Povežite se sa nama

Izdvojeno

VLADI PODOBNOST I POSLUŠNOST VAŽNIJI OD STRUČNOSTI: Dubina profesionalce ne trpi

Objavljeno prije

na

Izvršna vlast se intenzivno, uglavnom voljom premijera Zdravka Krivokapića i ministra finansija Milojka Spajića, oslobađa (ili to uporno pokušava) kadrova čiji je angažman, prema percepciji zainteresovane stručne i laičke javnosti, obilježio kvalitetan rad i značajni ostvareni rezultati

 

Aleksandar Damjanović više nije v.d. direktora Uprave prihoda i carina.

Većina u Vladi prihvatila je, na elektronskoj sjednici održanoj prošlog četvrtka, prijedlog resornog ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića da Damjanovića, nakon što mu je istekao šestomjesečni mandat vršioca dužnosti direktora Uprave, na tom mjestu zamijeni Milena Petričević. Vlada je prethodno, početkom oktobra, Petričevićevu imenovala za v.d. generalnog direktora Direktorata za nadzor nad radom Uprave prihoda i carina. Takođe na prijedlog ministra Spajića.

Vijest da je Damjanović sklonjen sa čela Uprave koja je, uz Upravu policije, kadrovski najbrojnija u cijelom sistemu javne uprave, a po opisu posla najznačajniji kontrolor i sakupljač državnih prihoda (carine, akcize, porezi, koncesije od igara na sreću…) nije naišla na odobravanje. Naprotiv, odluci su se javno usprotivile partije vlasti i opozicije, finansijski i ekonomski stručnjaci i analitičari, dio zaposlenih u novoformiranoj Upravi prihoda i carina (nekadašnje Uprava prihoda, Uprava carina i Uprava za igre na sreću skupa imaju oko 1.200 zaposlenih). Dok su, u direktnom kontaktu sa premijerom i ministrom finansija isto uradili pojedini članovi Krivokapićevog kabineta ali i Vladini partneri iz sjenke sa diplomatskim pasošima, uglavnom, zapadnih zemalja.

Ogromna većina njih smatra da je Damjanović, rezultatima u minulih šest mjeseci, zaslužio povjerenje i priliku da nastavi započeti posao. Uz puno veću podršku Vlade, prije svega Ministarstva finansija, koje se svojski potrudilo da mu onemogući formiranje saradničkog tima (deset pomoćnika predviđenih sistematizacijom nove Uprave). Damjanović je, još početkom ljeta, Vladi dostavio listu kandidata za upražnjena rukovodeća mjesta, dio njih je u međuvremenu dobio i saglasnost Vladine Komisije za kadrovska i administrativna pitanja, ali Spajić ni jedan od tih prijedloga nije dostavio Vladi na izjašnjavanje. A njegovo Ministarstvo nije raspisalo konkurs za direktora Uprave u punom mandatu.

I pored toga, Damjanović je na svoj konto upisao (neočekivano) dobru primjenu Zakona o fiskalizaciji u prometu proizvoda i usluga, što je državi ljetos donijelo rekordne prihode po osnovu naplate PDV-a; Ozbiljne rezultate na suzbijanju ilegalnog tržišta duvanskih proizvoda namijenjenih domaćem i međunarodnom tržištu; Rekordnu zapljenu kokaina na teritoriji Crne Gore (skoro 1,5 tona) u operaciji koja je inopartnerima pokazala da, nakon promjena u rukovodećem kadru, mogu računati na kvalitetnu saradnju sa ovdašnjim carinicima i policijom…

Sve to nije bilo dovoljno za obnovu v.d. mandata, makar do raspisivanja konkursa i izbora direktora Uprave koji bi bio po mjeri čelnika Ministarstva. Štaviše, po procjeni ministra Spajića, Damjanović, njegovi saradnici i ovdašnja javnost nijesu zaslužili ni elementarno objašnjenje odluke o prekidu saradnje. Umjesto toga plasirana je priča o navodnom dogovoru prema kome će bivši čelnik Uprave prihoda i carina angažman nastaviti u Odboru direktora Investiciono-razvojnog fonda, Monteputu, ili na nekom sličnom državnom poslu.

Damjanović je sve to demantovao da bi, u razgovoru sa novinarom Monitora potvrdio da se tokom primopredaje dužnosti u Upravi sreo sa ministrom Spajićem, razgovarao sa njim, ali nije dobio adekvatno objašnjenje prošlonedjeljne odluke. ,,Ja i dalje čekam obrazloženje”, objašnjava Damjanović, ,,a životno i političko iskustvo me uče da se takve odluke, bez argumenata i objašnjenja, donose onda kada ste dužni da ispunite neko obećanje ili se nalazite pod velikim pritiskom”.   On ne želi da se bavi pretpostavkama jer bi na taj način, kaže, mogao ugroziti rad institucije (Uprave) ,,koja je važnija od bilo kog pojedinca”.

Dok Spajić ćuti, njegovu odluku pokušava da opravda državni sekretar u MFSS Janko Odović. ,,Moramo da se naviknemo u Crnoj Gori da su svi smjenjivi. Saradnja s Damjanovićem bila je jako dobra. Ministar finansija je njega pozvao u svoj tim i postavio mu zadatke koje je on ispunio ili nije ispunio…”, kazao je Odović. ,,Od svega toga se pravi mnogo buke bez razloga. Uvjeren sam da će Damjanović i ubuduće imati mjesto koje će biti vrlo odgovorno u ovoj Vladi i generalno administraciji”. Onda je sekretar MFSS, možda i nehotice, odao jednu tajnu. ,,Iz mog iskustva, kako je Petričevićeva pružila plan rada Uprave, mislim da će rezultati biti bolji”. Sad znamo da je Milena Petričević imala priliku da, nekome i negdje, prezentuje svoje viđenje budućeg rada Upreve prihoda i carina. Takvu šansu Aleksandar Damjanović nije dobio. Ostaje pitanje – zašto? Ako nije preporuka ranijeg poslodavca. Damjanović je bio (opozicioni) poslanik sa dugogodišnjim iskustvom a iz profesionalne biografije Milene Petričević štrči podatak o  radu u kabinetu odbjeglog tajkuna Duška Kneževića.

Već iz prvog obraćanja nove v.d. direktorice saznali smo da će njen prioritet biti ,,sankcionisanje svih oblika nezakonitosti koje direktno utiču na obezbjeđenje stečenih prava budžetskih korisnika”. Dakle, ključna riječ u planu tima Spajić – Odović –Petričevićeva, čije je iskustvo u tom poslu jako upitno, je sankcionisanje. A to nas vraća na početak priče i pitanje zašto je Aleksandar Damjanović morao da ode?

U Upravi prihoda i carina radi mnogo ljudi, kao što u Vladi ovih dana duva mnogo vjetrova – pozicionih, opozicionih, privatnih i onih sa predznakom inostranog faktora – pa do novinara stižu brojne spekulacije.

Jedne kažu da je mjesto direktora Uprave kaparisano još zimus, u polu-zvaničnoj podjeli resora po dubini među članicama vladajuće koalicije. I da se Damjanović nije mogao uklopiti u taj plan. Po drugima, bivši v.d. direktora, prosto, nije pokazao dovoljno očekivane servilnosti i uslužnosti prema nadređenima iz Ministarstva. Do mjere da su oni iz medija saznali za operaciju koja je prethodila rekordnoj zapljeni kokaina. Koja je, usput budi rečeno, bila tajna. Neki mediji su već pisali o pretpostavci da se Damjanović preigrao u pokušajima da sa pripadnicima UP-a iskorijeni švercerska gnijezda iz Luke Bar. I da se time zamjerio nekome ko je bio i ostao dovoljno moćan da može da imenuje i smjenjuje (ne)podobne javne funkcionere. Najzanimljivija je, možda, priča o tome kako je u Upravu prihoda, iz Ministarstva finansija, prije nekoliko mjeseci stigao usmeni zahtjev da se posebna pozornost posveti minulom radu velikih kompanija čiji su vlasnici bliski DPS-u. Kako bi se od njih uzeo što veći novac. Kako je, tvrde naši sagovornici, Damjanović ostao dosljedan neselektivnom pristupu  – bilo je što je bilo. Sad čekamo sankcionisanje.  Po, navodno, autentičnom spisku preduzeća u koji je Monitor imao uvid.

Pitanje je da li ćemo i kada saznati gdje je tu istina. A čelnici Vlade nastavljaju da rade na čišćenju svojih redova od nedovoljno poslušnih profesionalaca. Skoro dva mjeseca Zdravko Krivokapić traži način da smijeni Zorana Brđanina, direktora Uprave policije koji je za kratko vrijeme pobrao simpatije u zemlji i inostranstvu. Ali se premijeru  neoprostivo zamjerio insistiranjem da se policija, tokom događaja koji su pratili ustoličenje mitropolita Joanikija, drži zakona i naređenja svojih starješina, a ne ratoborne kombinatorike ostrašćenih amatera iz gluve sobe. Nasljednik je, kažu, već spreman.

U stvorenom ambijentu pomalo paranoičnih pokušaja da se vlast što duže zadrži, na meti bi se mogli naći još neki novoimenovani čelnici državnih institucija ali i po koji ministar. Pod uslovom da se sadašnja Vlada održi dovoljno dugo da bude u prilici sprovesti svoj naum: samozvani eksperti na vrhu, strogo kontrolisani poslušnici – do dna. I sankcionisanje.

 

Šta je zakon spram ministra

Prije Aleksandra  Damjanovića, iz Ministarstva finansija istjerana je državna sekretarka Mila Kasalica. Takođe nakon uspješnog angažmana oko primjene Zakona o fiskalizaciji, i manje uspješnih pokušaja da od ministra Spajića dobije detalje o ugovorenom hedžing aranžmanu i njegovim efektima na javne finansije. Vlada je Kasalicu razriješila na Spajićev zahtjev, bez obrazloženja i rasprave, ali i bez neophodnog mišljenja Komisije za kadrovska i administrativna pitanja. Na istoj sjednici, sekretarka Ministarstva odbrane razriješena je uz kompletnu dokumentaciju.

Konačnu riječ o tom razrješenju daće sud, ali je za našu priču zanimljivo obrazloženje iz Rješenja o razrješenju koje je potpisao premijer Krivokapić.  Citiraćemo ključni dio tog dokumenta:

,,Ministar finansija i socijalnog staranja je, u skladu sa odredbama člana 30 stav 4 Zakona o državnoj upravi, predložio da se razriješi državna sekretarka u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja Mila Kasalica, mr ekonomskih nauka. U obrazloženju predloga je naveo da je Rješenjem Vlade Crne Gore od 11. februara 2021. godine, za državnu sekretarku u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja imenovana Mila Kasalica i da, imajući u vidu da je članom 30 stav 4 Zakona o državnoj upravi propisano da državnog sekretara imenuje i razrješava Vlada, na predlog ministra, predlaže da Vlada donese rješenje o razrješenju državne sekretarke mr Mile Kasalice”.

Ako ministar može da predloži, može i da smijeni – rezonuju Spajić i Krivokapić, a većina u Vladi podržava. I ko mari za zakonom predviđene procedure, smišljene da se spriječi pretvaranje države u feud.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo