Povežite se sa nama

MONITORING

Čvor do čvora

Objavljeno prije

na

Crna Gora je opet na pragu bogatije i srećnije budućnosti. O tome svjedoče televizijski snimci srdačnog susreta predsjednika italijanske i crnogorske vlade. Silvio Berluskoni i Milo Đukanović, u društvu ministara ekonomija Klaudia Skajola i Branka Vujovića, potpisali su u Rimu strateški sporazum o saradnji, kojim je predviđena gradnja energetskog kabla koji će, čusmo, Crnu Goru pretvoriti u energetsko čvorište. Nakon što nam je obećavano da ćemo postati ekološko, turističko, of-šor pa i poljoprivredno čudo – sada nam se smiješi i energetska budućnost. OBEĆANJA: Ugovor o gradnji kabla procijenjen je na 720 miliona eura. Biće to podmorski kabl dužine 300 kilometara koji će povezati Tivat i Peskaru – električnom energijom. Ugovor predviđa i postavljanje 100 kilometara kabla na kopnu, koji bi električnu energiju odvodio do razvodne mreže. Italijanski ministar Skajola pojasnio je da italijanska Vlada već ima spremnih pet milijardi eura za investiranje u energetske projekte u Crnoj Gori. Našu je zemlju nazvao – strateškim partnerom Italije za cijelu oblast zapadnog Balkana. Ni Đukanović nije krio zadovoljstvo.

No, iz MANS- a upozoravaju da je Đukanović, prije nego što je pružio ruku Berluskoniju, morao obratiti pažnju na nekoliko detalja.

,,Zaključenju ovog posla nije prethodila bilo kakva rasprava u Crnoj Gori, ili makar tender” podsjeća u razgovoru za Monitor Dejan Milovac, zamjenik izvršnog direktora MANS-a.

Podvodni kabl od Italije do Crne Gore ne pominje se u ovdašnjim zvaničnim dokumentima. ,,U Strategiji razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine, nema ni pomena o ovom projektu, dok se kao jedini prekogranični projekat navodi izgradnja dalekovoda od Podgorice do Elbasana u Albaniji”, pojašnjava Milovac.

Slično je i s planskom dokumentacijom, koja bi trebala da prethodi početku posla. ,,Famoznog kabla nema ni u Prostornom planu Crne Gore, niti u Prostornom Planu Morsko Dobro”, tvrdi Milovac i objašnjava kako bi ovaj projekat shodno svojoj veličini, trebao da bude predviđen ovim dokumentima.

Kada je krajem januara gradonačelnik Tivta Dragan Kankaraš upitan gdje će, tačno, biti kabl, nije znao. Sve što se tada u Opštini Tivat znalo, i to nezvanično, ,,naredba je iz Podgorice da se u plansku dokumentaciju ucrta priključak na podmorski kabl” i to na uskom dijelu tivatske obale otvorenog mora u Krtolima. Obrazloženje nadležnih u Vladi Crne Gore za takav zahtjev bilo je da „Tivat upravo radi novi PUP, pa je to prava prilika da se ovdje brzo ucrta konekcija za podmorski elektrokabl s Italijom”. Nacrt PUP-a Tivta, koji je jesenas bio na javnoj raspravi, nije predviđao izgradnju bilo kakvog sličnog elektroenergetskog postrojenja u Krtolima. Prije nego se on promijeni, trebalo bi taj isti kabl ucrtati i u Plan Morskog dobra i Prostorni plan Crne Gore. To je dosta posla.

PRVI VIZIONAR: Potpisivanjem sporazuma o gradnji kabla, premijer je, tvrdi Milovac, predvidio da će doći do promjena prostornih planova Crne Gore, Morskog dobra i Opštine Tivat, te da će nalazi strateške procjene uticaja na životnu sredinu biti pozitivni.

,,Premijer je, vizionarski predvidio i da će javne rasprave za promjenu svih pomenutih dokumenata proći bez problema, da građani neće imati komentara, te da će Vlada, odnosno parlament bez riječi usvojiti sve planove. Sve ovo je premijer predskazao, čim je stavio svoj potpis na odluku da se radi podvodni kabl s Italijanima. Postavlja se pitanje da li će ovo biti još jedna odluka u nizu donijetih bez učešća građana Crne Gore”, upozorava Milovac.

ČIJA JE NAŠA STRUJA: Nepostojanje kabla u planskoj dokumentaciji samo je jedan od problema ovog istorijskog poduhvata. Čija će struja koja će ići k Italiji biti, ko će od tog posla zarađivati, kolika je stvarna korist Crne Gore, da li je aranžman s Italijanima razlog zašto Vlada srlja u izgradnju hidroelektrana na Morači bez valjanje dokumentacije….

,,Sada je izvjesno da je Đukanović ranije s Berluskonijem pripremio predaju i Elektroprivrede, ali i našeg elektroenergetskog potencijala. Zbog toga vlast odbija već dvije i po godine da naš predlog Zakona o revitalizaciji i privatizaciji Elektroprivrede uvrsti u dnevni red parlamenta. Činjenica je da je 13. oktobra 2008. tajno potpisan protokol između Vlade Italije i Crne Gore o postavljanju energetskog kabla i ulaganju pet milijardi eura. Tada je i dogovoreno da se otkupi veći dio akcija Elektroprivrede i da se uđe u izgradnju hidroelektrana na Morači i Pivi i termo bloka dva u Pljevljima”, tvrdi prof. dr Branko Radulović potpredsjednik Pokreta za promijene.

On pojašnjava kako Italiji odgovaraju ovi aranžmani jer ima veliki energetski deficit koji na jugu Italije dostiže i 70 odsto. ,,No, ovakvi aranžmani Vlade Crne Gore nama će donijeti dalekosežne negativne posljedice. Dovodi se u pitanje održivi razvoj za koji se Crna Gora odlučila, punjenje budžeta, podrška malim i srednjim preduzećima, standard građana…”, objašnjava Radulović. ,,Građani su počeli da snose posljedice vladinih energetskih poslova. Dolaze nam na naplatu enormni računi za struju uz apsurdno obrazloženje da onaj koji plaća treba da plati i za one koji ne plaćaju, i za one koji bi trebali da plaćaju cijenu električne energije daleko ispod tržišne (KAP, Željezara) . I sve to u trenutku kada je budžet neodrživ”.

ŠTETAN UGOVOR: On tvrdi da je ovo dokaz koliko je štetan ugovor s italijanskom A2A. ,,Oni ne obezbjeđuju povećanje proizvodnje i poboljšanje distribucije – već samo stepen naplate. Posljednja posjeta Đukanovića Berluskoniju sigurno je bila u funkciji realizacije paklenog plana koji je potpisan 2008. “.

Radulović naglašava kako je suštinsko pitanje – da li ćemo mi kroz kabl izvoziti viškove naše struje po tržišnim uslovima, a budžet imati profit od toga posla, ili će kroz kabl Italijani izvoziti crnogorsku struju i uzimati profit bez obzira na to da li ćemo mi imati ili ne – struju.

Sada je jasnije i zašto crnogorska Vlade žuri da ozvaniči početak gradnje hidroelektrana na Morači. ,,Iako nema ni stručnog, ni političkog konsenzusa oko izgradnje tih hidroelektrana – vlast hita da uđe u taj posao iz nekoliko razloga. Prvi razlog je Đukanovićeva italijanska prošlost, a drugi je – što im se žuri da što prije nešto novca kapne u budžet. Ne razmišljaju o tome da je zarada od hidrocentrala koje radi strani investitor minorna, kratkoročna i vrlo ograničena a pri tom se rizikuje narušavanje prostora, životne sredine, zaboravlja se problem seizmike, zaobilazi priča o isplativosti…”

Radulović tvrdi da ovaj režim uporno gura što hitniju gradnju hidroelektrana na Morači jer je to njihovo – biti ili ne biti i dio velikog plana rasprodaje energije i energetskih potencijala. ,,Slaba će to biti zarada ako Vlada istraje na ovim projektima. Mi ćemo biti kolonija koja nakon trupaca i ingota izvozi i električnu energiju a od toga nema ništa osim kratkoročnih efekata”. Valja priznati: bar tu je naša Vlada dosljedna.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo