Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA PUSIĆ, POLITIČARKA, MINISTRICA SPOLJNIH I EVROPSKIH POSLOVA HRVATSKE 2011-2016: Ulazak u EU nije čarobni štapić

Objavljeno prije

na

Političke elite u svakoj državi članici ili pretendentici su te koje moraju znati generirati i mobilizirati političku volju vlastite političke nacije da si priskrbi demokraciju

 

MONITOR: Više puta ste izrazili nezadovoljstvo dostignućima Hrvatske, od njenog ulaska u EU 2013. . Da li to pokazuje da ni ulazak u EU nije čarobni štapić?

PUSIĆ: Ulazak u EU  nije čarobni štapić i najveća je opasnost zamišljati da jeste. EU je živi politički organizam, kao uostalom i države i mijenja se s vremenom i okolnostima. EU 2004., kada je ušla prva grupa Istočno-europskih država, ili 2007. kada su ušle Rumunjska i Bugarska, ili čak i 2013. kada je ušla Hrvatska, je bila vrlo različita od onog što je  danas. To je bilo prije financijske krize, prije vrlo kontroverzne politike štednje koja se pretvorila u sukob južnih i sjevernih članica, prije izbjegličke i migrantske krize, prije rasplamsavanja desnog populizma unutar  Unije … I atmosfera u društvima država članica, kao i u šest zemalja Zapadnog Balkana,  pretendentica na članstvo, se značajno promijenila. Ista je ostala želja velike većine građana Europe, unutar i izvan EU, da žive u liberalnim demokracijama – pristojnim, pravnim državama, s cijelom arhitekturom demokratskih institucija.  EU je jedina međunarodna politička formacija eksplicitno utemeljena na tim principima. Države Zapadnog Balkana, s izuzetkom Albanije, su sve nove i sve bez izuzetka s mršavom, prema nikakvoj, demokratskom kulturom.

Je li Hrvatska mogla postići više u ovih osam godina članstva? Pa naravno! Je li došlo do nazadovanja u demokratskim standardima u usporedbi s onim gdje smo bili 2013? Apsolutno! Ali ne usuđujem se ni pomisliti gdje bismo bili u svakom pogledu da u ovom teškom razdoblju ekonomske i izbjegličke krize, Trumpa, COVID-a, serije bliskoistočnih kriza nismo bili u EU. Bez EU članstva lako smo mogli postati još jedna od kriznih točaka Balkana.

Iskustvo me naučilo da postoje tri ključna elementa koja određuju karakter i uspješnost svake vlasti pa i one EU. To su timing – pravilan izbor trenutka za neki projekt, leadership – kvalitetno i odlučno vodstvo koje ga želi, može i zna sprovesti i fokus – jasna slika, upornost i odlučna koncentracija na cilj koji se želi postići. EU i njezina pravna stečevina su na tom putu pomoć, putokaz, orijentir. Ona niti može niti hoće obaviti posao umjesto nas u našim zemljama. Političke elite u svakoj državi članici ili pretendentici su te koje moraju znati generirati i mobilizirati političku volju vlastite političke nacije da si priskrbi demokraciju. To vam nitko ne može pokloniti!

MONITOR: Ipak smatrate da situacija u Hrvatskoj nije tako loša kao u Mađarskoj, Poljskoj… Da li je problemima doprinijela i „labavost“ Lisabonskog sporazuma iz 2009. godine, koji je rezultat značajnih kompromisa, ali i posebnih, nacionalnih zahtjeva zemalja članica?

PUSIĆ: U Mađarskoj i Poljskoj su na vlasti vođe i stranke koje se protive liberalnoj demokraciji, promoviraju diskriminaciju pojedinih društvenih skupina i uspjeli su uvjeriti svoje birače da je demokracija = pobjeda na izborima. A pobjeđivati na izborima, nakon što se zauzmu mediji, ušutka akademska zajednica, kriminalizira civilno društvo i sl., su vrlo dobro naučili. Imam mnoge primjedbe na hrvatske vlasti, ali do toga još ipak nismo došli i nadam se da nećemo!

No za sve te opasnosti i nedaće koje su snašle EU nije kriv Lisabonski sporazum. Ako išta, on je bar uveo famozno pravilo dvostruke većine u glasanje o nekim temama na Europskom vijeću, izuzevši ih na taj način iz mogućnosti veta svake države članice. No u mnogo političkih tema još uvijek postoji taj ,,Liberum veto” – mogućnost da jedna država članica blokira i drži ucijenjenima sve ostale. Prednost je da svatko zna da ga na kraju drugi ne mogu nadglasati, a nedostatak da je vrlo teško, a često i nemoguće donijeti odluku.

MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, se  nada  da će 1. januara 2023, u Hrvatskoj euro biti zvanična valuta. Šta će to značiti za privredu, a šta za građane/ke Hrvatske?

PUSIĆ: Ako gledamo iskustva zemalja koje su uvele euro, to bi moglo značiti privremeno poskupljenje za građane i olakšanje za privredu. Značajni faktor u hrvatskoj ekonomiji je turizam i euro će svakako olakšati poslovanje u toj grani. Glavne primjedbe se odnose na nemogućnost vođenja samostalne monetarne politike nakon uvođenja eura.  No već je hrvatska privreda visoko euroizirana, tako da se ne očekuju dramatične promjene.

MONITOR: Brisel je pred  države koje pretenduju da postanu članice EU, postavio novu „klaster“ metodologiju. Ona podrazumijeva i više usklađivanja sa politikom, a ne samo sa zakonodavstvom EU. Nekima to izgleda kao „dobro spakovano“ odlaganje prijema ovih zemalja u EU?

PUSIĆ: Timing, leadership i fokus: to donekle nedostaje EU u ovom trenutku, ali postaje tim važnije u državama kandidatkinjama. Jedan dio promjena u metodologiji je rezultat ranijih  iskustava. Funkcioniranje pravne države i pravosuđa je majka svih poglavlja i podloga i pretpostavka svake uspješne transformacije. Ako se tu uspije, harmonizacija u svih ostalih tridesetak poglavlja pasti će na svoje mjesto ili će se moći raditi usput. Usklađivanje s EU politikama pretpostavljalo se i ranije. Za vrijeme naših pregovora bilo je potpuno jasno da se od Hrvatske očekuje da bude usklađena u svojim stavovima s EU politikama. Članstvo WB6 zahtijeva aktivni angažman u stvaranju kritične mase unutar EU i odlučnosti u državama pretendenticama. To je ozbiljan politički posao iza kojeg mora stajati odlučna politička volja.

MONITOR: Pred Nemačkom i Francuskom su važni izbori, ove i sljedeće godine. Koliko su rezultati izbora u ove dvije zemlje važni za politiku EU, „posle Angele Merkel“?

PUSIĆ: Rezultati izbora u Francuskoj i Njemačkoj su od ogromne važnosti za EU, moglo bi se reči odlučujuće. No politika je čudna stvar i vrijeme igra veliku ulogu. Nakon što su svi očekivali da će radikalna desnica Marine Le Pen izvojevati pobjedu na regionalnim izborima u Francuskoj, ona je poražena od konzervativnih Republikanaca. Gotovo je sigurno da će Zeleni biti dio vladajuće koalicije u Njemačkoj nakon izbora. No kako će izgledati ta vladajuće koalicija još nije jasno. Ali mislim da se može reči da bez aktivne, pozitivne uloge Njemačke i Francuske, nema EU.

MONITOR: Kakvi će biti rezultati i efekti nedavnog okupljanja lidera G-7 u Velikoj Britaniji?

PUSIĆ: Izuzetno je važno da su se SAD vratile na međunarodnu scenu i da se obnavlja blisko savezništvo između EU i SAD-a. No nakon iskustva Trumpa, to savezništvo više nikad ne može biti kao prije. Pokazalo se da američki izbori mogu dovesti na vlast nekoga tko će se okrenuti protiv starih saveznika, tko neće biti spreman igrati globalnu američku ulogu na kakvu smo bili navikli i tko može dovesti u pitanje i samu američku demokraciju. Sve to znači da EU, dok obnavlja i gradi svoje blisko savezništvo sa SAD-om, mora graditi i svoju vlastitu, autonomnu ulogu na svjetskoj sceni koja će, ako zatreba, moći ostati i bez uske suradnje sa SAD-om. Što se nas u ovom dijelu Europe tiće, to znači da treba ugrabiti i iskoristiti priliku koju pruža Bidenova administracija. Carpe diem!

Tri komponente geopolitičkog identiteta Hrvatske

MONITOR: Hrvatsku posmatrate kao dio Zapadnog Balkana. Procjenjujete da bi ona trebalo da igra važnu, konstruktivnu ulogu u procesima pristupanja EU šest država koje još nisu njene članice. Kako ocjenjujete dosadašnje domete Hrvatske u toj ulozi?

PUSIĆ: Hrvatska ima tri glavne komponente svog geopolitičkog identiteta: Srednju Europu, Mediteran i Balkan. U svim tim regijama može igrati određenu ulogu, ali jedino na Balkanu može odigrati važnu, veliku ulogu. Osim toga ovdje postoji bliskost jezika, političke povijesti i poznavanja institucionalne kulture. Nesumnjiv je hrvatski interes da ne bude granična zemlja EU, a i interes EU da konsolidira svoj teritorij i integrira ovu bijelu točku okruženu teritorijem Unije. U preuzimanju te svoje moguće značajnije europske uloge u integraciji šest država Zapadnog Balkana, Hrvatska je do sada bila ambivalentna. Deklarativno, ona stalno podržava tu integraciju. No stvarno, ona ju povremeno olakšava i promovira, a povremeno koči, ovisno o tome tko je u Hrvatskoj na vlasti. Tako je, primjerice, 2014. i 2015. Hrvatska pokrenula inicijativu unutar EU za omogućavanje BiH da preda svoj zahtjev za EU članstvo. Tu inicijativu su prihvatile prvo Velika Britanija i Njemačka, a kasnije i sve države članice i to je postala nova politika EU. Temeljem te nove politike BiH je mogla u veljači 2016. predati zahtjev za članstvo u EU. Od onda se nismo mnogo makli s mjesta. Hrvatsko predsjedanje EU 2020. je obilježila corona kriza, kao i francuski veto na početak pregovora s Albanijom i S. Makedonijom, tako da se tu nije mnogo toga dogodilo.

 

BIH se mora razvijati u pravcu građanske države

MONITOR: Ko je ili šta je ključ promjene „na bolje“ u BiH?

PUSIĆ: Jasno je da se BiH razvija i da se mora razvijati prema građanskoj državi. To se neće dogoditi preko noći, kao uostalom niti u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i drugim zemljama regije, ali to je cilj političkog razvoja moderne države. Na tom putu treba štititi kolektivna prava svake etničke skupine i individualna prava svake građanke/građanina. Prava etničkih skupina treba štititi dok se pojedine skupine osjećaju kolektivno ugroženima ili diskriminiranima zbog etničke pripadnosti. Međutim, to ne znači i ne smije značiti zaštitu pojedinih političkih partija i etničkih vođa. U ovom trenutku su i hrvatska i srpska politika prema BiH podređene interesima etničkih vođa Dodika i Čovića i njihovih političkih partija. One ne vode računa niti o interesima Hrvata i Srba u BiH, niti o interesima BiH, niti o interesima Hrvatske ili Srbije. Dejtonski sporazum je bio vrlo važan dokument i korak naprijed, ali nije adekvatna podloga za izgradnju funkcionirajuće države. Rezolucija izglasana pre nekoliko dana u EP je mali ali značajan korak od strane EU da se situacija u BiH pokuša maknuti s mrtve točke na kojoj se, s malim prekidima, nalazi već desetljećima.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo