Od četiri asfaltne baze na sjeveru, koje su radile veoma uspješno, danas ne radi ni jedna, a asfalt se i za najmanje potrebe u ovom dijelu države dovozi iz Podgorice ili, nerijetko, iz susjednih zemalja. Zašto je došlo do toga, pitanje je na koje do danas nema preciznog odgovora.

Jedan od sagovornika Monitora smatra da je riječ o nemilosrdnoj borbi kompanija za interesna područja u kojoj su asfaltrne baze na neki čudan način bile kolateralna šteta.

„Tu se radilo o raspodjeli kolača između tajkuna koji su mijenjali firme i prali novac kroz vrlo unosan i profitabilan posao, kao što je proizvodnja i prodaja asfalta. Na žalost, baze na sjeveru su zatvorene, a veliki broj radnika ostao je bez posla”, priča ovaj inženjer.

Zatvaranje asfaltnih baza na sjeveru počelo je od baze u mjestu Poda, na izvanrednoj lokaciji pored magistralnog puta Berane – Bijelo Polje. Ta baza bila je razvojna šansa za to malo mjesto koje se brzo pretvorilo u naselje. Od kada je baza zatvorena, kao da je stao i život u ovom selu.

Ova baza bila je u vlasništvu Crnagoraputa, a radnici koji su ostali bez posla svojevremeno su optužili poslodavca da je krajnje neodgovorno i problematično zatvorio bazu i prepustilo je na milost i nemilost lopovima.

I zaista, iz baze je vrlo brzo nestalo sve što je bilo vrijedno, a njen krug od osamnaest hektara, temeljno je počišćen.

Poslovodstvo Crnagoraputa nikada nije razdužilo rukovodioce ove asfaltne baze. Dali su otkaze svima odreda, mada je u tom trenutku u bazi bilo dvadeset i pet tona goriva, tri hiljade tona kamenog agregata, vrijedna oprema. Desilo se ono što se očekivalo – preko noći je nestalo sve što vrijedi.

„Znate li koliko je tu bilo opreme? Koliko rezervnih djelova i alata u magacinu? Koliko elektromotora i mašina? Niko zbog toga nikada nije odgovarao”, priča jedan od bivših radnika.

Koliko je situacija oko Poda bila apsurdna i da su bez ikave sumnje bile u pitanju zakulisne igre, govori podatak da je samo nekoliko mjeseci prije zatvaranja urađen novi dovod struje vrijedan dvadeset pet hiljada eura.

„To ukazuje na činjenicu da je odluka o zatvaranju bila neplanirana. Kada je kompanija privatizovana obećavali su da nijedan pogon neće zatvarati. Štrabag je, ipak, zatvorio ne samo ovu bazu, već i onu na Žabljaku, pa i Štitarici kod Mojkovca, gdje je ostao da radi samo kamenolom”, pričaju bivši radnici.

Da nije bez osnova priča da je zatvaranje asfaltnih baza Crnagoraputa na sjeveru bilo, u stvari, dio dogovora između novih kompanija koje su se pojavile i preuzele tržište preko noći, govore i neki drugi pokazatelji.

Samo dvije-tri godine prije zatvaranja Poda, Integral inženjering kupio je, naime, i otvorio asfaltnu bazu u Donjoj Ržanici u Beranama. Od tog trenutka asfaltna baza Poda, koja je do tada radila i u sred zime, imala je sve manje posla a onda preko noći postala nerentabilna.

Asfaltna baza Poda izgrađena je krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka. Tehnologija je bila slovenačka i u to vrijeme najbolja moguća. Njen kapacitet bio je 40 tona na sat visokokvalitetnog asfalta.

Imala je svu opremu za zaštutu okoline koju nemaju mnoge današnje firme. U sezoni je zapošljavala preko stotinu radnika. Baza Poda imala je i svoje spavaonice sa šezdeset ležajeva za terenske radnike, kuhinju i restoran.

Radila je uspješno sve do privatizacije Crnagoraputa i pojave na tržištu novih preduzeća – Integreal inženjeringa, Tehnoputa, Užiceputeva i na kraju – Bemaksa.

Integral je za kratko vrijeme preuzeo poslove asfaltnih baza Crnagoraputa, ali borba kompanija za interesna područja time nije završena, pa je i ova kompanija od monopola na milionske poslove u Crnoj Gori za samo nekoliko godina stigla do stečaja.

Korporacija Integral inženjering iz rodnog grada predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, Laktaša u blizini Banjaluke, u Berane je stigla prije desetak godina. Integral je tada od sarajevskog preduzeća Put kupio asfaltnu bazu u selu Donja Ržanica na desnoj obali Lima, za svega nekoliko desetina hiljada eura.

GP Put Sarajevo je, naime, bio vlasnik ove baze prije ratova na prostoru bivše SFRJ. Kupovina je za Integral bila pun pogodak, jer je asfalt bio vrlo tražena roba na sjeveru, a dnevni kapacitet ove baze oko stotinu tona.

Integral inženjering osnovan je 1989. godine i nezvanično, sa svim kompanijama u regionu, ubrajao se u petnaest firmi za koje su bosanski mediji tvrdili da su pod kontrolom Milorada Dodika i da su sa njim povezane.

Integral inženjering je, pod istim imenom, kćerku kompaniju osnovao u Podgorici 2001. godine, kao dio stranog društva, predstavništvo Podgorica i odmah počeo da dobija velike poslove u našoj državi.

Tako je bilo nekoliko godina. Od sjevera do juga Crne Gore Integral je istisnuo mnoge druge kompanije. Sve do pojave Bemaksa, koji je istisnuo Integral.

Prije četiri godine Integralova asfaltna baza u Donjoj Ržanici otišla je pod stečaj. Prodaja je bez rezultata oglašavana više puta. Stečajni upravnik je nakon toga kazao da bi dalje oglašavanje o prodaji stvaralo dodatne troškove te da treba pokušati direktno pronaći kupca.

Direktni kupac Itegralove asfaltne baze u Beranama mora pregovarati sa Hypo-Alpe-Adria Bank Podgorica, bez čijeg se učešća ne može preduzeti nijedan korak u postupku prodaje, s obzirom na to da se imovina Integral inženjeringa nalazi pod hipotekom.

Tu je krug zatvoren. Sjever je ostao bez ijedne asfaltne baze. Gašenjem ovih asfaltnih baza, ostale su one u Podgorici. Asfalt za potrebe ovog dijela države, osim iz Podgorice doprema se zbog toga iz Srbije.

Upravo zbog toga i pitanje evenutalnog pokretanje asfaltnih baza na sjeveru dobija na značaju, a otvaranje makar jedne od nekadašnjih četiri, olakšalo bi i pojeftinilo poslove asfaltiranja puteva i gradskih ulica koje na izlasku iz zimskog perioda izgledaju kao švajcarski sir.

Prema onome što se zna i može vidjeti golim okom, bivše baze Crnagoraputa nepopravljivo su uništene, a jedina od njih koja bi imala šanse da ponovo proradi je u Štitarici kod Mojkovca. Ova baza je svojevremeno proizvodila najkvalitetniji asfalt zbog upotrebe dobre sirovine, odnosno posebne vrste drobljenog kamena. Neke šanse postoje još za nekadašnju Integralovu asfaltnu bazu u Beranama.

Nevolja je samo u tome što u ovom slučaju ne odlučuju ekonomski postulati, već interesi kompanija koje su preuzele poslove u ovom dijelu Crne Gore, a svoje baze imaju u Podgorici.

Tufik SOFTIĆ

Komentari