Povežite se sa nama

MONITORING

ZDRAVSTVU PRIJETI KOLAPS: Država i građani ih ostavili na cjedilu

Objavljeno prije

na

Predstavnici strukovnih organizacija zdravstva za Monitor govore o borbi sa korona virusom, sistemskim i epidemiološkim problemima  i očekivanjima. Svi se slažu da je zdravstveni sistem – pred kolapsom

 

Od svih koji primaju platu iz budžeta jedini je ljekari još nisu primili, rekla je krajem protekle sedmice za TV Vijesti radiolog iz Kliničkog centra Crne Gore dr Žanka Cerović. Medicinari su primili platu 10. novembra. Ljekari sa kojima smo razgovarali kažu da je posljednjih mjeseci praksa bila da se plate primaju 6, najkasnije 8. u mjesecu. Ono što ih pogađa je da su i kod raspodjele plata iz budžeta – na posljednjem mjestu. Iako su jedini ostali na braniku od korona virusa. Nakon što je većina građana digla ruke od poštovanja mjera, pa im je od zdravlja sprešnije ispijanje kafa u drugim opštinama. Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT) od izbora ne postoji, a političarima u ovom tijelu, na čelu sa Milutinom Simovićem i ministrom zdravlja Kenanom Hrapovićem, iako ništa ne rade, plata ne kasni ni minut. Novoj vladajućoj većini se ne žuri da se uhvate u koštac sa epidemijom.

„Idemo prema tome da zdravstvo neće moći svima ukazati pomoć, upozorio je ove nedjelje direktor Instituta za javno zdravlje dr Boban Mugoša.

Menadžment zdravstvenih ustanova mora pod hitno zaštititi zdravstvene radnike jer se broj oboljelih približava broju zaposlenih, kaže za Monitor dr Ljiljana Krivokapić, predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva CG. „Plašim se da će, ukoliko se brzo ne reaguje, zdravstveni sistem biti u kolapsu, jer nam je pored stanovništva sve više obolelih i zrdavstvenih radnika“, kaže Krivokapić.

Predsjednik Ljekarske komore dr Aleksandar Mugoša za Monitor kaže da su „u ovom trenutku, uz sve ono što smo naslijedili iz ranijeg perioda, tri  velika problema koja razaraju crnogorski zdravstveni sistem – ogroman broj inficiranih i oboljelih ljekara i drugih medicinskih radnika, veliki broj inficiranih, teško bolesnih i, nažalost, preminulih crnogorskih građana i otežan pristup zdravstvu za bolesnike koji boluju od drugih bolesti. Već ste informisani da se približavamo trenutku kada nećemo moći svima pomoći“.

Dr Vladimir Pavićević, predsjednik Sindikata zdravstva CG, za Monitor kaže: „Mora se obezbijediti i veći broj zdravstvenih radnika koji brinu o pacijentima oboljelim od kovida, jer se radi o težim pacijentima kojima je pravovremena njega neophodna a za očekivati je da će se taj broj značajno povećati u narednim danima“. On upozorava da je u Crnoj Gori registrovano gotovo četiri odsto građana oboljelih od infekcije COVID 19 virusom: „A s obzirom na to da neke epidemiološke studije procjenjuju da je broj inficiranih i do četiri puta veći od broja registrovanih, iz toga proizilazi da je moguće da je u Crnoj Gori svaki deseti građanin ili imao ili sada ima ovaj virus, što je epidemiološka situacija koju je teško kontrolisati“.

Epidemija je objelodanila brojne probleme u zdravstvu, ali i pokazala stručnost i požrtvovanost ovdašnjih ljekara. A njima su plate neuporedivo manje od onih u Evropskoj uniji i najmanje u regionu. Tako je osnovna plata ljekara specijaliste nešto preko 700 eura, manja je čak i od rate za kredit od 850 eura predsjednika NKT-a Milutina Simovića.

„Ono na čemu ćemo insitirati  su veće zarade, bolji uslovi na radu kao i zaštita na radu, obnavljanje dijagnostičkih aparata, zidanje novih bolnica – ne samo u Podgorici vec i drugim gradovima, veće izdvajanje za rješavanje stambenih problema…“, navodi Krivokapić.

Prema podacima Samostalnog sindikata zdravstva, trećina medicinskih radnika, njih oko 3.000, nema riješeno stambeno pitanje. Posljednja bolnica u Crnoj Gori izgrađena je prije 45 godina.

Pored nedovoljnog ulaganja u zdravstvo, još veći problem je neracionalno trošenje, smatra Pavićević: „U zadnje četiri godine budžet zdravstva je povećan za sto miliona eura (sa 185 na 285), međutim mi u Sindikatu teško možemo da vidimo da je ta prilično velika suma dovela do nekih željenih efekata, jer su zarade tek u ovoj godini povećane 12 odsto što čini nekih 13-14 odsto ukupnog uvećanja budžeta“.

Mugoša kaže da od nove vlasti očekuju da ispune predizborna obećanja, što u ovom trenutku, kaže, nije lak zadatak: „Bez obzira na to nastaviću da insistiram na smanjenju uticaja politike na javni zdravstveni sistem, veća finansijska ulaganja, poboljšanje socioekonomskog statusa ljekara, izgradnju i opremanje savremenih bolničkih kapaciteta i bolju edukaciju ljekara, dakle na svemu onome na čemu sam insistirao i do sada“.

Jasan presjek postojećeg stanja u zdravstvu  i strategija razvoja je ono što je neophodno smatra Pavićević. „Očekujemo da se kreira sistem koji neće biti opterećen nepotizmom, partijskim uticajem, da se promijene ili osvježe upravljačke strukture, da status zdravstvenih radnika zavisi od njihove stručnosti, sposobnosti, etičnosti, a ne od političke orijentacije“.

„Očekujemo i da nova vlast kreira ambijent u kojem će zaposleni biti zadovoljni,  gdje će se njegovati kultura ponašanja i među zaposlenim i prema pacijentima i u kojem će zdravstveni radnik biti apsolutno zaštićen. Ambijent u kojem neće biti povlaštenih, tj. onih koji fleksibilno dolaze na posao, rade koliko žele, odsustvuju kad žele, a što vrlo negativno djeluje na ostale zaposlene koji zbog toga gube entuzijazam i volju za rad“, kaže Pavićević.

Na povlašćen položaj i u doba korone upozorava i Krivokapić: „Što se tiče zrdavstvenih radnika, sem nezadovoljstva u zaradama, tu je i tretman onih na prvoj liniji ukazivanja pomoći kovid oboljelima, kojima je najteže i onih koji ih leče, koji bi morali najmanje platu više da primaju. Umorni su zdravstveni radnici, teret pada na određen broj zaposlenih, drugi zbog drugih struka nisu angažovani, sestre otvaraju bolovanja zbog premora… Tome možemo pomoći mobilizacijom svih zaposlenih i pravljanjem više ekipa i timova koje bismo angažovali da bi se jedan period odmarali“.

Od brojnih problema koji muče medicinare trenutno je ipak najveći virus.  „Poverenje u NKT je počelo da slabi jer nisu bili dovoljno strogi da u merama koje zahtevaju zabrane veća okupljanja, a i kaznena politika je trebala biti više zastupljena, jer niko nema prava da ugrožava svoje i zdravlje drugih ljudi. Bolnički kapaciteti su nedovoljni zadnjih dana i od danas (srijeda) i Pljevlja i Kotor postaju kovid bolnice“, kaže Krivokapić.

Mugoša smatra da smo u borbi sa epidemijom izgubili previše vremena. „U ime crnogorskih ljekara zahtijevam primjenu mjera za sve. Bez izuzetka. Neka nova vlast pod hitno formira tijelo čiji legitimitet niko neće moći da ospori. Članovi tog tijela moraju imati kredibilitet i moraju snositi odgovornost za sve moguće posljedice i odluke koje donesu. Vakcina je blizu. Treba nam samo još nekoliko mjeseci odgovornosti i povjerenja jednih u druge. Kad izađemo iz krize, možemo početi sa preispitivanjem što i kako smo radili, sad nije momenat za to“.

Biće to burni mjeseci.

 

Trka za vakcinom

Evropska komisija (EK) je saopštila 11. novembra u Briselu da je odobrila sporazum o nabavci ukupno 300 miliona doza njemačko-američke vakcine, za koju su data uvjeravanja da sprječava zarazu korona virusom u 90 odsto slučajeva i čija isporuka bi trebalo da počne krajem godine kad se dovrši treća faza ispitivanja. Predsjednica EK Von der Lajen je izjavila da vakcina treba da bude ,,isporučena brzo svud u Evropi”, a njemački zvaničnici su izjavili da bi to moglo da se učini do kraja marta 2021.

Vakcina koju su zajedno proizvele njemačka BioNTek i američka Fajzer laboratorija koristi genetski inženjering da navede ćelije da proizvode djelove virusa koje imuni sistem prepoznaje, navodi Gardijan. Ova vakcina je jedna od vodećih u trci za pronalazak tretmana protiv Kovida-19. Ovog ili sljedećeg mjeseca očekuju se rezultati ispitivanja vakcine koju razvijaju Univerzitet Oksford i kompanija AstraZenek, međutim ona je bazirana na drugoj tehnologiji.

Nakon što su 21. januara istraživači u Kini objavili sekvencu genoma korona virusa, naučnici širom svijeta pristupili su radu na vakcini. Prvi kandidat započeo je test na ljudima 16. marta. Sada ih ima skoro 200 koje prati Svjetska zdravstvena organizacija, od kojih je 44 ušlo u fazu testova na ljudima, piše Dojče vele.

Ove nedjelje je stigla i informacija da Rusija želi da prvu vakcinu sputnjik pet protiv virusa korona proizvodi zajedno sa Srbijom, ali i sa Republikom Srpskom i Crnom Gorom, koji su već obaviješteni da ovaj predlog o saradnji postoji, rekla je Natalija Šatilina, zastupnik ruske kompanije Smart teh u eventualnim pregovorima o saradnji.Prema njenim riječima, ruska kompanija nudi tehnologiju, a vakcina se proizvodi i pakuje na teritoriji zemlje čija vlast prihvati saradnju, prenosi Sputnjik.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

PRAVNI STAV VESNE MEDENICE DA SUDOVI NE MOGU PRESUĐIVATI O ODLUKAMA SKUPŠTINE PROTIV TVORACA: Formula za smjenu DPS kadrova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko se „ukorijeni“, pravni stav Vesne Medenice mogao bi se kao bumerang obiti o glavu upravo onima koji su ga i osmislili u ratu protiv kritičara –  DPS-u. To može biti model kako da se nova vlast riješi DPS kadrova u nezavisnim tijelima i savjetima imenovanih u Skupštini. Tako bi se pravno nasilje prethodne većine okrenulo protiv svog tvorca

 

Osnovni sud u Podgorici poništio je ovog mjeseca odluku Skupštine kojom je izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković razriješena sa mjesta članice  Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije (ASK). Direktorica MANS-a razriješena je sa te pozicije u parlamentu u julu 2018. godine glasovima tadašnje vladajuće koalicije. Njeno razrješenje bilo je jedno u nizu uklanjanja predstavnika civilnog sektora i kritičara vlasti sa pozicija u važnim državnim institucijama, čime je vlast u stvari obavljala  čistku „nepodobnih“ kadrova. Na isti način, je ranije, pred kraj 2017,  u parlamentu smijenjen i dio članova Savjeta RTCG koji su bili kritički orijentisani: Goran Đurović i Nikola Vukčević.  Takođe, u julu 2018, glasovima većine, sa funkcije viceguvernerke Centralne banke razriješena je i Irena Radović.

Svi oni su potražili sudsku pomoć. Osnovni sudovi nerijetko su odlučivali u njihovu korist. No, vlast je uzvratila. Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica  27. juna 2019.  iznijela je  pravni stav – da se odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati  u upravnom sporu niti u parničnom postupku. Taj stav doveo je do toga da su više sudske instance počele da vraćaju na ponovno suđenje presude u korist razriješenih.

Da je pravni stav Medenice, odnosno Vrhovnog suda, sporan ukazala je i Evropska komisija. U izvještaju EK o napretku Crne Gore  iz 2020. navodi se da „pravna situacija koju je izazvao načelni pravni stav Vrhovnog suda zabrinjava jer uskraćuje pravnu zaštitu protiv odluka Skupštine i ugrožava pravo na djelotvoran pravni lijek“. Tako je i Evropska komisija potvrdila stavove dijela ovdašnjih pravnih stručnjaka i civilnog sektora – da je stav Medenice suprotan Ustavu,  i međunarodnoj praksi i konvencijama.

U najnovijoj presudi u slučaju Vanje Ćalović i sutkinja Zekić ponovila je isti stav i odbila kao neosnovan prigovor o nenadležnosti suda u slučajevima koji se odnose na razrješenja i odluke Skupštine. Ona je istakla da preispitivanje zakonitosti odluka Skupštine ni u kom slučaju ne može predstavljati miješanje sudske grane vlasti u autonomna ovlašćenja zakonodavne vlasti već da je riječ o odnosu vlasti, koji počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli.

Advokat Siniša Gazivoda za Monitor ponavlja da je stav Vrhovnog suda prema kojem se odluke Skupštine o razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati pred sudom „suprotan i shvatanjima Evropskog suda za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOGOVORI TUŽILACA SA OPTUŽENIMA MIMO PREPORUKA EK: Mnogo više sporazuma nego lani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorska osnovna i viša tužilaštva su za 11 mjeseci ove godine sklopila gotovo isti broj sporazuma o priznanju krivice koliko sva tužilaštva prošle godine

 

Od tužilačkog procesuiranja porodice Marović i pripadnika njihove organizovane kriminalne grupe, pa do suđenja za pokušaj terorizma, poznatijeg kao „državni udar“,  u javnosti postoje oprečna mišljenja oko upotrebe pravnog instituta sporazuma o priznanju krivice u našem pravosuđu. Dok su tužioci i advokati često isticali da je institut ostvario svoju svrhu bržeg i efikasnijeg rješavanja sudskih sporova, uz smanjenje troškova postupka, mnogi pravni eksperti smatraju da se ovaj institut zloupotrebljava kako bi se nekima pomoglo, a nekima odmoglo.

Upotreba ovog pravnog instituta, koji podrazumijeva dogovor tužioca i optuženog o kazni, koji se pred sudom formalizuje u vidu sporazuma, sve češće se primjenjuje u crnogorskim tužilaštvima. To je primijetila i Evropska komisija (EK), na šta je ukazala u nekoliko posljednjih izvještaja o napretku Crne Gore u pregovaračkim poglavljima. U posljednjem takvom dokumentu, jedna od preporuka za Poglavlje 24 (pravda, sloboda i bezbjednost) bila je da se „preduzmu konkretne mjere kako bi se ograničila upotreba sporazuma o priznanju krivice na izuzetne slučajeve, kako bi se unaprijedila transparentnost i kredibilitet pravosudnog odgovora na organizovani kriminal kroz odvraćajuću i konzistentniju kaznenu politiku“. Na isti način preporučuju da se smanji upotreba sporazuma u slučajevima korupcije.

„Cjelokupni pravosudni sistem mora postati učinkovitiji, operativniji i odvraćajući, uključujući način na koji se predmeti organizovanog kriminala vode na sudovima. Sudski su postupci pretjerano dugi zbog čestih odlaganja ročišta. Ta duga kašnjenja, ali i nedostatak povjerenja između tužilaštva i sudova, nakon nekih kontroverznih oslobađajućih presuda posljednjih godina, dovela su do široke upotrebe sporazuma o priznanju krivice od strane tužilaštva. Osumnjičeni kriminalci, koji u istrazi postanu svjedoci saradnici, izuzeti su iz 46 pravnih postupaka, bez obzira na težinu krivičnog djela. Kao rezultat toga, uprkos nekim primjetnim izuzecima, pravosudni odgovor čini se uopšteno blagim, a kazne, novčane kazne i oduzimanje imovine nesrazmjerno su niski u poređenju sa težinom krivičnog djela“, navodi se u izvještaju.

Istraživanje Monitora pokazuje da se broj sporazuma u crnogorskim tužilaštvima, prema zvaničnim podacima, drastično uvećava. Tokom 2020. godine samo u osnovnim i višim tužilaštvima sklopljeno je, prema podacima do kojih je došao Monitor, 365 sporazuma o priznanju krivice. To je, prema izvještaju Tužilačkog savjeta za prošlu godinu, malo manje od ukupnog broja sklopljenih sporazuma u svim tužilaštvima u 2019. godini (371), a ostalo je više od mjesec do kraja godine.

Na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva objavljeno je 15 sporazuma o priznanju krivice, dok je, prema nezvaničnim informacijama, u toj instituciji sklopljeno mnogo više. Prošle godine je ovo tužilaštvo, koje je i bacilo kontroverzu na institut sporazuma o priznanju krivice, sklopilo 49 takvih sporazuma. Ove godine je, prema nezvaničnim informacijama, sklopljeno znatno više.

Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici potpisalo je ove godine 200 sporazuma o priznanju krivice, što je duplo više u odnosu na prošlu godinu, kada ih je bilo stotinu. Sporazumi su najčešće zaključivani za krivično djelo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti.

Od 200 potpisanih sporazuma, osnovni sudovi u Podgorici i Danilovgradu prihvatili su 179. Tih 21 odbijenih, i još jedan na Cetinju, jedini su sporazumi od 365 sklopljenih, koje su odbili sudovi. Pasivna uloga sudija, koji rutinski prihvataju ponuđene sporazume, glavna je zamjerka pravnih eksperata.

Ove godine su sudije samo tri osnovna suda, gdje se vode postupci za lakša krivična djela, odbili da prihvate sporazume koje su ponudili tužioci. Sudije viših sudova u Podgorici i Bijelom Polju, u kojima se sudi za najteža krivična djela, prihvatili su sve sporazume koje su im ponudili tužioci. Na primjer, Viši sud u Podgorici prihvatio je svih 122 sporazuma o priznanju krivice, koje su ponudili tužioci Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Od tih 122, u 113 slučajeva riječ je bila o krivičnom djelu neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.

„Najviše sporazuma o priznanju krivice, nih 113 zaključeno je zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, sa kaznama zatvora u rasponu od šest mjeseci do dvije i po godine, a većina sporazuma sadrži i novčanu kaznu kao sporednu, koja je iznosila do 10.000 eura“, navodi se u odgovoru podgoričkog Višeg tužilaštva.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FIJASKO ZAKONA O PROSTORNOM PLANIRANJU: Tri godine kasnije ni jednog prostornog plana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa donošenjem Prostornog plana CG i Plana generalne regulacije neobjašnjivo se kasni. Izrada Prostornog plana ograničena je do 2021. godine, dok se PGR očekuje krajem 2022. godine. Vlada je izdvojila 2,5 miliona eura za ova dva planska dokumenta

 

Na vanrednoj sjednici crnogorskog parlamenta održanoj 26. septembra 2017. godine usvojen je kontroverzni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata, čije je donošenje pratila burna rasprava u stručnoj i laičkoj javnosti, sa brojnim osporavanjima valjanosti i primjenjivosti novotarija koje je u oblasti planiranja prostora i urbanizma predvidio. Novim konceptom prostornog planiranja uvedena je potpuna centralizacija sistema planiranja u Crnoj Gori, svi poslovi iz ove oblasti oduzeti su lokalnim samoupravama i prenijeti u nadležnost Ministarstva održivog razvoja i turizma. Tadašnji ministar MORT-a Pavle Radulović govorio je da Vlada želi da preuzme odgovornost za haotično stanje koje je vladalo u sektoru planiranja prostora Crne Gore, ali je do sada uspjela samo u tome da od haosa napravi potpunu anarhiju, iz koje tri godine kasnije, kao da nema izlaza.

Smjernicama novog zakona ukidaju se svi urbanistički planovi na nivou opština i uvode dva bazna planska dokumenta za cijelu državnu teritoriju, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Novi planovi nisu donijeti, starima je u mnogim opštinama u međuvremenu istekla važnost, odobrenja za gradnju se  i dalje izdaju, ne zna se na osnovu kojih planskih dokumenata, što vodi u sivu zonu nezakonitih odluka koje se masovno donose.

Od strateških planskih dokumenata na snazi je Prostorni plan posebne namjene za obalno područje (PPPNOB), koji se često koristi kao osnov za izdavanje urbanističkih uslova za izradu projektne dokumentacije.

Sa donošenjem PPCG i Plana generalne regulacije (PGR) neobjašnjivo se kasni. Odluku o izradi PPCG Vlada je donijela krajem 2018. godine ali je godinu dana kasnije, u decembru 2019. imenovala rukovodica izrade Plana i odredila sredstva za taj posao u iznosu od 500.000 eura. Na čelu stručnog tima postavljena je Svetlana Jovanović, diplomirani planer. Ona je i autor Plana obalnog područja koji je dobio niz negativnih kritika stručne javnosti i građana šest primorskih opština na koje se odnosi. Ovaj planski dokument kojim je urbanizovan atraktivan prostor Crnogorskog primorja, ocijenjen je kao investitorski plan, urađen za potrebe vlasnika kapitala „koji imaju pare i hoće da grade“. Njime su urbanizovane mnoge očuvane oaze u primorskim gradovima, pa se postavlja pitanje da li će rješenja iz PPPNOB biti inkorporirana u nove planove PPCG i PGR.

Rok za izradu Prostornog plana CG je 24 mjeseca od dana potpisivanja ugovora o izradi, što znači  do 2021. godine. Postojeći Prostorni plan na snazi je do kraja 2020, pa će u narednom periodu, do izrade novog, Crna Gora ostati bez krovnog plana u hijerarhiji prostorno-planskih dokumenata ili će se naložiti njegovo produženo trajanje.

Odluku o izradi Plana generalne regulacije, koji predstavlja plan nižeg reda, Vlada je donijela u maju ove godine. Za šeficu radnog tima određena je arhitektica Ksenija Vukmanović, iz podgoričkog projektnog biroa CAU, autorka velikog broja državnih planskih dokumenata. Ugovor o angažmanu potpisan je tek u septembru, pa je rad na izradi ovog važnog dokumenta u početnoj fazi. Vlada je izdvojila 2 miliona eura za izradu PGR, koji će se raspodijeliti između šezdesetak članova radnog tima i brojnih saradnika.

Planom generalne regulacije biće poništeni svi do sada doneseni prostorni i detaljni urbanistički planovi uključujući i planove posebne namjene za zaštićene oblasti. Ovaj komplikovan plan obuhvata 9 područja. Tu su tri oblasti Crne Gore, sjeverni, središnji i primorski region, područja 5 nacionalnih parkova,  Biogradska gora, Durmitor, Lovćen, Skadarsko jezero i Prokletije. Izdvojen je i prostor prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora sa zaštićenom okolinom, koje je pod zaštitom UNESCO.

Za svako od područja imenovani su šefovi radnih timova. Posao izrade plana za prostor 13 opština na sjeveru Crne gore pripao je arhitektici Jadranki Popović. Posao planiranja središnjeg regiona, glavnog grada Podgorica, prijestonice Cetinje, opština Danilovgrad i Nikšić  vodiće  arhitektica Dragana Radulović, (CAU).

Primorje, odnosno južni region, podijeljen je na dva dijela. Prvi, prostor opština Ulcinj, Bar i Budva pod kontrolom je Ksenije Vukmanović, rukovodioca izrade PGR. Preostale tri primorske opštine, Tivat, Kotor i Herceg Novi planiraće se pod dirigentskom palicom arhitekte Mladena Krekića.

Za nacionalne parkove nadležan je planer Saša Karajović. Za zaštitu kulturno-istorijskog nasljeđa u dijelu prostora Boke koji je pod zaštitom UNESCO, odgovoran će biti arhitekta Boris Ilijanić. Međutim, za oba južna regiona u segmentu prostornog planiranja angažovana je i Svetlana Jovanović, koja je istovremeno i šefica izrade Prostornog plana CG.

Rok za izradu plana PGR od 24 mjeseca teče od sptembra ove godine do kraja 2022. godine. Do tada, novoj Vladi preostaje da iznađe rješenja u vezi sa planovima čija je važnost istekla, što je naročito izraženo na području Opštine Budva u kojoj su urbanistički planovi Budve, Bečića, Pržna i Petrovca prestali da važe.

Raspodjela poslova na izradi dva strateška državna plana pokazala je nastavak višegodišnje prakse Ministarstva održivog razvoja koje je vrijedne projekte dodjeljivalo privilegovanim planerskim biroima i favorizovanim arhitektama. Ubjedljivo najveći broj poslova, čiji je naručilac Ministarstvo održivog razvoja, dobijala je privatna firma CAU, Centar za arhitekturu i urbanizam sa povezanom firmom Synthesis. Obje firme povezuju se sa višegodišnjim ministrom tog resora Branimirom Gvozdenovićem. Značajan dio tog kolača uzimao je i RZUP, koji je u vlasništvu Aca Đukanovića.

Firme su od Ministarstva dobijale visokobudžetne poslove izrade planske dokumentacije za lokacije na kojoj grade vodeći strani investitori, za velike turističke komplekse, zdravstvene centre, luke i marine, nacionalne parkove, stambena naselja, javne prostore u zoni morskog dobra… Bio je to svojevrstan monopol  u organizaciji MORT-a na prostor Crne Gore, po kome je imala priliku da crta i projektuje mala grupa planera i arhitekata u biroima bliskim ministru i sa njim povezanim investitorima.

Novi Zakon o planiranju donio je promjene u tom pogledu. Ministarstvo je na sebe preuzelo sve poslove oko donošenja planova. Prvi put pojavljuje se u ulozi obrađivača plana, što je bio posao ovlašćenih privatnih biroa. Mnoge firme ostale su zbog toga bez posla i ugasile se. Neke, poput CAU ili RZUP,  preorijentisale su se na projektovanje, nadzor… ne bave se više planiranjem.

Za potrebe izrade Prostornog plana CG i RGP Ministarstvo je objavilo javni poziv na koji su se zainteresovani javljali pojedinačno i posao dobili na osnovu svojih ranijih referenci. Međutim, među šefovima planerskih timova opet su stara imena, planeri i arhitekte iz vremena ministra Gvozdenovića. Stiče se utisak da Crna Gora oskudijeva u ovim profesijama, te da sve planove, bilo oni loši ili ne, rade jedni te isti ljudi. Pojedini kao da su osvojili licencu na neku oblast, poput dvorskog arhitekte Mladena Krekića, koji intenzivno obrađuje atraktivne lokacije na primorju. Autor je više prostornih planova, državnih studija lokacije, PUP-a Kotor, arhitektonskih rješenja stambenih i zdravstvenih kompleksa, hotela, marina, aerodroma… Radio je Plan izmjena i dopuna DSL ArsenalPorto Montenegro, i to u dva navrata, 2013. i 2019, kojim je u potpunosti izašao u susret potrebama vlasnika, rješenjem o povećanju spratnosti objekata  i izgradnji prvih kula, devetospratnica u marini Porto Montenegro.

Kakav će stav po osnovu očuvanja prostora zauzeti prilikom izrade dijela regulacionog plana, vidjećemo na javnom izlaganju koje se željno iščekuje.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo