Povežite se sa nama

MONITORING

Čvor do čvora

Objavljeno prije

na

Crna Gora je opet na pragu bogatije i srećnije budućnosti. O tome svjedoče televizijski snimci srdačnog susreta predsjednika italijanske i crnogorske vlade. Silvio Berluskoni i Milo Đukanović, u društvu ministara ekonomija Klaudia Skajola i Branka Vujovića, potpisali su u Rimu strateški sporazum o saradnji, kojim je predviđena gradnja energetskog kabla koji će, čusmo, Crnu Goru pretvoriti u energetsko čvorište. Nakon što nam je obećavano da ćemo postati ekološko, turističko, of-šor pa i poljoprivredno čudo – sada nam se smiješi i energetska budućnost. OBEĆANJA: Ugovor o gradnji kabla procijenjen je na 720 miliona eura. Biće to podmorski kabl dužine 300 kilometara koji će povezati Tivat i Peskaru – električnom energijom. Ugovor predviđa i postavljanje 100 kilometara kabla na kopnu, koji bi električnu energiju odvodio do razvodne mreže. Italijanski ministar Skajola pojasnio je da italijanska Vlada već ima spremnih pet milijardi eura za investiranje u energetske projekte u Crnoj Gori. Našu je zemlju nazvao – strateškim partnerom Italije za cijelu oblast zapadnog Balkana. Ni Đukanović nije krio zadovoljstvo.

No, iz MANS- a upozoravaju da je Đukanović, prije nego što je pružio ruku Berluskoniju, morao obratiti pažnju na nekoliko detalja.

,,Zaključenju ovog posla nije prethodila bilo kakva rasprava u Crnoj Gori, ili makar tender” podsjeća u razgovoru za Monitor Dejan Milovac, zamjenik izvršnog direktora MANS-a.

Podvodni kabl od Italije do Crne Gore ne pominje se u ovdašnjim zvaničnim dokumentima. ,,U Strategiji razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine, nema ni pomena o ovom projektu, dok se kao jedini prekogranični projekat navodi izgradnja dalekovoda od Podgorice do Elbasana u Albaniji”, pojašnjava Milovac.

Slično je i s planskom dokumentacijom, koja bi trebala da prethodi početku posla. ,,Famoznog kabla nema ni u Prostornom planu Crne Gore, niti u Prostornom Planu Morsko Dobro”, tvrdi Milovac i objašnjava kako bi ovaj projekat shodno svojoj veličini, trebao da bude predviđen ovim dokumentima.

Kada je krajem januara gradonačelnik Tivta Dragan Kankaraš upitan gdje će, tačno, biti kabl, nije znao. Sve što se tada u Opštini Tivat znalo, i to nezvanično, ,,naredba je iz Podgorice da se u plansku dokumentaciju ucrta priključak na podmorski kabl” i to na uskom dijelu tivatske obale otvorenog mora u Krtolima. Obrazloženje nadležnih u Vladi Crne Gore za takav zahtjev bilo je da „Tivat upravo radi novi PUP, pa je to prava prilika da se ovdje brzo ucrta konekcija za podmorski elektrokabl s Italijom”. Nacrt PUP-a Tivta, koji je jesenas bio na javnoj raspravi, nije predviđao izgradnju bilo kakvog sličnog elektroenergetskog postrojenja u Krtolima. Prije nego se on promijeni, trebalo bi taj isti kabl ucrtati i u Plan Morskog dobra i Prostorni plan Crne Gore. To je dosta posla.

PRVI VIZIONAR: Potpisivanjem sporazuma o gradnji kabla, premijer je, tvrdi Milovac, predvidio da će doći do promjena prostornih planova Crne Gore, Morskog dobra i Opštine Tivat, te da će nalazi strateške procjene uticaja na životnu sredinu biti pozitivni.

,,Premijer je, vizionarski predvidio i da će javne rasprave za promjenu svih pomenutih dokumenata proći bez problema, da građani neće imati komentara, te da će Vlada, odnosno parlament bez riječi usvojiti sve planove. Sve ovo je premijer predskazao, čim je stavio svoj potpis na odluku da se radi podvodni kabl s Italijanima. Postavlja se pitanje da li će ovo biti još jedna odluka u nizu donijetih bez učešća građana Crne Gore”, upozorava Milovac.

ČIJA JE NAŠA STRUJA: Nepostojanje kabla u planskoj dokumentaciji samo je jedan od problema ovog istorijskog poduhvata. Čija će struja koja će ići k Italiji biti, ko će od tog posla zarađivati, kolika je stvarna korist Crne Gore, da li je aranžman s Italijanima razlog zašto Vlada srlja u izgradnju hidroelektrana na Morači bez valjanje dokumentacije….

,,Sada je izvjesno da je Đukanović ranije s Berluskonijem pripremio predaju i Elektroprivrede, ali i našeg elektroenergetskog potencijala. Zbog toga vlast odbija već dvije i po godine da naš predlog Zakona o revitalizaciji i privatizaciji Elektroprivrede uvrsti u dnevni red parlamenta. Činjenica je da je 13. oktobra 2008. tajno potpisan protokol između Vlade Italije i Crne Gore o postavljanju energetskog kabla i ulaganju pet milijardi eura. Tada je i dogovoreno da se otkupi veći dio akcija Elektroprivrede i da se uđe u izgradnju hidroelektrana na Morači i Pivi i termo bloka dva u Pljevljima”, tvrdi prof. dr Branko Radulović potpredsjednik Pokreta za promijene.

On pojašnjava kako Italiji odgovaraju ovi aranžmani jer ima veliki energetski deficit koji na jugu Italije dostiže i 70 odsto. ,,No, ovakvi aranžmani Vlade Crne Gore nama će donijeti dalekosežne negativne posljedice. Dovodi se u pitanje održivi razvoj za koji se Crna Gora odlučila, punjenje budžeta, podrška malim i srednjim preduzećima, standard građana…”, objašnjava Radulović. ,,Građani su počeli da snose posljedice vladinih energetskih poslova. Dolaze nam na naplatu enormni računi za struju uz apsurdno obrazloženje da onaj koji plaća treba da plati i za one koji ne plaćaju, i za one koji bi trebali da plaćaju cijenu električne energije daleko ispod tržišne (KAP, Željezara) . I sve to u trenutku kada je budžet neodrživ”.

ŠTETAN UGOVOR: On tvrdi da je ovo dokaz koliko je štetan ugovor s italijanskom A2A. ,,Oni ne obezbjeđuju povećanje proizvodnje i poboljšanje distribucije – već samo stepen naplate. Posljednja posjeta Đukanovića Berluskoniju sigurno je bila u funkciji realizacije paklenog plana koji je potpisan 2008. “.

Radulović naglašava kako je suštinsko pitanje – da li ćemo mi kroz kabl izvoziti viškove naše struje po tržišnim uslovima, a budžet imati profit od toga posla, ili će kroz kabl Italijani izvoziti crnogorsku struju i uzimati profit bez obzira na to da li ćemo mi imati ili ne – struju.

Sada je jasnije i zašto crnogorska Vlade žuri da ozvaniči početak gradnje hidroelektrana na Morači. ,,Iako nema ni stručnog, ni političkog konsenzusa oko izgradnje tih hidroelektrana – vlast hita da uđe u taj posao iz nekoliko razloga. Prvi razlog je Đukanovićeva italijanska prošlost, a drugi je – što im se žuri da što prije nešto novca kapne u budžet. Ne razmišljaju o tome da je zarada od hidrocentrala koje radi strani investitor minorna, kratkoročna i vrlo ograničena a pri tom se rizikuje narušavanje prostora, životne sredine, zaboravlja se problem seizmike, zaobilazi priča o isplativosti…”

Radulović tvrdi da ovaj režim uporno gura što hitniju gradnju hidroelektrana na Morači jer je to njihovo – biti ili ne biti i dio velikog plana rasprodaje energije i energetskih potencijala. ,,Slaba će to biti zarada ako Vlada istraje na ovim projektima. Mi ćemo biti kolonija koja nakon trupaca i ingota izvozi i električnu energiju a od toga nema ništa osim kratkoročnih efekata”. Valja priznati: bar tu je naša Vlada dosljedna.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRED 31. GODIŠNJICU ZLOČINA U ŠTRPCIMA: Otmica istine u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostala je nepoznanica da li su vlasti u Podgorici bile obaviještene o onome što se sprema na pruzi Beograd – Bar. A mogle su biti. U tadašnjoj saveznoj vladi premijera Milana Panića na poziciji ministra unutrašnjih poslova bio je DPS kadar – Pavle Bulatović

 

Narednog utorka, 27. februara, navršiće se 31 godina kako su iz brzog voza 671 Lovćen na liniji Beograd –Bar, u stanici Štrpci na teritotiji BiH, pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske pod nazivom Osvetnici, oteli 20 putnika. Zarobljene su odveli, opljačkali pa ubili. Njihova tijela bacili su u Drinu. Do danas su, u jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve planirane i, pokazaće se, najavljene otmice dominantno su bili državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad KapetanovićIljaz LičinaFehim BakijuŠećo SoftićRifat HusovićHalil ZupčevićSenad ĐečevićJusuf RastoderIsmet BabačićAdem AlomerovićMuhedin HanićSafet PreljevićDžafer TopuzovićRasim ĆorićFikret MemovićFevzija ZekovićNijazim KajevićZvjezdan Zuličić i jedna neidntifikovana osoba. Među žrtvama je i Tomo Buzov, prenzionisani oficir i Hrvat po nacionalnosti, koji se, jedini, usprotivio odvođenju putnika. Pitao je uniformisane otmičare  “Ljudi šta to radite?”.

Njihova otmica praktično je bila najavljena. Pripadnici Osvetnika četiri mjeseca ranije, na gotovo identičan način, oteli su 16 Bošnjaka (15 muškaraca i jedna žena) iz sela Sjeverin (Srbija) koji su autobusom pošli u Priboj, gdje su pozvani da nakon tri mjeseca prime platu. Autobus je išao uobičajenom (jedinom) trasom i zaustavljen je u selu Mioče (opština Rudo, BiH). Putnici bošnjačke nacionalnosti su izvedeni i kamionom odvezeni u motel Vilina vlas u Višegradu. Tu su, nekoliko dana kasnije, ubijeni, a njihova tijela bačena u Drinu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REFORMSKI KURS MANDIĆEVE NOVE: Slavljenje komšijskih praznika i kriminala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Daria Vraneša, gradonačelnika multietničkih i viševjerskih Pljevalja,  Pljevlja su  „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod.“    Ove misli izrekao je na proslavi Dana državnosti Republike Srbije , koji je organizovala pljevaljska opština

 

 

U srijedu veče je u Pljevljima, u organizaciji Opštine Pljevlja, u sali Centra za kulturu održana Svečana akademija povodom 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od donošenja Sretenjskog ustava Knjaževine Srbije. Pozivnice za  događaj je potpisao gradonačelnik Dario Vraneš. Skup je počeo intoniranjem srbijanske himne Bože pravde, a onda je mileševski episkop  Atanasije Rakita, u čijoj jurisdikciji su Pljevlja, blagoslovio prisutne. Gradonačelnik Vraneš je podsjetio na značaj ustanka u Srbiji 1804. i da je u četvrtak „i praznik pljevaljskih Srba, nas koje od naše etničke matice dijeli prevoj koji se zove Jabuka (na granici sa Srbijom)“.

Na praznik Sretenja 15. februara Karađorđe Petrović je u Orašcu podigao ustanak protiv otomanske vlasti. Na isti dan je 1835. proglašen ustav tadašnje Srbije a od 2002. godine se slavi i kao Dan državnosti Republike Srbije.

„U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“ istakao je prvi čovjek Pljevalja. Za njega su  multetnička i viševjerska Pljevlja „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“.

Četiri dana ranije Vraneš je na TV Vijesti rekao da se nada da će se taj srbijanski praznik „u Pljevljima proslavljati vječno“ i da se time ne podriva ustavni poredak Crne Gore. Dan nakon toga Vraneš je odćutao pitanje Vijesti koliko će novca građane koštati proslava srbijanskog državnog praznika. Umjesto toga pitao je novinara „zašto se bruka“ i da treba da „radi neki časni posao“ – očigledno smatrajući  novinarstvo nečasnim zanimanjem kad nije u službi njegovih političkih mentora iz Beograda.

Vraneš je doktor medicine po struci i specijalizirani hirurg opšte prakse, što je plemenito zanimanje.  No istovremeno se opredijelio i za politiku i  služenje  srbijanskoj autokratiji. Izabran je za gradonačelnika Pljevalja krajem aprila 2023. godine na listi Nove srpske demokratije (NSD) čiji predsjednik je Andrija Mandić  aktuelni šef Skupštine Crne Gore. Vranešov izbor je podržao i Pokret Evropa Sad (PES) i Demokrate sa kojima je u koaliciji u lokalnoj skupštini.

Vraneš se nakon izbora brzo bacio na identitetska pitanja. Najavio je podizanje spomenika i pravljenje trga Patrijarhu Varnavi na istoimenoj ulici jer se radi o „jednom od najvećih pravoslavnih duhovnika“ i „najslavnijem Pljevljaku svih vremena“. Patrijarh Varnava Rosić je bio drugi patrijarh Srpske crkve (SPC) od njenog osnivanja 1921. godine i stolovao je od 1930. do 1937.  Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima (i optužbama da je otrovan) kao srpski ultranacionalista i oponent Vlade Milana Stojadinovića.  Vlada je nastojala stvoriti političku stabilnost u višenacionalnoj Kraljevini Jugoslaviji tako što bi dala jednaka prava Katoličkoj crkvi kroz potpisivanje posebnog ugovora sa Vatikanom (konkordat). Varnava Rosić je nesporno  (na osnovu njegovih intervjua štampi tog vremena) bio antisemita i vatreni podržavalac Adolfa Hitlera i njegove nacističke stranke.

Vraneš je kasnije položio vijenac na mjesto gdje su partizani strijeljali 25 četnika i nacističkih kolaboracionista 1944.godine rekavši prošlog ljeta da je opština odala poštu i da su se „pomolili Bogu i zapalili svijeću za sve heroje koji su bili u četničkom pokretu i koji su život dali za slobodu“. Četnici su, služeći fašistima, u pljevaljskom kraju tokom rata počinili brojne zločine protiv civilnog stanovništva, pogotovo protiv muslimana.

Vraneš je pokušao promijeniti i Dan opštine sa 20.novembra (kada je 1944. oslobođen od nacista) na vjerski praznik Svete Petke (27. oktobar) kada je u 1918. u grad ušla srbijanska vojska. Na dan srbijanskih (vrlo vjerovatno pokradenih) izbora 17. decembra „brat Dario Vraneš, predsednik opštine Pljevlja, (je) dao snažnu podršku listi Aleksandar Vučić-Prijepolje ne sme da stane“ stoji u objavi Opštinskog odbora Srpske napredne stranke (SNS) u Prijepolju uz objavljene fotografije. Njegov partijski šef Andrija Mandić je  skoknuo do Beograda da lično čestita izbornu „pobedu“ srbijanskom vođi Aleksandru Vučiću.

Mandić je rekao da je pozvan od Vučića i za Dan državnosti i da će se „naravno odazvati“ pozivu ne odgovorivši da li tamo ide u državnom ili partijskom svojstvu. I Mandićev koalicioni partner, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je najavio prisustvo nakon poziva Vučića. DNP je u saopštenju objavila da je „savremena Srbija dostojna svojih slavnih predaka (i) nastavlja slobodarsku politiku odbrane nacionalnih interesa i teritorijalnog suvereniteta“.

Na posljednje izlive srpstva Vraneša pljevaljska podružnica PES-a je odgovorila da „opština Pljevlja nema nadležnosti da slavi praznike drugih država pa ni naše komšijske i drage Srbije“ te da Vraneš „kao gradonačelnik Pljevalja, ima obavezu da se fokusira na rješavanje nagomilanih lokalnih problema u našem gradu, i prestane da stvara nepotrebne krize i tenzije, sa svrhom da sitno politički poentira“.

I PES i Demokrate su rekle da ih niko nije konsultirao oko proslave srbijanskog  praznika. Demokrate su naglasile da „obilježavanje datuma iz istorije i kulturnog nasljeđa svih naroda koji žive u opštini mora biti isključivo uz poštovanje Ustava Crne Gore“, uz obazrivo „trošenju javnog novca u dijelu kulturnih događaja“. Premijer Milojko Spajić, koji je rodom iz ovog grada, se do sada nije oglasio, kao ni Mandić kao predsjednik parlamenta.

Pljevlja grcaju u nevoljama. Enormno zagađenje vazduha – među najvećim u Evropi, raseljavanje osiromašenog stanovništva i njegovo korištenje  kao regrutni centar za narko kartele čiji neki od glavnih operativaca su iz ovog grada  predstavljaju ogromni izazov kojim se Mandićeva stranka ne bavi, makar na vidljiv način.

Posebno je zabrinjavajući i indikativan  njihov odnos prema prirodi režima u Srbiji. Vučićeva vlast je istog (i sada vjerovatno goreg) karaktera nego doskorašnja vlast njegovog prijatelja i saveznika – Mila Đukanovića. Đukanovićev režim je  proganjao NSD i Demokratski front (DF) nekad uz Vučićevu  pomoć. Montirana afera Državni udar protiv Mandića i Kneževića je dobila na legitimitetu nakon što su policijski doušnici i saradnici vlasti u Srbiji svjedočili protiv njih, a u korist režima Đukanovića. Prvi sporazumi o „priznanju krivice“ su sklopljeni sa srbijanskim molerima, nadničarima, i šoferima koji su dovučeni iz Srbije, da navodno zauzmu Skupštinu.  Priznanja su uslijedila nakon što je srpska ambasada pritisnula svoje građane u pritvoru da potpišu lažna priznanja krivice kao jedini način izlaska na slobodu. Rukovodstvo bivšeg DF-a dobro zna da su stradali upravo etnički Srbi čije osude su dogovorile i sredile vlasti „dva oka u glavi“.

Slučaj osuđenog vođe kriminalne organizacije i ranijeg vladara Budve Svetozara Marovića je svima poznat. Ni Mandić niti bilo ko iz prosrpskog bloka se nisu nikada usudili uputiti poziv Vučiču da prestane štititi kriminalca i da ga pošalje na izdržavanje zatvorske kazne. Nedavna objava prepiske sa SKY aplikacije koje je Crnoj Gori poslao Europol o poslovima Andreja Vučića, brata srbijanskog predsjednika, i narko bosa Zvonka Veselinovića (po procurjelim izvještajima same srpske policije) i proslava njihove prve zarađene milijarde je izazvala osude Milana Kneževića i ad hominem napade na Vijesti jer su se usudili tako nešto objaviti.

Odlasci DF-ovih političara u Beograd na skupove SNS političara i ministara koji otvoreno sarađuju sa narko bosovima i koji su upleteni u veliki broj korupcionaških afera u najmanju ruku izaziva sumnju da njihova borba protiv kriminalne Đukanovićeve vladavine nije vjerodostojna. Prozivanje Đukanovića za Pandora papire a istovremeno ćutanje na iste takve  kada su u pitanju Vučićevi ljudi je simptomatično.

Ponašanje NSD-a i manjih srpskih partija u slučaju uhapšenog gradonačelnika Budve Mila Božovića zbog članstva u kriminalnoj organizaciji i trgovine narkoticima još više problematizira njihovu deklarativnu borbu za pravnu državu. Poslanik NSD-a Jovan Vučurović je ne nedavnoj sjednici skupštinskog Odbora za odbranu i bezbjednost ponovo probao preseliti slučaj iz sudnice (čiji glavni pretres tek treba početi) u medije i skrenuti pažnju sa gorućih problema. Vučurović je optužio tužilaštvo, koje slučaj bazira na istim prepiskama sa SKY aplikacije kao i protiv osoba bliskih DPS-u, da je hapšenje Božovića „politički motivisano“ i da „iza toga svega stoje strane adrese koje su tu odigrale najvažniju ulogu“. Vučurevićeva „poruka Vladimiru Novoviću je da se prestane sa progonom Mila Božovića, kao da je okorjeli kriminalac“.

Na kraju će mnogi zaključiti  da bivši DF i nema problem sa kriminalom koliko ima problem sa crnogorskim prefiksom. Srpski kriminal i jednopartijska država koja krade izbore, štiti OKG bosove i oslobađa ubice novinara je prihvatljiva alternativa DPS-u.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo