Viši sud u Podgorici na 20 godina zatvora osudio je Slobodana Pekovića za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Peković je u oktobru prošle godine  pušten da se brani sa slobode,  nakon što mu je istekao pritvor, jer u zakonskom roku od tri godine nije bila izrečena presuda

Specijalno vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Nada Rabrenović, ove sedmice je u Višem sudu u Podgorici na 20 godina zatvora osudilo Slobodana Pekovića za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Ovo je prva presuda u crnogorskom pravosuđu za ratni zločin u kome postoji i zločin silovanja. U obrazloženju presude sutkinja je navela da je dokazano da je Peković silovao oštećenu A1, koja je posvjedočila da joj je neki Vuković rekao da se skine, a zatim joj stavio cijev pištolja u usta. Navela je da je u stanu više puta silovana, a da je Peković s kojim je bila školska drugarica, silovao na izrazito grub način u prisustvu petogodišnjeg djeteta.

,,Peković je iz hale ‘Prvi Partizan’ odveo A1 u stan sa njenim djetetom. Umjesto da joj pomogne, odveo je u stan u zgradi, pa je jasno da je taj stan služio za silovanje. Okrivljeni je bio svjestan svog djela, rekla je sutkinja Rabrenović u obrazloženju presude.

Prema navodima optužnice, okrivljeni Peković je 8. juna 1992. godine u vojnom napadu na selo Hum, koje pripada opštini Foča, ubio Muja i Eminu Šabanović. Nakon što je Emina Šabanović kazala da nema oružja u kući, Peković je nekoliko puta udario po glavi drvenom drškom od lopate, a zatim uhvatio za kosu i odvukao do kuće Muja Šabanovića, gdje ih je oboje ubio pucajući na njih iz automatskog oružja. Njihova tijela su izgorjela u požaru kuće Muja Šabanovića koju je zapalio Peković.

„Kod ubistva Emine i Muja Šabanovića nije pokazao bilo kakvu samilost, iako je ranije kod njih dolazio u kuću i jeo i pio”, obrazložila je sutkinja.

U presudi se navodi da je pomenuti teren Peković dobro poznavao budući da mu je otac bio šumar i da je tu često boravio. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je imao u vidu naročito izraženu ispoljenu lukavost i prepredenost prilikom izvršenja krivičnih djela, dok olakšavajućih okolnosti nije bilo. Kao otežavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne je ranija osuđivanost. Kako je saopšteno, Peković je osuđen u Frankfurtu 2006. na tri godine i devet mjeseci zatvora zbog teške banditske krađe, te dvije godine i devet mjeseci zatvora za nedozvoljenu trgovinu, kao i na godinu i po zatvora za učestvovanje u teškoj krađi.

Na posljednjem ročištu prije izricanja presude, Peković je u završnoj riječi istakao da mu je savjest čista, da nije ubio i da nije silovao: ,,Žao mi je tih ljudi što im se to dešavalo”.

Peković je u oktobru prošle godine  pušten da se brani sa slobode,  nakon što mu je istekao pritvor zato što u roku od tri godine nije bila izrečena presuda. Nakon objave prvostepene presude, sud je donio rješenje da je Pekoviću određen pritvor, koje mu je uručeno u sudnici. Potom je zadržan i spoveden u Upravu za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS).

Pored prvostepene presude Pekoviću, Apelacioni sud Crne Gore je u decembru 2019. potvrdio presudu kojom je bivši pripadnik Vojske Jugoslavije iz Nikšića, Vlado Zmajević, osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva četiri albanska civila u selu Žegra kod Gnjilana tokom rata na Kosovu 1999. godine.

Specijalno državno tužilaštvo je  juna 2023. podiglo optužnicu protiv pripadnika crnogorske granične policije, Zorana Gašovića, koji se tereti da je kao pripadnik VRS počinio zločine protiv čovječnosti u Hadžićima kod Sarajeva 1992. godine.

Ubistva, mučenja i silovanja lokalnog muslimanskog stanovništva u Foči od strane crnogorskih građana pominju se i u suđenjima pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu.

U dokumentima ovog suda u predmetu Dragoljubu Kunarcu, ratnom komandiru specijalne dobrovoljačke jedinice sastavljene od boraca uglavnom porijeklom iz Crne Gore, pominje se najmanje deset crnogorskih vojnika, kao i kuća u naselju Aladža u Foči koja je služila kao tzv. ,,crnogorski štab“. U optužnici protiv Kunarca se pominju najmanje četiri vojnika iz Crne Gore koji su učestvovali u silovanju u Foči. Kunarac je osuđen na 28 godina zatvora zbog silovanja i porobljavanja Bošnjakinja.

Jedan od svjedoka u ovom sudskom procesu rekao je: ,,Crnogorski vojnik koji je silovao (svjedokinju) FWS-50 prijetio joj je da će joj odrezati ruke i noge i odnijeti je u crkvu na krštenje”.

Zbog ratnih zločina u Foči, pred sudom u BIH podignute su optužnice protiv dva crnogorska državljanina Ranka Radulovića i Miodraga Nikačevića.

Radulović je 2020. godine optužen za učešće u napadu na civile, na području Foče, kao i za uništavanje imovine, zatvaranje i seksualni napad. Tokom suđenja Radulović se u septembru 2021. putem video linka iz Podgorice izjasnio da nije kriv.  On se od juna prošle godine nalazi u bjekstvu nakon što je osumnjičen za silovanje dvadesettrogodišnje djevojke u Nikšiću.

Nikačević je u decembru 2010. godine u BiH osuđen na deset godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti počinjenih na području Foče.

U BiH je u toku i suđenje državljanima Crne Gore i bivšim pripadnicima VRS Milutinu Đilasu i Rajku Vojvodiću optuženima za silovanje.

Apelacioni sud Kosova, početkom ovog mjeseca, potvrdio je prošlogodišnju presudu Osnovnog suda u Prištini Ekremu Bajroviću iz Bara, odbacivši kao neosnovanu žalbu njegovog branioca. Bajrović je osuđen na 12 godina zatvora za ratne zločine počinjene u maju 1999. godine nad civilima albanske nacionalnosti u opštini Istok. Prema optužnici, on je u saizvršilaštvu sa pripadnicima srpske policije, iz kolone izdvojio albanske civile, muškarce, nakon čega su ih zlostavljali u kući Deme Zećirija, a potom ubili njih 15. Svjedoci su se žalili na presudu, navodeći da je kazna niska u odnosu na razmjere zločina.

Nakon ovonedjeljnje presude Pekoviću, advokat Dalibor Tomović, punonomoćnik oštećene A1, kazao je da je sud van razumne sumnje utvrdio sve nesporne činjenice i da su te činjenice potkrijepljene dokazima u pogledu svih radnji koje čine obilježje ratnog zločina. ,,Radnje silovanja, koje je pred sudom detaljno opisala A1, potvrđene su iskazom drugog zaštićenog svjedoka A2, koja je detaljno opisala kako je prepoznala okrivljenog”, rekao je advokat Tomović.

,,Posebnu zahvalnost želim izraziti našoj klijentkinji, zaštićenoj svjedokinji – hrabroj ženi koja je, uprkos godinama ćutnje, traume i straha, odlučila da progovori i potraži pravdu. Njena odlučnost, dostojanstvo i snaga pokrenuli su ovaj postupak i omogućili da se zločin imenuje, prizna i sankcioniše. Zahvaljujem i njenoj porodici na podršci koju su pružali tokom cijelog procesa – bez njih, ovaj trenutak ne bi bio moguć”, izjavila je povodom presude Pekoviću, Ajna Mahmić, pravna koordinatorka TRIAL International Ureda u BiH i dodala da je presuda rezultat zajedničkog, dugogodišnjeg i predanog rada preživjelih i organizacija koje se bore za pravdu za žrtve ratnih zločina.

Poslanica Bošnjačke stranke Edina Dešić pozdravila je izricanje presude ,,Iako je prošlo više od 30 godina od zločina koje je počinio Peković, ova zakašnjela presuda predstavlja zračak nade u pravdu po onoj staroj – pravda je spora, ali dostižna!”. Ona je tražila da tužilaštvo  priloži žalbu na prvostepenu presudu, jer smatra da za ovakvo nedjelo počinioca treba kazniti najstrožijom kaznom, zatvorom od 40 godina.

Akcija za ljudska prava (HRA) saopštila je da je današnja presuda kojom je Slobodan Peković osuđen na 20 godina zatvora, značajan pomak u kažnjavanju ratnih zločina u Crnoj Gori. ,,Presuda je važan iskorak za crnogorsko pravosuđe, jer je riječ o prvoj presudi za ratno seksualno nasilje i najstrožoj kazni za ratne zločine još od presude za ubistvo članova porodice Klapuh iz 1996. godine. Ova presuda je značajan pomak u kažnjavanju ratnih zločina u Crnoj Gori i može biti ohrabrenje za druge žrtve da potraže pravdu u sudskim postupcima”, ističe se u saopštenju HRA.

Presudu je uz opasku – prekasna, ali ključna, pozdravila i Inicijativa mladih za ljudska prava. Iz te organizacije su dodali da je sud rekao: zločin se pamti, zločin se procesuira, zločin se kažnjava, pa i nakon više od tri decenije. Za žrtve silovanja, za ubijene, za spaljene, za one koji su ćutali iz straha, ova presuda je poruka da nisu zaboravljeni. ,,Inicijativa mladih za ljudska prava pozdravlja ovu istorijsku odluku, ali i podsjećamo – jedna presuda ne znači pravdu. Ona mora postati pravilo, a ne izuzetak”.

Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore izviđa brojna dokumenta koja se odnose na sumnje u ratne zločine crnogorskih državljana tokom devedesetih. Rezultati se još uvijek čekaju.

Predrag NIKOLIĆ

Okončanje arbitražnog postupka hoteli Sveti Stefan i Miločer dočekuju u katastrofalnom stanju. Pet godina zatvorenih škura i kapija sa gvozdenim lancima i katancima ostavile su trag. Nebriga zakupca za imanje našeg najpoznatijeg ljetovališta vidljiva je na svakom koraku… Zatvoreni hoteli, vile, restorani, parkovi i plaže, kompanije Aman Sveti Stefan, izgledaju oronulo i zapušteno

U četvrtak i petak, 24. i 25. jula, održaće se poslednje ročište arbitražnog suda u Londonu u sporu između države Crne Gore i zakupca ekskluzivnog ljetovališta Sveti Stefan – Miločer,  kompanije Adriatic properties, oko nepoštovanja ugovora o zakupu zaključenog u januaru 2007. godine.

Konačna odluka međunarodnog arbitražnog suda o tome ko je uistinu odgovoran za to što su kapije najpoznatijeg hotela na Crnogorskom primorju zatvorene za goste i posjetioce peto ljeto zaredom, očekuje se do kraja ove godine.

Nekadašnji simbol crnogorskog turizma, grad-hotel Sveti Stefan ove godine dočekuje jubilej od 65 godina rada u tužnim okolnostima. Nakon 18 godina od potpisivanja „ugovora stoljeća“,  dobitnik najvećeg međunarodnog priznanja u turizmu, Zlatna jabuka 1972. godine, hotel u kome su odsijedali slavni i bogati, preživljava svoje najteže dane. Zaključan, zapušten i oronuo.

Podsjećamo, Vlada Crne Gore 2007. godine zaključuje dugoročni ugovor o zakupu ekskluzivnog ljetovališta sa hotelima Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža sa of-šor kompanijom Aidwey Investment Ltd, registrovanom na Britanskim Djevičanskim Ostrvima. Ugovor o zakupu u ime ove kompanije potpisao je grčki državljanin Greg Sirois.

Poslove zakupa u ime navedene kompanije, čija vlasnička struktura nije poznata javnosti, vodi firma Adriatic properties doo, iz Budve, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis.

Istovremeno, zaključen je i ugovor o hotelskom menadžmentu sa poznatom hotelskom kompanijom Aman Rizort iz Singapura, nakon čega poznati cnogorski hoteli stupaju na svjetsku turističku pozornicu pod nazivom Aman Sveti Stefan.

Rekonstrukcija i adaptacija hotela Sveti Stefan trajala je duže od pet godina. Poslije prve sezone u novom ruhu, u maju 2014., u pojedinim svjetskim magazinima hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi, opisan kao  „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Međutim, sedam godina kasnije sve je pošlo nizbrdo, nakon što je u avgustu 2020. na parlamentarnim izborima, Demokratska partija socijalista izgubila vlast. Time je kompanija Petrosa Statisa izgubila podršku i zaštitu državnog vrha koji je, osam godina nakon zaključenja ugovora o zakupu dao brdo povlastica zakupcu. Preko svojih i poslanika koalicionih partnera u Skupštini, DPS je progurao nevjerovatne olakšice za Statisa.

Smanjena je ugovorena godišnja renta zakupa uz produženje roka, sa 30 na 42 godine. Krunu neviđenih darivanja države predstavlja produženje roka zakupa za hotel Kraljičina plaža, odnosno za Miločer, sa 30 na 90 godina, zbog izgradnje stanova za tržište. Time je investitor stekao pravo da postane vlasnik zemljišta ispod objekata koje gradi na najskupljoj lokaciji u zemlji.

Ohrabreni silaskom DPS-a sa vlasti, mještani Pržna i Svetog Stefana ruše ograde i gvozdene kapije kojima su zatvoreni prilazi maloj Kraljičinoj plaži, najljepšoj pješčanoj uvali na Crnogorskom primorju, na kojoj se pored rijetkih gostiju, iz sezone u sezonu, odmarao premijer ili predsjednik, Milo Đukanović.

Mještani su izrazili  bunt zbog zabrane kretanja kroz Miločer koju su trpjeli duže od jedne decenije. Nasilno rušenje ograde imalo je za direktnu posljedicu  zatvaranje elitnih crnogorskih hotela, prvi put u svojoj dugoj i sjajnoj turističkoj istoriji.

Zakupac Petros Statis i hotelski operater Aman Rizorts odlučuju tada da  raskinu ugovor o zakupu i napuste posao u Crnoj Gori. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti. Kompanija Adriatic properties obustavila je i izgradnju hotela i stanova u miločerskom parku.

Uslijedilo je pokretanje postupka za raskid ugovora o zakupu sa HG Budvanska rivijera i tužba pred sudom u Londonu za međunarodnu arbitražu. Adriatic properties od države Crne Gore potražuje 100 hiljada eura na ime odštete, plus izgubljenu dobit za preostali ugovoreni dio zakupa.

Arbitražni postupak pred istim sudom povela je i Vlada Crne Gore, odnosno njena kompanija Sveti Stefan Hoteli, kao vlasnik elitnih hotela Miločer i Sveti Stefan, protiv zakupca, kompanije Adriatic properties iz Budve i Aman rizortsa, kako bi zaštititli svoja prava iz ugovora, kapital akcionara i imovinu društva.

Tako je, navodno, rušenje male gvozdene kapije i ograde na šetalištu uz Kraljičinu plažu dovelo  do pokretanja  dva arbitražna postupka oko utvrđivanja međusobne odgovornosti za zatvaranje hotela, nepoštovanje ugovora o zakupu i visine eventuane odštete.

Ova dva postupka sud je spojio u jedan o kome će zastupnici obje strane usmeno izlagati završne riječi. Odnosno ponoviti prethodno iznijete stavove u podnescima i odgovore na podneske surpostavljene strane.

Okončanje arbitražnog postupka hoteli Sveti Stefan i Miločer dočekuju u katastrofalnom stanju. Pet godina zatvorenih škura i kapija sa gvozdenim lancima i katancima, ostavile su  trag. Nebriga zakupca za cjelokupno imanje našeg najpoznatijeg ljetovališta vidljiva je na svakom koraku. Od „starog sjaja“ mondenskog Sveca, ostala su samo sjećanja. Zatvoreni hoteli, vile, restorani, parkovi i plaže, kompanije Aman Sveti Stefan, izgledaju oronulo i krajnje zapušteno.

Devastacija je vidljiva  na svakom koraku. Ni jedno drvo, ni jedan bor ili eukaliptus u jedinstvenom botaničkom rezervatu Miločera, nije sređivan godinama. Stare kamene međe stoje oburdane. Duge leje koje su nekada bile prekrivene sezonskim cvijećem i poput raskošnih cvjetnih tepiha krasile pejzaž i hotel Miločer, više ne postoje. Sada su to pregorele žute površine koje slikovito pokazuju pustoš koja je zavladala najvrednijim turističkim kompleksom u Crnoj Gori.

Na ulaznoj strani hotela Miločer, u podnožju kamenih stepenica koje je okružuju, radila je stara fontana u kojoj su plivale crvene ribice među cvjetovima lotosa. Danas je to suvo kameno korito puno otpada, koji svjedoči o nemaru zakupca, nepoštovanju tradicije i istorije hotela Miločer.

Ekskluzivne plaže ljetovališta posebna su priča. Postale su slobodna javna kupališta na radost turista i mještana. O njihovom održavanju niko ne vodi brigu. Na njima nema osnovnih uslova za boravak. Nema plažnog mobilijara, nema vode, ni tuševa ni toaleta. Osim ružnih slika na društvenim mrežama.

Da li će Sveti Stefan vratiti  status u turističkoj ponudi Crne Gore koji je nekada imao, pitanje je koje se sve češće postavlja. Turistički radnici ističu kako će se nekadašnji imidž teško obnoviti nakon petogodišnje pauze sa oronulim kućama na Svecu, kojima će biti potrebna nova rekonstrukcija da bi jedinstveni grad-hotel opet postao mondensko ljetovalište i brend crnogorskog turizma.

Branka PLAMENAC 

Vrhovni sud Crne Gore je potvrdio presudu nižeg Apelacionog suda kojom se SKY komunikacija prihvata kao valjan dokaz

Polemika o validnosti dokaza sa kriptovane SKY aplikacije završena je, nakon što je Vrhovni sud Crne Gore potvrdio  presudu Apelacionog suda kojom je osuđen Darko Janjić na osnovu izuzete SKY komunikacije.

“Ovim rješenjem potvrđena je pravosnažnost presude Apelacionog suda kojom je optuženi osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina”, piše u saopštenju.

Optuženi Janjić je prethodno pravosnažno osuđen zbog krivičnih djela stvaranja kriminalne organizacije i neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga. Viši sud u Podgorici je u oktobru 2024. godine optuženom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci, dok je Apelacioni sud, odlučujući po žalbama Specijalnog državnog tužilaštva(SDT)  i odbrane, u martu ove godine preinačio presudu u dijelu činjeničnog opisa, pravne kvalifikacije i kazne.

Prošlo je tri godine od kada su  službenici francuske, belgijske i holandske policije, pod okriljem Europola, probili sigurnosni sistem kriptovane aplikacije SKY ECC. Pokazalo se da su okorjeli kriminalci imali veliko povjerenje u sigurnost te aplikacije, posredstvom koje su dogovarali šverc droge, trgovinu oružjem, ubistva. Pojedini su čak slali fotografije beživotnih i iskomadanih tijela. Toliko su vjerovali u SKY ECC da se u prepiske uključuju i službenici policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i bez strepnji komuniciraju o kriminalnimm radnjama koje planiraju.

Uslijedila su hapšenja širom regiona, počevši od glavešina kriminalnih klanova, a potom i visokih funkcionera. U Crnoj Gori su se iza rešetaka našli dva bivša direktora Uprave policije, nekoliko visokih policijskih funkcionera, bivša predsjednica Vrhovnog suda, bivši Glavni specijalni državni tužilac…

Advokat Zdravko Begović ranije je, nakon presude Apelacionog suda, kazao da moraju sačekati presudu Vrhovnog suda. Crnogorski advokati, kao i advokati iz regiona, smatraju da se SKY prepiska ne može koristiti kao dokaz, jer nije ispoštovan crnogorski zakon.

“Branioci, mi koji smo svaki dan u sudnicama, i dalje smatramo da se to ne može definisati ili tretirati kao dokaz, da se radi samo o jednoj vrsti podataka koji mogu služiti prilikom sprovođenja istrage, a nikako dokaz na osnovu kojeg se može zasnivati odluka.U svakoj odluci suda moraju biti strogo ispoštovani oni kriterijumi koji su definisani presudom Međunarodnog suda pravde u Luksemburgu, koji je tačno odredio šta sve mora da sadrži i da se uradi da bi se takav podatak mogao tretirati kao dokaz”,  kazao je Begović.

Evropski sud pravde u Luksemburgu, nadnacionalna je sudska instanca nadležna na teritoriji Evropske unije. Luksemburški sud je u presudi koja se tiče evropskih istražnih naloga u vezi sa kriptovanom aplikacijom EncroChat (sličnoj SKY ECC) precizirao da država članica EU mora biti odmah obaviještena ukoliko neka druga članica sprovodi mjere tajnog nadzora na njenoj teritoriji.

„O mjeri povezanoj sa infiltracijom opreme, koja ima za cilj da izvuče podatke koji se odnose na saobraćaj, lokaciju i komunikacije komunikacijskog servisa zasnovanog na Internetu, mora biti obaviještena država članica u kojoj se pronađe presretnuta osoba. Nadležni organ te države članice tada ima ovlašćenje da ukaže da se takvo presretanje telekomunikacija ne može izvršiti ili da se mora prekinuti ako se ne može odobriti u sličnom domaćem slučaju“, navodi se u presudi od 30. aprila.

Međutim, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio je odluku u postupku dvojice britanskih državljana protiv Francuske, kojom je, između ostalog, utvrđeno da se ne može ispitivati zakonitost postupka kojim je država prikupljanjem, u ovom slučaju – Francuska, pribavila dokaze. Slučaj se nije odnosio konkretno na SKY ECC, već na EncroChat aplikaciju,  ali problematika je skoro pa identična.

Sutkinja Apelacionog suda Zorica Milanović ranije je kazala da se prepiske sa nekada zaštićene SKY ECC aplikacije smatraju digitalnim dokazima, odnosno ispravama u elektronskom obliku, što je u skladu sa Krivičnim zakonikom Crne Gore. Tog dana vijeće Apelacionog suda po prvi put saopštilo je da su transkripti sa nekada zaštićene Skaj aplikacije pravno valjan dokaz, a donijeta je i prva osuđujuća presuda pred tim sudom.

“Predmet zamolnice Specijalnog državnog tužilaštva bilo je dostavljanje dokaza – skaj komunikacije, u formi koja se može koristiti pred krivičnim sudom, pa je ovaj sud utvrdio da se pribavljeni dokazi po pravnoj prirodi smatraju digitalnim dokazima – ispravama u elektronskom obliku, pribavljenim putem međunarodne pravne pomoći, pri čemu je važno ukazati da crnogorsko zakonodavstvo posebno ne određuje digitalne dokaze, ali se isti mogu podvesti pod isprave u elektronskom obliku, imajući u vidu čl 142 st 29 KZ CG kojim je predviđeno da se ispravom smatra i računarski podatak”, objasnila je sutkinja Milanović.

Po ocjeni ovog suda dokumentacija je pribavljena na zakonit način putem međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, u skladu sa važećim propisima Republike Francuske i na osnovu odluke nadležnog pravosudnog organa te zemlje, što je u skladu sa odredbama Evropske konvencije o međusobnom pružanju pravne pomoći u krivičnim stvarima od 20. 4. 1959. godine i Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala od 15. 12. 2000. godine, koje shodno članu 9 Ustava Crne Gore predstavljaju sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka i imaju primat nad domaćim zakonodavstvom.

Ovaj sud smatra da je optuženom i njegovim braniocima data stvarna mogućnost da se u kontradiktornom postupku pred prvostepenim i drugostepenim sudom izjasne na provedene dokaze SKY komunikacije, da ospore vjerodostojnost dokaza, protive se njihovoj upotrebi, iznesu svoje argumente, što su isti i učinili, ali po ocjeni ovog suda, nijesu doveli u sumnju vjerodostojnost ovih dokaza.

Vrhovni sud je ocijenio da je SKY prepiska valjan dokaz. Vidjećemo da li će slučaj doći do Ustavnog suda kao naredne instance nadležne za ovo pitanje.

Janjić osuđen zbog dilovanja

Janjić je oglašen krivim za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Osuđen je na tri godine i osam mjeseci zatvora.

Kao dokaz sprovedene su prepiske sa Skaj aplikacije, preko koje je, prema tvrdnjama SDT, Janjić direktno komunicirao s jednim od organizatora kriminalne grupe Radovanom Mujovićem i između ostalog ga obavještavao o kretanju i navikama sugrađanina Željka Radulovića.

Navodnom članu kavačkog klana meta je bio sin Ranka Radulovića koji, prema operativnim podacima policije, usko sarađuje sa škaljarskim klanom

Ivan ČAĐENOVIČ