Povežite se sa nama

FOKUS

VLADA NEVJERNIH TOMA: Klimavo    

Objavljeno prije

na

Neki će se nadati a neki strahovati da buduća vlada, na klimavim nogama podrške nezadovoljnih, neće trajati dovoljno dugo

 

Sljedeće sedmice u (petak) imaćemo vladu. Vjerovatno. Sljedećeg mjeseca  (27. decembar) imaćemo budžet za 2021. godinu. Možda. A naredne godine u ovo doba… Ne, nećemo biti milioneri. Tako nešto jedva da je pošlo za rukom proslavljenoj braći Troter iz BBC-evog serijala Mućke (Only Fools and Horses) i to tek petnaest godina nakon emitovanja prve epizode.

Mi ćemo za 12 mjeseci imati mnogo jasniju predstavu o dometima prve višestranačke vlade u Crnoj Gori koju nije formirao DPS. I (ponovo možda) osnovna saznanja o ekonomskoj cijeni njihove vladavine duge tri decenije. Ne računajući četiri države, tri rata, ubijene, ranjene, silovane, opljačkane, izbjegle, raseljene, deportovane, protjerane, osiromašene…

Bude li kako je najavljeno, Zdravko Krivokapić će, kao mandatar, pred poslanike izaći u srijedu 2. decembra. Tri mjeseca nakon izbora i, zamalo, puna dva mjeseca od kako mu je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović 8. oktobra povjerio mandat. Nakon što su ga za premijera predložili svi poslanici koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo koje u Skupštini imaju neophodnu većinu (41:40).

Da li je vladu i njen program trebalo pripremiti brže – jeste. Zdravstvena, ekonomska, politička, bezbjednosna kriza sa kojom se suočavamo zahtijevala je hitriju reakciju i preuzimanje odgovornosti. Drugo je pitanje da li je to bilo moguće u postojećim uslovima.

Mandatar se pohvalio, a mediji su to prihvatili i proširili, citirajući Krivokapića i pozivajući se na arhive i sjećanje aktera prethodnih izbora, kako bi buduća vlada još prije formalnog izbora mogla postati najtransparentnija koju pamtimo.  Zaista, mi u ovom trenutku i zvanično znamo imena 10 od najavljenih 12 ministara/ministarki. Nepoznanice su samo osobe koje će se naći na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva odbrane i makar jedan potpredsjednik Vlade.

Njih je mandatar Krivokapić ostao „dužan“ prije tri nedjelje, kada je javnosti predstavio osnovna programska načela i članove budućeg kabineta. Da budemo precizni, mandatar je tada imao kandidata za mjesto ministra policije ali je advokat Nikola Terzić, u međuvremenu, povukao kandidaturu.

Jedna dilema – vlada sa ili bez potpredsjednika – lako je razriješena. Ustav Crne Gore nalaže da premijer ima makar jednog zamjenika (potpredsjednika). „Vladu čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri“, propisano je u odjeljku koji se tiče izbora i nadležnosti izvršne vlasti. Naknadno smo saznali da mandatar na tom mjestu vidi Dritana Abazovića, predsjednika Građanskog pokreta URA i nosioca liste Crne na bijelo. Dodatno, očekuje se da će Abazoviću pripasti i jedno od upražnjenih mjesta u tzv. ministarstvima sile, dok postoje najave da će i vojska i policija u budućoj vladi biti pod kontrolom URA. Makar što se tiče pozicije ministara. Spekuliše se i sa nekim imenima, ali je na tu temu nezahvalno kalkulisati u momentu kada je mandatar već najavio da će imena odabranih kandidata objelodaniti neposredno nakon izlaska ovog broja Monitora.

Poslovnik Skupštine ne obavezuje predlagača da sastav i program vlade poslanicima predoči prije sjednice, kako bi oni mogli da ga detaljnije prouče. Odlazeća vlast je podrazumijevala postojanje tvrde partijske discipline i lojalnost poslanika koju su opredjeljivali ideološka bliskost i lični interesi a ne program i personalni sastav vlade. Tek treba da vidimo koliko Zdravko Krivokapić može da računa na tako nešto.

Zapravo, aktuelna tranzicija vlasti otkriva mnoge pravne dubioze koje nam, kao svojevrsno naslijeđe, ostavlja DPS. Nova većina, već skoro tri mjeseca, ne pokazuje da ima volje i snage da se sa njima uhvati u koštac. Da li će izbor vlade koju naredne nedjelje parlamentu predloži mandatar zavisiti od glasa poslanika Zdravka Krivokapića? I njegovog kolege Dritana Abazovića? Možda zvuči banalno, ali se to jednako može interpretirati i kao sistemsko pitanje o podjeli vlasti i poštovanju demokratskih institucija.

Već smo bili u prilici da gledamo kako funkcioneri DPS-a, kao poslanici, glasaju za sebe – ministre u budućoj vladi. Ovo bi, ipak, bilo prvi put da tako nešto uradi lično mandatar. U situaciji kad u parlamentu već imamo poslanika – aktuelnog premijera i njegovih ministara-poslanika u dovoljnom broju da formiraju poseban poslanički klub.

Dok nastaje ovaj tekst iz kabineta predsjednika Skupštine Alekse Bečića nema vijesti da su poslanici – članovi buduće vlade (ukoliko ona dobije potrebnu većinu) podnijeli ostavku. Istina je ne postoji propis koji ih na to obavezuje. Mogu glasati sami za sebe – ako ispunjavaju vlastite kriterijume. DPS većina je godinama odbijala da predloži i usvoji zakon o Vladi, zakon o Skupštini pa, nakon toga, i zakon o ministarstvima (gdje se propisuje broj resora i raspodjela nadležnosti), javnoj upravi… Tim bi propisima i navedena pitanja bila regulisana. Niko, međutim, nije branio novoj većini da se prihvati posla i te zakone pripremi i usvoji, kako bi vlada bila izabrana u regularnoj proceduri. Imali su kad, od septembra.

Čak i ako zanemarimo personalna pitanja tipa ko će biti članovi nove vlade a ko će za njih glasati, ostaje otvoreno pitanje njenog programa (vidjeti antrfile). I podrške. A tih je pitanja više od odgovora.

Tri buduća ministra – Jakov Milatović, Mladen Bojanić i Milojko Spajić (resori ekonomskog razvoja, kapitalnih investicija i finansija i socijalnog staranja) – već dvije nedjelje razgovaraju sa ministrima ekonomije i finansija iz odlazeće vlade Dragicom Sekulić i Darkom Radunovićem. Cilj je da što je prije moguće pohvataju konce i, u skladu sa namjerama nove vlade, prepakuju budžet za narednu godinu koji je u formi nacrta pripremila odlazeća administracija. Nimalo jednostavan posao s obzirom na okolnosti, obostrano neiskustvo u vezi tranzicije vlasti i krupne promjene u organizaciji buduće vlade (manji broj ministarstava, preraspodjela nadležnosti…).

Kao da problema nije dovoljno, svjedoci smo da se ekonomskom dijelu Krivokapićevog tima svakodnevno, krajnje zajedljivo, obraćaju isti oni koji će im dati podršku da postanu izvršna vlast. „Eksperti i apostoli idu na predavanje kod ministra finansija iz vlade Duška Markovića“, ciničan je Nebojša Medojević koji teško, teže od bilo koga drugog, skriva bijes zato što neće postati dio izvršne vlasti: „Ministru Radunoviću će trebati više dana da objasni ekspertima Predlog Budžeta za 2021. godinu,  jer eksperti se prvi put suočavaju sa pisanjem budžeta, pa im treba malo pomoći…“.

Paralelno, Medojević piše ono što, kako se čini, misli dobar dio njegovih koalicionih partnera iz ZBCG. „Dobili smo slabu vladu. Svaki zakonski predlog ove vlade u parlamentu biće pregovori o vladi jer nema stabilnu većinu od 41 poslanika“. Lider PzP još poručuje: „Glasaćemo za tu vladu, a za budžet ćemo da vidimo. Podrška naša budžetu će zavisiti od odnosa drugih u političkoj većini i odnosa vlade”. Najava političke trgovine?

Nebojša Medojević, uglavnom, i današnji dan započinje tvitom „vlada UDBE“, pa ponavlja da će je podržati zato što ima „obavezu prema građanima“. Tu je neko nešto pobrkao.

Da su građani htjeli da glasaju za ANB/UDBU/OZNU oni bi podržali listu koju je predvodio DPS. Tamo je, kao nosilac liste, bio čovjek koji je 12 godina, kao pomoćnik ministra policije pa zatim i direktor ANB, vodio crnogorsku službu bezbjednosti. Ali nisu. Glasali su, dosta njih, za listu koju je sa drugog mjesta promovisao i Nebojša Medojević. Sada on glasače ubjeđuje da je prvi sa te liste njihov i njegov politički protivnik.

Koliko god da su nebulozne, primjedbe koje stižu od poslanika vladajuće većine moraju biti veliki teret budućoj vladi. Ona od početka visi o tankom koncu.

Proklamovani proevropski  kurs na koji su se Krivokapić, Bečić i Abazović obavezali Sporazumom iz septembra u suštoj je suprotnosti sa politikom koju zagovara DF. Sa i bez Pokreta za promjene.  To je razočarenje Andrije Mandića i Milana Kneževića lako razumjeti. Ova vlada neće moći da realizuje program koji su oni priželjkivali. Ne zato što ih je neko prevario i oteo im izbornu pobjedu, već zato što njihov projekat – Crna Gora treća srpska država nije na ovim izborima dobio većinsku podršku glasača.

To ne znači da je neće imati u budućnosti obistine li se strahovi oko noviteta koje bi u resore obrazovanja, kulture, nauke i sporta mogla donijeti ministarka Vesna Bratić. Osoba čiji je profil izazvao najviše negativnih reakcija nakon što je Krivokapić objelodanio sastav svog tima. Na sve te kritike on nije ni trepnuo, pokazujući  da je njegov izbor učinjen krajnje promišljeno. Pa kome vojska i policija a kome udžbenici, izdavačka djelatnost, očuvanje i (pre)oblikovanje kulturnog nasljeđa.

Konačno, i dalje ne znamo da li će mandatar ostati gluv na primjedbe da njegova vlada, kojoj i oni koji će je glasati u parlamentu cinično tepaju „apostolska“, ne zadovoljava elementarne kriterijume nacionalne i vjerske zastupljenosti građana Crne Gore. A to bi trebao da je početak svake priče o drugačijoj, boljoj Crnoj Gori. U suprotnom, neki će se nadati a neki strahovati da buduća vlada, na klimavim nogama podrške nezadovoljnih, neće trajati dugo.

 

Šta su prioriteti

Iz URA su, prema saznanjima Monitora, koalicionim partnerima na potpisivanje ponudili Sporazum o programskim prioritetima ekspertske vlade. Tim dokumentom se predviđa da su se Zdravko Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović, u ime koalicija koje su predvodili na izborima, „usaglasili oko sljedećih prioriteta u radu ekspertske vlade“ (popis prioriteta navodimo integralno):

  • Konsolidacija javnih finansija uz presjek zatečenog stanja u trenutku preuzimanja vlasti;
  • Odlučna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala uz pooštravanje kaznene politike za krivična djela iz ovih oblasti;
  • Donošenje hitnih mjera za borbu protiv pandemije novog korona virusa COVID 19;
  • Temeljna reforma izbornog zakonodavstva i stvaranje uslova za održavanje prvih fer i slobodnih izbora;
  • Izmjena, dopuna i revizija svih diskriminatorskih zakonskih i podzakonskih akata, sa prioritetom donošenja u što kraćem roku Izmjena i dopuna Zakona o slobodi vjeroispovijesti sa akcentom na ukidanje spornih članova;
  • Donošenje niza novih sistemskih zakona počev od prioritetnih: Zakon o porijeklu imovine, Zakon o lustraciji, Zakon o Vladi, Zakon o Skupštini; Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata;
  • Sprovođenje seta mjera iz oblasti zaštite životne sredine sa ciljem brendiranja Crne Gore kao ekološke države;
  • Revizija i preispitivanje svih koncesionih ugovora;
  • Donošenje deklaracije o trajnoj zabrani izgradnje malih hidroelektrana na crnogorskim vodotocima;
  • Nastavak aktivnih pregovora sa EU sa ciljem ostvarivanja napretka u poglavljima 23 i 24;
  • Reforma zdravstvenog sistema uz stvaranje uslova za početak realizacije kapitalnih projekata (izgradnja novog Urgentnog centra, izgradnja Klinike za infektivne bolesti, izgradnja Klinike za psihijatriju);
  • Reforma obrazovnog sistema na svim nivoima uz prioritetnu depolitizaciju i vraćanje autonomije Univerzitetu Crne Gore;
  • Stvaranje uslova za decentralizaciju lokalnih samouprava kroz izmjenu Zakona o lokalnoj samoupravi i Zakona o finansiranju lokalnih samouprava.

 

Ponuđeni Sporazum u četvrtak ujutro (još) nije usaglašen i potpisan. Prema nekim nezvaničnim objašnjenjima, ponuđeni potpisnici nijesu u potpunosti saglasni oko liste prioriteta. S druge strane, stižu objašnjenja da nije sporan sadržaj ponuđenog Sporazuma koliko sposobnost potpisnika da garantuju kako će svi poslanici lista koje su predvodili podržati potpisano. Zato se, u vrijeme kada je ovaj tekst spreman za štampu, razmatrala ideja da se Sporazum ponudi na potpisivanje svim partijama i pokretima – članicama tri koalicije koje su formirale vladajuću većinu.

 

Nove prijetnje Abazoviću

Iz URA su, javno, od Uprave policije i ANB zatražili da se izjasne po pitanju ozbiljnih prijetnji koje Dritanu Abazoviću stižu iz jednog regionalnog kriminalnog udruženja sa infrastrukturom i korijenima i u Crnoj Gori. Prozvani su, potom, odgovorili kako oni nemaju saznanja o bilo kakvim prijetnjama lideru koalicije Crno na bijelo i budućem članu vlade u čijoj bi se nadležnosti, prema nekim informacijama, mogle naći službe bezbjednosti. Osim onih, naravno, koje su za svoj račun formirale dobrodržeće partije i kriminalni klanovi.

Dan je potom objavio ono o čemu se, nezvanično, pričalo danima: iza novih prijetnji Abazoviću stoji kriminalna organizacija Nasera Keljmendija.

Prethodno, Abazoviću su prijeteće poruke poslali i domaći kriminalci sa konekcijama u službi. Monitor je već početkom oktobra objelodanio kako je Abazoviću, nakon što je odbio poziv da se sastane sa vrhom kavačkog klana, stiglo upozorenje: „vidjećemo se ovako ili onako“. U Upravi policije se još tada nalazio zahtjev za procjenu bezbjednosti Dritana Abazovića na koji oni, do danas, nijesu odgovorili. I dodijelili mu adekvatno obezbjeđenje.

Da slika bude kompletna, Abazovićevi „koalicioni partneri“, odnosno jedan od njih sa liste ZBCG, pojasnio je pratiocima na društvenim mrežama da lideru URA niko stvarno ne prijeti nego je to priča koja treba da ga promoviše za poziciju ministra policije. Kako kažu: uz takve partnere ne trebaju vam neprijatelji.

Zoran RADULOVIĆ   

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo