Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zločini koji su se Đukanoviću isplatili

Objavljeno prije

14 godina

na

milo-momo1

Prvog oktobra 1991. u Podgoricu je bez najave stigao zamjenik lorda Karingtona pod čijim se predsjedavanjem u to vrijeme, u Hagu, održavala konferencija za uspostavljanje mira u Jugoslaviji. Karingtonovog izaslanika Vejsansa interesovalo je samo jedno od crnogorskih zvaničnika: ,,Da li će danas početi napad JNA i crnogorske Teritorijalne odbrane na Dubrovnik”? Tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović uvjeravao je Vejsansa da je to čista dezinformacija! To mu je potvrdio i tadašnji ministar inostranih poslova Nikola Samardžić.

,,Ja sam g.Vejsansa uporno uvjeravao da se takav napad ne može dogoditi i da JNA nikada neće napasti mirni i pun istorijskih starina i kulturnih spomenika – Dubrovnik”, svjedočio je kasnije Samardžić, pod zakletvom, pred Haškim tribunalom.

Gost je ispraćen sa podgoričkog aerodroma, a Samardžić hitno pozvan u Vladu. Tamo su, u velikoj sali, zasjedali članovi Vlade i Predsjedništva Crne Gore sa grupom generala i oficira JNA.

,,Bio sam šokiran. General Pavle Strugar i Momir Bulatović tvrdili su da 30 hiljada ustaša nastupa iz pravca Dubrovnika da zauzmu Boku, da smo napadnuti i da se moramo braniti. Donesena je odluka da Teritorijalna odbrana Crne Gorte uđe u vojni sastav i da bude pod komandom armije. Donesena je odluka da se izvrši opšta mobilizacija muškog stanovništva”, ispričao je Samardžić haškom tužiocu.

Tog dana, u rano jutro, rezervisti brigade Veljko Vlahović već su bili na hrvatskoj teritoriji. Prvo su ušli u Dubravku, pa, bez ikakvog otpora, krenuli u dalje osvajanje Konavala…

Milo Đukanović, tadašnji premijer, desetak godina nakon agresije na Dubrovnik tvrdio je da nije znao šta se dešava u dubrovačkoj regiji: ,,Ne, ja to nijesam znao kao što to nije mogao znati niko iz tadašnjeg crnogorskog rukovodstva”.

Momir Bulatović je, godinama kasnije, uvjeravao da je pohod na Dubrovnik ,,bio jedini način da se zaustavi prelivanje sukoba u Crnu Goru” i da je crnogorska vlast od vojnog vrha dobijala pogrešne informacije.

Dok su Momir i Milo sa ratnim saveznikom Slobodanom Miloševićem slali svoje građane u ,,rat za mir”, organizovani su antiratni protesti, ali i ofanziva protiv – dezertera.

Građanski odbor za mir 17. jula 1991. na centralnom gradskom trgu U Titogradu organizovao je antiratni protest Stop fašizmu. U proglasu je pisalo: ,,Ne idite u taj krvavi bratoubilački sukob i učinite sve da drugi to ne čine. Za Crnu Goru i Jugoslaviju danas nema višeg i važnijeg cilja od mira i života dostojnog ljudi. Danas je junaštvo ne ići u rat”.

Patriotska Pobjeda o tome je svjedočila ovako: ,,Prekjuče je Trg Ivana Milutinovića u srcu Titograda i Crne Gore doživio nesvakidašnje, bar na ovim prostorima nezabilježeno poniženje. Okupili su se na njemu probrani ‘borci za mir’…”

Tih dana sa cetinjskog trga, na mitingu opozicije predvođene liberalima se uzvikivalo: „Sa Lovćena vila kliče,oprosti nam Dubrovniče”.

Pripadnici manjinskog antiratnog pokreta, surovo su proganjani i žigosani kao izdajnici. Tadašnji ministar odbrane Božidar Babić žestoko se obrušio: ,,Oni su napali nas”.

Zahvaljujući nepokolebljivim borcima za mir kasnije se čuo i glas protesta zbog opsade Sarajeva, bombardovanja Vukovara, genocida u Srebrenici, deportovanja bosanskih izbjeglica, etničkog čišćenja Bukovice…

Dvije decenije kasnije, tih antiratnih heroja malo se ko sjeća. Mnogi su zbog višegodišnjeg kritikovanja Đukanovićevog režima zato što je Crnu Goru pretvorio u privatnu državu obilježeni kao – državni neprijatelji. Među njima je i redakcija Monitora. Nepoželjni svjedoci strašnog vremena skupo plaćaju. Oni koji su vatreno podržavali velikosrpske ratne projekte, danas su uglednici na raznim poljima. Daleko su dogurali pojedini borci sa dubrovačkog ratišta – Ranko Mujović do juče je bio dekan Pravnog fakulteta, Slobodan Leković je predsjednik Komisije za sprečavanje konflikta interesa, Predrag Sekulić je ministar turizma… Nijedan od njih nije javno osudio pohod na Dubrovnik. Dobro su se razmjestili i novinari i književnici ratni huškači. Novak Kilibarda je postao mirotvorac od formata.

U udžbenicima istorije nema lekcija o ,,oslobađanju” Dubrovnika, deportaciji izbjeglica, etničkom čišćenju Bukovice… Uzalud su o tome udžbenik pripremili istoričari Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić. Zabranjen je. Kako i ne bi kad se u njemu može pročitati da su Bulatović, Đukanović i Marović odveli Crnu Goru u rat. To je svetogrđe.

Pošto nije bilo političke volje da se u Crnoj Gori sprovede lustracija i država suoči sa neslavnom prošlošću uspješno je izvedeno potiranje ratne istine. Nekad antiratni SDP spriječio je donošenje zakona o lustraciji.

Na dubrovačkom ratištu poginulo je 166 crnogorskih rezervista. Zbog granatiranja Dubrovnika u Hagu su na kazne zatvora osuđeni general Pavle Strugar i admiral Miodrag Jokić. Niko od državnih čelnika, propagatora i organizatora rata nije optužen.

,,U trenutnoj političkoj konstelaciji nije realno očekivati da će bilo ko biti osuđen za zločine počinjene u Crnoj Gori tokom 1990-tih”, kaže za Monitor dr Srđa Pavlović, profesor univerziteta Alberte u Kanadi i autor knjige Prevazići bratoubistvo: političke mitologije, pomirenje, i budućnost u bivšoj Jugoslaviji, koja se bavi problematikom post-konfliktnih situacija na prostoru bivše SFRJ.

,,Agitpropovski igrokazi, koje crnogorska vlast prodaje kao legitimne sudske procese za zločine u logoru Morinj, deportaciju izbjeglica, i etničko čišćenje pljevaljske Bukovice, su manifestacije bježanja od istine. Sve dok se pažnja domaće i međunarodne javnosti fokusira na operativce, nalogodavci mogu mirno da spavaju”, ocjenjuje Pavlović.

Računajući na učinak organizovanog zaborava, crnogorska vlast laži preokreće u istinu, od dželata pravi mirotvorce, a od žrtava zločince.

Podsjećajući da državni mediji nameću kolektivni zaborav, tadašnji lider Socijaldemokratske partije Crne Gore Žarko Rakčević, ovako je na petu godišnjicu ,,rata za mir” varirao DPS-ov predizborni slogan Sigurno: ,,Sigurno je da je jedini imperijalni rat, rat za tuđe interese i tuđe teritorije, koji je Crna Gora vodila u ovom vijeku izgubljen. Oni koji su pozivali u rat za mir, kažu da su i pored desetina i stotina mrtvih i ranjenih građana Crne Gore – sačuvali mir”.

Nedavno je Svetozar Marović, preko Pobjede ukorio predsjednika Srbije Borisa Tadića što se u posjeti hrvatskom predsjedniku Ivu Josipoviću nije sjetio da pomene da su lideri Crne Gore vodili „politiku pomirenja”. Pranje biografija je disciplina u kojoj se izvanredno snalazi crnogorska vlast.

Veselin Veljović, direktor Uprave policije, nedavno je tvrdio da nije bilo zločina u Bukovici. On je u sudnici kazao da je tokom njegovog boravka u Pljevljima devedesetih godina, na mjestu komandira policije, sve rađeno po – pravilima službe.

Momir Bulatović je na prošlogodišnjem suđenju suštinski priznao da je deportacija bh izbjeglica – državni zločin. Nije imao pred kim. Valjda će neko buduće tužilaštvo, najodgovornije za taj zločin dovesti pred lice pravde. Put ravno vodi do Đukanovića i njega.

Ratni zločini ne zastarijevaju. Svjedoka, uprkos svemu, još ima, da ne dozvole da Crna Gora ostane masovna grobnica za istinu.

„Vrlo je vjerovatno da lobotomisti misle da će koristeći privilegije neograničene moći privatizovanog policijskog i sudskog aparata uspješno odstraniti neugodne djelove svojih biografija tako što će šikanirati svjedoke, kontrolisati medije i u obrazovni sistem plasirati udžbenike istorije svojih podložnika-istoričara”, kazao je nedavno za Monitor dr Filip Kovačević.

U bibliotekama je neko pocijepao ratnohuškačke stranice Pobjede i počistio iz arhive Televizije Crne Gore snimke iz ratnog perioda. Međutim, haška optužnica sadrži faktografski dosije o Dubrovniku, a dio je objavio i naš list.

Krunski argument za umiješanost crnogorskih vlasti u napad na Dubrovnik nije samo u tome što su na Dubrovnik upućene jedinice crnogorske TO. Crnogorska vlast je tamo uputila i svoju policiju, dakle ,,unutrašnju vojsku”. Specijalnim jedinicama komandovao je Damjan Turković. Policijski odred crnogorskih specijalaca prvi je upao u Cavtat. Slobodan Pejović je jedini policijski inspektor iz Herceg Novog koji je odbio da se pridruži toj specijalnoj jedinici.

Prirodno je što je politička elita naših ,,ratnika za mir” završila u kriminalu. Krupnom i organizovanom, kao što je bio krupan i organizovan sramotni napad na Dubrovnik.


Dr Šerbo Rastoder
Kontrolisana pravda

– U fazi ,,kontrolisane” i ,,dozirane” pravde, sudovi se trude da ostave utisak institucija posvećenih pravu i pravdi, a u suštini često rade i protiv prava i pravde. Dovoljno je u tom smislu osvrnuti se na ,,slučaj Bukovica ” i tzv. ,,slučaj deportacija”, koji se mogu analizirati kroz četiri faze.

Prva faza – priznaj zločin.To je država uradila i u jednom i u drugom slučaju. Parama poreskih obveznika se obnavljaju kuće u Bukovici, a srodnicima deportacija će se isplatiti novčane nadoknade za pretrpljeni gubitak najmilijih. Kada sam svojevremeno reagovao protiv ovakvog licemjerja, bio sam maltene anatemisan. Tvrdio sam tada i sada, to nije novac za nadoknadu gubitka bližnjih, već utvrđivanje novčane cijene zločina koji će platiti i oni (poreski obveznici) koji nijesu niti imaju bilo kakve veze sa ovim zločinima.

Druga faza – priznati zločin ne znači da postoje i ljudi odgovorni za njega. Najbolji dokaz ove teze je epilog sudskih procesa u kojima su osumnjičeni oslobođeni krivice.To onda znači ili da su sudski procesi bili režirana farsa za domaću ili međunarodnu javnost ili da na optuženičku klupu nijesu izvedeni pravi ljudi.

Treća faza – relativizuj zločin. Unosi se konfuzija i relativiziraju postojeća saznanja. Tek poslije ovih presuda je postala jasna pozadina napada na udžbenik istorije u kojem su spomenuti ovi slučajevi kao i uloga inicijatora napada. Posebno je postala jasna suština i žestina napada na svjedoka deportacija – Slobodana Pejovića.

Četvrta faza – dekoriši i politički kapitalizuj zločine. U ovom poslu učestvuju političke elite koje u suštini samo prave maglu u kojoj ne treba vidjeti osnovno – da sve dok se ne identifikuju i pravno procesuiraju počinitelji zločina – zločin je moguće osporiti.

Dr Srđa Pavlović
Mrlja

– Napad na Dubrovnik, kao i učešće Crne Gore u ratovima iz 1990-tih, ostaće tamna mrlja na kolektivnoj savjesti Crne Gore sve dok se crnogorska Skupština i drugi državni organi zvanično ne odrede prema naporima crnogorske ratno-profiterske političke elite da sakrije svoje prljave tragove iz tih mračnih godina. Neophodna je skupštinska rezolucija koja će se bazirati na istini o tome da je Crna Gore bila aktivni učesnik u ratnim operacijama u Hrvatskoj. Takva rezolucija bi trebalo da bude početak procesa istinske lustracije. Njome bi se uokvirili zločini počinjeni u logoru Morinj, deportacija izbjeglica iz Bosne, kao i ostala crnogorska nepočinstva iz ratnih godina.

Tako je govorio Đukanović

– Hrvatska vlast je po svaku cijenu željela rat – i ima ga.

– Ovog puta ćemo završiti zajednički život s njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena…Još ću vam samo ovo reći: Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva.

– Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko.

– Sve opozicione separatističke stranke u Crnoj Gori govore da smo vodili besmisleni rat, a ni jedna za to nema argumente.

– Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije.

Pobjedin patriotizam

Kako je Pobjeda pripremila ,,rat za mir” dovoljno govore i naredni naslovi njenih ratnih izvještaja:
– Crnogorce sramote poturice i slična nekrst; Srbi se najbolje brane kad su napadnuti; Crna Gora će biti sjutra mnogo veća; Zbogom razbraćo; Suditi izdajnicima; Šahovnica se neće vijoriti; Dobro bi došle i dobrovoljke; Liberali su naše prokletstvo; Bitka za Muslimaniju; Sve spremno na oružje; Hrvatska vlast je fitilj i opasnost za Evropu; Dobrovoljac zbog pravoslavlja; Razočarao sam se ponašanjem reformista; Danas ratuju patriote; Lijepa njihova gori; Tražimo nove borbene zadatke; Sprženo sve u okolini Dubrovnika; I s pjesmom kreću u novu borbu, u smrt, u pobjedu; Smrt izdajnicima i izrodima; Ravno će zaista biti ravno; Kad se udruže puška i gusle; Borci spremni, oružje podmazano; Valja napasti Dubrovnik; Crna Gora brani svoju čast; Ston mora pasti; Jevremu i Slavku – i oca i majku…

Tereza Vladi Crne Gore

Skoro pa u povodu jubileja, dvadeset godina od napada Crnogoraca na Dubrovnik, u Podgorici je zapjevala Tereza Kesovija. Nije što pjeva, nego – kome pjeva. Od 380 slobodnih mjesta u Crnogorskom narodnom pozorištu u slobodnoj prodaji bilo je svega 25 karata. Direktor CNP-a Janko Ljumović je tim povodom kazao da je pozorište ,,uvijek pitanje odabranih i elita”. Jasno je ko je odabran. Pokrovitelj koncerta je Vlada Crne Gore, koja je za ovaj događaj izdvojila 20.000 eura, a sponzor je Prva banka Crne Gore. Upitana kada će se odužiti publici koja nije bila u prilici da dođe do karata za koncert hrvatska pjevačica je kazala da će to učiniti na nekom od narednih nastupa u Crnoj Gori. U intervjuu Vijestima prije nekoliko mjeseci, Kesovija je kazala da ovaj koncert duguje Vladi Crne Gore. Tereza Kesovija, čiju su kuću u vrijeme napada na Dubrovnik spalili crnogorski rezervisti, kazala je da u Podgoricu nikada ne bi ponovo došla da je ,,okrenuta ka prošlosti”. Veoma je široko njeno srce. U četvrtak popodne, kad Monitor ide u štampu, čeka se istorijska slika: uz zvuke pjesme Prijatelji stari gdje ste, Milo Đukanović ne zna da li da prije poljubi Terezu ili šahovnicu. Gostovanje u Podgorici u okviru festivala Odakle zovem, hrvatski novinari Boris Dežulović i Predrag Lucić su početkom jula iskoristili za komentar najavljeno gostovanje Tereze Kesovije. ,,Na koncertu u Podgorici će vjerovato biti oni isti ljudi koji su bili tada sa druge strane. To je zapravo karneval licemjerstva i hipokrizije i to je na kraju potpuno privatna stvar.” U odlomku pjesme posvećene Kesovijinom koncertu, Dežulović i Lucić navode: “…Vujanović oj Filipe, jeb’o bazen i Ćilipe, Đukanović druže Milo, jebeš sada šta je bilo. Bez granate i bez metka, krenućemo iz početka…”

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

ODLUKA UPRAVNOG SUDA O SOLANI: Prirodni biser nije državni nego tajkunski

Objavljeno prije

5 dana

na

14 Juna, 2025

Objavio:

Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom  27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali – nikako

Upis države na prostor ulcinjske Solane ,,Bajo Sekulić” je nezakonit, odlučio je Upravni sud.

,,Upravni sud Crne Gore je presudio da je 15 miliona kvadrata solane u Ulcinju nepravedno oduzeto Eurofondu koji je kupio za 800 hiljada eura.Pravedna kupovina, nema što.Isto kao da ti neko proda kvadrat stana u Podgorici za 50 centi. Ili da za kilo paprika kupiš porše. Ili, recimo, da pridaš malo para pa Milov majbah daš u zamjenu za 15 miliona kvadrata najluksuznijeg zemljista u Crnoj Gori. Poješće nas mrak”, komenatarisao je presudu na svom Fejsbuk profilu ekološki aktivista i dugogodišnji borac za spas Solane Darko Saveljić.

Stečajna uprava Solane podnijela je tužbu Upravnom sudu nakon što je Uprava za katastar u junu 2022. godine upisala kao vlasnika imovine Solane državu Crnu Goru. To se desilo na osnovu rješenja Vladinog Savjeta za privatizaciju koje je donijelo rješenje da Eurofond nije platio tržišnu naknadu za akcije Solane. Na čelu tadašnjeg Savjeta za privatizaciju bio je premijer Dritan Abazović, na čelu Ministarstva finansija Aleksandar Damjanović, Uprave za katastar Koča Đurišić, a PJ Ulcinj Dževdet Čaprići. Tadašnja ,,pobjeda” države iz URA je objašnjena ovako: ,,Mi smo imali jednu krađu naočigled očiju javnosti gdje je zemljište ‘Solane’ od skoro 15 miliona kvadratnih metara ustupljeno Veselinu Baroviću za svega 800.000 eura, nakon čega je on imao namjeru da ga proda za skoro 260 miliona eura i prenamijeni za građevinsko zemljište”.

Najnovijim rješenjem Upravnog suda stečajna uprava bi ponovo mogla da pokrene prodaju imovine jer je ona vraćena Eurofondu, koji je većinski vlasnik Solane u stečaju.

Stečaj u Solani uveden je u prvoj polovini 2005. godine, a neuspjeli petogodišnji plan reorganizacije trajao je od početka 2006. godine.

Većinski paket tog preduzeća je za oko 800.000 eura preuzeo 2005. Eurofond, čiji je jedan od akcionara biznismen Veselin Barović, blizak Milu Đukanoviću.

Nakon privatizacije, proizvodnja soli je opala, fabrika izgubila koncesiju za korišćenje morske vode, Eurofond je podizao kredite zalažući imovinu fabrike, a onda je 2011. u preduzeću opet proglašen stečaj. Eurofond je te godine zatražio da mu se pravo korišćenja imovine preduzeća pretvori u pravo svojine, navodeći da je prilikom privatizacije platio tržišnu cijenu.Nijesu uspjeli ni brojni pokušaji prodaje jer je Solana nuđena po cijeni većoj 300 puta od one koju je platio Eurofond.

Upravni sud je sada usvojio tužbu stečajne uprave i poništio osporeno rješenje o upisu prava svojine državi Crnoj Gori nad imovinom Solane

,,Da bi Država svoje pretenzije u pogledu vlasničkih prava na predmetnim nepokretnostima mogla ostvariti, neophodno bi bilo da eventualno inicira parnični postupak u kome bi se raspravljalo o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje prava svojine, sem ukoliko nije riječ o zemljištu na kome bi Država ex lege, s obzirom na kategoriju zemljišta mogla imati pravo svojine”, navodi se u novoj odluci Upravnog suda.

Posebno zanimljivo je sljedeće obrazloženje presude: ,,U eri vladavine društvene svojine (kao svačije i ničije) moguće je naći argumente za opravdanje postojanja tih prava, koja su joj imanentna, a kojima su zakonodavci htjeli, čisto neuspješno, da joj daju kakav-takav imovinsko-pravni izraz. Danas nema opravdanja da u eri vladanja novih svojinsko-pravnih odnosa ova prava egzistiraju i dalje. Prava iz bivše društvene svojine bila su smetnja za realizaciju investicionih, prodajnih i drugih aranžmana. Najveći broj društveno-pravnih lica je u stvari prestao da postoji i umjesto njih nastali su novi subjekti, kao njihovi pravni sljedbenici. Na ove subjekte prešla su i nepretvorena prava iz društvene svojine. Naravno, to je samo po sebi protivrječno”.

,,Presuda Upravnog suda je van svake ekonomske i pravne logike, i predstavlja direktan pucanj u naš evropski put, jer Solana predstavlja glavnu stavku u poglavlju 27 koje se tiče zaštite životne sredine. Bez adekvatnog rješenja pitanja Solane nema daljeg progresa na putu učlanjenja u EU”, saopštio je predsjednik ulcinjske URE i bivši predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.On je dodao i da je presuda Upravnog suda, takođe, jasan pokazatelj da neke megalomanske ambicije sumnjivog kapitala nastavljaju da vrebaju najvrjednije resurse Ulcinja i Crne Gore, uz najmanju moguću cijenu i van svih zakonskih procedura.

Njegov partijski lider Dritan Abazović, na konferenciji za štampu u Skupštini, izjavio je da se radi o teritoriji koja je ogromna – 15 miliona kvadratnih metara koja vrijedi najmanje 200 miliona eura. ,,Nakon velike borbe prošle Vlade, Upravni sud želi da vrati stvari na staro. Pokušaćemo na sve načine da se odupremo tajkunima”, kazao je Abazović i dodao da su crnogorski tajkuni koji su tada vodili Eurofond kupili Solanu za pet centi po kvadratu.

Otkako je država ,,preuzela” Solanu nije urađeno mnogo. Najstarijim ulcinjskim preduzećem, shodno odluci Vlade, upravljaju NPCG od avgusta 2015.godine, s ciljem zaštite biodiverziteta.
Ulcinjska Solana je nakon usvajanja odluke na sjednici lokalnog parlamenta 24. juna 2019. godine, proglašena zaštićenim područjem Parkom prirode. Ni pet godina od preuzimanja vlasti nijesu uspjele da uspostave vlasničku upravljačku strukturu za novi Park prirode. Opština je planirala da 2021. preuzme upravljanje Solanom od JP “Nacionlani parkovi Crne Gore” (NPCG),ali je odustala jer tada nije stvorila pravne pretpostavke da uđe u taj posao.

Sredinom aprila ove godine Vlada je dala saglasnost da Javno preduzeće za upravljanje nacionalnim parkovima (NP) upravlja ulcinjskom Solanom u stečaju narednih šest mjeseci. ,,S obzirom na to da upravljač Parka prirode još nije formiran, na čemu se intenzivno radi na relaciji Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Ministarstvo finansija i Opština Ulcinj, NP i dalje vrši poslove upravljača”, piše u Vladinoj informaciji.

Ugovor o zakupu predstavlja pravni osnov za angažovanje 21 bivšeg radnika Solane na poslovima realizacije planskih aktivnosti i očuvanja prirodnih vrijednosti Solane.

Oko formiranja preduzeća koje bi upravljalo Solanom, Vlada i Opština Ulcinj bezuspješno pregovaraju, najava predsjednika Opštine Ulcinj Genci Nimanbegua da je njegova intencija da novo preduzeće bude formirano do kraja prošle godine nije ostvarena. Prema planu, Opština Ulcinj bi u novoformiranom preduzeću Park prirode “Ulcinjska solana”, bila suvlasnik sa Vladom.

Institucijama se nije žurilo. iako su stručnjaci naglašavali da je proglašenje Solane za park prirode samo mrtvo slovo na papiru. Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) upozoravali su da su godine nebrige i neadekvatnog upravljanja područjem dovele do toga da se na Ulcinjskoj solani smjenjuju periodi poplava i suša, tako je da je ovo zaštićeno područje više puta dovedeno na granicu ekološke katastrofe.

,,Urušeni nasipi doveli su do toga da se velike količine vode zadržavaju u centralnom dijelu Solane, dok ostali bazeni veći dio godine ostaju suvi. Tako da je realizacija projekta sanacije urušenih nasipa i dovođenja slane vode u bazene pretpostavka za očuvanje ovog jedinstvenog lokaliteta kako bi ono ostalo najveći ‘aerodrom’ za ptice na istočnoj obali Jadrana”, saopštili su ranije iz CZIP-a.

Pored politike i prava, priča o Solani je dobar pokazatelj našeg odnosa prema prirodnim biserima. Solana je osnovana 1934., a posljednja berba soli obavljena je 2013. Od tada Crna Gora je jedina mediteranska zemlja koja ne proizvodi so.

Srećom da sve ne zavisi od nas, pa je Solana ne samo zbog brojnosti ptičjeg fonda već i zbog rijetkih vrsta biljaka, važna  na evropskom nivou. Solana je na Ramsarskoj listi kao međunarodno značajno močvarno stanište, a najavljeno je da će biti uključena i u
Natura 2000, dio ekološke mreže koju čine područja značajna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova u okvirima Evropske unije.

Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom 27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Ulcinjska Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali –  nikako.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDREJ VUČIĆ U PODGORIČKOM SUDU PROTIV VIJESTI: Duševni bol Prvog brata Srbije

Objavljeno prije

5 dana

na

14 Juna, 2025

Objavio:

Vučić je na sud stigao u pratnji lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i novinara Dražena Živkovića . Obojica su poznati kao javni lojalisti Prve familije Srbije. Brat predsjednika Srbije tvrdi da su iznijete brojne neistinite i lažne informacije u tekstu, pa se odlučio da prvi put tuži neki medij

 

U srijedu je počela glavna rasprava pred Osnovnim sudom u Podgorici u parničnoj tužbi Andreja Vučića , brata srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića , koju je pokrenuo protiv Daily Press DOO – osnivača Vijesti . Vučić je u tužbi naveo da mu je povrijeđeno pravo ličnosti, da su širene neistine o njemu u objavi od 23. januara 2024. godine na portalu medija pod naslovom “Zvonko i Andrej slavili milijardu”.

Vučić je na sud stigao u pratnji lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i novinara Dražena Živkovića . Obojica su poznati kao javni lojalisti Prve familije Srbije. Predsjednikov brat tvrdi da su iznijete brojne neistinite i lažne informacije u tekstu, pa se odlučio da prvi put tuži neki medij. Rekao je da je “bio zgrožen” sa tekstom i da “nije slučajno” objavljen tada. Cilj je, po njegovim riječima, bio da se “dehumanizuje i dekriminalizuje lično moj brat… predsjednik Republike Srbije”.

Andrej Vučić se na sudu poslužio uobičajenim frazama i rječnikom koje su već puno koristili i prijatelji njegove porodice, braća Milo i Aco Đukanović, te nekadašnji vođa Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Hašim Tači . Rekao je da nikada nije osuđivan za bilo koje kazneno djelo niti se vodi postupak protiv njega. Tekst stavlja metu na čelo njemu i njegovoj porodici. On je “porodični čovjek, otac dvoje dece”, i zaposlen je u Narodnoj banci Srbije (NBS) već 28 godina. “Nikada se nisam bavio privatnim poslovima, nemam firme niti biznis na svoje ime”, rekao je Vučić. Nije, doduše, rekao kako je podstanar, kao nekada Prvi brat Crne Gore.

Jeste član vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i član Izvršnog odbora ali je, kazao je,  njegova uloga tamo marginalna. Ne smatra se javnom ličnošću i kaže da ne poznaje osobe koje su u objavljenoj SKY ECC aplikaciji pričale o njemu osim što je za crnogorskog narko policajca čuo iz medija. “Nikada nisam imao kontakt ni s jednim licem iz kriminalnog miljea”, tvrdi Andrej Vučić.

Na pitanje da li zna Zvonka Veselinovića rekao je da se s njim sreo na nekim skupovima, ali da nije njegov prijatelj, da se s njim ne druži. Onda je pojasnio: „Tačno da ga poznajem, video sam se s njim možda dva-tri puta, ali on nije moj prijatelj i nikada nisam imao nikakav poslovni odnos s njim”.

Ono što je objavljeno u  tekstu Zvonko i Andrej slavili milijardu  zapravo  prepiska na kodiranoj SKY ECC aplikaciji koju su koristili kriminalci diljem Europe. Aplikaciju je dešifrirala francuska i nizozemska policija. Kasnije su sadržaji komunikacija putem međunarodne pravne pomoći i EUROPOL-a ustupljeni i crnogorskom tužilaštvu. Dio materijala je našao put do medija.

Glavni akteri prepiske su odbjegli narko policajac Ljubo Milović i Miloš Božović , kriminalac sa značkom BIA.   Milović piše Božoviću u formi pitanja : „Vele da su Zvonko i Andrej milijardu slavili skoro“. Božović potvrđuje da „jesu slobodno, pratim ja malo kretanja njegova… imam snimaka i slika dosta iz šume“. Božović dodaje da su dvojica išla „u lov helikopterom“ s tadašnjim ministrom policije Republike Srpske Draganom Lukačem i da će ti snimci „ko zna kad valjati“.

Božović dalje piše da su njegovi momci odrađivali prljave poslove za Andreja i protiv Veljka Belivuka (Velja Nevolja) i tadašnjeg ministra policije Nebojše Stefanovića koji je ušao u sukob s predsjednikom države. Navodi da je Veselinović „u talu sa Andrejem, u svaku rabotu”. Prepiska o proslavi prve milijarde je  iz marta 2021. godine, svega nekoliko dana prije nego što je aplikacija ugašena.

Ranije (početak januara 2021.) Božović piše Miloviću da se Velji Nevolji bliži kraj jer je „udario“ na Veselinovića koji „igra preko Andreja da se Nevolja makne“. Na njegovo mjesto trebao bi doći Aleksandar Vidojević (Aca Rošavi), blizak drug Danila Vučića , predsjednikovog sina. Božović je bio u pravu sa procjenom, jer je Belivuk mjesec dana kasnije uhapšen po povratku iz Crne Gore. Belivuk je imao zabranu ulaska koju su skinuli miloistički funkcioneri policije radi posjete šefu kavačkog narko kartela u Kotoru. U drugim SKY aplikacijama kavačke vođe nazivaju Mila Đukanovića svojim šefom i organiziraju kupovinu glasova za njegov račun i Demokratske partije socijalista (DPS).

Objavu teksta o prvoj milijardi su tada negirali i predsjednik Srbije i njegove političke i medijske ispostave u Srbiji. U Crnoj Gori se tada oglasio Milan Knežević koji je Prvu familiju Srbije branio ad hominem napadima na Željka Ivanovića nazvavši ga bolesnikom opterećenim Vučićem i njegovom porodicom.

Da li će sud osuditi Vijesti zbog prenošenja SKY objave ostaje da se vidi. Sudstvom i dalje vidno upravljaju braća Đukanović koje puno toga zajedničkog veže sa braćom Vučić.

Vijesti imaju teret dokazivanja da je SKY prepiska koju su objavili autentična i da nije pretrpjela izmjene prije objave. Međutim, sve i da je upitna autentičnost SKY prepiska do koje su Vijesti došle, nezavisni srpski istraživački mediji do sada su objavili puno materijala i dokumenata koji mogu potkrijepiti tekst objavljen prošle godine. Zvonko Veselinović i njegovi poslovi u Srbiji i veze s Andrejem dobro su poznati i spominju se u drugim SKY prepiskama koje su objavili beogradski mediji. Portal KRIK objavio je izvještaj BIA-e iz 2011. godine u kome je Veselinović označen kao vođa kriminalne grupe koja se bavi trgovinom drogom, švercom oružja, naftom, zelenašenjem i pranjem novca. BIA navodi da je u poslovima s drogom Veselinović blisko sarađivao s kosovskim kriminalcem Ismetom Osmanijem Curijem . Veselinovićev partner i još jedan od srpskih “patriota” Milan Radoičić je preuzeo drogu od Osmanije i prenosio je u središnju Srbiju, napisala je BIA u izvještaju. I Veselinović i Radoičić su na američkoj i britanskoj crnoj listi zbog istih “patriotskih” poslova i štelovanja izbora na sjeveru Kosova.

Portal KRIK je također objavio i fotografije Andreja i Veselinovića slikane krajem marta 2015. godine u restoranu „Salaš 137“ na Kopaoniku. Sa njima su bila još trojica muškaraca i zajedno su ćaskali i gledali košarkašku utakmicu Crvene Zvezde s njemačkom Albom . U telefonskom razgovoru s novinarkom KRIK-a, Veselinović je negirao da je tada bio s Andrejem s kojim se “jednom sreo na zdravo-zdravo dok su još opozicija bili (prije 2012.)”. Kao ni Andrej, ni Zvonko njega “ne poznaje, niti imam kontakt s njim”. „Sve je to laž, dezinformacija, spin, kao i svaki tekst o meni”“,  rekao je Veselinović koji se predstavlja i kao “branitelj srpstva na severu Kosmeta”. Andrej Vučić nije odgovarao na pozive KRIK-a.

Nakon teksta u Vijestima Andrej se obratio svom kumu, “koji je lekar i koji mi je prepisao tablete za smirenje i lekove za srce”.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA I KADRIRANJE: „Projektna“ podrška  DPS-a –  u foteljama

Objavljeno prije

2 sedmice

na

7 Juna, 2025

Objavio:

Neke od ključnih pozicija u izvršnoj vlasti u Budvi ustupljene su kadrovima iz redova DPS-a. Za njih se prave i posebni, namješteni, javni oglasi, na rok za prijavljivanje kandidata od svega  – tri dana. Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i Zakonu o lokalnoj samoupravi rok za podnošenje prijava na javni oglas ne može biti kraći od osam, niti duži od 15 dana od dana objavljivanja

 

 

Iako je novoizabrani gradonačelnik Budve Nikola Jovanović, u februaru ove godine, tvrdio kako „ne postoji koalicioni sprazum sa Demokratskom partijom socijalista, niti će ga biti“, te da se radi o  „projektnoj“ podršci DPS , poslednji potezi oko formiranja nove vlasti u Budvi govore drugačije.

Politička realnost Budve danas je takva da vlast u Opštini drži grupacija Budva naš grad, Evropski savez i GP URA sa 12 odborničkih mandata, uz podršku sedam odbornika Demokratske partije socijalista. Neke od ključnih pozicija u izvršnoj vlasti ustupljene su kadrovima iz redova DPS-a. Za njih se prave i posebni, prigodni javni oglasi, na rok za prijavljivanje kandidata od svega  – tri dana.

Opština je raspisala oglas za popunu mjesta izvršnih direktora u opštinskim preduzećima Komunalno Doo i Mediteranski sportski centar sa rokom prijave od tri dana. Brzinski konkursi po pravilu su namijenjeni poznatim osobama. Tako se unaprijed zna da najveće opštinsko preduzeće preuzima Marija Manojlović Jovićević, aktuelna odbornica DPS-a. Mediteranski sportski centar ide GP URA. Na mjestu izvršnog direktora koji će biti izabran na formalno javnom oglasu, navodno je viđena potpredsjednica budvanskog odbora ove stranke, Milica Ratknić.

U raspodjeli poltičkog plijena Pokretu URA je pripalo i preduzeće Pogrebne usluge na čijem je čelu imenovana članica lokalnog odbora, Slavica Todorović. Na funkciju gradskog sekretara za privredu imenovan je Miško Konić takođe iz ove partije koja je vlasnik jednog odborničkog mandata u lokalnom parlamentu.

Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i Zakonu o lokalnoj samoupravi ne postoji rok za prijavljivanje kandidata na javni oglas od tri dana. Rok za podnošenje prijava na javni oglas ne može biti kraći od osam niti duži od 15 dana od dana objavljivanja oglasa.  Na koji način Opština Budva sprovodi javne oglase za popunu radnih mjesta nije poznato, kao ni to zašto Zavod za zapošljavanje objavljuje oglase sa nepostojećim rokom.

Predsjednik Opštine je pritisnut stavom budvanskog DPS-a da njihovi odbornici neće prisustvovati sjednici lokalnog parlamenta sve dok se ne ispune raniji dogovori oko preuzimanja određenih opštinskih službi i javnih preduzeća. DPS takođe insistira na usaglašavanju datuma oko imenovanja potpredsjednika Opštine, koji bi bio iz njihovih redova.

Na narednoj sjednici skupštine Jovanović planira da donese Plan privremenih objekata za ovu godinu, što ne može učiniti bez saglasnosti DPS-a. Zato se užurbano dijele funkcije.

U prethodnom periodu obavljena je potpuna zamjena kadrova u Savjetima javnih ustanova i Odborima direktora u preduzećima. Tamo su u značajnom broju zastupljeni članovi Demokratske partije socijalista i SDP-a.

Očekuje se i smjena na čelu Grada teatra, najpoznatije kulturne manifestacije Budve. Mjesto dosadašnje direktorke pozorišnog festivala, Milene Lubarde, navodno će dobiti Ivana Lazović, sadašnja odbornica i dugogodišnja članica DPS-a. Najavljuje se i preuzimanje Parking servisa od strane kadrova DPS-a.

Predsjednik Jovanović obećavao je da će uvesti novi model uprave i zapošljavanja na vodećim pozicijama po sistemu profesionalizacije javne uprave koju će učiniti dostupnom svim zainteresovanim stručnim osobama. Ispostavilo se da je primijenjen sistem politizacije, po kome se radna mjesta popunjavaju bez konkursa a na osnovu ličnih veza i političke pripadnosti.

Opštinske službe i sekretarijati dobili su nove rukovodioce. Svi odreda su u v.d. stanju, kako je bilo i ranijih godina.

Budvana gotovo da i nema na vodećim pozicijama u lokalnoj upravi. U tri sekretarijata od popunjenih sedam, dovedeni su ljudi sa strane. Jovanović je zaokružio posao sa investicijama najbogatije primorske opštine tako što je za v.d. načelnika sekretarijata za investicije imenovao svoju prijateljicu iz Mojkovca, Mašu Radović, odbornicu DNP u skupštini tog grada.

Mojkovčanki koja nema nikakvih veza sa Budvom, u kojoj nikada nije živjela, povjeren je najznačajniji sekretarijat u opštini. Polovina gradskog budžeta, gotovo 30 miliona eura odnosi se na investicioni ciklus za tekuću godinu kojim Sekretarijat za investicije raspolaže.

Prethodno je početkom maja za svog savjetnika za investicije imenovao Mladena Bojanića, otpravnika poslova u Ambasadi Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Nadzor na milionskim invesitcijama osnovni je interes političkih grupacija u Budvi i novog građevinskog lobija koji je naslijedio nekadašnje pripadnike OKG Budva. Najunosnije poslove oko izgradnje ili rekonstrukcije puteva, ulica, kanala i drugih projekata oko šminkanja i uređivanja grada, dobijaju kompanije bliske Jovanoviću i nekadašnjem predsjedniku Opštine, Milu Božoviću. Budva već dugo nije dobila investicioni projekat vrijedan pažnje.

Na poziciju v.d. načelnika sekretarijata za društvene djelatnosti imenovan je Goran Radević iz Podgorice, Jovanovićev kadar. Posao načelnika sekretarijata za zaštitu imovine od ranije je povjeren Vladu Ivanoviću iz Podgorice. Nije omogućen ostanak Đorđu Zenoviću, pravniku  iz Budve, koji je taj posao obavljao u prethodnom periodu, na poziciji zamjenika sekretara.

Za sekretara za komunalno stambene poslove imenovana je Desa Vlačić kadar DPS, od ranije zaposlena u organima lokalne uprave.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo