Povežite se sa nama

OKO NAS

KRENULA POTRAGA ZA NAFTOM U PODMORJU CRNE GORE: Kockanje na otvorenom moru

Objavljeno prije

na

Ovih dana je u ulcinjski akvatorijum uplovio brod Šeravoter za seizmička istraživanja italijansko-ruskog konzorcijuma Eni-Novatek. Kako je najavljeno, snimanje podmorja, kojim će biti obuhvaćen prostor od čak 1.200 kilometara kvadratnih, trajaće 45 dana. Krajnji cilj istraživanja je precizno definisanje lokacije istražne bušotine, kako bi se krajem naredne ili početkom 2020. godine krenulo sa bušenjem.

U Upravi za ugljovodinike Crne Gore tvrde da će bušotina biti van naših teritorijalnih voda, odnosno 23 km daleko od obale. Tek nakon pritiska civilnog sektora predviđeno je da se istražne bušotine, a biće ih ukupno četiri, nalaze udaljene od obale najmanje deset kilometara. Ranije je bilo planirano da one budu na udaljenosti od svega tri kilometra.

Istovremeno su iz druge kompanije koja je dobila pravo da istražuje da li u podmorju Ulcinja postoje nafta i gas, grčkog Energean Oil & Gas, saopštili su da će seizmička istraživanja početi najkasnije za tri mjeseca.

U toj firmi su uvjereni da Ulcinj leži na nafti. Kako su naveli, nezavisna procjena koju su naručili pokazala je da se u dva bloka u toj opštini nalazi 438 miliona barela nafte.

Optimista je i ministarka ekonomije Dragica Sekulić koja poručuje da će se u našem podmorju pronaći nafta, jer, kako tvrdi, sva istraživanja to pokazuju.

Slično uvjerenje dijele u italijansko-ruskom konzorcijumu. Direktor kompanije Eni za Crnu Goru Agostino Makanji kaže da će se odluka donijeti na osnovu prikupljenih podataka.

“Brod koji će se kretati sporo, brzinom između 4 i 6 čvorova, za sobom će vući uređaj za emitovanje zvučnih impulsa odnosno vazdušnih topova. Zvuk će se odbijati o morsko dno, a brodski kompjuteri će obrađivati seizmičke podatke. Taj signal će analizirati super kompjuter i dobićemo bolju sliku što je ispod površine. To će nam omogućiti da istražimo potencijlni resurs područja za koji smo dobili dozvolu”, ističe Makanji ocjenjujući da je rizik geofizičkog istraživanja minimalan.

No, stručnjaci su mnogo rezervisaniji. Direktor Instituta za biologiju mora iz Kotora, dr Mirko Đurović, kaže da će ta istraživanja, u određenoj mjeri, svakako imati posljedice po morski ekosistem. ,,U kojoj mjeri, to ćemo da vidimo. Institut je radio određena istraživanja prije seizmičkih istraživanja. Radili smo istraživanje ribolovnih resursa zajedno sa kompanijama koje planiraju da rade seizmička istraživanja. Mi kao državna institucija i jedini institut koji se bavi pitanjem zaštite morskog ekosistema i njegovim proučavanjem smo tu da ispratimo cijeli proces, da li se on odvija na pravilan način. Tek sljedeće godine, kada ponovimo istraživanje, moći ćemo da kažemo da li smo, i ako jesmo, u kojoj mjeri imali negativan uticaj ovih istraživanja”, dodaje on.

Najavljeno je da će ti rezultati biti dostupni javnosti, koja je veoma malo informisana o čitavom ovom projektu. Posebno građani Ulcinja u čijem će se akvatorijumu odvijati sve ove aktivnosti. Samo je početkom prošlog mjeseca gradonačelnik Ljoro Nrekić u delegaciji sa potpredsjednikom Skupštine Crne Gore Branimirom Gvozdenovićem i predsjednikom Opštine Bar Dušanom Raičevićem boravio u Grčkoj kako bi se “na licu mjesta uvjerili da turizam i naftne platforme, ipak, mogu zajedno”. U svim tim susretima se naglašavalo da Energean već četiri decenije istražuje i proizvodi naftu i gas bez ijednog incidenta.

,,Smatramo da građani nijesu adekvatno informisani šta znači istraživanje nafte i gasa u našem malom moru koje je zatvorenog tipa i kakve donosi posljedice ne samo za biodiverzitet nego i za zdravlje i kvalitet života građana, kao i na razne ekonomske grane, kao što su ribarstvo i turizam. Seizmička istraživanja napraviće ogromnu štetu”, kaže Nataša Kovačević iz NVO Green home-a koja je uvjerena da je ,,bilo kakva potraga za naftom u suprotnosti sa prvim članom Ustava koji Crnu Goru definiše i kao ekološku državu”.

Ona napominje da će se istraživanja raditi u seizmološki osetljivim područjima. ,,To je područje između Bara i Ulcinja gdje je bio epicenter katastrofalnog zemljotresa 15. aprila 1979. godine. Postoji mogućnost i indukovanih zemljotresa”, upozorava Kovačević.

U crnogorskoj Vladi navode da u italijanskom dijelu Jadrana ima 1.358, a u hrvatskom 133 istražne bušotine, te da sve države koje imaju izlaz na Jadransko more, izuzimajući Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju, sprovode istraživanja ili raspisuju tendere. Samo je u Hrvatskoj na snazi moratorijum na nova istraživanja. Novi tender se u Crnoj Gori najavljuje za dvije godine.

Stručnjak World Wild Fond-a Adria Mosor Prvan tvrdi da će uticaj tih aktivnosti na naše more biti izuzetno negativan, te da je eksploatacija nafte, pogotovo u ovakvom moru kakvo je naše, a to je malo, plitko, zatvoreno more, zapravo ništa drugo do kocka.

,,Poteže se argument: buše Italijani, zašto ne bismo i mi? Ne, ne buše Italijani, italijanska javnost je izrazito protiv tih bušenja. Tamo buše korporacije. I kada dođe do bušenja nafte, na tome ne zarađuju građani, već zarađuje država. A mi na Balkanu znamo jako dobro kakvi su odnosi i kako stvari funkcionišu. Stoga je više nego upitno koliko bi od toga novca koji bi došao od nafte koristi imali građani, a koliko bi tih sredstava ostalo na nekim mutnim nivoima”, kaže Prvan.

Geolog Stanko Kadija, koji je dugo vremena bio nadzornik za geologiju u renomiranoj hrvatskoj kompaniji Ina – Naftaplin i pratio upravo istraživanja u podmorju Jadrana, kaže da su utvrđena ležišta nafte i plina jednostavno premala za ozbiljan posao. ,,Zato je sve što se danas pokušava samo lutanje koje neće dati nikakvih rezultata”, smatra ovaj iskusni geolog.

Uostalom, čep stoji na istražnoj bušotini koja je prije tri decenije izbušena kod Valdanosa do dubine od 5.309 metara, jer proizvodnja nije bila komercijalno isplativa iako su istraživanje vršile tada domaće kompanije.

Peticija i protesni marš za spas našeg Jadrana

Mosor Prvan ističe da Italijani imaju Jadransko more, ali isto tako izlaze na cijeli niz drugih mora. “Mi imamo samo ovo jedno more. Naša tradicija je na neki način usidrena u tom moru, kao i naša kultura i baština. Mi živimo s tim morem i od tog mora”, konstatuje on.

Upravo iz rih razloga je jedna grupa crnogorskih građana pokrenula potpisivanje peticije za stavljanje moratorijuma na dalja istraživanja i eksploataciju ugljovodonika iz ovog dijela Jadrana, koja je dostupna na FB stranici SOS za Montenegro.

Takođe, kako bi skrenuli pažnju građana na opasnost procesa u koji se ušlo, saopštili su da namjeravaju da uskoro organizuju i protestni marš od Ulcinja do Herceg Novog.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

PROCESI PROTIV VESNE MEDENICE: Dvije prvostepene osuđujuće presude

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čeka ishod trećeg nepravosnažnog postupka, bivšoj predsjednici Vrhovnog suda je ove sedmice vijeće sudije Branislava Lekovića saopštilo da je kriva što je sutkinju Milicu Vlahović Milosavljević podstrekivala na nezakonito donošenje sudske odluke i osudilo je na godinu i devet mjeseci zatvora. U obrazloženju presude sudija Leković je kazao da je sud nesumnjivo utvrdio da su Medenica i Vlahović Milosavljević izvršile krivično djelo

 

 

Nekadašnjoj predsjednica Vrhovnog suda Vesni Medenici u nešto malo više od mjesec dana dosuđene su dvije osuđujuće presude. Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić najavila je nedavno i  da će  do kraja ove godine biće donijeta i prvostepena presuda u predmetu u kojem se Vesna Medenica tereti da je bila članica  kriminalne grupe koju je organizovao njen sin Miloš Medenica.

Dok se čeka ishod trećeg nepravosnažnog postupka, Medenici je u utorak vijeće sudije Branislava Lekovića saopštilo da je kriva što je podstrekivala na nezakonito donošenje sudske odluke i osudilo je na godinu i devet mjeseci zatvora.

Prema ocjeni suda i tvrdnjama Specijalnog državnog tužilaštva, Medenica je podstrekala na nezakonito donošenje odluke sutkinju Privrednog suda Milicu Vlahović Milosavljević, koja je u istom postupku osuđena dobila pola godine zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja.

U obrazloženju presude sudija Leković je kazao da je sud nesumnjivo utvrdio da su Medenica i Vlahović Milosavljević izvršile krivično djelo. Olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazni je to što nisu ranije osuđivane, a otežavajuće je to što su postupale kao predsjednica Vrhovnog suda i sutkinja Privrednog suda.

Prema optužnici, sutkinja Vlahović-Milosavljević je kao sutkinja Privrednog suda Crne Gore, krajem 2018. i početkom 2019. godine pod pritiskom bivše predsjednice Vrhovnog suda zloupotrebila službeni položaj. Vlahović-Milosavljević je, kako se navodi, suprotno Zakonu o izvršenju i obezbjeđenju, donijela privremenu mjeru u korist kuma okrivljene Medenice, Rada Arsića i njegove kompanije, čime su “povrijeđena prava druge parnične stranke”.

“Okrivljena Vesna Medenica je više puta pozivala telefonom okrivljenu Vlahović Milosavljević, za koju je znala da je u predmetu P.br 564, i zahtijevala da se spriječi korporacija “Ten” iz Moskve da naplati 400.000 eura od firme “Vin”, vlasnika Rada Arsića, njenog kuma. Okrivljena Vlahović Milosavljević je donijela rješenje privremenu mjeru, čime je onemogućila da hipotekarni povjerilac “Ten” naplati svoje potraživanje prodajom nepokretnosti“,  kazao je sudija Leković je tokom obrazloženja presude.

On je podsjetio i da je sutkinja Vlahović Milosavljević u tužilačkoj istrazi rekla da je popustila pod pritiskom jer je Medenica jako nezgodna kada joj se neko zamjeri.

„Sud je nesumnjivo utvrdio da je Medenica stvorila odluku kod Vlahović Milosavljević da izvrši krivično djelo, koja je donijela privremeno mjeru rješenje, koje je nezakonito. Postojao je umišljaj kod optuženih . Prilikom odmjeravanja kazne sud je kao olakšavajuću okolnost imao u vidu činjenicu da ranije nijesu osuđivane, dok je otežavajuća da su bile javni funkcioneri”, kazao je sudija Leković.

I dok je specijalni tužilac Vukas Radonjić novinarima najavio da će se žaliti na visinu izrečene kazne smatrajući da je mala jer je SDT tražio da Medenica bude osuđena na tri godine zatvora, njen advokat Zdravko Begović ocijenio je da dinamika suđenja njegovoj branjenici ukazuje na pritisak na pravosuđe i potencijalno opasnu žurbu u donošenju odluka.

Novinarima je saopštio da se postupci protiv Medenice odvijaju neuobičajenom brzinom i da je takva ažurnost selektivna, jer se ne primjenjuje na sve predmete pred sudovima u Crnoj Gori.

„Poznata je činjenica da je Evropska komisija tražila glave onih protiv kojih se vode postupci na nivou visoke korupcije“, kazao je Begović, dodajući da ne vidi drugo objašnjenje za tempo kojim se predmeti njegove branjenice privode kraju. „Zar nije čudno što se tri postupka protiv moje branjenice Vesne Medenice završavaju u mjesec dana“, kazao je Begović.

On je istakao da svi koji prate postupke pred Višim sudom protiv Medenice mogu jasno da uoče da se pretresi održavaju „dan za danom“, u terminima koji, kako kaže, nijesu uobičajeni za rad tog suda te da takva dinamika postavlja ozbiljna pitanja.

Begović je istakao i da žurba da se presude donesu prije Nove godine može dovesti do ozbiljnih propusta te da bi bilo mudrije i celishodnije da se pretresi održavaju u racionalnom vremenu, a nikako po svaku cijenu. „ Sudovi su ti koji odlučuju o svemu tome, a isti ti sudovi su sudili prije dvije, tri ili četiri godine kada su pretresi odlagani po nekoliko mjeseci“, kazao je on.

Begović tvrdi da postoje dvostruki standardi u sudskoj praksi. Ocijenio je da se „zvučni predmeti“ tretiraju hitno, dok se suđenja građanima koji nijesu javno eksponirani zakazuju u razmacima i po nekoliko mjeseci.

Podsjetimo, u predmetu koji je okončan posljednjeg dana oktobra, Medenica je proglašena krivom za zloupotrebu službenog položaja i osuđena na šest mjeseci zatvora. Prema toj presudi, ona je 2019. godine kao predsjednica Vrhovnog suda i član Sudskog savjeta omogućila tadašnjem sudiji Milosavu Zekiću da ne bude privremeno udaljen sa posla iako se protiv njega vodio postupak pred kotorskim sudom.

Medenica je, podsjetimo, u završnoj riječi 23. oktobra navela da je „pravno licemjestvo naknadna pamet Specijalnog državnog tužilaštva“ i da je ona ponosna na svoj radi i šta je ostavila iza sebe.  Kazala je da se sada vidi kakva je situacija i da se za vrijeme njenog mandata nije desilo da neko izađe iz pritvora, a da ne bude donesena presuda u roku od tri godine.

“Nije Vesna rušila pravosudni sistem. Rušili su oni koji su mene htjeli da vide na optuženičkoj klupi”, saopštila je i dodala da se apsolutno ne osjeća krivom.

Završne riječi u predmetu protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda i njenog sina  Miloša  zakazane su za 11. i 12. decembar, nakon što je sud ove sedmice  odbio zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) da dodatne Sky poruke budu izvedene kao dokaz. Advokati su predložili da sud sprovede sav sirovi Sky materijal i čita poruku po poruku, sa čime su bili saglasni tužioci Vukas Radonjić i Jovan Vukotić, ali je sud to odbio

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SPORAN PREDLOG MODELA FINANSIRANJA FONDA ZA RAZVOJ SPORTA: Na teret najsiromašnijih opština

Objavljeno prije

na

Objavio:

Egalizacioni fond je Predlogom izmjena i dopuna Zakona o sportu predviđen kao jedan od izvora finansiranja Fonda za razvoj spota. To znači –  oko 2,5 miliona eura godišnje manje u budžetima najslabijih crnogorskih opština. Zajednica opština Crne Gore (ZOCG) dala je negativno mišljenje na tu odredbu Predloga

 

 

Novoformirani Odbor za društvene djelatnosti Zajednice opština Crne Gore (ZOCG) prošlog mjeseca dao je negativno mišljenje na Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu.       Kritikovana je odredba kojom je predviđeno da se Fond za razvoj sporta dijelom finansira iz sredstava Egalizacionog fonda u visini od pet odsto.

Iz ZOCG su saopštili da je ta odredba u direktnoj suprotnosti sa fundamentalnim principima i članovima važećeg Zakona o finansiranju lokalne samouprave. Ključni problem, ukazuju, leži u pokušaju da se odstupi od jasno definisane namjene Egalizacionog fonda. Zakon propisuje da su sredstva tog Fonda namijenjena isključivo za finansiranje opština, a njegova svrha je smanjenje regionalnih dispariteta i obezbjeđivanje standardnog nivoa javnih usluga za sve građane.  Egalizacioni fond, prema dosadašnjoj praksi, predstavljao je uglavnom vitalni mehanizam podrške opštinama sa slabijom fiskalnom snagom i manjim izvornim prihodima, omogućavajući im da obavljaju svoje zakonske obaveze i realizuju razvojne projekte.

Potencijalno umanjenje sredstava tog Fonda, koje se procjenjuje na oko 2,5 miliona eura na godišnjem nivou, imalo bi, tvrde u ZOCG, vrlo loše posljedice za opštine koje su njegovi primarni korisnici. Uglavnom, sjeverne opštine, koje se u velikoj mjeri oslanjaju na ta sredstva za funkcionisanje i razvoj, bile bi direktno i teško oštećene. Konkretno, takav potez ne samo da bi ugrozio finansijsku stabilnost ovih lokalnih samouprava, već bi direktno uticao na kvalitet života njihovih građana.

ZOCG je bila aktivno uključena u proces izrade nacrta izmjena i dopuna Zakona o sportu. Preko tog predstavnika kontaktirani su i lokalni sekretarijati. No, navodno, formiranje Fonda i načini njegovog finansiranja nijesu bili u nacrtu koji je bio na javnoj raspravi. Zbog toga lokalne uprave nijesu mogle tokom javne rasprave da reaguju na vrijeme na tu spornu odredbu.

