MONITORING
Čvor do čvora

Crna Gora je opet na pragu bogatije i srećnije budućnosti. O tome svjedoče televizijski snimci srdačnog susreta predsjednika italijanske i crnogorske vlade. Silvio Berluskoni i Milo Đukanović, u društvu ministara ekonomija Klaudia Skajola i Branka Vujovića, potpisali su u Rimu strateški sporazum o saradnji, kojim je predviđena gradnja energetskog kabla koji će, čusmo, Crnu Goru pretvoriti u energetsko čvorište. Nakon što nam je obećavano da ćemo postati ekološko, turističko, of-šor pa i poljoprivredno čudo – sada nam se smiješi i energetska budućnost. OBEĆANJA: Ugovor o gradnji kabla procijenjen je na 720 miliona eura. Biće to podmorski kabl dužine 300 kilometara koji će povezati Tivat i Peskaru – električnom energijom. Ugovor predviđa i postavljanje 100 kilometara kabla na kopnu, koji bi električnu energiju odvodio do razvodne mreže. Italijanski ministar Skajola pojasnio je da italijanska Vlada već ima spremnih pet milijardi eura za investiranje u energetske projekte u Crnoj Gori. Našu je zemlju nazvao – strateškim partnerom Italije za cijelu oblast zapadnog Balkana. Ni Đukanović nije krio zadovoljstvo.
No, iz MANS- a upozoravaju da je Đukanović, prije nego što je pružio ruku Berluskoniju, morao obratiti pažnju na nekoliko detalja.
,,Zaključenju ovog posla nije prethodila bilo kakva rasprava u Crnoj Gori, ili makar tender” podsjeća u razgovoru za Monitor Dejan Milovac, zamjenik izvršnog direktora MANS-a.
Podvodni kabl od Italije do Crne Gore ne pominje se u ovdašnjim zvaničnim dokumentima. ,,U Strategiji razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine, nema ni pomena o ovom projektu, dok se kao jedini prekogranični projekat navodi izgradnja dalekovoda od Podgorice do Elbasana u Albaniji”, pojašnjava Milovac.
Slično je i s planskom dokumentacijom, koja bi trebala da prethodi početku posla. ,,Famoznog kabla nema ni u Prostornom planu Crne Gore, niti u Prostornom Planu Morsko Dobro”, tvrdi Milovac i objašnjava kako bi ovaj projekat shodno svojoj veličini, trebao da bude predviđen ovim dokumentima.
Kada je krajem januara gradonačelnik Tivta Dragan Kankaraš upitan gdje će, tačno, biti kabl, nije znao. Sve što se tada u Opštini Tivat znalo, i to nezvanično, ,,naredba je iz Podgorice da se u plansku dokumentaciju ucrta priključak na podmorski kabl” i to na uskom dijelu tivatske obale otvorenog mora u Krtolima. Obrazloženje nadležnih u Vladi Crne Gore za takav zahtjev bilo je da „Tivat upravo radi novi PUP, pa je to prava prilika da se ovdje brzo ucrta konekcija za podmorski elektrokabl s Italijom”. Nacrt PUP-a Tivta, koji je jesenas bio na javnoj raspravi, nije predviđao izgradnju bilo kakvog sličnog elektroenergetskog postrojenja u Krtolima. Prije nego se on promijeni, trebalo bi taj isti kabl ucrtati i u Plan Morskog dobra i Prostorni plan Crne Gore. To je dosta posla.
PRVI VIZIONAR: Potpisivanjem sporazuma o gradnji kabla, premijer je, tvrdi Milovac, predvidio da će doći do promjena prostornih planova Crne Gore, Morskog dobra i Opštine Tivat, te da će nalazi strateške procjene uticaja na životnu sredinu biti pozitivni.
,,Premijer je, vizionarski predvidio i da će javne rasprave za promjenu svih pomenutih dokumenata proći bez problema, da građani neće imati komentara, te da će Vlada, odnosno parlament bez riječi usvojiti sve planove. Sve ovo je premijer predskazao, čim je stavio svoj potpis na odluku da se radi podvodni kabl s Italijanima. Postavlja se pitanje da li će ovo biti još jedna odluka u nizu donijetih bez učešća građana Crne Gore”, upozorava Milovac.
ČIJA JE NAŠA STRUJA: Nepostojanje kabla u planskoj dokumentaciji samo je jedan od problema ovog istorijskog poduhvata. Čija će struja koja će ići k Italiji biti, ko će od tog posla zarađivati, kolika je stvarna korist Crne Gore, da li je aranžman s Italijanima razlog zašto Vlada srlja u izgradnju hidroelektrana na Morači bez valjanje dokumentacije….
,,Sada je izvjesno da je Đukanović ranije s Berluskonijem pripremio predaju i Elektroprivrede, ali i našeg elektroenergetskog potencijala. Zbog toga vlast odbija već dvije i po godine da naš predlog Zakona o revitalizaciji i privatizaciji Elektroprivrede uvrsti u dnevni red parlamenta. Činjenica je da je 13. oktobra 2008. tajno potpisan protokol između Vlade Italije i Crne Gore o postavljanju energetskog kabla i ulaganju pet milijardi eura. Tada je i dogovoreno da se otkupi veći dio akcija Elektroprivrede i da se uđe u izgradnju hidroelektrana na Morači i Pivi i termo bloka dva u Pljevljima”, tvrdi prof. dr Branko Radulović potpredsjednik Pokreta za promijene.
On pojašnjava kako Italiji odgovaraju ovi aranžmani jer ima veliki energetski deficit koji na jugu Italije dostiže i 70 odsto. ,,No, ovakvi aranžmani Vlade Crne Gore nama će donijeti dalekosežne negativne posljedice. Dovodi se u pitanje održivi razvoj za koji se Crna Gora odlučila, punjenje budžeta, podrška malim i srednjim preduzećima, standard građana…”, objašnjava Radulović. ,,Građani su počeli da snose posljedice vladinih energetskih poslova. Dolaze nam na naplatu enormni računi za struju uz apsurdno obrazloženje da onaj koji plaća treba da plati i za one koji ne plaćaju, i za one koji bi trebali da plaćaju cijenu električne energije daleko ispod tržišne (KAP, Željezara) . I sve to u trenutku kada je budžet neodrživ”.
ŠTETAN UGOVOR: On tvrdi da je ovo dokaz koliko je štetan ugovor s italijanskom A2A. ,,Oni ne obezbjeđuju povećanje proizvodnje i poboljšanje distribucije – već samo stepen naplate. Posljednja posjeta Đukanovića Berluskoniju sigurno je bila u funkciji realizacije paklenog plana koji je potpisan 2008. “.
Radulović naglašava kako je suštinsko pitanje – da li ćemo mi kroz kabl izvoziti viškove naše struje po tržišnim uslovima, a budžet imati profit od toga posla, ili će kroz kabl Italijani izvoziti crnogorsku struju i uzimati profit bez obzira na to da li ćemo mi imati ili ne – struju.
Sada je jasnije i zašto crnogorska Vlade žuri da ozvaniči početak gradnje hidroelektrana na Morači. ,,Iako nema ni stručnog, ni političkog konsenzusa oko izgradnje tih hidroelektrana – vlast hita da uđe u taj posao iz nekoliko razloga. Prvi razlog je Đukanovićeva italijanska prošlost, a drugi je – što im se žuri da što prije nešto novca kapne u budžet. Ne razmišljaju o tome da je zarada od hidrocentrala koje radi strani investitor minorna, kratkoročna i vrlo ograničena a pri tom se rizikuje narušavanje prostora, životne sredine, zaboravlja se problem seizmike, zaobilazi priča o isplativosti…”
Radulović tvrdi da ovaj režim uporno gura što hitniju gradnju hidroelektrana na Morači jer je to njihovo – biti ili ne biti i dio velikog plana rasprodaje energije i energetskih potencijala. ,,Slaba će to biti zarada ako Vlada istraje na ovim projektima. Mi ćemo biti kolonija koja nakon trupaca i ingota izvozi i električnu energiju a od toga nema ništa osim kratkoročnih efekata”. Valja priznati: bar tu je naša Vlada dosljedna.
Marijana BOJANIĆ
Komentari
Izdvojeno
VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu
Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.
Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede, pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su, skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.
,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.
Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije nije bilo rijetka.
Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.
Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.
Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje
Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.
Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.
Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.
Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.
U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.
Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…
U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu
Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.
Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.
U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.
Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.
Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.
Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i legitimišu svaku stranku.
Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.
Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.
Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.
„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač
Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.
„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.
Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.
„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.
Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.
Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno2 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS2 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS1 sedmica
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU2 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno2 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo