Povežite se sa nama

Izdvojeno

KOMERCIJALNE RADIO STANICE NA SJEVERU PRED GAŠENJEM: Sjenka tišine

Objavljeno prije

na

Visoke mjesečne obaveze prema RDC, nedostatak podrške države i nepostojanje marketinga prijeti da ugasi šest komercijalnih radio emitera sa sjevera države

 

Opstanak šest komercijalnih radio stanica sa sjevera države doveden je u pitanje. Osnivači, kako su ispričali Monitoru, pritisnuti nikad većim finansijskim teškoćama, gotovo  su spremni da dignu ruke i za stalno ugase signal. Prije te konačne odluke, najvaljuju, zajednički će  prekinuti emitovanje programa na nekoliko dana. U januaru su dvanestočasnovnom tišinom pokušali da skrenu pažnju  na  probleme sa kojima se suočavaju. Na taj poziv u pomoć nije bilo adekvatnog odgovora Vlade. Sve što su dobili bila su obećanja iz kabineta pojedinih državnih funkcionera. U međuvremenu,  stalni oglašivači, i sami pritisnuti krizom, otkazuju saradnju, što dodatno komplikuje poziciju elektronskih medija sa sjevera.

Pored nedostatka podrške od države, kaže  direktorica Adriatic radija iz Bijelog Polja Muamera Muslić, problem tog komercijalnog medija je i dugogodišnji nekorektan odnos Radio-difuznog centra (RDC). Mjesečne obaveze  bjelopoljskog radija prema RDC, za korišćenje tri predajna mjesta, su oko 700 eura.

„Mi, kao i još neke radio stanice sa sjevera,  postojimo  više od 20 godina. Sve te  godine živjeli smo, isključivo, od svojeg rada, ne oslanjajući se na bilo čiju podršku. Uvijek smo imali problema i uvijek je bila borba. Sada postaje neizdrživo. Razmišljamo o gašenju. Marketing  trenutno uopšte ne postoji.   Prihod koji imamo od reklama je beznačajan za  troškove, koje imamo, recimo prema RDC-u“, kaže ona.

Odnos RDC je, tvrdi Muslić, „najblaže rečeno, nekorektan“. Izostalo je, kaže, razumijevanje  i partnerski odnos. Muslić navodi brojne teškoće koje je Adriatic imao  sa RDC-om.  Neki od objekata čije korišćenje RDC-u papreno plaćaju potpuno su neuslovni, tokom ljeta čak, tvrdi, puni zmija.  Povrh svega RDC je, kaže,   dozvolio da jedna radio stanica,  bez znanja odgovornih u Adriaticu i bez  izmijenjeneg projekta,  upotrebljavao  antenski sistem bjelopoljskog radija.

„Montirali su uređaj zvani kombajner i preko njega  tuđi signal pustili u naš antenski sistem. Za sve to je morao znati RDC i tražiti našu saglasnost.  Imali smo par godina smetnje, prije nego što smo ustanovili šta ometa naš signal.  Nijesmo tražili  nikakvu nakanadu za pretrpljenu štetu,  već smo kao partneri pokušali da pokažemo dobru volju i razumijevanje“, kaže Muslić. Ona objašnjava da je prije nekoliko godina RDC za 80 odsto povećao cijenu svojih usluga. To je i  tada ugrozilo održivo poslovanje komercijalnih radio stanica na sjeveru.

Muslić, na drugoj strani, kao pozitivan primjer izdvaja odnos Agencije za elektronske medije, kao i Organizacije za zaštitu prava autora muzike PAM.

Pomoć od države koje su komercijalne radio stanice dobile 2017. godine, tvrdi osnivač rožajskog Jupok radija Mervan Hadžibegović, pojedena je poskupljenjem  usluga RDC-a.   Jupok je, uz Elmag, najstariji crnogorski privatni radio i postoji 27 godina.  No, teškoće sa kojim se sada sreću osnivači prijete da ugase signal i te radio stanice.

„Prošle godine smo prihodovali svega 7.000 eura.   Klijenti marketiniga otkazuju saradnju.  Jupok već mjesecima opstaje zahvaljujući tome što ulažem svoj novac. To neću moći još dugo jer školujem dvoje djece. Nemamo više mogućnosti za angažovanje honorarnih saradnika, a mjesečne obaveze pristižu“, objašnjava Hadžibegović.

Oko 9.000 eura godišnje Radio Mojkovac dobija od Opštine za uslugu direktnog prenosa sjednica Skupštine. Na to se svodi sva finansijska podrška i sa lokalnog i sa državnog nivoa tom mediju. A to je, otprilike,  polovina  godišnjih rashoda radija. Urednica Ksenija Ćorić objašnjava da su ti rashodi obeveze  prema  prema RDC-u, Agenciji za elektronske medije, PAM-u, Elektroprivredi, telekomunikacionim kompanijama… Takođe, troškovi održavanja i servisiranja uređaja su, kaže naša sagovornica, vrlo visoki.

,,Za 24 godine postojanja naše radio stanice, kompletna oprema je promijenjena četiri puta. Počeli smo sa kasetama, magnetofonima, CD plejerima, da bi tek početkom vijeka kupili kompjutere. Surove zime su uslovile, više pute,  potpuno pregorijevanje antenskog-predajnog sistema. Mala kapljica vode u sistemu  izaziva refleksiju uređaja velike snage i kvarove koje se ne isplati popravljati. Mora se kupiti novi“, kaže Ćorićeva.

Posljednja investicija, objašnjava ona, bila je 6.500 eura, pa je instalirana nova  linkovska oprema. Čorićeva tvrdi da je minimalni budžet potreban za proizvodnju i emitovanje programa  od 35 do 40 hiljada.

„Radio stanicu možete otvoriti sa tim iznosom ali održati u životu je mnogo teže i skuplje. Košta života. Nekada smo imali osmoro zapošljenih, zapali u velike dugove, uzeli kredit da ih izmirimo i sada je Hete vlasnik naših porodičnih nekretnina. Sve zbog sna o mediju koji je potreban ovoj sredini… Vlada je  pomogla lani  preko 20-ak medija. Među njima, međutim, nije bilo naše niti bilo koje druge komercijalne radio stanice sa sjevera.  Pomoć nije stigla ni ove godine“, tvrdi Ćorićeva.

Prema njenim riječima, sve vrijeme postojanja, prvo RTV, a kasnije samo Radija Mojkovac, osnivači su krpili troškove. Program je finansiran iz vlasnikovih malinjaka, štampom i distribucijom knjiga, radom knjižare. Dugo su očekivali i da će lokalna samouprava pomoći ili otkupiti radio i napraviti svoj javni servis. Sada Ćorićeva zaključuje: „Nijesu ludi da to učine. Za  tenderskih desetak hiljada eura godišnje imaju radio stanicu, zadovoljen javni interes informisanja građana i nikakvu obavezu za dozvole, zaposlene, opremu i prostor. Do sada smo platili više od 150.000 za razne vrste dozvola i usluga“.

Mojkovačka radio stanica, uz JupokRadio Petnjicu i bjelopoljski  Adriatic, Laki i Plus radio pokrivaju signalom gotovo trećinu teritorije Crne Gore.  Vlasnici kažu da se, računajući i članove porodica zaposlenih,  od zarada u tim medijima  na sjeveru izdržava oko 300 ljudi.  Pored socijalne dimenzije, kažu, gašenje komercijalnih radija bila bi velika šteta i kada je riječ o dobroj informisanosti građana. Pošto „u velikim medijskim kućama često nemaju sluha za plasiranje lokalnih informacija od kojih zavisi kvalitet života ljudi na sjeveru“.

                                                          Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRAVOSUĐE IZ RUKE U RUKU: Pravda na ničijoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno

 

Vesna Medenica, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda (u tri mandata, iako Ustav propisuje najviše dva), optužena za stvaranje kriminalne organizacije, protivzakonit uticaj i zloupotrebu službenog položaja, trenutno je na slobodi. Nakon što joj je, prije desetak dana, ukinut pritvor, puštena je iz pritvorske jedinice zatvora u Spužu. Gdje će Medenica biti do izlaska narednog broja Monitora,  teže je prognozirati nego rezultate na aktulenom Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Postalo je teško i ispratiti slijed događaja. Nakon podizanja optužnice protiv Medenice, Viši sud je 17. oktobra donio rješenje kojim joj je produžen pritvor, u kome se nalazi od 17. aprila. Apelacioni sud tu odluku ukida 10. novembra. Dan kasnije, Viši sud donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor, pa ona napušta Spuž.   Potom, 20. novembra, Apelacioni sud donosi odluku kojom se ukida i ovo rješenje. Viši sud ponovo, 21. novembra, donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uložilo je žalbu na najnovije rješenje Višeg suda.  Izvjesno je da će priča dobiti  nastavak. Ishod je neizvjestan. Kako i ne bi bio, kada je Viši sud za nešto više od mjesec na osnovu istih činjenica i pod istim okolnostima, i produžavao i ukidao pritvor Medenici. Da bi Apelacioni sud, potom, poništavao i jednu i drugu odluku.

Viši i Apelacioni sud, spadaju među rijetke ovdašnje sudove koji trenutno nijesu u v.d. stanju. Pošto imaju predsjednike u punom mandatu. Mušika Dujović (Apelacioni) i Boris Savić (Viši sud) imaju iskustva u sudnici. Pa i u tzv. pritvorskim predmetima. Poneko pamti kako je Savić svojevremeno izašao u susret zahtjevu Milivoja Katnića da se, zbog nesaradnje sa tužilaštvom, zatvore poslanici Nebojša Medojević i Milan Knežević, iako njihovo pritvaranje nije bilo moguće bez odluke parlamenta. Ipak može, odlučio je Savić, objašnjavajući da stavljanje u zatvor nije isto što i pritvor. I trajalo je, dok Ustavni sud nije „obustavio stavljanje u pritvor“.

Da slučaj Medenica nije presedan u crnogorskom pravosuđu, nego prije nepisano pravilo pokazuje i aktuelni slučaj Petra Lazovića, službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) pritvorenog zbog sumnji da je sarađivao sa jednim od zaraćenih kriminalnih klanova iz Kotora.

Njegova porodica i advokati su, krajem ljeta, sudu ponudili nekretnine i novac u vrijednosti oko 1,5 miliona eura, kao zalog da neće pobjeći ukoliko bude pušten da se brani sa slobode. Ponuda je u javosti naišla na navijački obojene, interpretacije  koje su, najčešće, zavisile od ličnog odnosa prema navodnim kriminalnim vezama i aktivnostima bivših DPS vlasti.

Jedni žale tajnog agenta koji je, kažu, rizikovao život boreći se protiv kriminalaca, da bi dočekao da ga progoni sopstvena država. Drugi se zgražavaju zbog mogućnosti da korumpirani policajac izađe iz pritvora uz jemstvo – novac i nekretnine stečene prljavim poslovima sa ubicama i švercerima narkotika i duvana.

Pod pritiskom (dijela) NVO sektora ali i političara aktuelne većine, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) saopštila je, početkom oktobra, kako je pokrenula postupak kontrole porijekla imovine koju je, kao zalog za Petrovo oslobađanje, ponudio njegov otac Zoran Lazović, jedan od kontroverznijih državih funkcionera (rukovodilac ANB-a i Uprave policije) koje je Crna Gora imala u ovom vijeku.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo