Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA PUSIĆ, POLITIČARKA, MINISTRICA SPOLJNIH I EVROPSKIH POSLOVA HRVATSKE 2011-2016: Ulazak u EU nije čarobni štapić

Objavljeno prije

na

Političke elite u svakoj državi članici ili pretendentici su te koje moraju znati generirati i mobilizirati političku volju vlastite političke nacije da si priskrbi demokraciju

 

MONITOR: Više puta ste izrazili nezadovoljstvo dostignućima Hrvatske, od njenog ulaska u EU 2013. . Da li to pokazuje da ni ulazak u EU nije čarobni štapić?

PUSIĆ: Ulazak u EU  nije čarobni štapić i najveća je opasnost zamišljati da jeste. EU je živi politički organizam, kao uostalom i države i mijenja se s vremenom i okolnostima. EU 2004., kada je ušla prva grupa Istočno-europskih država, ili 2007. kada su ušle Rumunjska i Bugarska, ili čak i 2013. kada je ušla Hrvatska, je bila vrlo različita od onog što je  danas. To je bilo prije financijske krize, prije vrlo kontroverzne politike štednje koja se pretvorila u sukob južnih i sjevernih članica, prije izbjegličke i migrantske krize, prije rasplamsavanja desnog populizma unutar  Unije … I atmosfera u društvima država članica, kao i u šest zemalja Zapadnog Balkana,  pretendentica na članstvo, se značajno promijenila. Ista je ostala želja velike većine građana Europe, unutar i izvan EU, da žive u liberalnim demokracijama – pristojnim, pravnim državama, s cijelom arhitekturom demokratskih institucija.  EU je jedina međunarodna politička formacija eksplicitno utemeljena na tim principima. Države Zapadnog Balkana, s izuzetkom Albanije, su sve nove i sve bez izuzetka s mršavom, prema nikakvoj, demokratskom kulturom.

Je li Hrvatska mogla postići više u ovih osam godina članstva? Pa naravno! Je li došlo do nazadovanja u demokratskim standardima u usporedbi s onim gdje smo bili 2013? Apsolutno! Ali ne usuđujem se ni pomisliti gdje bismo bili u svakom pogledu da u ovom teškom razdoblju ekonomske i izbjegličke krize, Trumpa, COVID-a, serije bliskoistočnih kriza nismo bili u EU. Bez EU članstva lako smo mogli postati još jedna od kriznih točaka Balkana.

Iskustvo me naučilo da postoje tri ključna elementa koja određuju karakter i uspješnost svake vlasti pa i one EU. To su timing – pravilan izbor trenutka za neki projekt, leadership – kvalitetno i odlučno vodstvo koje ga želi, može i zna sprovesti i fokus – jasna slika, upornost i odlučna koncentracija na cilj koji se želi postići. EU i njezina pravna stečevina su na tom putu pomoć, putokaz, orijentir. Ona niti može niti hoće obaviti posao umjesto nas u našim zemljama. Političke elite u svakoj državi članici ili pretendentici su te koje moraju znati generirati i mobilizirati političku volju vlastite političke nacije da si priskrbi demokraciju. To vam nitko ne može pokloniti!

MONITOR: Ipak smatrate da situacija u Hrvatskoj nije tako loša kao u Mađarskoj, Poljskoj… Da li je problemima doprinijela i „labavost“ Lisabonskog sporazuma iz 2009. godine, koji je rezultat značajnih kompromisa, ali i posebnih, nacionalnih zahtjeva zemalja članica?

PUSIĆ: U Mađarskoj i Poljskoj su na vlasti vođe i stranke koje se protive liberalnoj demokraciji, promoviraju diskriminaciju pojedinih društvenih skupina i uspjeli su uvjeriti svoje birače da je demokracija = pobjeda na izborima. A pobjeđivati na izborima, nakon što se zauzmu mediji, ušutka akademska zajednica, kriminalizira civilno društvo i sl., su vrlo dobro naučili. Imam mnoge primjedbe na hrvatske vlasti, ali do toga još ipak nismo došli i nadam se da nećemo!

No za sve te opasnosti i nedaće koje su snašle EU nije kriv Lisabonski sporazum. Ako išta, on je bar uveo famozno pravilo dvostruke većine u glasanje o nekim temama na Europskom vijeću, izuzevši ih na taj način iz mogućnosti veta svake države članice. No u mnogo političkih tema još uvijek postoji taj ,,Liberum veto” – mogućnost da jedna država članica blokira i drži ucijenjenima sve ostale. Prednost je da svatko zna da ga na kraju drugi ne mogu nadglasati, a nedostatak da je vrlo teško, a često i nemoguće donijeti odluku.

MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, se  nada  da će 1. januara 2023, u Hrvatskoj euro biti zvanična valuta. Šta će to značiti za privredu, a šta za građane/ke Hrvatske?

PUSIĆ: Ako gledamo iskustva zemalja koje su uvele euro, to bi moglo značiti privremeno poskupljenje za građane i olakšanje za privredu. Značajni faktor u hrvatskoj ekonomiji je turizam i euro će svakako olakšati poslovanje u toj grani. Glavne primjedbe se odnose na nemogućnost vođenja samostalne monetarne politike nakon uvođenja eura.  No već je hrvatska privreda visoko euroizirana, tako da se ne očekuju dramatične promjene.

MONITOR: Brisel je pred  države koje pretenduju da postanu članice EU, postavio novu „klaster“ metodologiju. Ona podrazumijeva i više usklađivanja sa politikom, a ne samo sa zakonodavstvom EU. Nekima to izgleda kao „dobro spakovano“ odlaganje prijema ovih zemalja u EU?

PUSIĆ: Timing, leadership i fokus: to donekle nedostaje EU u ovom trenutku, ali postaje tim važnije u državama kandidatkinjama. Jedan dio promjena u metodologiji je rezultat ranijih  iskustava. Funkcioniranje pravne države i pravosuđa je majka svih poglavlja i podloga i pretpostavka svake uspješne transformacije. Ako se tu uspije, harmonizacija u svih ostalih tridesetak poglavlja pasti će na svoje mjesto ili će se moći raditi usput. Usklađivanje s EU politikama pretpostavljalo se i ranije. Za vrijeme naših pregovora bilo je potpuno jasno da se od Hrvatske očekuje da bude usklađena u svojim stavovima s EU politikama. Članstvo WB6 zahtijeva aktivni angažman u stvaranju kritične mase unutar EU i odlučnosti u državama pretendenticama. To je ozbiljan politički posao iza kojeg mora stajati odlučna politička volja.

MONITOR: Pred Nemačkom i Francuskom su važni izbori, ove i sljedeće godine. Koliko su rezultati izbora u ove dvije zemlje važni za politiku EU, „posle Angele Merkel“?

PUSIĆ: Rezultati izbora u Francuskoj i Njemačkoj su od ogromne važnosti za EU, moglo bi se reči odlučujuće. No politika je čudna stvar i vrijeme igra veliku ulogu. Nakon što su svi očekivali da će radikalna desnica Marine Le Pen izvojevati pobjedu na regionalnim izborima u Francuskoj, ona je poražena od konzervativnih Republikanaca. Gotovo je sigurno da će Zeleni biti dio vladajuće koalicije u Njemačkoj nakon izbora. No kako će izgledati ta vladajuće koalicija još nije jasno. Ali mislim da se može reči da bez aktivne, pozitivne uloge Njemačke i Francuske, nema EU.

MONITOR: Kakvi će biti rezultati i efekti nedavnog okupljanja lidera G-7 u Velikoj Britaniji?

PUSIĆ: Izuzetno je važno da su se SAD vratile na međunarodnu scenu i da se obnavlja blisko savezništvo između EU i SAD-a. No nakon iskustva Trumpa, to savezništvo više nikad ne može biti kao prije. Pokazalo se da američki izbori mogu dovesti na vlast nekoga tko će se okrenuti protiv starih saveznika, tko neće biti spreman igrati globalnu američku ulogu na kakvu smo bili navikli i tko može dovesti u pitanje i samu američku demokraciju. Sve to znači da EU, dok obnavlja i gradi svoje blisko savezništvo sa SAD-om, mora graditi i svoju vlastitu, autonomnu ulogu na svjetskoj sceni koja će, ako zatreba, moći ostati i bez uske suradnje sa SAD-om. Što se nas u ovom dijelu Europe tiće, to znači da treba ugrabiti i iskoristiti priliku koju pruža Bidenova administracija. Carpe diem!

Tri komponente geopolitičkog identiteta Hrvatske

MONITOR: Hrvatsku posmatrate kao dio Zapadnog Balkana. Procjenjujete da bi ona trebalo da igra važnu, konstruktivnu ulogu u procesima pristupanja EU šest država koje još nisu njene članice. Kako ocjenjujete dosadašnje domete Hrvatske u toj ulozi?

PUSIĆ: Hrvatska ima tri glavne komponente svog geopolitičkog identiteta: Srednju Europu, Mediteran i Balkan. U svim tim regijama može igrati određenu ulogu, ali jedino na Balkanu može odigrati važnu, veliku ulogu. Osim toga ovdje postoji bliskost jezika, političke povijesti i poznavanja institucionalne kulture. Nesumnjiv je hrvatski interes da ne bude granična zemlja EU, a i interes EU da konsolidira svoj teritorij i integrira ovu bijelu točku okruženu teritorijem Unije. U preuzimanju te svoje moguće značajnije europske uloge u integraciji šest država Zapadnog Balkana, Hrvatska je do sada bila ambivalentna. Deklarativno, ona stalno podržava tu integraciju. No stvarno, ona ju povremeno olakšava i promovira, a povremeno koči, ovisno o tome tko je u Hrvatskoj na vlasti. Tako je, primjerice, 2014. i 2015. Hrvatska pokrenula inicijativu unutar EU za omogućavanje BiH da preda svoj zahtjev za EU članstvo. Tu inicijativu su prihvatile prvo Velika Britanija i Njemačka, a kasnije i sve države članice i to je postala nova politika EU. Temeljem te nove politike BiH je mogla u veljači 2016. predati zahtjev za članstvo u EU. Od onda se nismo mnogo makli s mjesta. Hrvatsko predsjedanje EU 2020. je obilježila corona kriza, kao i francuski veto na početak pregovora s Albanijom i S. Makedonijom, tako da se tu nije mnogo toga dogodilo.

 

BIH se mora razvijati u pravcu građanske države

MONITOR: Ko je ili šta je ključ promjene „na bolje“ u BiH?

PUSIĆ: Jasno je da se BiH razvija i da se mora razvijati prema građanskoj državi. To se neće dogoditi preko noći, kao uostalom niti u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i drugim zemljama regije, ali to je cilj političkog razvoja moderne države. Na tom putu treba štititi kolektivna prava svake etničke skupine i individualna prava svake građanke/građanina. Prava etničkih skupina treba štititi dok se pojedine skupine osjećaju kolektivno ugroženima ili diskriminiranima zbog etničke pripadnosti. Međutim, to ne znači i ne smije značiti zaštitu pojedinih političkih partija i etničkih vođa. U ovom trenutku su i hrvatska i srpska politika prema BiH podređene interesima etničkih vođa Dodika i Čovića i njihovih političkih partija. One ne vode računa niti o interesima Hrvata i Srba u BiH, niti o interesima BiH, niti o interesima Hrvatske ili Srbije. Dejtonski sporazum je bio vrlo važan dokument i korak naprijed, ali nije adekvatna podloga za izgradnju funkcionirajuće države. Rezolucija izglasana pre nekoliko dana u EP je mali ali značajan korak od strane EU da se situacija u BiH pokuša maknuti s mrtve točke na kojoj se, s malim prekidima, nalazi već desetljećima.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MIORAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Stvaraju se preduslovi za raspodjelu nacionalnih resursa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete najavu izmjena Zakona o državnoj imovini ?

VUJOVIĆ: Ne možete pravdati izbjegavanje poštovanja procedura i zaobilaženje zakona time da želite brže donositi odluke. Javne finansije i državna imovina su zaštićene upravo tim procedurama i tim zakonima. To nisu privatne finansije niti privatna imovina da bi sa njom raspolagali na taj način. U privatnom biznisu stvari stoje drugačije, ali u onome što je opšti interes, uz mehanizme kontrole i provjere, a uz podrazumijevanu strategiju djelovanja, što je moguće dužu, vi smanjujete mogućnost greške. Zašto je to važno? Pa svaka greška na tom polju košta mnogo i nekada su potrebne decenije za ispravku. Ujedno, korupcija je tada lakše moguća, jer kada potisnete osigurače koje štite opšte dobro, tada je i rizik od te pojave veći. Procedura i transparentnost se uvode da bi se uz pomoć javnosti državna imovina  zaštitila od bilo kakve mogućnosti njenog umanjenja ili devastiranja.

MONITOR: Aktuelni zakon obavezuje Vladu da traži dozvolu od parlamenta za valorizaciju imovine vrijedne do 150 miliona. Izmjenama bi se ta vrijednost podigla na 300 miliona eura. Šta bi to značilo?

VUJOVIĆ: Razumijem da se desila inflacija, ali ne vidim zašto bi Vlada bježala od toga da se u Skupštini javno pretrese svaka odluka kojom se raspolaže državna imovina, dakle imovina građana. Zar ona ne bi trebala da bude okrenuta ka tome da sa parlamentom podijeli odgovornost u donošenju takvih odluka. Priča da treba brže djelovati ne stoji, jer i parlament može brzo reagovati ako se radi o stvarima koje mogu biti na dobrobit građana u smislu da vi nekoj imovini dajete dodatu vrijednost. Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu.

Dopuštanje ovakve odluke bi u praksi značilo da Vlada ima dodatnu koncentraciju moći na polju ekonomije i fiskalne politike uopšte, da je manje kontrolisana i da uticaj ekstremno krupnog kapitala kroz takve odluke može da poraste do neviđenih proporcija, jer možete tada prodavati ili zalagati državnu imovinu za sve i svašta.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RADE  VELJANOVSKI, POLITIČKI I MEDIJSKI ANALITIČAR, PROFESOR FPN U BEOGRADU U PENZIJI: Najveća opasnost po region bilo bi Vučićevo potpuno okretanje ka Istoku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brisel i Vašington imaju bojazan da napetosti u regionu ne eskaliraju-a oni znaju koliko je u tome Srbija važna, pa im je bitnije da se održi stabilnost nego da se promijeni vlast. Od ovih centara moći se može očekivati diskretno ohrabrivanje opozicije da izvede promjene, ali ne i da oni urade posao umjesto nje

 

 

 

MONITOR:. Jedno vrijeme ste bili aktivni u srpskoj politici. Da li ste  iznenađeni prilično oštrom podjelom u koaliciji Srbija protiv nasilja i kakva bi bila Vaša odluka?

VELJANOVSKI: Nisam iznenađen podelom u koaliciji Srbija protiv nasilja, zapravo je to sasvim logično. Tu koaliciju je okupljalo iskreno odupiranje nasilju i zajednička želja da se promeni vlast, ali to nije dovoljno za političko delovanje. Ne mogu istim putem oni koji su za Evropsku uniju i oni koji su protiv, oni koji smatraju da je u Srebrenici bio genocid i oni koji to negiraju i čak slave zločince iz srpskog naroda, stranke koje se zalažu za stvarne demokratske vrednosti i imaju svest o realnosti kosovskog problema i one koje veličaju mitove prošlosti i traže da se na Kosovu proglasi okupacija. Ja i dok sam bio više u politici nisam imao nikakav uticaj, ali bih se zalagao za jasno profilisanje svake partrije i zajedničko delovanje isključivo po programskim ciljevima.

MONITOR: Na izborima je,  prvi put, učestvovao i „narodni tribun“ Savo Manojlović i osvojio značajan broj glasova. On je, po završetku izbora, pozvao na neku vrstu postizbornog bojkota republičke skupštine i dijela lokalnih parlamenata. Kako ocjenjujete njegov iznenadni ulazak u institucionalizovanu politiku i očigledan pokušaj da bude i tu proaktivan?

VELJANOVSKI: Savo Manojlović je samo još jedan dokaz nezrelosti opozicione scene u Srbiji. Inače, u politiku se i može ući samo institucionalizovano, sve ostalo je amaterizam ili NGO građanski aktivizam, što ima dodirnih tačaka sa politikom, ali nema mnogo izgleda da se poentira. Izlaskom na izbore, a zatim pozivom na bojkot odnosno izlazak iz lokalnih parlamenata, Manojlović je doprineo konfuziji koja je već postojala, a što obeshrabruje birače i dovodi do apatije. Respektabilan broj glasova koje je ova opcija dobila tu i tamo, takođe dokazuje da je građanima potrebno nešto novo, što odavno očekuju, ali čega nema.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

MONITOR:  Kako vidite odnose na relaciji ministar pravde Andrej Milović i premijer Milojko Spajić, te najavu Milovićevog razrešenja?

MAROVIČ: Loša je poruka koju premijer šalje predlogom za razrješenje ministra pravde nekoliko dana nakon što su usvojeni zakoni potrebni za IBAR, a koje je pripremilo  Ministarstvo pravde na čijem čelu je Milović. Iako je taj predlog očigledan rezultat političkih razmimoilaženja, trebalo je da se desi kada je Milović isključen iz PES-a, a ne sada kada bi premijer trebalo da bude zahvalan zbog ostvarenih rezultata. Isto tako, nejasan je i potez Milovića kojim on umjesto da podnese ostavku ako se ne slaže sa politikom premijera i Vlade, upućuje na svoje razrješenje. U oba slučaja je riječ o neodgovornim potezima nekoliko sedmica prije očekivanog dobijanja IBAR-a, čime pada u vodu priča da je IBAR iznad svega. Iako je, kao što sam već rekla, EK dala zeleno svjetlo za IBAR, ovakav razvoj događaja pokazuje da IBAR, ipak, nije iznad političkih razmirica i partijskih interesa. Sve češće turbulencije u PES-u, ali i između koalicionih partnera, nisu ohrabrujuće za političku situaciju u zemlji koja mora biti stabilna da bismo se mogli posvetiti reformama.

MONITOR:  Kako komentarišete odluku Vlade da zbog prihvaćenog amandmana u Skupštini, Milović ne prisustvuje sjednici parlamenta, odnosno Spajićevo obavezujuće uputstvo ministrima da o svakom amandmanskom djelovanju na IBAR zakone moraju obavijestiti najprije Vladu?

MAROVIĆ: Logično objašnjenje za „uputstvo“ da Vlada mora da da zeleno svjetlo za amandmane na IBAR zakone je to da je ona u komunikaciji sa Evropskom komisijom i da se nije željelo rizikovati s eventualnim odstupanjima. Međutim, ministar pravde predstavlja Vladu, zakoni su iz njegove nadležnosti i ne vidim šta je moglo da pođe „po zlu“ i zašto je Vlada morala da ga povlači „navrat- nanos“ iz Skupštine. Ukratko, na ovom primjeru smo konkretno vidjeli paradoks da Vlada ne vjeruje svom ministru i da ne vrednuje njegov rad.

MONITOR: Predsjednik države Jakov Milatović odbio je da potpiše dva IBAR zakona. Može li to uticati na proces dobijanja IBAR-a?

MAROVIĆ:Evropska komisija je dala pozitivnu procjenu ispunjenosti mjerila i prije nego što su svi potrebni zakoni za IBAR bili usvojeni u Skupštini. Smatram da se niko na političkom nivou u EU neće baviti formalnim stvarima, posebno što, iako su primjedbe Predsjednika opravdane, zakoni nakon drugog glasanja moraju biti potpisani.

MONITOR: Kako vidite konstataciju premijera o “koordinisanoj opstrukciji Andreja Milovića i Jakova Milatovića” evropskog puta CG?

MAROVIĆ: PES je u više navrata, otkad je u situaciji da vodi proces evropske integracije Crne Gore, stavljao do znanja da svi koji su protiv njih su protiv našeg evropskog puta, pa, čak, kao što je to često slučaj, kad taj neko štiti zakon. U stvari je riječ o čuvanju pozicije i političkim sukobljavanjima.

MONITOR: Kako komentarišete prisustvo predsjednika Parlamenta Andrije Mandića na Svesrpskom saboru u Beogradu?

MAROVIĆ: Andrija Mandić je bio na „saboru Srbije i Srpske“ . Nije mu tamo bilo mjesto kao predstavniku Crne Gore i samim tim to nije ni mogao biti, već ili kao običan posmatrač, što je nedopustivo budući da je predsjednik Skupštine Crne Gore, ili, što je izvjesnije, dužnik višegodišnjeg političkog saveznika i ideološkog vođe Aleksandra Vučića. Takva pozicija bi bila kompromitujuća i ponižavajuća za svakoga, osim za Andriju Mandića, koji tako ne poštuje sopstvenu državu i omalovažava jednu od najviših funkcija u njoj.

MONITOR: U otvorenom pismu premijeru, kritikovali ste njegov stav da “IBAR nije postojao prije PES-a”, kako ste kazali, ali i ocijenili da nam sa ovom parlamentarnom većinom IBAR ništa neće značiti?

MAROVIĆ: I prije i poslije političkih promjena u državi, svi koji su na bilo koji način učestvovali u procesu su se zalagali za određene olakšice, promjenu politike uslovljavanja i ispunjavanje mjerila po prioritetima, intenzivniji monitoring Evropske komisije… Premijer, reakcijom da niko prije 44. Vlade nije pominjao IBAR, kao da je želio da izbriše sve prethodne napore, umjesto da sopstveni uspjeh učini još većim isticanjem da se do njega došlo zajedničkim trudom i radom.

Crna Gora treba da uđe u EU kao građanska država u kojoj se jednako garantuju prava svima i teško mi je zamisliti da se to može desiti uz većinu u čijem su sastavu oni koji negiraju crnogorsku naciju i ne priznaju državu koju treba da predstavljaju u institucijama Unije. To je paradoks i utoliko je i čudna pozicija EU, koja se i sama suočava sa jačanjem desničarskih partija i populista, i koja godinama nije blagonaklono gledala na takvu koaliciju u Crnoj Gori, a sada je zove „evropskom“.

MONITOR:  Kako vidite ovdašnje reakcije na glas Vlade za usvajanje Rezolucije UN o Srebrenici, te Rezoluciju o Jasenovcu koja je u parlamentu?

MAROVIĆ: Reakcije su različite i bespotrebno ispolitizovane i one su skrenule pažnju sa suštine: ovdje se ne radi o većem ili manjem značaju rezolucija, ovdje je riječ o tome da je Rezolucija o Srebrenici bila na dnevnom redu GS UN-a, da smo se kao članica morali izjasniti, a da je naš stav o tom pitanju odavno utvrđen, zasnovan na presudama međunarodnih sudova i civilizacijskoj obavezi. Ponoviću: najmanje što možemo da učinimo za žrtve genocida u Srebrenici je da ih se sjetimo 11. jula, a Rezolucija je važna i zbog toga što se sam genocid u javnosti često negira. Rezolucija o Jasenovcu koja bi bila usvojena u Skupštini Crne Gore ne bi suštinski ništa promijenila, jer se 22. april već obilježava kao dan proboja zarobljenih iz jasenovačkog logora i komemoraciji svake godine prisustvuje državni vrh Hrvatske, a, takođe, u javnosti niko nikada ne negira Jasenovac. Rezolucijom o Jasenovcu možemo pogoršati odnose sa Hrvatskom koja je dobar susjed i pruža nam podršku na svim poljima u procesu demokratizacije, a pogrešan je i motiv usvajanja Rezolucije da bi određena politička grupacija ostala na vlasti i to je nepoštovanje samih žrtava.

MONITOR: Šta nas čeka poslije IBAR-a?

MAROVIĆ: Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti, a samim tim što i ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima. Najzahtjevniji će, opet, biti rad na vladavini prava, odnosno jačanju institucija, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, neselektivnoj primjeni zakona u svim oblastima. Pregovori u poglavljima 23 i 24 će ubuduće biti usmjereni na ispunjavanje završnih mjerila, a koje ćemo dobiti u Zajedničkoj poziciji. Od presudne je važnosti da napravimo jasnu mapu puta, prioritete po godinama u trogodišnjem periodu, te da oko tih prioriteta gradimo konsenzus.

Glasanje za IBAR zakone je pokazalo da, iako vlast ne radi na toj sponi sa opozicijom, prvi put smo imali jasnu poruku opozicije da ne želi da blokira EU put. Da li je to bilo zbog „signala“ iz EU da ćemo IBAR dobiti bez obzira na sve, pa niko nije htio da političkim protivnicima pruži priliku da u njih upiru prstom, ili je rezultat, konačnog shvatanja da je EU cilj svih nas i da svi moramo učestvovati u njegovom ostvarivanju, ostaje da se vidi, ali je jasan putokaz u kom pravcu se mora ići.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo