INTERVJU
VJERAN PAVLAKOVIĆ, istoričar, Sveučilište u Rijeci: Nacionalistički populizam nije mrtav

Milošević uveo novu vrstu politike koja je bila u suprotnosti sa politikom aparatčika 1980-ih. Jednom kada je u zemlji počeo taj rasplet, i drugi su kopirali ovaj model da bi prigrabili moć i nezavisnost. Nacionalizam je dokazao svoju moćnu privlačnost u vremenima ekonomske i političke nesigurnosti. Nažalost, ova vrsta populizma još je sa nama i štaviše vidljiva je i na evropskoj i globalnoj sceni
MONITOR: Prolazi godina u kojoj se navršavaju tri decenije od početka ratova u SFRJ. Da li je, u međuvremenu, ipak došlo do bitnijeg slaganja među istoričarima ex-YU država u vezi sa uzrocima raspada zajedničke države?
PAVLAKOVIĆ: Rekao bih da postoji mnogo istraživanja i saradnje između istoričara u regionu, sa sasvim novim pristupima koji se ne odnose samo na arhive, već i na intervjue i usmenu istoriju, studije sećanja, i korišćenje materijala iz Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Postoje mnogi projekti, publikacije i konferencije koji nam daju solidnu predstavu o tome šta se događalo 1990-ih. Međutim, mala je ili nikakva politička volja koja bi ovim kritičkim glasovima omogućila da se suprotstave dominantnim narativima i mitovima koji omogućavaju nacionalističkim političkim snagama da ostaju na vlasti. U njihovom interesu nije da postoji otvorena diskusija o uzrocima i posljedicama ratova koji su ih doveli na vlast, na direktan ili indirektan način.
MONITOR: Postoje neslaganja u vezi sa karakterom ratova tokom rapada SFRJ-a. Da li je to baš toliko teško definisati ili se radi više o političkim i drugim vannaučnim uticajima ili nekakvim pritiscima na one koji su najpozvaniji da se o tome izjasne?
PAVLAKOVIĆ: Ja smatram da je raspad Jugoslavije i ratovi koji su poslije toga usledili veoma složena tema koja uključuje višestruke transformacije, uključujući etnički rat, propast socijalističke države, dramatičnu promjenu međunarodnih odnosa i projekte izgradnje nacija. Političke snage (partije, ideologije pa čak i pojedinci) koji su inicirali raspad Jugoslavije i danas su, više ili manje, na vlasti u državama-nasljednicama, tako da bi kritički pristup ovoj temi potkopao te njihove utemeljujuće događaje i narative. Nema uvijek dosljednosti u objašnjavanju kakav je bio karakter tog rata i to je, svakako, zavisilo i od pozicije svake od novih država. Neke činjenice je moguće utvrditi, posebno uz pomoć Haškog tribunala i mnogih drugih inicijativa u vezi sa tranzicionom pravdom, ali će uvijek biti suprotstavljenih interpretacija, posebno tamo gde je prošlost i dalje veoma ispolitizirana.
MONITOR: Tu je i zanimljivo pitanje legitimacijskih osnova na kojima su nastajale nove države od republika SFRJ-a i jedne pokrajine u Srbiji. Koliki značaj je u tome imala strategija u stvaranju nacionalnih simbola?
PAVLAKOVIĆ: Socijalistička Jugoslavija je mnogo uložila u stvaranje zajedničkih simbola (spomenici, crvena zvijezda, praznici i proslave, jedan teleološki pristup istoriji Južnih Slovena itd), tako da je dosta jasno da je jedan od ciljeva novih nacionalnih država da izbrišu ovaj simbolički prostor i da ga zamijene drugim. Sve države-nasljednice su, u izvjesnom stepenu, težile naglašavanju vjekovima starog nacionalnog nasljeđa u suprotnosti sa kratkovjekim, i po njima izmišljenim, jugoslovenskim projektom.
MONITOR: Može li se danas reći da je raspad SFRJ-a bio neminovan, s obzirom na pad komunističkih režima u Istočnoj Evropi? Često se čuju pretpostavke da je bilo neiskorišćenih šansi, kao navodna ponuda EEZ tadašnjem jugoslovenskom premijeru Anti Markoviću?
PAVLAKOVIĆ: Naravno da je teško baviti se pitanjem „Šta bi bilo da je bilo?“ ako se radi o okolnostima koje se ne bi mogle ponoviti, ali naučnici o ovome svakako razmišljaju. Moje poimanje raspada Jugoslavije kojim sam se godinama bavio, jeste da ta zemlja nije mogla da nastavi da postoji u dotadašnjem obliku zbog raznovrsnih ekonomskih, političkih, socijalnih odnosa, a posebno jer je promijenjeno globalno okruženje. Mogla je to da postane neka vrsta konfederacije ili da nastane neka druga mirna unutrašnja transformacija. Ono što je bilo moguće izbjeći jeste rat i priroda takvog raspada. Ne mislim da se razdvajanje po čehoslovačkom modelu nije moglo ponoviti i u Jugoslaviji.
MONITOR: Da li su nacionalistički talasi koji su 80-ih godina postali sasvim vidljivi, samo posljedica taloženih sukoba i neskladnosti među djelovima SFR-aJ i njenim „narodima i narodnostima“? Koliko je tu sličnosti a koliko razlika sa procesima koji su se događali u SSSR-u i zemljama Socijalističkog lagera, u koji Jugoslavija nije bila svrstavana?
PAVLAKOVIĆ: Mnoge višenacionalne države imaju potencijal za etno-nacionalne sukobe, i kolaps SSSR-a je bio praćen nasiljem na Baltiku i Kavkazu. Države koje se oslanjaju na autoritarne ili nedemokratske metode da bi potisnule neriješena nacionalna pitanja izložene su propadanju – jednom, kada dolazi do slabljenja centra moći, kao što je smrt lidera, promjena ideološkg sistema ili intervencija spoljnih sila. U slučaju Jugoslavije je jasno da politički i ekonomski sistem nije bio u stanju da se nosi sa krizom u vrijeme kada je simbolička moć Tita i Partije erodirala, zajedno sa padom komunizma širom Evrope.
MONITOR: Vidim da ste se u nekom od Vaših radova bavili i Srbijom, za vrijeme i poslije pada sa vlasti Slobodana Miloševića. Koliko je Miloševićev populizam uticao na druge političare i lidere partija i država u ovom dijelu Evrope, čiji smo danas savremenici?
PAVLAKOVIĆ: U okviru jugoslovenskog prostora, smatram potpuno jasnim da je Milošević uveo jednu novu vrstu politike koja je bila u suprotnosti sa politikom aparatčika 1980-ih. Jednom kada je u zemlji počeo taj rasplet, i drugi su kopirali ovaj model da bi prigrabili moć i nezavisnost. Nacionalizam je dokazao svoju moćnu privlačnost u vremenima ekonomske i političke nesigurnosti. Nažalost, ova vrsta populizma još uvijek je sa nama i štaviše vidljiva je i na evropskoj i globalnoj sceni.
Pripadnost EU imala pozitivan uticaj na udžbenike istorije u Hrvatskoj i Sloveniji
MONITOR: Predvodili ste tim istoričara iz nekoliko zemalja regiona i Italije koji se u okviru projekta „Građani Evrope ujedinjeni u slobodi i ljudskim pravima“, bavio upoređivanjem sadržaja udžbenika istorije koji ste, sa kolegama, predstavili na konferenciji „Evropa juče“. Može li se reći da su njihovi sadržaji u zemljama članicama EU (Italija, Slovenija, Hrvatska) „naučniji“ od ostalih?
PAVLAKOVIĆ: Ja mislim da je pripadnost Evropskoj uniji imala pozitivan uticaj na kvalitet i što je mnogo važnije pluralitet udžbenika. Istraživački tim je pokazao da dok je sa svakim od tih udžbenika bilo nekih problema, ipak je bilo više slučajeva koji su se ticali omaški i nedostatka informacija nego izvrtanja činjenica ili radikalno nacionalističkih stavova. Istraživači iz Srbije i Bosne i Hercegovine su pokazali da je bilo više državne kontrole i kontroverznih interpretacija, što je drugačije od udžbenika nastalih u zemljama EU koji su se oslanjali na vrijednosti liberalne demokratije, tolerancije i kritičkog mišljenja. Dobro je što je ovaj projekat okupio zajedno naučnike iz regiona da bi razgovarali o ovim razlikama, ali je on takođe podrazumijevao i uključivanje studenata koji su tako mogli da vide kako udžbenici mogu biti rezultat političkih interpretacija a ne nužno naučnog znanja.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA I BIVŠI UREDNIK LIBERALA: Selektivni i u osudi nasilja

Kao društvo podijeljeni smo i veoma selektivni po pitanju nasilja. Zavisno od toga „čija” je žrtva ili nasilnik. A svi bi trebalo da budemo jedinstveni i osudimo svaku vrstu nasilja. Ne samo kod nas. Ovo što se dešava u Gazi je strašno. Niko ko ima “zrnce” ljudskosti u sebi, bez obzira na bilo kakve interese, ne smije da ćuti i ne osudi brutalna iživljavanja i ubijanja nevinih od strane izraelskog režima. Mnogi u Crnoj Gori, naročito na početku žestokih napada, su ćutali na događaje u Gazi
MONITOR: Popis je krenuo, nakon ispunjenih preduslova iz Sporazuma vlasti, opozicije i predstavnika vijeća nacionalnih manjina. Ipak, kampanja o nacionalnom izjašnjavanju se nastavlja. Kako to komentarišete?
PEPIĆ: Najsmješnija pamet je naknadna pamet. Dobro je što je popis konačno krenuo. Ali ne smijemo zaboraviti da taj popis kasni već više od dvije godine. Zašto se jedno, po pravilu statističko- tehničko pitanje problematizuje?
Moram reći i to da je, bez obzira na prolongiranje , dobro što je premijer . Spajić odložio početak popisa za 30 dana. I što se koliko- toliko došlo do kompromisa. No,primjećujem da će popis, bez obzira na rezultate, poslužiti više za identitetska pitanja i prepucavanja i ” dokazivanja ” kojih je više , ili manje. Nažalost, nacija i vjera, postali su zanimanje. Da je sreće, identitetska pitanja ne bi trebalo da nam budu toliko od značaja. Dobro bi bilo kada bi popis iskoristili u svrhe razvitka našeg društva. Da vidimo , koliko nas uopšte ima i čime raspolažemo.
Pritom, jasno je da popisno ” izjašnjavanje ” građana ne može da nam ukaže sa kakvom imovinom se raspolaže. Nema načina da se popisom utvrdi kako su nekI bliski vlastima stekli više imovine. Da je i volje i sreće, time bi se bavile druge službe.
Bilo bi mi drago da se rezultati popisa iskoriste na pravi način. A ne da nam on posluži, što me plaši, za prebrojavanje nacionalnih i vjerskih krvnih zrnaca.
MONITOR: Nakon prepiski između Vesne Medenice sa sutkinjama, tužiteljkama i predsjednicom Agencije za sprečavanje korupcije, ovonedjeljne Skaj prepiske svjeoče o razgovorima između bivših službenika policije i vrha kriminalnih grupa o rezultatu izbora 2020, pa i planiranju da se neki od poslanika ukloni. Govori se o Nebojši Medojeviću, jednom od lidera bivšeg DF. Šta to kazuje?
PEPIĆ: Ne bi trebalo da nas, koji smo na razne načine pratili pomnije javnu CG društveno – političku scenu, ili bolje rečeno, koji smo osjećali i uvidjeli da nešto nije u redu u višedecenijskoj vlasti DPS- a i Mila Đukanovića mogu iznenaditi ove i ovakve prepiske putem Skaj aplikacije.
Dobro je poznato da je ta i takva vlast stvorila i izuzetno dobro koristila taj i takav ” sistem vrijednosti”. Dobro je bilo poznato da je Vesna Medenica ” treću granu vlasti” stavila u zaštitu Đukanovića i njemu bliskih. I da ništa što je zadiralo u organizovani kriminal na visokom nivou, nije moglo da se pred sudskim instancama , ne samo pravosudno dokaže , nego ni pokrene. Ako hoćemo da budemo iole iskreni , moglo se znati, da i neki od policijskih službenika, nijesu bili u službi očuvanja javnog reda i mira , već više u lancu očuvanja Đukanovićeve i moći bogatstva.
Svako ko i je ukazivao na to nalazio se na udaru i djelova policije i djelova sudstva. Počesto i na meti nekih ” žestokih momaka” . Tako da me ove i ovakve prepiske – ne čude.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ALEKSANDAR KRAUS, PREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA SRBIJE: U Srbiji je dominantan populizam koji čini sve da zadrži vlast

Osnovni, svrsishodan cilj izbora u Srbiji trebao bi da bude približavanje zeleno-lijevih i socijal-liberalnih političkih opcija – i ne samo njih
MONITOR: Nedavno je prošlo 80 godina od Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Tih dana se u Teheranu održavala i konferencija glavnih savezničkih lidera-Staljina, Ruzvelta i Čerčila. Tvrdi se da je tada izdejstvovano priznanje Titovog pokreta kao dio kompromisa između trojice lidera. Kako ocjenjujete značaj ovog događaja i njegov legat danas?
KRAUS: Da, pre nekoliko dana, tačnije, ove godine 26.11. u Jajcu je svečano obeležena 80-ta godišnjica od održavanja II zasedanja AVNOJ-a. I na teritoriji Jugoslavije, kao i na međunarodnom planu, 1943. godina je bila prelomna godina II Svetskog rata. Te godine su vođene najveće bitke u NOB-u, na Neretvi i Sutjesci. Posle bitke na Neretvi, praktično je bio poražen kolaboracionistički četnički pokret, a tokom bitke na Sutjesci je Čerčilov šef britanske vojne misije Bil Dikin imao jasan uvid ko se i kako bori protiv Nemaca. Dikin je prisustvovao i II zasedanju AVNOJ-a, na kojem su donete istorijske odluke, pa i one o tzv.avnojevskim granicama i federativnom uređenju zemlje, kao i budućem ustrojstvu države kao republike. Velika trojica su u Teheranu, prihvatajući partizanski pokret kao saveznički, samo potvrdili stvarno stanje na terenu. Nije to bila nikakva diplomatska pobeda jednog pokreta otpora već savezničko prihvatanje jedinog narodno-oslobodilačkog pokreta, koji u to vreme broji oko 300.000 naoružanih i u vojne formacije organizovanih boraca i borkinja. Socijalistička Jugoslavija je razbijena dejstvom mnogobrojnih unutrašnjih i spoljašnjih činilaca, u kojima je tema granica bila samo jedna-doduše kobna kao okidač za ratove 90-tih odnosno za aktuelizovanje ideologije Velike Srbije. Bez avnojevskih granica, danas svakako jedan broj postojećih država ne bi postojao.
MONITOR: U Firenci je ovih dana održan samit ultra desnih partija. Domaćin je bio Mateo Salvini, potpredsjednik Vlade Italije. Inspirisala ih je pobjeda ultra desnog Gerta Vildersa u Holandiji. Pripremaju se da na izborima za EU parlament u 2024-oj budu treća grupacija po brojnosti. Postoji li opasnost da se to desi?
KRAUS: Povodom nedavne pobede Vildersa u Holandiji i pomenutog skupa u Firenci, postoje veoma opravdani strahovi, i to ne samo u Evropi. Mislim da je stanje alarmantno. Izbori u Poljskoj su ohrabrenje, a do izbora 2024-e, verujem da će doći do nekih inicijativa kako bi se ovaj prodor ekstremne desnice zaustavio. U biti, radi se o krizi kapitalizma, a levica još ne nudi stvarnu alternativu.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ILAN PAPPE, JEDAN OD NAJPOZNATIJIH EKSPERATA ZA BLISKI ISTOK: Palestinci i Izraelci moraju živjeti zajedno

Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u priči koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okončana u decenijama nakon 1948
U Torinu je nedavno boravio poznati istoričar, esejist i publicista Ilan Pappe jedan od najpoznatijih eksperata za Bliski istok, što je bio razlog za susret i kraći razgovor o aktuelnoj situaciji. Trenutno je jedan od rijetkih istraživača, istoričara, autora, izraelskog porijekla, koji na precizan, jasan i analitičan način barata istorijskim činjenicama i pokušava čitaocima sa naučnog aspekta približiti kompleksnu situaciju u Gazi i na Zapadnoj obali.
Pappé od 1990. godine predaje istoriju na Univerzitetu Exeter u Velikoj Britaniji. Zbog opozicionih stavova morao je napustiti svoju zemlju Izrael, jer je bio odveć kritičan prema cionizmu. Jedan je od predstavnika takozvane nove izraelske istoriografije, struje “nepodobnih” istoričara za one vlade Evrope i Zapada koje nastavljaju zagovarati, može se reći, lažnu verziju rata protiv Palestine.
Pappé je poznat po tome što je dokumentirao “etničko čišćenje” iz 1948. nad Palestincima, Nakbu/Katastrofu kako je nazivaju preživjeli, mračnu povijesnu stranicu s kojom se izraelska država nikada nije htjela suočiti.
Razlozi za susret sa Ilanom Pappeom su brojni. Izmedju ostalog i publikovanje nove knjige Ten Myths About Israel–Deset mitova o Izraelu.
Knjiga govori prevashodno o deset falš ideja na koje se oslanja okupacija Palestine i koje je istoričar pobio sa sjajnom preciznošću i hrabrošcu. Pappe demonstrira iz kog ugla treba gledati na realnost, ukazujući da je permanentno uznemiravanje vlasti urgentno i neophodno. I moguće.
Pappe je boravio u Torinu na poziv torinskog udruženja BDS koje je pokrenulo ekonomsku kampanju, boycott, disinvestment and sanctions (bojkot, dezinvestiranje i sankcije prema Izraelu) te univerzitetskog i studentskog pokreta Projekt Palestina. Govorio je pred brojnom publikom. Bilo je više od 500 slušaoca, a toliko je ostalo pred vratima prepune sale.
Izdvajamo par redova iz samog početka knjige Deset mitova o Izraelu.
“Palestina je uvijek bila zemlja izmedju rijeke i mora. I još je uvijek. Na njenu promenjljivu sudbinu nije uticala geografija vec demografija. Kolonizatorski pokret koji se ustoličio krajem 19 vijeka, sada predstavlja pola populacije i kontroliše drugu polovinu uz pomoć ideološke matrice rasizma i politike aparthejda. Mir nije pitanje demografskih promjena, niti ponovnog crtanja mapa: Mir je eliminacija postojeće ideologije i politike”
LIFEGATEU: Profesore Pappé, govorili ste o Nakbi-Katastrofi kao događaju “etničkog čišćenja” i dokumentirali ste postojanje PLANA D- Dalet plana (Akcioni plan izraelske vojske – Plan B iz septembra 1945, Plan iz maja 1946 i Plan Yehoshua iz 1948) ili kako su protjerivanja i masakri Palestinaca tih godina bili projektovani za stolom od grupe cionistički orjentiranih Izraelaca. Kako ostvariti taj “plan” danas, dok je u toku rat u Pojasu Gaze? Postoji li nešto od tog plana što je i danas aktuelno ?
PAPPE: Godinu 1948. palestinski Arapi su definirali kao “katastrofu”, tacnije Nakbu. Godinama kasnije uvijek su tvrdili da Nakba nikada nije završena. Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u toj priči, koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okoncana u decenijama nakon 1948. Temeljna ideja uvijek je ista: Izrael želi osvojiti nove teritorije, ali bez Palestinaca koji zive na njima. Ne mogu biti siguran da postoji plan poput Plana D iz tog vremena, ali koraci za konsolidaciju tog plana su isti. Prvo se stanovnici pojasa Gaze protjeruju sa sjevera na jug, zatim se predlaže prognati ih u Egipat, na Sinaj ili nagovoriti da odu u druge zemlje. Drugim riječima, zločini protiv čovječnosti dokumentirani 1948, nastavljaju se i danas.
Maurizio BONGIOANNI –LifeGateu
Prevod: Vesna ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
Izdvojeno1 sedmica
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
INTERVJU1 sedmica
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem
-
DRUŠTVO2 sedmice
DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to
-
DRUŠTVO3 sedmice
KO ĆE DA PLATI 300.000 EURA: Sječa direktora škola dolazi na naplatu