Povežite se sa nama

MONITORING

Tajanstveni veleposjednici

Objavljeno prije

na

Na nedavnom obeležavanju dvadesete godišnjice obnavljanja rada DS-a, predsednik stranke i čitave Srbije, Boris Tadić, akcenat u prigodnom govoru stavio je na borbu protiv organizovanog kriminala. ,,Kriminalcima objavljujemo rat koji nećemo okončati dok ih ne počistimo iz Srbije kako bismo građanima Srbije obezbedili bolju budućnost”. Poruka jasna da jasnija ne može biti. ,,Počistiti iz Srbije” trebalo bi da znači da je organizovani kriminal ,,više uvezen”, pa da ga treba tek ,,počistiti”. Nije tako jednostavno. Mreža organizovanog kriminala se, naizgled, odmotava, ali je već sada pitanje – koliko daleko će se u tome ići. Koliko se može, a koliko sme? PIPCI: Državni sekretar u srpskom Ministarstvu pravde, Slobodan Homen, kaže da Srbija sprema konačni udarac na vrh narko mafije. ,,Sada je na Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal da na primeru Darka Šarića raskrinka spregu narko-kriminala sa krupnim kapitalom, strankama i pojedinim medijima, kako u Srbiji tako i u regionu”.

Srpska štampa je puna informacija o kupovini zemljišta i firmi od strane familije Šarić, o bliskom druženju sa delovima ,,džet seta”, ali se još ne nadzire suština organizovanog kriminala – veza države i mafije. Mediji su nedavno, plasirao informaciju o bliskim rodbinskim i poslovnim vezama šefa kabineta ministra policije Ivice Dačića, Branka Lazarevića. Kako se navodi, Lazarevićev šurak, izvesni Nikola Dimitrijević, kupio je prošle godine poljoprivredno dobro Mitro-Srem, u čijem Upravnom odboru su dva bliska saradnika Darka Šarića, biznismen Zoran Ćopić i advokat Andrija Krlović. Kupovinu Mitro-Srema obavila je Dimitrijevićeva firma DTM Relations u kojoj je do avgusta 2007, Dačićev bliski saradnik imao udeo od 40 odsto. Dalje se stvar ,,odvija” tako što se tvrdi da je pomenuti Ćopić bio bliski saradnik Antona Stanaja, vlasnika Rokšpeda koji je 2007. godine uhapšen u Srbiji zbog duvanskog šverca. Tvrdi se da je Ćopić za račun Stanaja kupovao firme, a po nalogu Stanka Subotića.

U dnevniku Danas se autorka ,,portreta” Darka Šarića, poziva na policijske izvore i tvrdi da ,,trag Darka Šarića vodi i ka srpskim političkim partijama, naročito kada je reč o prethodnoj izbornoj kampanji”, te da se ,,spekuliše da Šarići imaju ljude u svim segmentima srpske države”.

Dačić i njegov šef kabineta decidirano su odbili navode o umešanosti Branka Lazarevića u poslove Šarića. Dačić je sve protumačio namernim podmetanjem koje bi trebalo da ga kompromituje i zaustavi.

LATIFUNDISTI: Šarići su se u januaru 2009. godine našli u inoviranoj, elektronskoj Beloj knjizi srpske policije. Ministar Dačić tvrdi da u Srbiji ima od 15-20 narko grupa od oko 40 raznoraznih kriminalnih gangova za koje je sve karakteristično da su ,,multi- task” kriminalci, od svega pomalo. Osam grupa je potpuno razotkriveno, tvrdi Dačić. Poslednje hapšenje u Novom Sadu, Šarićevog advokata Radovana Štrpca, njegove supruge Dubravke i Stevice Kostića, trebalo bi da dovede do otkrivanja šta je sve imovina Šarićevih.Već je odlučeno da se ona privremeno oduzme, shodno nedavno usvojenom Zakonu o oduzimanju imovine stečene krivičnim delima.

Od Štrpca i društva se očigledno očekuje da istrazi otkriju kako su Šarići pazarili po Srbiji, ko su lažni-nominalni vlasnici i da o svemu tome svedoče jer bez toga neće biti pravog posla za državu. Pretpostavlja se, za sada, da su Šarići pravi vlasnici i nekoliko hiljada hektara poljoprivrednog zemljišta u Vojvodini koje su kupovali u slučajevima prethodno propalih privatizacija kada su raniji vlasnici ostali, zbog neizmirenih ugovornih obaveza, bez firmi. Zbog toga je priveden i ,,poznati biznismen” Mile Jerković iz Novog Sada, ali je pušten nakon saslušanja.

Ustanovljeno je da je Darko Šarić kupio većinu firmi koje je Jerković ,,izgubio”. Radi se, uglavnom, o poljoprivrednim dobrima u Vojvodini. Tvrdi se da je isplata izvršena u Šarićevoj vili na novosadskom Tatarskom brdu. Sastanke je navodno zakazivao Šarićev advokat Štrpac…
Mile Jerković je poznat kao blizak prijatelj Željka Ražnatovića Arkana kojem je na svadbi sa Svetlanom, poklonio kravu i tele. Prijateljstvo sa Arkanom je iz ratnih vremena, sa ratišta iz Zapadne Slavonije, gde je od Arkana dobio čin potpukovnika. U međuvremenu, Jerković je novac zarađen kriminalom legalizovao kupujući poljoprivredno zemljište i transportna preduzeća…
Za njega je advokat Štrpac najbolji za svedoka saradnika jer je on za Šariće, kaže, obavljao kupovine. Najinteresantnija je ova izjava Jerkovića data Blicu: ,,Agencija za privatizaciju je Jedinstvo, bez naknade, predala Štrpcu i njih treba da pitate kako su firme otišle u ruke Šarića”.

AGENCIJA: Ministar Dačić koji obećava da će srpska država ići na ,,sam vrh” narko mafije, nigde ne nagoveštava gde je taj vrh? Zar Šarići, prema dosadašnjim istragama, nisu vrh? Ili postoji i ,,vrh vrhova” što bi po logici delovanja organizovanog kriminala, trebalo da bude deo državnih struktura? Dačić kaže da je spreman da podnese ostavku ukoliko se ispostavi da su njegovi saradnici imali veze sa Šarićima.

Do sada se ispostavilo da su u srpskoj privatizaciji, otvoreno ili skriveno, učestvovali raznorazni krupniji i sitniji kriminalci. U slučaju Darka Šarića govori se kao o osumnjičenom za najteži – organizovani kriminal. S tim u vezi ne bi trebalo ispustiti iz vida i tekst koji je plasirao tabloid Kurir.

Izvesni Č.L. Novosađanin koji živi (i radi) u Australiji, kako tvrdi Kurir, obratio im se sa interesantnim informacijama.U pokušaju da kupi novosadski hotel Vojvodina, osujetio ga je Sreten Jocić-Joca Amsterdam. Na predlog Jocića, sreli su se u beogradskom Interkontinentalu, gde mu je on objasnio da je Vojvodina rezervisana za njegove prijatelje, a da u zamenu nudi posredovanje u kupovini nekog elitnog beogradskog hotela. Novosađanin se odmah vratio u Australiju, gde je navodno slučaj prijavio tamošnjem Interpolu i načelniku novosadske policije. A zatim i Kuriru. Istraga smatra da je hotel Vojvodina danas u rukama Šarića. Tvrdi se da je Joca Amsterdam imao ulogu rasterivača kupaca i u drugim Šarićevim transakcijama.

VIP: Familija Šarić je njegovala veze i sa estradom. Pevačica Dara Bubamara se ponosi bliskošću sa braćom (,,sjajni ljudi”), ali poriče saznanje o njihovom poslovima i poreklu bogatstva. Mlađani Nikola Rokvić kaže da su sarađivali ,,čisto profesionalno”,a Aca Pejović koji je i u februaru imao nastup u Šarićevom novosadskom klubu Mistik, da neće da odgovara na nezgodna pitanja o svojim prijateljima.

U Mistiku su pevali i Nina Badrić, Vlado Georgijev, a bliskost Goge Sekulić poreklom iz Pljevalja i braće, niko ne može sakriti. Pre nekoliko dana ona je sa sobom, usred afere Šarić, na ,,bal” Marijane Mateus, povela Svetlanu Šarić, suprugu Duška Šarića. Nekadašnja manekenka Svetlana kratko je uređivala svoje novine Kod koje su se bavile uzbudljivim životom srpskog džet seta.
No, poznata je i bliskost političara sa estradom. Tako je sam ministar Dačić nedavno bio na slavi kod zemljakinje Svetlane Ražnatović, protiv koje tužilaštvo završava istragu za pljačku 25 miliona maraka od transfera fudbalera.

SLOBODAN PAVLOVIĆ, DOPISNIK DANASA IZ VAŠINGTONA
Dačić dobar Srbiji, dobar i Americi

MONITOR: Šta Vama govori posjeta Ivice Dačića SAD, šta se od njega tu očekivalo?
PAVLOVIĆ: Govori mi o još jednoj evidentnoj potvrdi pragmatične američke spoljne politike koja se – ne samo kad je reč o našem regionu – zasniva na principu da će oni tražiti zajednički jezik i, uopšte, poslovati i sarađivati sa legitimnim predstavnicima svih država s kojima imaju diplomatske odnose. Sagovornici u Vašingtonu o tome govore i javno, ništa ne krijući niti prećutkujući i, kako naglašavaju, pri tome imaju u vidu ,,isključivo svoj nacionalni interes”.
Tako je i sa Srbijom – i pre i posle oktobra 2000. Naravno, nadležnima su ovde dobro poznati lik i delo i Aleksandra Vučića (koji je jesenas bio u Vašingtonu) i sad Ivice Dačića, ali si ih obojicu pozvali kao visoke predstavnike ,,relevantnih političkih snaga u Srbiji”.
Istovremeno, Srbija se ovde i zvanično označava kao ,,značajan faktor stabilnosti u regionu”, pri čemu se – za razliku od jednostranih tumačenja koja se tim povodom koriste u Beogradu – tu veoma ima u vidu i određena, jos prisutna strepnja (imajući u vidu ne tako davna iskustva) da se naša Srbijica ne pretvori ponovo u nekakav remetilački faktor, koji će početi da dovodi u pitanje uspostavljenu ravnotežu na našem delu Balkana i, uopšte, u Evropi. U to ime u Vašingtonu se prihvataju i veoma lepo tretiraju i svi vodeći predstavnici aktuelne političke stvarnosti Srbije – uključujući i one koji su nekad pripadali najbližem okruženju Miloševića i Šešelja. Obrazloženje je jednostavno: ako su oni i danas dobri Srbiji, dobri su i za Ameriku – dok se drugačije ne pokaže.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo