Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA PUSIĆ, POLITIČARKA, MINISTRICA SPOLJNIH I EVROPSKIH POSLOVA HRVATSKE 2011-2016: Ulazak u EU nije čarobni štapić

Objavljeno prije

na

Političke elite u svakoj državi članici ili pretendentici su te koje moraju znati generirati i mobilizirati političku volju vlastite političke nacije da si priskrbi demokraciju

 

MONITOR: Više puta ste izrazili nezadovoljstvo dostignućima Hrvatske, od njenog ulaska u EU 2013. . Da li to pokazuje da ni ulazak u EU nije čarobni štapić?

PUSIĆ: Ulazak u EU  nije čarobni štapić i najveća je opasnost zamišljati da jeste. EU je živi politički organizam, kao uostalom i države i mijenja se s vremenom i okolnostima. EU 2004., kada je ušla prva grupa Istočno-europskih država, ili 2007. kada su ušle Rumunjska i Bugarska, ili čak i 2013. kada je ušla Hrvatska, je bila vrlo različita od onog što je  danas. To je bilo prije financijske krize, prije vrlo kontroverzne politike štednje koja se pretvorila u sukob južnih i sjevernih članica, prije izbjegličke i migrantske krize, prije rasplamsavanja desnog populizma unutar  Unije … I atmosfera u društvima država članica, kao i u šest zemalja Zapadnog Balkana,  pretendentica na članstvo, se značajno promijenila. Ista je ostala želja velike većine građana Europe, unutar i izvan EU, da žive u liberalnim demokracijama – pristojnim, pravnim državama, s cijelom arhitekturom demokratskih institucija.  EU je jedina međunarodna politička formacija eksplicitno utemeljena na tim principima. Države Zapadnog Balkana, s izuzetkom Albanije, su sve nove i sve bez izuzetka s mršavom, prema nikakvoj, demokratskom kulturom.

Je li Hrvatska mogla postići više u ovih osam godina članstva? Pa naravno! Je li došlo do nazadovanja u demokratskim standardima u usporedbi s onim gdje smo bili 2013? Apsolutno! Ali ne usuđujem se ni pomisliti gdje bismo bili u svakom pogledu da u ovom teškom razdoblju ekonomske i izbjegličke krize, Trumpa, COVID-a, serije bliskoistočnih kriza nismo bili u EU. Bez EU članstva lako smo mogli postati još jedna od kriznih točaka Balkana.

Iskustvo me naučilo da postoje tri ključna elementa koja određuju karakter i uspješnost svake vlasti pa i one EU. To su timing – pravilan izbor trenutka za neki projekt, leadership – kvalitetno i odlučno vodstvo koje ga želi, može i zna sprovesti i fokus – jasna slika, upornost i odlučna koncentracija na cilj koji se želi postići. EU i njezina pravna stečevina su na tom putu pomoć, putokaz, orijentir. Ona niti može niti hoće obaviti posao umjesto nas u našim zemljama. Političke elite u svakoj državi članici ili pretendentici su te koje moraju znati generirati i mobilizirati političku volju vlastite političke nacije da si priskrbi demokraciju. To vam nitko ne može pokloniti!

MONITOR: Ipak smatrate da situacija u Hrvatskoj nije tako loša kao u Mađarskoj, Poljskoj… Da li je problemima doprinijela i „labavost“ Lisabonskog sporazuma iz 2009. godine, koji je rezultat značajnih kompromisa, ali i posebnih, nacionalnih zahtjeva zemalja članica?

PUSIĆ: U Mađarskoj i Poljskoj su na vlasti vođe i stranke koje se protive liberalnoj demokraciji, promoviraju diskriminaciju pojedinih društvenih skupina i uspjeli su uvjeriti svoje birače da je demokracija = pobjeda na izborima. A pobjeđivati na izborima, nakon što se zauzmu mediji, ušutka akademska zajednica, kriminalizira civilno društvo i sl., su vrlo dobro naučili. Imam mnoge primjedbe na hrvatske vlasti, ali do toga još ipak nismo došli i nadam se da nećemo!

No za sve te opasnosti i nedaće koje su snašle EU nije kriv Lisabonski sporazum. Ako išta, on je bar uveo famozno pravilo dvostruke većine u glasanje o nekim temama na Europskom vijeću, izuzevši ih na taj način iz mogućnosti veta svake države članice. No u mnogo političkih tema još uvijek postoji taj ,,Liberum veto” – mogućnost da jedna država članica blokira i drži ucijenjenima sve ostale. Prednost je da svatko zna da ga na kraju drugi ne mogu nadglasati, a nedostatak da je vrlo teško, a često i nemoguće donijeti odluku.

MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, se  nada  da će 1. januara 2023, u Hrvatskoj euro biti zvanična valuta. Šta će to značiti za privredu, a šta za građane/ke Hrvatske?

PUSIĆ: Ako gledamo iskustva zemalja koje su uvele euro, to bi moglo značiti privremeno poskupljenje za građane i olakšanje za privredu. Značajni faktor u hrvatskoj ekonomiji je turizam i euro će svakako olakšati poslovanje u toj grani. Glavne primjedbe se odnose na nemogućnost vođenja samostalne monetarne politike nakon uvođenja eura.  No već je hrvatska privreda visoko euroizirana, tako da se ne očekuju dramatične promjene.

MONITOR: Brisel je pred  države koje pretenduju da postanu članice EU, postavio novu „klaster“ metodologiju. Ona podrazumijeva i više usklađivanja sa politikom, a ne samo sa zakonodavstvom EU. Nekima to izgleda kao „dobro spakovano“ odlaganje prijema ovih zemalja u EU?

PUSIĆ: Timing, leadership i fokus: to donekle nedostaje EU u ovom trenutku, ali postaje tim važnije u državama kandidatkinjama. Jedan dio promjena u metodologiji je rezultat ranijih  iskustava. Funkcioniranje pravne države i pravosuđa je majka svih poglavlja i podloga i pretpostavka svake uspješne transformacije. Ako se tu uspije, harmonizacija u svih ostalih tridesetak poglavlja pasti će na svoje mjesto ili će se moći raditi usput. Usklađivanje s EU politikama pretpostavljalo se i ranije. Za vrijeme naših pregovora bilo je potpuno jasno da se od Hrvatske očekuje da bude usklađena u svojim stavovima s EU politikama. Članstvo WB6 zahtijeva aktivni angažman u stvaranju kritične mase unutar EU i odlučnosti u državama pretendenticama. To je ozbiljan politički posao iza kojeg mora stajati odlučna politička volja.

MONITOR: Pred Nemačkom i Francuskom su važni izbori, ove i sljedeće godine. Koliko su rezultati izbora u ove dvije zemlje važni za politiku EU, „posle Angele Merkel“?

PUSIĆ: Rezultati izbora u Francuskoj i Njemačkoj su od ogromne važnosti za EU, moglo bi se reči odlučujuće. No politika je čudna stvar i vrijeme igra veliku ulogu. Nakon što su svi očekivali da će radikalna desnica Marine Le Pen izvojevati pobjedu na regionalnim izborima u Francuskoj, ona je poražena od konzervativnih Republikanaca. Gotovo je sigurno da će Zeleni biti dio vladajuće koalicije u Njemačkoj nakon izbora. No kako će izgledati ta vladajuće koalicija još nije jasno. Ali mislim da se može reči da bez aktivne, pozitivne uloge Njemačke i Francuske, nema EU.

MONITOR: Kakvi će biti rezultati i efekti nedavnog okupljanja lidera G-7 u Velikoj Britaniji?

PUSIĆ: Izuzetno je važno da su se SAD vratile na međunarodnu scenu i da se obnavlja blisko savezništvo između EU i SAD-a. No nakon iskustva Trumpa, to savezništvo više nikad ne može biti kao prije. Pokazalo se da američki izbori mogu dovesti na vlast nekoga tko će se okrenuti protiv starih saveznika, tko neće biti spreman igrati globalnu američku ulogu na kakvu smo bili navikli i tko može dovesti u pitanje i samu američku demokraciju. Sve to znači da EU, dok obnavlja i gradi svoje blisko savezništvo sa SAD-om, mora graditi i svoju vlastitu, autonomnu ulogu na svjetskoj sceni koja će, ako zatreba, moći ostati i bez uske suradnje sa SAD-om. Što se nas u ovom dijelu Europe tiće, to znači da treba ugrabiti i iskoristiti priliku koju pruža Bidenova administracija. Carpe diem!

Tri komponente geopolitičkog identiteta Hrvatske

MONITOR: Hrvatsku posmatrate kao dio Zapadnog Balkana. Procjenjujete da bi ona trebalo da igra važnu, konstruktivnu ulogu u procesima pristupanja EU šest država koje još nisu njene članice. Kako ocjenjujete dosadašnje domete Hrvatske u toj ulozi?

PUSIĆ: Hrvatska ima tri glavne komponente svog geopolitičkog identiteta: Srednju Europu, Mediteran i Balkan. U svim tim regijama može igrati određenu ulogu, ali jedino na Balkanu može odigrati važnu, veliku ulogu. Osim toga ovdje postoji bliskost jezika, političke povijesti i poznavanja institucionalne kulture. Nesumnjiv je hrvatski interes da ne bude granična zemlja EU, a i interes EU da konsolidira svoj teritorij i integrira ovu bijelu točku okruženu teritorijem Unije. U preuzimanju te svoje moguće značajnije europske uloge u integraciji šest država Zapadnog Balkana, Hrvatska je do sada bila ambivalentna. Deklarativno, ona stalno podržava tu integraciju. No stvarno, ona ju povremeno olakšava i promovira, a povremeno koči, ovisno o tome tko je u Hrvatskoj na vlasti. Tako je, primjerice, 2014. i 2015. Hrvatska pokrenula inicijativu unutar EU za omogućavanje BiH da preda svoj zahtjev za EU članstvo. Tu inicijativu su prihvatile prvo Velika Britanija i Njemačka, a kasnije i sve države članice i to je postala nova politika EU. Temeljem te nove politike BiH je mogla u veljači 2016. predati zahtjev za članstvo u EU. Od onda se nismo mnogo makli s mjesta. Hrvatsko predsjedanje EU 2020. je obilježila corona kriza, kao i francuski veto na početak pregovora s Albanijom i S. Makedonijom, tako da se tu nije mnogo toga dogodilo.

 

BIH se mora razvijati u pravcu građanske države

MONITOR: Ko je ili šta je ključ promjene „na bolje“ u BiH?

PUSIĆ: Jasno je da se BiH razvija i da se mora razvijati prema građanskoj državi. To se neće dogoditi preko noći, kao uostalom niti u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i drugim zemljama regije, ali to je cilj političkog razvoja moderne države. Na tom putu treba štititi kolektivna prava svake etničke skupine i individualna prava svake građanke/građanina. Prava etničkih skupina treba štititi dok se pojedine skupine osjećaju kolektivno ugroženima ili diskriminiranima zbog etničke pripadnosti. Međutim, to ne znači i ne smije značiti zaštitu pojedinih političkih partija i etničkih vođa. U ovom trenutku su i hrvatska i srpska politika prema BiH podređene interesima etničkih vođa Dodika i Čovića i njihovih političkih partija. One ne vode računa niti o interesima Hrvata i Srba u BiH, niti o interesima BiH, niti o interesima Hrvatske ili Srbije. Dejtonski sporazum je bio vrlo važan dokument i korak naprijed, ali nije adekvatna podloga za izgradnju funkcionirajuće države. Rezolucija izglasana pre nekoliko dana u EP je mali ali značajan korak od strane EU da se situacija u BiH pokuša maknuti s mrtve točke na kojoj se, s malim prekidima, nalazi već desetljećima.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Čekanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS se konsolidovao, ponovo preuzima kontrolu nad resursima  države. Istovremeno, mislim da je konačno jasno da oni nikad više neće imati snagu kao prije avgusta 2020. DPS neće doživjeti sudbinu SPS-a nakon 5. oktobra ali neće nikad više biti crnogorski autokrata preko Mila Đukanovića. Cijena je vjerovatno to što nećemo doživjeti pravdu, što će u najboljem slučaju funkcioneri te partije odgovarati za samo mali broj afera putem kojih su se bogatili na račun građana

 

MONITOR:  Ove sedmice premijer Dritan Abazović u posjeti je Beogradu. Posjeta se predstavlja kao pokušaj normalizacije odnosa između dvije zemlje. Da li se normalizacija postiže posjetama ili adekvatnim politikama?

ĐUKIĆ: Opravdano je sumnjati u mnoge stvari kada se radi o premijeru Abazoviću ali ne i u to da želi najbolje odnose sa svim državama regiona. Nakon decenija vlasti koja je nedostatak spoljne suverenosti kompenzovala svađanjem sa ,,komšijama” dobro je da na vlasti imamo nekoga ko želi bolje odnose. Normalizacija se naravno ne postiže posjetama i fotografisanjem, ali su međusobni kontakti na vrhu neophodni da bi došlo do donošenja zakona i uredbi koje mogu da olakšaju život običnim građanima – jedinstveni granični prelazi (kao što imamo sa Albanijom i BiH), zajednički poslovni projekti, međusobna ulaganja, otvoren platni promet, to su samo neka od potencijalnih rješenja koja bi građanima značajno pojednostavila mnoge stvari u poslovanju, komunikaciji sa rodbinom i prijateljima i slično. Nadamo se da oni u Vladi koji se, iz njima poznatih razloga, protive normalizaciji odnosa neće biti u prilici da dobra rješenja opstruiraju.

MONITOR: Kao jedna od tema pominje se i potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om. Mislite li da je način na koji se do sada govori i rješava taj problem adekvatan?

ĐUKIĆ: Dobar potez Vlade je objavljivanje radne verzije Temeljnog ugovora sa SPC-om. Koliko se može vidjeti njegove odredbe su veoma slične, pa čak i identične kao one u ugovoru sa Islamskom zajednicom i Konkordatom sa Vatikanom. Nesumnjivo je da ovo pitanje treba rješavati, predugo se o njemu priča i previše zaokuplja pažnju javnosti. Naravno da određene strukture, bilo iz istinskih nacionalističkih poriva, bilo iz svijesti da na nacionalizmu mogu profitirati, žele da održe ovo pitanje još mnogo godina u žiži javnosti. Zato se i odmah krenulo sa pričom o ,,izdaji” i o apstraktnim i nikad definisanim interesima ,,građanske Crne Gore”. Neophodno je da iz javnog diskursa ,,istjeramo” tu zapaljivu retoriku forsirane mržnje, vidjeti da li postoje suštinski problemi u pogledu slobode vjeroispovijesti i načela sekularizma i ovo pitanje završiti što prije.

MONTIOR: Koliko se aktuelne vlasti bave suštinskim pitanjima kvaliteta života građana, a koliko temama koje samo pojačavaju polarizaciju u društvu?

ĐUKIĆ: Mislim da ova vlast pokušava dvojako da djeluje. Neki potezi su nesumnjivo povučeni kako bi se spriječio udar na standard građana (kao što je smanjivanje akciza i ograničavanje marže) ali su to za sad prinudne i kratkoročne mjere. Iako je rano za neke dalekosežne poteze, trenutno ih ne vidimo ni u naznakama. Što se tema koje polarizuju tiče, očita je namjera Pokreta URA da neke od njih što prije riješi i stavi ad acta. To je korisno za društvo ali i njih kao partiju, jer nestankom ovih tema smanjuju manevarski prostor partijama starog režima na čije biračko tijelo plediraju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, KNJIŽEVNI KRITIČAR I ENCIKLOPEDISTA IZ ZAGREBA: Dolazi teška evropska zima 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojim se da idemo prema bipolarnom svijetu u kojemu su na jednoj strani Kina i Rusija, na drugoj Amerika i NATO. Zapad je možda nadmoćniji kad su posrijedi avioni, tenkovi, brodovi, ali druga strana je razvila hipersonične projektile kojima Zapad ne može u ovom trenutku parirati. Da nema u rukama taj argument, siguran sam kako se Putin ne bi upustio u ovako neprikriven, otvoren sukob

 

MONITOR: Objavljena je Vaša autobiografija „O drugima, o sebi“. Zašto je važno da se osvrnemo na svoj „lik i djelo“?

VISKOVIĆ: Autobiografski diskurs u ovom trenutku dominantan je trend u svjetskoj književnosti; podsjetio bih samo na planetarni uspjeh norveškog pisca Karla Ove Knausgarda i njegovih šest autobiografskih romana objedinjenih pod naslovom „Moja borba“. Skoro cijelo „žensko pismo“ temelji se na ispovijedanju autobiografskoga iskustva.

Pa i klasici novoštokavskog jezika Danilo Kiš i Mirko Kovač puno su pisali o autobiografskom dokumentarizmu vlastite proze.

Ma, zapravo su vrlo rijetki oni pisci koji zaobilaze vlastito životno iskustvo i pišu isključivo o izmišljenim svjetovima.

A ja sam se odlučio za naslov „O drugima, o sebi“ zato što sam knjigu pisao kao niz zapisa o poznatim i bliskim ljudima, o tome kako su se oni upletali u moj život, kako sam ja prisutan u njihovima. Mislim da zapravo uopće ne postojimo kao nekakve potpuno inokosne jedinke, nas definiraju prije svega relacije s drugima: kako se mi odražavamo u njihovim životima, oni u našima.

MONITOR: Prema dostupnoj on-line evidenciji Nobelovog komiteta, Krleža je godinama bio kandidat državnih institucija i udruženja u Jugoslaviji, a Andrić „stranaca“. Da li su predlagači možda zasmetali Krležinoj šansi za Nobela i koliko i da li vanknjiževni faktori igraju ulogu pri odlučivanju Nobelovog komiteta?

VISKOVIĆ: Ne bih mistificirao ulogu predlagatelja; svake godine Nobelovu komitetu pristignu na stotine prijedloga za Nobelovu nagradu. Nužan preduvjet  da bi netko postao izgledan kandidat za Nobela jest da je preveden na velike svjetske jezike te na one skandinavske. I Krleža i Andrić ispunjavali su početkom 60-ih te preduvjete. Neki tvrde da Krleža nije prošao jer je bio ljevičar. Glupost, jer i Andrić je bio u Partiji, nije bio nikakav disident, a  akademici koji odlučuju o nagradi nisu se ni onda ni danas klonili izbora ljevičara, pa čak i deklariranih komunista. Mislim da je prevladalo to što je Andrić balkanskiji pisac, ali pisac koji je partikularno lokalno iskustvo svojim pripovjedačkim talentom izdigao na univerzalnu razinu. Uostalom, njegovim izborom akademici nisu pogriješili, iako ne bi pogriješili ni da su izabrali i Krležu.

MONITOR: Došlo je do velikog sukoba Zapada i Rusije, nakon njene vojne agresije na Ukrajinu. Kako Vama izgleda odgovor Brisela, ali i Londona i Vašingtona na rat u Ukrajini?

VISKOVIĆ: Putin jest napadom na Ukrajinu počinio flagrantnu povredu međunarodnog prava. To, gledajući pravno, a čak i moralno. Gledajući, pak, pragmatično, on je počinio isto ono što je Amerika godinama činila u  Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, gdje je ili izravno intervenirala ili poticala pobunjeničke snage da promijene legitimnu vlast. To je sve Amerika počinila pretendirajući na položaj globalne velesile, zadnjih tridesetak godina jedine imperijalne sile.

Sad se suočavamo sa situacijom da Putinova Rusija čini to na što je dosad pravo polagala isključivo Amerika. Traži da je se prizna kao globalnu vojnu i političku silu. Zapad to energično odbija te se rat u Ukrajini pretvara u tzv. proksi rat, gdje zapravo Rusija ratuje protiv ujedinjenog Zapada.

Mislim da je unekoliko ova situacija usporedljiva s Kubanskom krizom s početka šezdesetih. Amerika tada nije dopustila instaliranje ruskih projektila na Kubi, u svojoj neposrednoj blizini. Rusija sada ne dopušta prodor NATO-a u svoju neposrednu blizinu.

U svemu tome užasno mi je žao ukrajinskog naroda koji je izložen strašnim patnjama. Ali osim Putina kao nesumnjivog krivca, ja krivca vidim i u SAD-u i Velikoj Britaniji koje su minirale Sporazume iz Minska. Ukrajina se ipak mora suočiti s činjenicom da u njoj živi 17 posto Rusa, još i tridesetak posto  rusofonog stanovništva; ne može se ta stvarnost mijenjati spaljivanjem, ubijanjem i izgonom protivnika radikalno čistog ukrajinskog identiteta, koji se očituje prije svega u svojoj protivruskosti. Bio je nužan kompromis, a nije bilo volje za njega.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nijednoj partiji nije stalo do stručnjaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja

 

MONITOR: Politika se opet svodi na priču o „partijskim dubinama“, odnosno partijskoj preraspodjeli državnih pozicija. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Nažalost, još  ne postoji makar jedan subjekat na našoj poltičkoj sceni koji je spreman da slijedi javno proklamovane principe u svom djelovanju i suprostavi se partijskom zapošljavanju. Sve poltičke partije koje participiraju u Skupštini su svoj politički rejting i podršku građana vezali dominantno za broj zaposlenih „po dubini“. U upravne odbore javnih preduzeća i  ustanova se imenuju članovi partija koje imaju često nedogovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo. Vlada povjerava upravljanje državnim resursima licima koja su često nekvalifikovana za posao koji obavljaju. Posljedica takve politike je da takvi upravni odbori biraju za funkcije izvršnih direktora ponovo partijske činovnike, po unaprijed dogovorenim kvotama podijeljenim među partijama. Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera   iz SDP-a i BS-a. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja. Da bi se institucije profesionalizovale i počele izgrađivati upravo je potreban diskontinuitet sa lošom tridestogodišnjom praksom a ne njen nastavak. Nažalost, ni predsjednik Vlade a ni potpredsjednici iz SNP-a, SDP-a i BS-a nisu predložili drugačija rješenja od dosadašnje prakse. Očekivao sam da će makar neko od lidera partija koje participiraju u manjinskoj vladi predložiti da se polovina članova upravnih odbora bira putem javnog konkursa i tako stvori mogućnost da se u oporavak našeg društva uključi ljudski potencijal koji je smješten u prostoru van političkih stranaka. Razumljivo je da jedan dio pozicija pokrivaju partijski kadrovi kako bi se mogla sprovoditi politika Vlade ali nije dobro da se ne omogući ljudima koji imaju profesionalno iskustvo i integritet, da pomognu oporavak i suštinsku izgradnju institucija.

Tužna je istina da nijednoj partiji nije stalo do mišljenja onog dijela Crne Gore koji ne očekuje partisjko zaposlenje, koji je progresivan i koji zapravo jedini može dati podršku suštinskim promjenama. Vjerujem da će morati da dođe do novih promjena vlasti u skorijem periodu ali i do formiranja novih političkih subjekata kako bi se konačno stvorio zdravi politički centar od ljudi sa integritetom, koji sebe ne vide u politici do kraja  života, koji su profesionalno ostvareni i jednostavno rečeno-normalni.  Takvi su danas ubjedljva manjina u političkim partijama. Najgori dio crnogoskog društva su političke partije. Naravno, nisu sve jednako loše i jednako odgovorne za stanje u kojem se društvo nalazi. Da su partije bolje nego što jesu ne bi nam država bila u ovakvom stanju. Doskorašnja opozicija je godinama bila nefunkcionalna a najveći subjekti posvađani oko borbe za koji glas više. Slično ponašanje je nastavljeno i nakon promjene vlasti. Da bi nam bilo bolje, partije, kao subjekti koji imaju najveću moć da utiču na razvoj društva, moraju biti demokratičnije, spremne da se mijenjaju i spremne da u svoje upravljačke strukture uključe nove ljude iz svih segmenata društva. Zato se radujem kada se u partijama pojave nova lica koja imaju profesionano iskustvo i prepoznatljivost. Lideri političkih partija bi morali da budu svjesni problema i pomognu da se u njihovim redovima dese promjene. To može makar dijelom da se desi ukoliko se usaglase da promijene što prije izbormi sistem i omoguće građanima da glasaju direktno za sveje predstavnike (otvorene liste).

MONITOR: Mediji pišu i o desantu Demokratske partije socijalista na neke od važnih pozicija po dubini. Tu je i parlamentarna kontrola izvršne vlasti od strane iste partije. Koliko joj to daje moć, i šta to znači za ovo društvo?

ĐUROVIĆ: DPS pokušava da zadrži svoje biračko tijelo zapošljavanjem po dubini. Ipak, crnogorska dubina ima neko dno, postoji krajnja tačka u kojoj više neće biti mjesta u institucijama za sve partijske DPS kadrove. DPS neće moći da ponovo vrati sve one koji su ostali bez posla  nakon 30. avgusta 2020. Ta spoznaja proizvodi nervozu kod značajnog dijela bivših funkcionera DPS-a. Svakako, DPS kadrovi neće, na sreću, imati odlučujuću ulogu u upravljanju javnim preduzećima i ustanovama. Što se tiče Skupštine i kontrole DPS-a, mislim da je ta njihova uloga precijenjena. Siguran sam da DPS neće rušiti Vladu zbog bilo kog razloga jer njima izbori na bilo kom nivou ne odgovaraju. Znaju da će izgubiti vlast u Podgorici i drugim opštinama, a znaju i da će njihova snaga oslabiti nakon sljedećih parlamentanih izbora. DPS je svakim danom sve slabiji koliko se god upinjali njihov predsjednik i funkcioneri da objasne  svom biračkom tijelu kako je sve u redu. DPS odlaže stranačke izbore za predsjednika partije ali se ne može dovijeka odlagati ono što mora da se desi. Ako Milo Đukanović  ostane na čelu te partije ona je osuđena na propast jer niko sa Đukanovićem neće praviti koaliciju nakon sljedećih izbora. Sa druge strane je tužno da među 150.000 članova te partije nema jednoga dovoljno hrabrog da javno kaže Đukanoviću da treba da ode.

Da sam na mjestu predsjednika Vlade zaustavio bih sva zapošljavanja i popunjavanja upravnih odbora dok se u Skupštini ne izglasa novi saziv Sudskog savjeta, izaberu sudije Ustavnog suda,  imenuje vrhovni državni tužilac. To je strateški cilj države i on treba da bude ostvaren prioritetno a zapošljavanja mogu da sačekaju. Vjerujem da bi želja najvećeg broja partija  da zaposle što više svojih kadrova podstakla dogovore u Skupštini i ubrzala ispunjenje ključnog razloga zbog kojeg je formirana manjinska Vlada a koji treba da nas približi EU.

MONITOR: Mnoge stvari od kojih se živi čekaju da dođu na red. Novac za poljoprivrednike iz evropskih fondova još čeka da bude iskorišćen. Čekamo podzakonska akta koja će parovima omogućiti liječenje steriliteta o državnom trošku, i slično. Koliko su ova i prethodne vlade u službi građana?

ĐUROVIĆ: Potrebe i očekivanja građana su veliki. Pojedini procesi mogu sigurno brže da se sprovode. Vjerujem da nakon prvih 100 dana rada nove Vlade mogu da se analiziraju ostvareni rezultati. Nakon prethodne Vlade, u pojedinim resorima ostalo je mnogo zaostalih predmeta, nedovršenih procesa u izradi normativnih akata. Mislim da ipak postoji makar mali pozitivan trend kada je u pitanju odnos prema građanima. DPS je potpuno postao gluv u odnosu na potrebe građana nakon predugog vršenja vlasti. Prethodna Vlada pokazala je neke signale da joj je stalo do građana, ponekad zbog populizma i političkih ambicija pojedih ministara. Nadam se da će ova Vlada biti bolja od prethodnih, kao i svaka naredna. Dobro je da se sve partije nađu u poziciji vlasti i pokažu građanima šta znaju. Dobro je i da sve partije osjete kaznu građana jer ih to može učiniti odgovornijima.

MONITOR: Premijer Dritan Abazović najavio je nestašicu hrane i energenata. Da li je Vlada na tom polju uradila što je mogla?

ĐUROVIĆ: Pitanje nestašice hrane i energenata je veoma složeno pitanje u političkom i ekonomskom smislu. Ne znam šta je sve planirano ali moguće i da najavljeni rebalans budžeta bude jedan od mehanizama za iznalaženje sredstava da se unaprijed kupe neophodne zalihe  hrane  energenata i stvore robne rezerve.

MONITOR: Još čekamo i na ključne reforme u pravosuđu. U međuvremenu pale su važne optužnice, poput afere Telekom i Carine. Kako to komentarišete?

ĐUROVIĆ: Sudska vlast je uništena kao i sve druge institucije u prethodnih 30 godina. Ne iznenađuju pale optužnice ako se zna ko ih je pisao i sa kojom namjerom. Vjerujem da će tužilaštvo ipak u nastavku ovih procesa uspjeti da ponudi dokaze a nadam se i da će ipak doći do formiranja novog Sudskog savjeta i zamjene sudija u višim sudskim instancama koji su prilično kompromitovani brojnim aferama i dodjelama stanova od strane DPS vlasti na držanom nivou ali i na nivou Glavnog grada. Sada stranke u postupku žele da im se vrate usluge i pokloni.

MONITOR: Slučajevi hapšenja Vesne Medenice i Blaža Jovanića, čelnih ljudi pravosuđa, govore i o stanju u pravosuđu. Koliko je potrebno da se takvo stanje reformiše, i da li smo na pravom putu?

ĐUROVIĆ: Nakon 30 godina uništavanja institucija od strane DPS-a potrebno je neko vrijeme da se institucije počnu oporavljati. Brzina reformi zavisi od političkih partija koje mogu ubrzati ili usporiti ovaj proces. Ako ima imalo želje da se poprave stvari, ako je partijama imalo stalo do građana i ove države, onda će ubrzati dijalog oko sudskih instanci. Vjerujem da bi ohrabrenje moglo doći i od SDT-a u vidu nastavka procesuiranja sudija Vrhovnog suda koji su bili izvršioci nekadašnje predsjednice Vesne Medenice. Koliko je uništena ova država svakim danom će se znati sve više, a sve ono na što su ukazivali godinama nekoliko nezavisnih medija i NVO pokazalo se tačnim. Sudovi a i tužilaštvo su imali cjenovnike po kojima se mogla kupiti ,,pravda”. Očistiti pravosuđe od svih korumpiranih je moguće, ali je potrebno vrijeme. Na nižim instancama postoje kadrovi koji brzo mogu biti unaprijeđeni, a time bi počeo proces obnavlajnja ključnih institucija koje treba da pomognu uspostavlanju vladavine prava.

 

Tužilaštvo mora ući i u RTCG

MONITOR: Šta je sa reformom javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Nakon smjene DPS-a tek je zapravo započeo proces tranzicije u Crnoj Gori. Kao i prethodna Vlada i trenutno rukovodstvo RTCG-a je dio mučnog perioda koji se morao proći. Reforma javnog servisa započeće kada se Savjet  RTCG-a oslobodi neprimjerenog partijskog uticaja i partjskih mučnih trgovina. I ovdje je potrebno profesionalno tužilaštvo. Savjetu RTCG-a predočeni su dokumenti koji su optužujući za prethodnog generalnog direktora Šundića. Vidjećemo da li će Osnovno tužilaštvo  procesuirati odgovorne ili će okrenuti glavu kao u najboljim godinama DPS-a. Danas je RTCG umjesto DPS-a pod uticajem većeg broja partija ali svaki prostor za uticaj partija će u nekom trenutku postati veoma problematičan. Političari RTCG doživljavaju kao bilo koju drugu instituciju koju treba po dubini pokriti po partijskom ključu. Ne može biti transformacije RTCG-a ako je generalni direktor nezakonito izabran. Reforma se može desiti promjenom zakonske regulative i doglednom primjenom. Neophodna je smjena Savjeta RTCG-a i menadžmenta kao prvi korak u uvođenju profesionalizacije RTCG-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo