Povežite se sa nama

MONITORING

Tajanstveni veleposjednici

Objavljeno prije

na

Na nedavnom obeležavanju dvadesete godišnjice obnavljanja rada DS-a, predsednik stranke i čitave Srbije, Boris Tadić, akcenat u prigodnom govoru stavio je na borbu protiv organizovanog kriminala. ,,Kriminalcima objavljujemo rat koji nećemo okončati dok ih ne počistimo iz Srbije kako bismo građanima Srbije obezbedili bolju budućnost”. Poruka jasna da jasnija ne može biti. ,,Počistiti iz Srbije” trebalo bi da znači da je organizovani kriminal ,,više uvezen”, pa da ga treba tek ,,počistiti”. Nije tako jednostavno. Mreža organizovanog kriminala se, naizgled, odmotava, ali je već sada pitanje – koliko daleko će se u tome ići. Koliko se može, a koliko sme? PIPCI: Državni sekretar u srpskom Ministarstvu pravde, Slobodan Homen, kaže da Srbija sprema konačni udarac na vrh narko mafije. ,,Sada je na Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal da na primeru Darka Šarića raskrinka spregu narko-kriminala sa krupnim kapitalom, strankama i pojedinim medijima, kako u Srbiji tako i u regionu”.

Srpska štampa je puna informacija o kupovini zemljišta i firmi od strane familije Šarić, o bliskom druženju sa delovima ,,džet seta”, ali se još ne nadzire suština organizovanog kriminala – veza države i mafije. Mediji su nedavno, plasirao informaciju o bliskim rodbinskim i poslovnim vezama šefa kabineta ministra policije Ivice Dačića, Branka Lazarevića. Kako se navodi, Lazarevićev šurak, izvesni Nikola Dimitrijević, kupio je prošle godine poljoprivredno dobro Mitro-Srem, u čijem Upravnom odboru su dva bliska saradnika Darka Šarića, biznismen Zoran Ćopić i advokat Andrija Krlović. Kupovinu Mitro-Srema obavila je Dimitrijevićeva firma DTM Relations u kojoj je do avgusta 2007, Dačićev bliski saradnik imao udeo od 40 odsto. Dalje se stvar ,,odvija” tako što se tvrdi da je pomenuti Ćopić bio bliski saradnik Antona Stanaja, vlasnika Rokšpeda koji je 2007. godine uhapšen u Srbiji zbog duvanskog šverca. Tvrdi se da je Ćopić za račun Stanaja kupovao firme, a po nalogu Stanka Subotića.

U dnevniku Danas se autorka ,,portreta” Darka Šarića, poziva na policijske izvore i tvrdi da ,,trag Darka Šarića vodi i ka srpskim političkim partijama, naročito kada je reč o prethodnoj izbornoj kampanji”, te da se ,,spekuliše da Šarići imaju ljude u svim segmentima srpske države”.

Dačić i njegov šef kabineta decidirano su odbili navode o umešanosti Branka Lazarevića u poslove Šarića. Dačić je sve protumačio namernim podmetanjem koje bi trebalo da ga kompromituje i zaustavi.

LATIFUNDISTI: Šarići su se u januaru 2009. godine našli u inoviranoj, elektronskoj Beloj knjizi srpske policije. Ministar Dačić tvrdi da u Srbiji ima od 15-20 narko grupa od oko 40 raznoraznih kriminalnih gangova za koje je sve karakteristično da su ,,multi- task” kriminalci, od svega pomalo. Osam grupa je potpuno razotkriveno, tvrdi Dačić. Poslednje hapšenje u Novom Sadu, Šarićevog advokata Radovana Štrpca, njegove supruge Dubravke i Stevice Kostića, trebalo bi da dovede do otkrivanja šta je sve imovina Šarićevih.Već je odlučeno da se ona privremeno oduzme, shodno nedavno usvojenom Zakonu o oduzimanju imovine stečene krivičnim delima.

Od Štrpca i društva se očigledno očekuje da istrazi otkriju kako su Šarići pazarili po Srbiji, ko su lažni-nominalni vlasnici i da o svemu tome svedoče jer bez toga neće biti pravog posla za državu. Pretpostavlja se, za sada, da su Šarići pravi vlasnici i nekoliko hiljada hektara poljoprivrednog zemljišta u Vojvodini koje su kupovali u slučajevima prethodno propalih privatizacija kada su raniji vlasnici ostali, zbog neizmirenih ugovornih obaveza, bez firmi. Zbog toga je priveden i ,,poznati biznismen” Mile Jerković iz Novog Sada, ali je pušten nakon saslušanja.

Ustanovljeno je da je Darko Šarić kupio većinu firmi koje je Jerković ,,izgubio”. Radi se, uglavnom, o poljoprivrednim dobrima u Vojvodini. Tvrdi se da je isplata izvršena u Šarićevoj vili na novosadskom Tatarskom brdu. Sastanke je navodno zakazivao Šarićev advokat Štrpac…
Mile Jerković je poznat kao blizak prijatelj Željka Ražnatovića Arkana kojem je na svadbi sa Svetlanom, poklonio kravu i tele. Prijateljstvo sa Arkanom je iz ratnih vremena, sa ratišta iz Zapadne Slavonije, gde je od Arkana dobio čin potpukovnika. U međuvremenu, Jerković je novac zarađen kriminalom legalizovao kupujući poljoprivredno zemljište i transportna preduzeća…
Za njega je advokat Štrpac najbolji za svedoka saradnika jer je on za Šariće, kaže, obavljao kupovine. Najinteresantnija je ova izjava Jerkovića data Blicu: ,,Agencija za privatizaciju je Jedinstvo, bez naknade, predala Štrpcu i njih treba da pitate kako su firme otišle u ruke Šarića”.

AGENCIJA: Ministar Dačić koji obećava da će srpska država ići na ,,sam vrh” narko mafije, nigde ne nagoveštava gde je taj vrh? Zar Šarići, prema dosadašnjim istragama, nisu vrh? Ili postoji i ,,vrh vrhova” što bi po logici delovanja organizovanog kriminala, trebalo da bude deo državnih struktura? Dačić kaže da je spreman da podnese ostavku ukoliko se ispostavi da su njegovi saradnici imali veze sa Šarićima.

Do sada se ispostavilo da su u srpskoj privatizaciji, otvoreno ili skriveno, učestvovali raznorazni krupniji i sitniji kriminalci. U slučaju Darka Šarića govori se kao o osumnjičenom za najteži – organizovani kriminal. S tim u vezi ne bi trebalo ispustiti iz vida i tekst koji je plasirao tabloid Kurir.

Izvesni Č.L. Novosađanin koji živi (i radi) u Australiji, kako tvrdi Kurir, obratio im se sa interesantnim informacijama.U pokušaju da kupi novosadski hotel Vojvodina, osujetio ga je Sreten Jocić-Joca Amsterdam. Na predlog Jocića, sreli su se u beogradskom Interkontinentalu, gde mu je on objasnio da je Vojvodina rezervisana za njegove prijatelje, a da u zamenu nudi posredovanje u kupovini nekog elitnog beogradskog hotela. Novosađanin se odmah vratio u Australiju, gde je navodno slučaj prijavio tamošnjem Interpolu i načelniku novosadske policije. A zatim i Kuriru. Istraga smatra da je hotel Vojvodina danas u rukama Šarića. Tvrdi se da je Joca Amsterdam imao ulogu rasterivača kupaca i u drugim Šarićevim transakcijama.

VIP: Familija Šarić je njegovala veze i sa estradom. Pevačica Dara Bubamara se ponosi bliskošću sa braćom (,,sjajni ljudi”), ali poriče saznanje o njihovom poslovima i poreklu bogatstva. Mlađani Nikola Rokvić kaže da su sarađivali ,,čisto profesionalno”,a Aca Pejović koji je i u februaru imao nastup u Šarićevom novosadskom klubu Mistik, da neće da odgovara na nezgodna pitanja o svojim prijateljima.

U Mistiku su pevali i Nina Badrić, Vlado Georgijev, a bliskost Goge Sekulić poreklom iz Pljevalja i braće, niko ne može sakriti. Pre nekoliko dana ona je sa sobom, usred afere Šarić, na ,,bal” Marijane Mateus, povela Svetlanu Šarić, suprugu Duška Šarića. Nekadašnja manekenka Svetlana kratko je uređivala svoje novine Kod koje su se bavile uzbudljivim životom srpskog džet seta.
No, poznata je i bliskost političara sa estradom. Tako je sam ministar Dačić nedavno bio na slavi kod zemljakinje Svetlane Ražnatović, protiv koje tužilaštvo završava istragu za pljačku 25 miliona maraka od transfera fudbalera.

SLOBODAN PAVLOVIĆ, DOPISNIK DANASA IZ VAŠINGTONA
Dačić dobar Srbiji, dobar i Americi

MONITOR: Šta Vama govori posjeta Ivice Dačića SAD, šta se od njega tu očekivalo?
PAVLOVIĆ: Govori mi o još jednoj evidentnoj potvrdi pragmatične američke spoljne politike koja se – ne samo kad je reč o našem regionu – zasniva na principu da će oni tražiti zajednički jezik i, uopšte, poslovati i sarađivati sa legitimnim predstavnicima svih država s kojima imaju diplomatske odnose. Sagovornici u Vašingtonu o tome govore i javno, ništa ne krijući niti prećutkujući i, kako naglašavaju, pri tome imaju u vidu ,,isključivo svoj nacionalni interes”.
Tako je i sa Srbijom – i pre i posle oktobra 2000. Naravno, nadležnima su ovde dobro poznati lik i delo i Aleksandra Vučića (koji je jesenas bio u Vašingtonu) i sad Ivice Dačića, ali si ih obojicu pozvali kao visoke predstavnike ,,relevantnih političkih snaga u Srbiji”.
Istovremeno, Srbija se ovde i zvanično označava kao ,,značajan faktor stabilnosti u regionu”, pri čemu se – za razliku od jednostranih tumačenja koja se tim povodom koriste u Beogradu – tu veoma ima u vidu i određena, jos prisutna strepnja (imajući u vidu ne tako davna iskustva) da se naša Srbijica ne pretvori ponovo u nekakav remetilački faktor, koji će početi da dovodi u pitanje uspostavljenu ravnotežu na našem delu Balkana i, uopšte, u Evropi. U to ime u Vašingtonu se prihvataju i veoma lepo tretiraju i svi vodeći predstavnici aktuelne političke stvarnosti Srbije – uključujući i one koji su nekad pripadali najbližem okruženju Miloševića i Šešelja. Obrazloženje je jednostavno: ako su oni i danas dobri Srbiji, dobri su i za Ameriku – dok se drugačije ne pokaže.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo