Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA, ANTIRATNA POLITIČKA LIDERKA: Ništa od demokratije dok se ne prevlada nacionalizam

Objavljeno prije

na

Izbori u Crnoj Gori i pobjeda opozicije ne može izazvati  ,,talas promjena” u regionu i u Srbiji,  daj bože da i ona sama uspije da napravi vladu i da se nekako dogovore tako veoma različite i ideološki zavađene stranke koje su se našle u koaliciji. Naravno ne odobravam što se  Srbija i Vučić miješaju u stvari Crne Gore i što ne daju mira našem regionu

 

MONITOR: Predsjednik Srbije  Aleksandar Vučić je, prije nego što je premijerka Ana Brnabić „došla na red“ da kaže nešto o programu Vlade, oročio njeno trajanje na kratko vrijeme. Kako to tumačite?

PEŠIĆ:   Ana Brnabić ne odlučuje ni o čemu, a najmanje o tome šta bi radila vlada i kako bi rešavala probleme. Ona radi  ono što joj njen šef kaže. Ona sama  tako naziva Aleksandra Vučića.  Po Ustavu ne postoji nikakva oročena vlada,  niti predsednik ima ovlašćenje da je  ,,oročava”. Javno je Vučić rekao da će spojiti predsedničke,  parlamentarne i izbore za Beogad, jer njemu tako najviše odgovara. Cilj je da obezbedi apsolutnu  ,,pobedu” kako bi sva vlast ostala u njegovim rukama.  Već odredio  i datum tih trostrukih  izbora za 3. april 2022.  U Srbiji Vlada kao izvršni organ državne vlasti ne rešava ni teške ni lake probleme, sve probleme rešava predsednik Vučić kako njemu i njegovim ljudima  odgovara. On drži Vladu preko svojih najpoverljivijih ljudi u koje spadaju Ana Brnabić, Zlatibor Lončar, Nebojša Stefanović, Aleksandar Vulin i  Siniša Mali. Ostali su  manje ili  više dekor i  zamenljivi.

MONITOR: Kako ocjenjujete najnoviji trend borbe sa „trećim talasom“ Kovida-19 u Srbiji?

PEŠIĆ: Meni se nije dopadalo kako se Srbija bori protiv Kovida-19. Prvo su Vučić i njegovi doktori rekli da taj virus ne postoji i da je najsmešniji virus na svetu, a zatim se krenulo u  totalno preterivanje i  kršenje prava građana, naročito onih preko 65 godina, kojima su  bez ikakvog opravdanja uveli totalnu  zabranu izlaska iz kuće.  Trajao je taj zatvor  50 dana i ja sam ga veoma teško podnela.  Sada Beogradski centar za ljudska prava podnosi tužbu Evropskom sudu, i ja sam je između ostalih, potpisala.

Borba protiv pandemije je vođena   kršenjem Ustava i zakona, od uvođenja vanrednog stanja, do nezakonitog i nepostojećeg Kriznog štaba koji je  lagao javnost o broju umrih i zaraženih. Vučić je tako hteo jer je parlamentarne izbore zakazao za 21. jun. Ni sada se ne primenjuje Zakon o vanrednim situacijama i Zakon o zaštiti stanovništva od epidemije. Jedino što bih pozitivno rekla o tretmanu epidemije je požrtvovanost  zdravstvenog osoblja koje je dalo sve od sebe da pomogne bolesnima.

Pošto se potvrdilo da je Vučićeva vlast lagala o pravom stanju epidemije, nastavljala sa korupcijom  i netransparentnim kupovinama opreme, još jednom se potvrdilo da je ona i u okolnostima pandemije na prvom mestu vodila računa  o svojoj koristi, Vučićevim interesima i čuvanju njegovih kadrova. Treći talas raste iz dana u dan, a nema plana da se on zaustavi.  U javnosti   nije poznat.   A sad čujem da Vučić odlikuje neke lekare iz Kriznog štaba koji su doprineli laganju javnosti i služili za zamajavanje i zaglupljivanje građana u pogledu borbe protiv pandemije. Među njima je i doktor Nestorović koji je govorio o ,,najsmešnijem virusu”.  Vidi se sve više da je ovde važniji budžet nego zdravlje građana.

MONITOR: Na izborima u junu nijeste bili za bojkot. Dio opozicije koji je tada bojkotovao izbore smatra da su „bojkotaši“ bili u pravu?

PEŠIĆ: Ta priča o bojkotu je glupa, isprazna i dosadna, jer je bojkot  služio da se prikrije da nemamo opoziciju spremnu za izbore, da ona praktično ne postoji u biračkom telu, da su sve stranke slabe i bez birača. Čim su izbori prošli, takvo stanje je bojkotaška opozicija priznala. Ukinula je Savez za Srbiju, a stranke koje su činile taj savez su krenule svaka svojim putem da tek pokušaju da stvore  stranke. O tome su nas obavestili i bojkot-lideri.  A i sada ne znamo  kako stojimo, da li su neke stranke uspele da u većem broju stignu do građana. Oslanjanje na spoljašnju pomoć je iluzorno, ma šta da kažu predstavnici EU, šanse nema da će Vučić  prihvatiti demokratske izbore. Možda popusti na sitno, ili popusti, pa prevari.  Mora da se ide u borbu pod svim uslovima, ali opozicija mora biti sposobna da ponudi ,,proizvod”, odnosno alternativu i skupi ,,vojsku” za izbornu i uličnu borbu. Najveći problem je što se opozicija u svim bitnim pitanjima slaže sa vlašću, te tako nije nikakva alternativa koja bi donela fundamentalne promene koje su Srbiji potrebne.

MONITOR: U Crnoj Gori je opozicija išla „u tri kolone“ i imala je podršku Mitropolije SPC i pritisak građana na vjerski-opoziciono artikulisanim procesijama. Kad se to pokazalo uspješnim, dobar dio ovdašnje opozicije je predložio da bi „crnogorski scenario“ trebalo „prepisati“?

PEŠIĆ: Pravo da vam kažem, to su gluposti oko kolona i crnogorskog scenarija. Vuk Jeremić je priznao  da mi nemamo dovoljno ljudi ni za jednu kolonu,  a kamoli za tri. Šta  planira opozicija i šta planiraju pojedinačne  stranke,  da li će opet stvarati nekakav savez,  ići u ,,kolonama” ili pojedinačno, nije poznato.  Ujedinjena opozicija ne postoji, to je samo utešni naziv posle raspada Saveza za Srbiju, a zapravo je svaka stranka krenula svojim putem i   radi za sebe.  Ima mnogo strančica, grupica i pokreta, ali  za sada  ne postoji vidljiva  i prava snaga koja može da naudi Vučiću. Nisam zloslutna,  jako želim da se promeni ova vlast i dominantna ideologija koja vlada Srbijom, ali  realna situacija ne podržava takva očekivanja.

MONITOR: U medijima u našem regionu komentariše se da će pobjeda crnogorske opozicije nad DPS-om izazvati „talas promjena“, prije svega u BIH i Srbiji?

PEŠIĆ: Ja sam se obradovala snazi građana Crne Gore koji su u velikom broju izašli na izbore i uspeli da mirnim putem, demokratskim sredstvima, dovedu do smene vlasti. Poštujem volju građana i slava pripada njima. Izbori u Crnoj Gori i pobeda opozicije ne može izazvati  ,,talas promena” u regionu i u Srbiji,  daj bože da i ona sama uspe da napravi vladu i da se nekako dogovore tako veoma različite i ideološki zavađene stranke koje su se našle u koaliciji.  Vidim da će se  napraviti ta ekspertska vlada koja će trajati godinu. Lepo bi bilo da  se Crna Gora stabilizuje i  bude prava građanska i demokratska država, da prevaziđe podele i  nacionalizme i uspešno nastavi put ka EU.  Ja joj to želim. Naravno, ne odobravam  što se Srbija i Vučić mešaju u stvari Crne Gore i što  ne daju mira našem regionu. Dok se ne prevlada nacionalizam, ništa od demokratije neće biti, ni u Crnoj Gori, ni u Bosni ni u  Srbiji. Našoj zemlji  koja ima najveće nacionalističke  ambicije, najbolje bi bilo da temeljno sredi svoju kuću, umesto što gleda preko plota. Bolje bi bilo da Srbija sagleda u celini naš region kome je potreban mir,  pomirenje, demokratija,  saradnja,  razvoj i jasan put svih balkanskih država ka članstvu u EU.  Tome bi Srbija mogla dati ključni doprinos ako se  prizove pameti.

MONITOR: U Hagu su se našla četvorica lidera OVK od kojih je jedan, Hašim Tači, bio predsjednik Kosova. Koliko su važni postupci koji se vode pred specijalnim tužilačkim i sudskim vijećima za zločine OVK?

PEŠIĆ: Ja sam se u svom aktivnom političkom životu borila protiv ratova i nacionalizma  i zalagala se da svi  koji su počinili ratne zločine, bez obzira na nacionalnost treba da budu kažnjeni.  Haški tribunal je zatvoren, završio je svoju misiju. On je odigrao važnu ulogu, jer da je bilo prepušteno nama da se obračunamo sa počinjenim zločinima, niko ne bi bio kaženjen, svako bi branio svoje zločince, što se i sada dešava.   Za OVK je stvoren poseban sud, trebalo je vremena da se on formira. Nadam se da će obaviti svoj posao bar onoliko dobro, koliko i Haški tribunal za ex- Jugoslaviju. Imao je svoje propuste kao i svaki sud, ali je svoju misiju ispunio. Pomirenje nije bilo u nadležnosti suda, to je ostavljeno nama, a sve što se ostavi nama, ide teško, mučno i sporo.

MONITOR: . Džo Bajden i Kamala Haris su pobjednički izborni tandem u SAD-u . Kako će se to odraziti na pregovore Srbije i Kosova u Briselu, hoće li se realizovati Vašingtonski sporazum Hoti-Vučić?

PEŠIĆ: Mislim da će se neki delovi Sporazuma koji je potpisan u Vašingtonu realizovati. Neke stavke su korisne, neke su beznačajne,  neke štetne – kao što je prebacivanje naše ambasade u Jerusalim.

Što se tiče pitanja – da li bi  Trump ili Bajden –  bio bolji za Srbiju, mislim da tu ne bi bilo neke značajnije razlike.  Interes SAD-a za Balkan i pitanja koja i dalje nisu rešena, nije veliki, bilo ko da je na vlasti u SAD-u. Mali su to problemi na svetskoj tabli, ponekad malo skoče na agendi SAD-a pred predsedničke izbore, kada kandidati misle da mogu da im posluže u kampanji,  kako je sada činio Trump. Ali i Klinton 2016.  Zato moram da kažem da ne znam zašto se Srbi toliko lože na Trumpa.  Oduvek sam bila protiv  populista i amoralnih političara koji omamljuju ljude ličnim odnosom,  pa sam i sada navijala za Bajdena i Haris.  Ja mislim da to što Srbi svuda u svetu podržavaju negativce –  populiste,  esktremne  desničare i autoritarce,   dolazi od verovanja da takvi imaju više razumevanja za ,,srpske nacionalne interese”.  Ako takvi treba da nas razumeju i podrže, to jasno govori o tome da treba prvo sami da se promenimo. Da pobedimo nacionalizam koji je na Balkanu endemska pojava,  pomirimo se sa susedima, izvinimo se za počinjene zločine i promenimo famozne ,,srpske nacionalne interese”. S tim ,,interesima” već odavno ništa nije u redu. Oni su blokirali  razvoj same Srbije i uništili prve  demokratske uspehe i obustavili put ka EU.  Bliskost sa autoritarnim režimima gajimo još od Miloševića, sa kratkom pauzom posle 5. oktobra. Krajnje je vreme da se to promeni. A to će se desiti kad se mi promenimo i obračunamo sa sopstvenim autoritarnim vlastima ali i autoritarnom kulturom koja još uvek dominira Srbijom.

MONITOR:. U  Vladu Srbije, pored ranije premijerke, ušao je veći broj žena-ministarki. Hoće li to biti neuspješna imitacija trenda koji postoji u nekim demokratskim zemljama?

PEŠIĆ:  U  razvijenim zemljama zaista postoji trend da žene sve više učestvuju u politici. Evo sada će prvi put u istoriji Amerike postati žena podpredsenica, što je druga najjača funkcija u najjačoj zemlji sveta.  Time se postiže jednakost  žena koje vekovima nisu imale ni pravo glasa  kad su već postojali izbori.  U Srbiji institucija vlade zapravo ne postoji. Svu vlast je preuzeo Aleksandar Vučić, broj  žena u Vučićevoj Vladi  ne govori ni o kakvoj modernosti.  Radi se o neuspehu Srbije da postane moderna i demokratske zemlja koja  ide ka članstvu u EU.  Taj put je zaleđen, što dokazuje poslednji negativan EU Izveštaj  o (ne)napredovanju Srbije u ovoj godini.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo