Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA, ANTIRATNA POLITIČKA LIDERKA: Ništa od demokratije dok se ne prevlada nacionalizam

Objavljeno prije

na

Izbori u Crnoj Gori i pobjeda opozicije ne može izazvati  ,,talas promjena” u regionu i u Srbiji,  daj bože da i ona sama uspije da napravi vladu i da se nekako dogovore tako veoma različite i ideološki zavađene stranke koje su se našle u koaliciji. Naravno ne odobravam što se  Srbija i Vučić miješaju u stvari Crne Gore i što ne daju mira našem regionu

 

MONITOR: Predsjednik Srbije  Aleksandar Vučić je, prije nego što je premijerka Ana Brnabić „došla na red“ da kaže nešto o programu Vlade, oročio njeno trajanje na kratko vrijeme. Kako to tumačite?

PEŠIĆ:   Ana Brnabić ne odlučuje ni o čemu, a najmanje o tome šta bi radila vlada i kako bi rešavala probleme. Ona radi  ono što joj njen šef kaže. Ona sama  tako naziva Aleksandra Vučića.  Po Ustavu ne postoji nikakva oročena vlada,  niti predsednik ima ovlašćenje da je  ,,oročava”. Javno je Vučić rekao da će spojiti predsedničke,  parlamentarne i izbore za Beogad, jer njemu tako najviše odgovara. Cilj je da obezbedi apsolutnu  ,,pobedu” kako bi sva vlast ostala u njegovim rukama.  Već odredio  i datum tih trostrukih  izbora za 3. april 2022.  U Srbiji Vlada kao izvršni organ državne vlasti ne rešava ni teške ni lake probleme, sve probleme rešava predsednik Vučić kako njemu i njegovim ljudima  odgovara. On drži Vladu preko svojih najpoverljivijih ljudi u koje spadaju Ana Brnabić, Zlatibor Lončar, Nebojša Stefanović, Aleksandar Vulin i  Siniša Mali. Ostali su  manje ili  više dekor i  zamenljivi.

MONITOR: Kako ocjenjujete najnoviji trend borbe sa „trećim talasom“ Kovida-19 u Srbiji?

PEŠIĆ: Meni se nije dopadalo kako se Srbija bori protiv Kovida-19. Prvo su Vučić i njegovi doktori rekli da taj virus ne postoji i da je najsmešniji virus na svetu, a zatim se krenulo u  totalno preterivanje i  kršenje prava građana, naročito onih preko 65 godina, kojima su  bez ikakvog opravdanja uveli totalnu  zabranu izlaska iz kuće.  Trajao je taj zatvor  50 dana i ja sam ga veoma teško podnela.  Sada Beogradski centar za ljudska prava podnosi tužbu Evropskom sudu, i ja sam je između ostalih, potpisala.

Borba protiv pandemije je vođena   kršenjem Ustava i zakona, od uvođenja vanrednog stanja, do nezakonitog i nepostojećeg Kriznog štaba koji je  lagao javnost o broju umrih i zaraženih. Vučić je tako hteo jer je parlamentarne izbore zakazao za 21. jun. Ni sada se ne primenjuje Zakon o vanrednim situacijama i Zakon o zaštiti stanovništva od epidemije. Jedino što bih pozitivno rekla o tretmanu epidemije je požrtvovanost  zdravstvenog osoblja koje je dalo sve od sebe da pomogne bolesnima.

Pošto se potvrdilo da je Vučićeva vlast lagala o pravom stanju epidemije, nastavljala sa korupcijom  i netransparentnim kupovinama opreme, još jednom se potvrdilo da je ona i u okolnostima pandemije na prvom mestu vodila računa  o svojoj koristi, Vučićevim interesima i čuvanju njegovih kadrova. Treći talas raste iz dana u dan, a nema plana da se on zaustavi.  U javnosti   nije poznat.   A sad čujem da Vučić odlikuje neke lekare iz Kriznog štaba koji su doprineli laganju javnosti i služili za zamajavanje i zaglupljivanje građana u pogledu borbe protiv pandemije. Među njima je i doktor Nestorović koji je govorio o ,,najsmešnijem virusu”.  Vidi se sve više da je ovde važniji budžet nego zdravlje građana.

MONITOR: Na izborima u junu nijeste bili za bojkot. Dio opozicije koji je tada bojkotovao izbore smatra da su „bojkotaši“ bili u pravu?

PEŠIĆ: Ta priča o bojkotu je glupa, isprazna i dosadna, jer je bojkot  služio da se prikrije da nemamo opoziciju spremnu za izbore, da ona praktično ne postoji u biračkom telu, da su sve stranke slabe i bez birača. Čim su izbori prošli, takvo stanje je bojkotaška opozicija priznala. Ukinula je Savez za Srbiju, a stranke koje su činile taj savez su krenule svaka svojim putem da tek pokušaju da stvore  stranke. O tome su nas obavestili i bojkot-lideri.  A i sada ne znamo  kako stojimo, da li su neke stranke uspele da u većem broju stignu do građana. Oslanjanje na spoljašnju pomoć je iluzorno, ma šta da kažu predstavnici EU, šanse nema da će Vučić  prihvatiti demokratske izbore. Možda popusti na sitno, ili popusti, pa prevari.  Mora da se ide u borbu pod svim uslovima, ali opozicija mora biti sposobna da ponudi ,,proizvod”, odnosno alternativu i skupi ,,vojsku” za izbornu i uličnu borbu. Najveći problem je što se opozicija u svim bitnim pitanjima slaže sa vlašću, te tako nije nikakva alternativa koja bi donela fundamentalne promene koje su Srbiji potrebne.

MONITOR: U Crnoj Gori je opozicija išla „u tri kolone“ i imala je podršku Mitropolije SPC i pritisak građana na vjerski-opoziciono artikulisanim procesijama. Kad se to pokazalo uspješnim, dobar dio ovdašnje opozicije je predložio da bi „crnogorski scenario“ trebalo „prepisati“?

PEŠIĆ: Pravo da vam kažem, to su gluposti oko kolona i crnogorskog scenarija. Vuk Jeremić je priznao  da mi nemamo dovoljno ljudi ni za jednu kolonu,  a kamoli za tri. Šta  planira opozicija i šta planiraju pojedinačne  stranke,  da li će opet stvarati nekakav savez,  ići u ,,kolonama” ili pojedinačno, nije poznato.  Ujedinjena opozicija ne postoji, to je samo utešni naziv posle raspada Saveza za Srbiju, a zapravo je svaka stranka krenula svojim putem i   radi za sebe.  Ima mnogo strančica, grupica i pokreta, ali  za sada  ne postoji vidljiva  i prava snaga koja može da naudi Vučiću. Nisam zloslutna,  jako želim da se promeni ova vlast i dominantna ideologija koja vlada Srbijom, ali  realna situacija ne podržava takva očekivanja.

MONITOR: U medijima u našem regionu komentariše se da će pobjeda crnogorske opozicije nad DPS-om izazvati „talas promjena“, prije svega u BIH i Srbiji?

PEŠIĆ: Ja sam se obradovala snazi građana Crne Gore koji su u velikom broju izašli na izbore i uspeli da mirnim putem, demokratskim sredstvima, dovedu do smene vlasti. Poštujem volju građana i slava pripada njima. Izbori u Crnoj Gori i pobeda opozicije ne može izazvati  ,,talas promena” u regionu i u Srbiji,  daj bože da i ona sama uspe da napravi vladu i da se nekako dogovore tako veoma različite i ideološki zavađene stranke koje su se našle u koaliciji.  Vidim da će se  napraviti ta ekspertska vlada koja će trajati godinu. Lepo bi bilo da  se Crna Gora stabilizuje i  bude prava građanska i demokratska država, da prevaziđe podele i  nacionalizme i uspešno nastavi put ka EU.  Ja joj to želim. Naravno, ne odobravam  što se Srbija i Vučić mešaju u stvari Crne Gore i što  ne daju mira našem regionu. Dok se ne prevlada nacionalizam, ništa od demokratije neće biti, ni u Crnoj Gori, ni u Bosni ni u  Srbiji. Našoj zemlji  koja ima najveće nacionalističke  ambicije, najbolje bi bilo da temeljno sredi svoju kuću, umesto što gleda preko plota. Bolje bi bilo da Srbija sagleda u celini naš region kome je potreban mir,  pomirenje, demokratija,  saradnja,  razvoj i jasan put svih balkanskih država ka članstvu u EU.  Tome bi Srbija mogla dati ključni doprinos ako se  prizove pameti.

MONITOR: U Hagu su se našla četvorica lidera OVK od kojih je jedan, Hašim Tači, bio predsjednik Kosova. Koliko su važni postupci koji se vode pred specijalnim tužilačkim i sudskim vijećima za zločine OVK?

PEŠIĆ: Ja sam se u svom aktivnom političkom životu borila protiv ratova i nacionalizma  i zalagala se da svi  koji su počinili ratne zločine, bez obzira na nacionalnost treba da budu kažnjeni.  Haški tribunal je zatvoren, završio je svoju misiju. On je odigrao važnu ulogu, jer da je bilo prepušteno nama da se obračunamo sa počinjenim zločinima, niko ne bi bio kaženjen, svako bi branio svoje zločince, što se i sada dešava.   Za OVK je stvoren poseban sud, trebalo je vremena da se on formira. Nadam se da će obaviti svoj posao bar onoliko dobro, koliko i Haški tribunal za ex- Jugoslaviju. Imao je svoje propuste kao i svaki sud, ali je svoju misiju ispunio. Pomirenje nije bilo u nadležnosti suda, to je ostavljeno nama, a sve što se ostavi nama, ide teško, mučno i sporo.

MONITOR: . Džo Bajden i Kamala Haris su pobjednički izborni tandem u SAD-u . Kako će se to odraziti na pregovore Srbije i Kosova u Briselu, hoće li se realizovati Vašingtonski sporazum Hoti-Vučić?

PEŠIĆ: Mislim da će se neki delovi Sporazuma koji je potpisan u Vašingtonu realizovati. Neke stavke su korisne, neke su beznačajne,  neke štetne – kao što je prebacivanje naše ambasade u Jerusalim.

Što se tiče pitanja – da li bi  Trump ili Bajden –  bio bolji za Srbiju, mislim da tu ne bi bilo neke značajnije razlike.  Interes SAD-a za Balkan i pitanja koja i dalje nisu rešena, nije veliki, bilo ko da je na vlasti u SAD-u. Mali su to problemi na svetskoj tabli, ponekad malo skoče na agendi SAD-a pred predsedničke izbore, kada kandidati misle da mogu da im posluže u kampanji,  kako je sada činio Trump. Ali i Klinton 2016.  Zato moram da kažem da ne znam zašto se Srbi toliko lože na Trumpa.  Oduvek sam bila protiv  populista i amoralnih političara koji omamljuju ljude ličnim odnosom,  pa sam i sada navijala za Bajdena i Haris.  Ja mislim da to što Srbi svuda u svetu podržavaju negativce –  populiste,  esktremne  desničare i autoritarce,   dolazi od verovanja da takvi imaju više razumevanja za ,,srpske nacionalne interese”.  Ako takvi treba da nas razumeju i podrže, to jasno govori o tome da treba prvo sami da se promenimo. Da pobedimo nacionalizam koji je na Balkanu endemska pojava,  pomirimo se sa susedima, izvinimo se za počinjene zločine i promenimo famozne ,,srpske nacionalne interese”. S tim ,,interesima” već odavno ništa nije u redu. Oni su blokirali  razvoj same Srbije i uništili prve  demokratske uspehe i obustavili put ka EU.  Bliskost sa autoritarnim režimima gajimo još od Miloševića, sa kratkom pauzom posle 5. oktobra. Krajnje je vreme da se to promeni. A to će se desiti kad se mi promenimo i obračunamo sa sopstvenim autoritarnim vlastima ali i autoritarnom kulturom koja još uvek dominira Srbijom.

MONITOR:. U  Vladu Srbije, pored ranije premijerke, ušao je veći broj žena-ministarki. Hoće li to biti neuspješna imitacija trenda koji postoji u nekim demokratskim zemljama?

PEŠIĆ:  U  razvijenim zemljama zaista postoji trend da žene sve više učestvuju u politici. Evo sada će prvi put u istoriji Amerike postati žena podpredsenica, što je druga najjača funkcija u najjačoj zemlji sveta.  Time se postiže jednakost  žena koje vekovima nisu imale ni pravo glasa  kad su već postojali izbori.  U Srbiji institucija vlade zapravo ne postoji. Svu vlast je preuzeo Aleksandar Vučić, broj  žena u Vučićevoj Vladi  ne govori ni o kakvoj modernosti.  Radi se o neuspehu Srbije da postane moderna i demokratske zemlja koja  ide ka članstvu u EU.  Taj put je zaleđen, što dokazuje poslednji negativan EU Izveštaj  o (ne)napredovanju Srbije u ovoj godini.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Vrijeme za promjene curi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je nova vlast brzo formirana i da je vukla prave poteze, DPS bi već bio na nekih dvadeset odsto, sa tendencijom daljeg slabljenja. Ovako, u nekoj smo poluanarhiji, DPS se stabilizovao umjesto da se raspe ili raspadne, a policija, sudstvo i tužilaštvo hiberniraju

 

MONITOR: Dok nastaje ovaj intervju čekamo novu Vladu, a još nisu poznata sva imena budućih ministara. Kako vidite proces formiranja Vlade, i političku scenu nakon izbora 30. avgusta?

ŠARKIĆ: Umjesto brze reakcije nove vlasti i brzog formiranja Vlade kako bi se iskoristila ogromna nada građana i demontirao grogirani DPS, pokazalo se da je nova vlast bila više iznenađena i zatečena svojom pobjedom od bivše vlasti. Ozbiljna opozicija, ako je ozbiljna i ako je istinski vjerovala u sebe, imala bi pripremljenih više varijanti u slučaju pobjede na izborima, okvirna imena ministara za sastav Vlade, zacrtan redosljed poteza… Poslije prvog, ad hok, ali veoma ohrabrujućeg dogovora lidera tri pobjedničke koalicije o principima djelovanja nove Vlade, nastupile su unutrašnje opstrukcije i neslaganja u koaliciji koja je osvojila najviše mandata, zatim posredovanje Crkve u političkim pregovorima, odustajanja od proklamovanih principa, niz zbunjujućih, neprimjerenih, duboko teokratskih i kontroverznih mandatarovih izjava, sve otvorenijih i brutalniji napada čelnih ljudi koalicije ZBCG na svog nosioca liste… Formiranje Vlade postalo je nalik trećerazrednoj seriji, a skoro tri mjeseca poslije izbora, evo čekamo da bude formirana, dok se nepovjerenje i razočarenje u novu vlast širi, a one prvobitne nade u sveopšti preporod i demontažu postojećeg sistema je sve manje.

MONITOR: Kako ocjenjujete argumentaciju predsjednika parlamenta za odlaganje sjednice za 2. decembar, na zahtjev bivše vlasti, da se datum ne bi poklopio sa Podgoričkom skupštinom?

ŠARKIĆ: Umjesto novog pristupa i součavanja sa gorućim problemima društva, nastavilo se sa starom praksom nacionalizma, nacionalnih i vjerskih podjela. One su čak veće nego u prethodnom periodu. Nijesam od onih koji bi za to optužili samo staru, već i novu vlast.

Ipak, gaf sa traženjem odlaganja zakazane sjednice zbog preklapanja sa spornim datumom je dio iz arsenala „patriotskih“ igara stare vlasti. Mislim da je predsjednik Skupštine pravilno postupio što je odložio sjednicu, da se novoj opoziciji ne bi davao argument da skreće priču na takve teme, a i zbog potrebe drugačijeg pristupa rješavanju problema i nalaženju kompromisa.

MONITOR: Da li je previše prošlosti trenutno na političkoj sceni, a premalo istinskog suočavanja sa njom?

ŠARKIĆ: Ovdje se uglavnom priča o prošlosti a malo misli na budućnost. Zato smo, pored ostalog, tu đe jesmo. Revidiraju se nepobitne istorijske činjenice, veličaju se kvislinški pokreti a narodnooslobodilački pokret, koji je izazvao istinsko divljenje širom svijeta se nipodoštava, pripisujući mu se nerijetko zločinački i nazadni karakter. Ratne zločince iz posljednih ratova većina u nacionalnim zajednicama i dalje slavi kao svoje heroje. Aktuleni političari su postali glavni istoričari, a pravih, nezavisnih i objektivnih istoričara skoro i da nemamo. Istinskog suočavanje sa prošlošću ne može biti bez nezavisnih institucija, istinski nezavisnih intelektualaca i naučnih radnika, bez vladavine prava i sprovedene lustracije.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da u novoj vladi neće biti manjina, te da se mnoga imena dovode u vezu sa Crkvom?

ŠARKIĆ: Poražavajuće je da predlog ministara za sastav nove Vlade bude jednovjerski i praktično jednonacionalan, bez ijednog predstavnika manjina, čak i nacionalnih Crnogoraca. Uz dominantno crkvenu retoriku mandatara, te predloženih ministara koji su bar polovina u uskoj vezi sa Crkvom, mandatar radi ono što je radila bivša vlast, samo u obrnutom smjeru. Normalno da to izaziva revolt, nepovjerenje, kod mnogih čak i strah od namjera nove Vlade. Nju dio javnosti, i ja među njima, doživlja kao   izvorište antisekularnih, a po nekim izjavama mandatara i vjersko- fundamentalističkih tendencija u društvu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

OBRAD NENEZIĆ, PISAC: Teatar uživo

Objavljeno prije

na

Objavio:

U međučinovima kovida 19 imamo klasičnu brehtovsku začudnost i gimnastiku uma sa novim mandatarom i njegovim egzibicionizmom o sastavljanju četiri ministarstva, koja su neophodna za duhovni progres naroda i države. Da tu skalameriju napišem u romanu ili postavim na sceni, čitaoci ili gledaoci bi mi to pripisali kao konstrukciju, neznanje ili pretjerivanje

 

MONITOR: U romanu „Deset za jednoga“ pisac iz Londona dolazi u Crnu Goru, otkriva skrivene porodične tajne i zamršenu istoriju zemlje svojih predaka. Priča ima dva toka – jedan u sadašnje vrijeme pandemije i drugi u periodu Drugog svjetskog rata. Kako biste vi opisali vaš novi roman?

NENEZIĆ: Tema koju sam obrađivao u romanu Deset za jednog nastala je prije nekoliko godina kada su me iz Kulturnog centra Bar pozvali da radim predstavu sa motivima iz Bara. Zanosio sam se mišlju da insceniram zločin koji se desio u Drugom svjetskom ratu na barskom Belvederu, kada je  surovo strijeljana barska mladež od strane njemačkih okupatora i njihovih saradnika. Međutim, odustao sam od istorijske priče, jer je istorija obično nedovoljna za složenost umjetničkog djela, pa sam sličnoj temi pristupio iz ugla stranca koristeći elemente istorijske fikcije, dnevničkih zapisa, psihološkog romana, ali i detektivske zanatske trikove… Imajući sve nabrojano u obzir, roman Deset za jednog bih označio kao postmoderni roman. Namjerno sam naraciju prepustio strancu koji bolje i objektivnije sagledava Crnu Goru u čeljustima pluralizma. Ovo je priča o antiherojima, kao što su u mojim djelima obično antiheroji noseći likovi. Vjerujem da je modernom čitaocu previše mitomanije, on želi da se osjeti urbanim stanovnikom ove planete.  I suštinski i formalno. Na taj način želi da pristupi i novim i vječnim temama, jer živi digitalno doba.

MONITOR: U romanu se pominju brojna stradanja u Crnoj Gori tokom 20. vijeka. Da li smo se i koliko odmaknuli od te bratoubilačke prošlosti?

NENEZIĆ: Posljednji događaji pokazuju da nijesmo. Sve se više zvecka oružjem. Međutim, znajući da smo u NATO, ta priča mi je teatralna. A teatralnost se ni u pozorištu ne cijeni, osim ako nijeste Pirandelo. Siguran sam da su posljednje podjele, koje su inicirali SPC i Zakon o slobodi vjeroispovijesti, pravoslavno stanovništvo u Crnoj Gori u etničkom i vjerskom smislu razdvojile za sva vremena. Valjda je trebalo da se desi nešto ovako mučno da se ljudi napokon klone od onog višedecenijskog manira da vas ubjeđuju u ono što jeste ili nijeste ili da vas tjeraju i prisvajaju. Jednostavno su svi izabrali svoje strane. A poslije iskrene ili lažne ljubavi preostaje nam suživot, kakav takav, čiji će kvalitet svakako zavisiti od našeg evropskog puta i ulaska u EU.

MONITOR: Iste identitetske nedoumice muče vaše savremene i junake iz prošlosti, tu nema razrješenja?

NENEZIĆ: Naprotiv, ja i moji književni junaci mislimo da nas je rješenje iznenadilo sve. Iako im je bila druga namjera, pomenuti događaji su riješili vjerske, nacionalne i identitetske zavrzlame. To rješenje neće prihvatiti samo oni koji sjede na dvije stolice i kojima odgovara status kvo.  Čovjek i identitet su kao knjiga i naslov. Ne postoji knjiga sa dva naslova. Čak i ako se naslov izgubi u prevodu, to se zove „nesrećni prevod“. A i vremena su se promijenila. Meni kao crnogorskom piscu više nije cijeli „svijet” isto govorno područje i region, već je moj svijet internet. Međutim, kad se kao stvaralac uhvatim u koštac sa nekom temom, ja moram da zaboravim svoj crnogorski identitet, jer on postaje breme ili sljepilo, a likovi u djelu moraju biti izbalansirani da to ne bi ispao pamflet a ne umjetničko djelo. To se najviše osjeća u ovom romanu gdje su glavni likovi Englez, Italijan i Crnogorac islamske vjeroispovijesti, kroz čije karaktere pričam priču o podijeljenoj ondašnjoj i današnjoj Crnoj Gori.  Takođe, ovim romanom potvrđujem da je moje djelo mnogo angažovanije od mene kao intelektualca. Mene ne zanima instant politika, jer sam svim svojim bićem usmjeren na umjetnost. Ali sam informisan. Tek kad u meni zrene svijest o nečemu ili nekome, to pretvaram u angažovano djelo, bez obzira da li se radi o romanu, drami ili filmu, jer savremenost je nophodna i djelu i konzumentu.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAŠKO ĐENOVIĆ, VJERSKI ANALITIČAR: Vučić se može samo nadati „jedinstvu oltara i trona“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rimu su važni odnosi sa pravoslavnim crkvama. Nemojmo da zaboravimo da je upravo Beograd dugo vremena bio „most“ između Vatikana i Moskve

 

MONITOR: SPC je, za samo 20-ak dana ostala bez dva najviša i vjerovatno najuticajnija arhijereja: partijarha Irineja i mitropolita Amfilohija. Hoće li to, i na koji način, ostaviti značajne posljedica na funkcionisanje SPC-a?

ĐENOVIĆ: Iako se možda neki neće složiti sa mnom, ali i Njegova svetost i Visokopreosvećeni mitropolit su bili ljudi. Crkvu vodi Hristos, a patrijarh, arhiepiskopi, mitropoliti i episkopi služe Bogu i narodu.

MONITOR: Kao neformalni predvodnik crnogorske opozicije na izborima, mitropolit Amfilohije je značajno uticao na poraz vladajuće partije. Da li se tu radilo o ličnoj moći mitropolita ili uticaju SPC-a, između ostalog?

ĐENOVIĆ: Mislim da je mitropolit Amfilogije imao harizmu i da su ga vernici slušali. Tu harizmu on nije dobio zbog funkcije već je to dar koji neko ima ili nema. Kao neko ko se bavi verskim pravima i slobodama, meni je bila nezamisliva i pomisao da će vlast pokušati da pomisli ono što je crnogorska vlast uradila – da napravi pravni okvir za konfiskaciju crkvene imovine. Političari moraju da shvate da su prolazni. Partije nastaju i nestaju. Danas su parlamentarne, sutra opozicione. Ali crkva je konstanta. Crkva nisu zidovi već živi ljudi – vernici. Vernici različitih političkih opredeljenja, ali ujedinjeni i sabrani u veri. Znači nije u pitanju bilo čija moć, već bezumlje vlasti koja nije shvatala realnost da Crna Gora 2020. godine nije ona ista CG iz vremena komunizma. Pre godinu dana su pokušali da urade ono što ni komunisti nisu u vrhuncu svoje vlasti.

MONITOR: Mitropolit Amfilohije je, kada je preminuo patrijarh Pavle, važio za jednog od najjačih kandidata za patrijarha. Koliko je uspio kasnije da vodi svoju „politiku“ u Saboru i SPC-u?

ĐENOVIĆ: Mitropolit Amfilohije je formacijski bio čovek broj dva u SPC-u jer je osoba koja je arhijerej Mitropolije crnogorsko-primorske, ujedno i čuvar svešteničkog trona. Mitropolit Amfilohije je bio mjestobljustitelj patrijaršijskog trona jer je u trenutku bolesti i kasnije smrti patrijarha Pavla bio član Svetog arhijerejskog sinoda. Što se favorita za izbor kandidata tiče, ni patrijarh Pavle ni patrijarh Irinej, nisu bili izabrani kao favoriti tako da sva nagađanja i procene ko bi mogao da bude naredni patrijarh ne znače puno. Svaki episkop SPC-a koji je u episkopskom zvanju duže od pet godina, može da bude izabran za patrijarha. Njegova „politika“ se umnogome razlikovala od „politike“ patrijarha Irineja koji se priklonio vlasti. Mitropolit Amfilohije je uvek interese Crkve stavljao na prvo mesto što je često značilo sukob sa vlašću, političarima, policijom…

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo