vetinga, kao i u slučaju reorganizacije sudske i tužilačke organizacije, ističem ozbiljnu rezervu u pogledu postojanja kadrovskog potencijala u malom i višestuko “umreženom” crnogorskom društvu koje cijeni “učinjenog” a ne principijenog i stručnog.
MONITOR: Zašto ga, iako ga je više ministra pravde pominjalo, i dalje nema?
MINIĆ: Ministri partitokratije ne žele (i kada bi smjeli od svojih šefova) da vetingom “sijeku granu na kojoj sjede” i da, umjesto svojih poslušnih kadrova koji pod ključem drže institucije na čijem su čelu, ustupe pozicije kredibilnim i kompetentnim ljudima. Svaki pokušaj prerijetkih izuzetaka da naprave korak ka neophodnoj transformaciji od retrogradne prakse i sistema kao meriokratiji biva ugušen u startu – bez ikakve reakcije društva i građana. Promjene, uglavnom formalne, iniciraju se samo spolja i samo u mjeri zadovoljenja minimalnih uslova u procesu pristupa Crne Gore Evropskoj uniji kao interesa evropskog zapada usljed dešavanja “specijalne operacije” na istoku Evrope.
MONITOR: Kako vidite veting koji Demokrate sporovode u bezbjednosnom sektoru?
MINIĆ: Javnost je uskraćena za podatke o sadržini vetinga koji je u primjeni u dijelu bezbjednosnog sektora u mjeri da može analizirati njegovu konceptualnu dimenziju i proces njegove primjene. Partitokrate koje dominantno upravljaju bezbjednosnim sektorom po poznatim “principima” partitokratskog kadriranja ostavljaju sumnju u principijelnost i objektivnost tog procesa. To naročito kod činjenice da je sektor bezbjednosti u političkoj trgovini pripao partiji najprepoznatljivijoj po odsustvu principijelnog stava o svim najbitnijim pitanjima transformacije crnogorskog društva i države iz diobenih tema i procesa u pravcu napretka ka građanskim i demokratskim vrijednostima.
MONITOR: A učinkovitost institucija tokom nasilja nad turskim državljanima širom zemlje?
MINIĆ: Upravo je odnos bezbjednosnog sektora i vrha izvršne vlasti u skandaloznom slučaju zlostavljanja turskih državljana širom Crne Gore očigledan pokazatelj odsustva elementarne odgovornosti i minimuma kapaciteta za upravljanje procesima transformisanja državnih institucija i društva ka proklamovanim civilizacijskim vrijednostima za 21. vijek.
“Efikasnost i profesionalnost” reagovanja bezbjednosnog sektora u slučaju turskih državljana i “utemeljenost” samohvalospjeva vrha policije u činjenicama, podsjeća me na isto takvu istinitost javnih hvalospjeva nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, i to uz podršku “naših zapadnih prijatelja”, o najefikasnijem sudstvu u regionu dok su cifre o riješenim gomilama zaostalih predmeta potpuno potisnule poraznu istinu o odsustvu minimuma nezavisnosti i nepristrasnosti postupajućih sudova.
MONITOR: Kako komentarišete to što ministar policije otvoreno staje na stranu jednog kandidata za direktora policije, dok konkurs nije okončan?
MNIĆ: Ministar unutrašnjih poslova favorizovanjem jednog od dva kandidata za direktora policije samo pokazuje da mu je teško da odstupi od vladajućih principa unutar njegove partije koji su i njega postavili na čelo ministarstva. To je princip svih partitokratskih struktura vlasti od uspostavljanja simulacije višestranačke demokratije u Crnoj Gori.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
MLADEN TOMOVIĆ, ADVOKAT, ČLAN SAVJETA AGENCIJE ZA SPREČAVANJE KORUPCIJE (ASK): Predmet Đukanovićevih satova pet godina stoji neriješen
Objavljeno prije
5 danana
6 Decembra, 2025
Sadašnje rukovodstvo Agencije je zateklo predmet u stanju u kojem prethodnih godina nije bilo postupljeno po ukidnim razlozima Upravnog suda. Dakle, nije šest godina trajala provjera, već je pet godina predmet stajao neriješen, a sada je donesena Odluka kojom je utvrđeno kršenje zakona
MONITOR: Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) utvrdila je protekle semice da je Milo Đukanović sakrio od nadležnih sedam ručnih satova, vrijednih do 225 hiljada eura, koje nije prijavio u svojim imovinskim kartonima prethodnih godina. Zašto je ovaj postupak trajao šest godina?
TOMOVIĆ: Postupak je trajao dugo iz razloga što prethodni menadžment Agencije nije postupao po presudama Upravnog suda. U trenutku kada je predmet uzet u rad od strane novog rukovodica Agencije, kao dio naslijeđenih neriješenih predmeta, postupak je trajao zato što je u pitanju složena administrativna procedura, koja je obuhvatala više izvora podataka i više različitih faza: od pribavljanja relevantne dokumentacije, složenih vještačanja, do analize imovinskih kartona i provjere navoda koji su godinama cirkulisali u javnosti.
Važno je naglasiti: sadašnje rukovodstvo Agencije je zateklo predmet u stanju u kojem prethodnih godina nije bilo postupljeno po ukidnim razlozima Upravnog suda.
Dakle, nije šest godina trajala provjera već je pet godina predmet stajao neriješen, a sada je donesena Odluka kojom je utvrđeno kršenje zakona.
MONITOR: U javnosti je problematizovano – satovi od više miliona eura odjednom su došli na vrijednost koja je četvrt miliona. Kako to komentarišete?
TOMOVIĆ: Agencija ne komentariše medijske procjene. Agencija se rukovodi isključivo zvaničnim vještačenjem ovlašćenih institucija i licenciranih procjenitelja i vještaka i činjenicama koje se mogu dokazati.
U javnom prostoru je bilo svega, od senzacionalističkih cifara do pretpostavki. Zadatak Agencije nije da se bavi medijskim spekulacijma, nego da u zakonom propisanom postupku utvrdi sve činjenice i provede dokaze na osnovu koji se može utvrditi vrijednost predmeta i koja vrijednost se zasniva na stručnoj procjeni što je u konkretnom slučaju i urađeno.
MONITOR: Da li je ASK dostavio Specijalnom tužilaštvu dokumentaciju vezanu za satove Mila Đukanovića i ima li pravnog osnova da bivši predsjednik Crne Gore odgovara zbog neprijavljivanja satova?
TOMOVIĆ: Da, ASK je dostavio kompletnu dokumentaciju Specijalnom državnom tužilaštvu.
Što se tiče odgovornosti, zadatak Agencije se završava donošenjem konačne upravne odluke. Krivična odgovornost, ukoliko postoji, isključivo je u nadležnosti tužilaštva. ASK ne prejudicira odluke tužilaštva.
MONITOR: Da li pored ove i ranijih odluka u vezi Đukanovića ima još predmeta vezanih za njega? Kako komentarišete tužbu koju je Đukanović podnio protiv ASK-a i tvrdnje da se radi o politički motivisanom progonu?
TOMOVIĆ: ASK vodi predmete protiv svih javnih funkcionera ukoliko za to postoji zakonski osnov, bez obzira na ime i političku poziciju. To uključuje i ranije i sadašnje funkcionere.
Što se tiče tužbe gospodina Đukanovića, to je njegovo zakonsko pravo. Agencija će u sudskom postupku iznijeti sve dokaze i argumente koje je koristila prilikom donošenja odluke.
Optužbe za političku motivaciju kategorično odbacujem. Najbolji dokaz da ASK postupa neselektivno je upravo činjenica da podjednako kontroliše sve: i prethodnu i sadašnju vlast.
MONITOR: Koji su primjeri da je ASK kaznio političare i političke partije nove vlasti?
TOMOVIĆ: ASK je u protekloj godini izrekla više sankcija javnim funkcionerima i političkim subjektima iz redova nove vlasti. Agencija ne vodi evidenciju po političkoj pripadnosti, a sve odluke ASK odmah objavljuje na zvaničnom sajtu i one su dostupne javnosti. Što se tiče političkih partija, konkretan primjer neselektivnosti je 14 mjera obustave prenosa budžetskih sredstava za 14 političkih subjekta koji nijesu dostavili godišnji konsolidovani finansijski izvještaj za 2024. u zakonom propisanom roku, u iznosu od ukupno 138.648,26€.
To sve jasno pokazuje da nema povlašćenih i da nema selektivnog postupanja.
MONITOR: Kada će ASK izaći iz v.d. stanja?
TOMOVIĆ: Rad Agencije jeste otežan činjenicom da smo u v.d. stanju, jer svaka institucija funkcioniše najbolje kada ima direktora u punom mandatu. I pored toga, želim da naglasim da ASK u potpunosti odgovara svojim zakonskim obavezama i da ostvaruje rezultate koje prepoznaju i domaći i međunarodni partneri.
Savjet ASK će u najskorijem roku raspisati konkurs. Očekujemo i nadamo se da će se prijaviti kompetentni kandidati sa iskustvom i integritetom koji mogu da predvode instituciju u narednom ciklusu.
Najvažnije je da ASK, bez obzira na okolnosti, ostaje kredibilna i profesionalna institucija, koja postiže mjerljive rezultate i koja će takav rad nastaviti i u budućnosti.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
DR IVAN ČOLOVIĆ, POLITIČKI ANTROPOLOG, BEOGRAD: Predlažem da se rastanemo s identitetom i sastanemo kao antifašisti
Objavljeno prije
5 danana
6 Decembra, 2025
Vučić je obogatio galeriju ličnosti ekstremne desnice na koje se poziva, da bi pokazao da on nije tikva bez korijena. Sve se više stavlja u ulogu neformalnog vjerskog poglavara. On je vrhovna vlast u svim oblastima, odnedavno i komandant vojske, pa što bi ostavio SPC da njom upravlja neko drugi
MONITOR: U tekstu “Dva Milutina” koji je osvanuo na sajtu Peščanik, pišete o jednoj pozorišnoj predstavi i jednom restoranu koji mogu biti dvije različite reference kada pomislimo na “Knjigu o Milutinu” Danka Popovića. Ova knjiga je napunila 40 godina i smatra se i danas veoma uticajnim štivom. Da li je današnja Srbija po Milutinovoj mjeri i – ako jeste, koliko je njegov lik doprinio da ona to bude?
ČOLOVIĆ: Da, može se reći da Milutin funkciniše kao mera srpske politike, s tim što bih ja rekao da ga tako koristi i tako promoviše današnji ražim, režim kao garnitura na vlasti i režim kao ideološki poredak. U ovom tekstu nisam pomenuo da je Milutin iskorišćen i za obračun sa pobunjenim studentima. Kad su pre otprilike dva meseca, glumci Jugoslovenskog dramskog pozorišta-posle jedne predstave, podigli studentski indeks, solidarišući se sa studentima, samo jedan od njih dvadesetak, Nenad Jezdić, to nije učinio. Zašto? Zato što mu to nije dozvolio Milutin, koga on igra u monodrami po Popovićevom romanu. Tako je Jezdićevo odbijanje da se solidariše sa kolegama objasnio Dušan Kovačević, direktor Zvezdara teatra, pozorišta u kome se ta monodarama izvodi. On je podsetio da posle svake predstave Jezdić skida i publici pokazuje srpsku šajkaču- i onima koji ne znaju, objasnio da bez šajkače Srba ne bi bilo. Nije rekao da bi zbog indeksa Srbi mogli da nestanu. To je ostalo kao neizrečena ali ipak jasna misao o pobunjenim studentima i uopšte o školovanim ljudima, čiju je kratku pamet prozreo Milutin.
MONITOR: Predlažete da kada razmišljamo o srpskom svijetu, koristimo ironiju. U knjizi “ Na putu u srpski svet. Ogledi o političkoj antropologiji “, govorite i o tome da se politika nacionalizma može neupadljivo i naizgled spontano nametati i kroz produkte kulture i crkveno djelovanje. Koliko je danas ta “spontanost” raširena i nezaustavljiva?
ČOLOVIĆ: Polazim od toga da nema svrhe pobijati istinitost političkih mitskih naracija, jer one podrazumevaju da verujete a ne da proveravate šta one pričaju. Ja ih ne opovrgavam, nego ih prepričavam, ali svojim rečima. To je onda ironija.
I, da, trudim se da identifikujem mitmejkere i dilere političkih mitova u kulturi, u književnosti, u nauci, u crkvi, u medijima. Retko su to sami političari. Trudim se da opišem kako se mitovi prave-od kog materijala, kojom tehnikom, kako se proizvode svete i strašne priče o naciji, njenim stradanjima, njenim herojima i njenim neprijateljima. Svaki put dolazim do zaključka da su u pravu kritičari mitova koji su odavno shvatili da je glavna korist koju političari imaju od mitmejkera i dilera mitova, to što im oni pomažu da narod odvrate od toga da postavlja prava pitanja, pitanja svog posla, svog zdravlja, svog školovanja, jer su to tobože sintičava, uskogruda, nepatriotska pitanja u poređenju sa velikom svetom, stradalnom i hristolikom sudbom naroda o kojoj pričaju politički mitovi.
MONITOR: U nedavno objavljenoj knjizi „ Na rođendanu Republike Srpske ” analizirate niz spektakala smišljenih u duhu “poetike etnopolitike Republike Srpske”. Koliko je u njoj specifičnosti a koliko imitacije „ narodnog jedinstva” već viđenog na ovim-ali i na nekim drugim etno-nacionalnim prostorima, kojima su rušene civilizacijske norme?
ČOLOVIĆ: Rekao sam u ovoj knjizi i ponešto o tome kako praznuju drugi, kako politčari u našem susedstvu insceniraju svoje političke programe, šta pevaju i kako na sceni prikazuju stradanja i vaskrs svojih naroda. Ima tu velike sličnosti. Kao što je rekla francuska istoričarka An Mari Ties (Annne marie Thiesse) malo šta je toliko internacionalno kao nacionalni identitet. To je svuda manje više ista priča, ista predstava: preci, junaci, koreni, ognjišta, duh naroda i tome slično. Ipak, u političkom i društvenom životu u demokratskim zemljama svečane inscenacije nemaju toliki značaj kao što imaju u autokrtskim režimima- kakav je režim Repulici Srpskoj, koja fukcioniše kao da je kulturno-umetničko društvo a ne parlamentarna demokratija.
MONITOR: Identitetsko-nacionalna pitanja kao dio političkih i državnih agendi, potpuno su ophrvala javni diskurs. Naši lideri se stalno bore da nam “sačuvaju identitet”. Vi ste proglasili “rastanak sa identitetom” i zato što je pojam po sebi preuzak i isključuje modernizacijsku realnost. Možemo li se rastati i kako?
ČOLOVIĆ: Ja sam se rastao i vidim da mogu lepo i bez njega. Istina, da bi se čovek odlepio od nacionalnog identiteta koji nudi ekstremna desnica, za koju je identitet ono što je nekad bila rasa, čovek mora da se potrudi, jer je to moćan superlepak.
To nije neki naš specifikum. U Evropi smo i po tome što i evropski i naši ovdašnji ekstremni nacionalizmi raspredaju priču o ugroženom nacionalnom identitetu.. Jedna od važnih grupacija u Evropskom parlamentu zove se „ Identitet i demokratija ”. Za njih demokratija nije okvir u kome se mogu slobodno razvijati nacionalne posebnosti, pa sugerišu svojim pristalicama da razmisle treba li im demokratija, zašto da trpe taj sistem koji navodno sprečava nacionane identitete da se razviju. U tome se jasno razaznaje postfašizam, kako je Enco Traverso nazvao današnji fašizam, koji se, za razliku od neofašizma, ne vezuje za istorijski fašizam, ali se razvija na istoj matrici. Ja sam među onima koji taj postfašizam naziva identitarizmom. Moj predlog da se rastanemo s identitetom je predlog da se sastanemo kao antifašisti.
MONITOR: Aleksandar Vučić se- čitavim svojim javnim pojavljivanjem predstavlja kao otac neke nove srpske nacije. Posebno na početku svog uspona, koristio dosta simbola nacionalne istorije i njenih ličnosti, od Kneza Miloša do Zorana Đinđića i Verice Barać. Koliko je njegov nacional-populistički marketing danas drugačiji?
ČOLOVIĆ: Izgleda da je Vericu Barać sasvim zaboravio, a i Đinđića se danas retko seća. Knezu Milošu je podigao spomenik u formi autoputa. Poslednjih godina voli da citira stare rusofile i antizapadnjake, Nikolaja Velimirovića i Justina Popovića, kao i njihovog učenika sledbenika Amfolohija Radovića. Njima je Vučić obogatio galeriju ličnosti ekstremne desnice na koje se poziva, da bi pokazao da on nije tikva bez korena. Na primer, nedavno je rekao da je Lazareva glava temelj Kosova, parafrazirajući naslov Amfilohijeve knjige “Kosovo je glava Lazareva”. Vučić se sve više stavlja u ulogu neformalnog verskog poglavara. On je vrhovna vlast u svim oblastima, odnedavno i komandant vojske, pa što bi ostavio SPC da njom upravlja neko drugi?.
MONITOR: Slobodan Milošević je oživeo martirski sadržaj Kosovskog mita. Njegovo „Niko ne sme da vas bije ”, neka je vrsta modernizacije tog mita i najave novog početka njegove “ heroike “. Kosovo danas postoji bez Srbije, a sve više i bez Srba. Hoće li to povećati snagu mita i kako se osloboditi njegovog i dalje snažnog “ucjenjivačkog potencijala”?
ČOLOVIĆ: Tačno je ovo što kažete, da kosovski mit ima veliki ucenjivački potencijal, po modelu – ko tebe ljudskim pravima, ti njega Kosovom. Izgleda da snaga tog „argumenta“ ne zavisi od stvarnog stanja na terenu. Mit kaže da i ako na Kosovu ne bude ostao nijedan Srbin, Kosovo ostaje srpsko. Ali to ne treba shvatiti kao prihvatanje Lazarevog opredeljenje za nebesko carstvo, nego kao obećanje ponovnog osvajanja zemaljskog Kosova, „ kad se vojska na Kosovo vrati “. Nema žurbe – kažu danas pripovedači kosovskog mita – jednom smo čekali povratak na Kosovo pet vekova, pa ćemo opet čekati, ako treba novih pet vekova. Važno je da kosovski zavet ne izneverimo, da se ne prepustimo zavodljivim čarima građanskog reda i mira, demokratije i ljudskih prava, i da javno i primerno osuđujemo bezobrazne, izdajničke, autošovinističke nasrtaje na kosovsku svetinju.
MONITOR: Fenomen Ćacilenda pokazuje da su huliganske navijačke grupe i osobe sa krimi-biografijama, najlojalniji podržavaoci izvršne vlasti. Predsjednik Srbije ih je najavljivao kao “lojaliste”, a sada su legalna grupacija koja je zauzela centar Beograda. Da li je Ćacilend parodija i “ zadnja linija odbrane ” politike 1990-tih?
ČOLOVIĆ: Slažem se sa onima koju u tome što je Vučić-u potrazi za ljudima koji će ga čuvati spao na batinaše s kriminalnim dosijeom, vide jasan znak velike krize njegove vlasti, velikog straha. Ovi crnokošuljaši u Ćacilendu izgledaju i ponašaju se kao pripadnici parapolicijske formacije, koje redovna policija pušta da rade šta god hoće. Jasno je da je njihov zadatak da zaplaše ljude koji na ulici protestuju protiv Vučića i one koji bi im se mogli pridružiti. Oni su i dizajnirani kao opasni tipovi, tako su obučeni, tako su obuveni, tako se kreću, tako biju, tako psuju.
MONITOR: Studentsko-građanski protesti su i sami imali svoj Vidovdan. To je pokrenulo podjelu pristalica u vezi sa načinom na koji je događaj koncipiran. Da li je pojava etno-religijskih simbola na ovom velikom protestu, nanijela štetu “čistoti” studentske pobune i ugrozila i njen prvobitno veliki, društveni i politički potencijal?
ČOLOVIĆ: Ako je cilj pobune da se sruši aktuelni režim, onda ona mora da bude masovna, da u njoj učestvuju i levi i desni. Kad su u vreme demonstracija protiv Miloševića 1996/1997. mene neki novinari pitali šta mislim o tim demonstracijama, ja sam rekao da jedva čekam da Milošević ode s vlasti, pa da više ne moram da se na ulicama družim sa svakom budalom. Veći problem dolazi posle, veći problem je takozvani 6. oktobar, kad ne možemo zajedno nastaviti istim putem.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
Kolumne
-

DANAS, SJUTRA / prije 5 dana
Saučesnici
Zoran Radulović
-

ALTERVIZIJA / prije 5 dana
Crazy But Not Stupid
Milan Popović
-

DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Satovi unazad
Milena Perović
-

DUHANKESA / prije 2 sedmice
Trazimahov zakon pravednosti nepravde
Ferid Muhić
-

DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Đedovina
Milena Perović
Novi broj

POLICIJA POD KONTROLOM DEMOKRATA: Moja firma
OPERACIJA LUGANSK I DOMAĆI RUSKI PLAĆENICI: Zastita nacionalne bezbjednosti ili nova predstava
BUDVA: BUDŽET, POLITIKA I CRKVA: Razlaz dva predsjednika – Jovanovića i Odžića?
Izdvajamo
-
HORIZONTI3 sedmiceSARAJEVSKI SAFARI U SUDNICI ITALIJE: Lovci bez duše
-
DRUŠTVO4 sedmiceGLASNA TIŠINA OKO PRIVATIZACIJE BUDVANSKE RIVIJERE: Vlada se ne oglašava – radnici protestuju
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ DRŽAVNI UDAR: Ponovo pred pravosuđem
-
Izdvojeno4 sedmiceMJESEC DANA AMERIČKOG PLANA NA BLISKOM ISTOKU: Smrt u doba primirja
-
DANAS, SJUTRA4 sedmiceSPC, prva grana vlasti
-
INTERVJU3 sedmiceDRAGO BOJIĆ, TEOLOG I FILOZOF, SARAJEVO: U ljude se uvlači strah, jer ne znaju što donosi sjutra
-
ALTERVIZIJA4 sedmiceKoncentraciona vlada ili vlada političkog centra ( II)
-
FOKUS3 sedmiceCRNOGORSKA DIPLOMATIJA, LOBISTI I RASLOJAVANJE U SRPSKOM SVETU: Vrijeme tranzicije