ZOCG je pozvala nadležni resor na preispitivanje načina finansiranja Fonda. Insistiraju na očuvanju integriteta Egalizacionog fonda i njegovoj namjeni, kako bi se osigurala finansijska održivost i razvoj svih opština, a posebno onih kojima je podrška najpotrebnija. Kazali su da će izjašnjenje Odbora dostaviti Ministarstvu sporta i mladih, uz očekivanje da će predloženi argumenti biti uvaženi. Istaknuto je da će ZOCG “i dalje dosljedno zastupati interese svojih članica u daljoj zakonskoj proceduri.” Egalizacioni fond je, inače, i u Predlogu izmjena i dopuna Zakona o sportu, predviđen kao jedan od izvora finansiranja, a ostalo su različiti međunarodni i nacionalni programi.

Iz pet opština koje su  korisnice Egalizacionog fonda na sjeveru, Monitoru su potvrdili da nijesu bili upoznati sa mogućnošću da bi u budućnosti ukupan iznos te vrste državne podrške mogao biti umanjen za pet odsto. Uglavnom, u sjevernim lokalnim upravama se hvale izdvajanjima za podršku lokalnom sportu i objašnjavaju da se svake godine taj iznos uvećava. Međutim, u istraživanjima koje su neke od opština obavile za izradu svojih planova o razvoju sporta, pokazalo se da su stanovnici sjevera uglavnom nezadovoljni  iznosima i da se žale na nedostajuću sportsku infrastrukturu. Gotovo sve opštine imaju i lokalne strategije razvoja sporta, kojima se mahom predviđa vrlo ambciozno unapređenje te oblasti.

Aktuelna Nacionalna strategija o sportu predviđa formiranje Fonda za razvoj sporta, ali, prema tom dokumentu, sredstva se prikupljaju od sponzora, donatora i igara na sreću. Istovremeno, predlaže se set izmjena zakonskih i podzakonskih akata kojima se uređuje poreski sistem Crne Gore, s namjerom obezbjeđivanja poreskih olakšica koje bi podstakle crnogorsku privredu na značajnije ulaganje u sport.

„Fond za razvoj sporta bi svojim aktivnostima obezbjeđivao dodatna finansijska sredstva koja bi bila reinvestirana u sistem sporta Crne Gore i to na osnovu jasno definisanih kriterijuma. Na taj način bi se relaksirao pritisak na budžet Vlade Crne Gore i stvorio bi se partnerski odnos između privrede i sistema sporta koji je zasnovan na jasno definisanim procedurama i kriterijumima za njegovo korišćenje. Dodatna finansijska sredstva će biti usmjerena ne samo na vrhunski sport već i za programe razvoja školskog i univerzitetskog sporta, rekreativnog sporta, amaterskog sporta, povećanje kapaciteta sistema sporta Crne Gore kako u smislu razvoja i unapređenja sportske infrastrukture”, piše u nacionalnoj Strategiji razvoja sporta.

Formiranje Fonda početkom ove godine predložili su i iz Crnogorskog olimpijskog komiteta (COK). To vide kao jedan od načina da se “nađe održiv model finansiranja, kako bi se osigurala dugoročna podrška razvoju sportova u Crnoj Gori”.

Ukupno 55 miliona eura naredne godine biće dodijeljeno opštinama iz Egalizacionog fonda, koji služi za finansijsko ujednačavanje manje razvijenih opština. Ta sredstva, koja se raspoređuju prema Planu akontativne raspodjele Ministarstva finansija, dobiće 18 od 24 crnogorske opštine. Ponovo, kao i ove godine, Nikšić i Bijelo Polje dobiće najveće iznose. Nikšiću će pripasti 7,42 miliona eura, što čini 13,49 odsto ukupnog planiranog iznosa, dok će Opština Bijelo Polje dobiti 7,2 miliona eura, odnosno 13,21 odsto. Među primorskim opštinama, jedino će Ulcinj dobiti sredstva, i to 3,77 miliona eura. Za razliku od prethodnih godina, Opština Bar neće dobiti novac iz fonda, iako je u budžetu za tekuću godinu imala predviđen prihod od 3,8 miliona eura po tom osnovu. Najmanji iznos, 1,11 miliona eura dobiće Opština Gusinje.

Pravo na sredstva imaju opštine čiji je stepen razvijenosti ispod 100 odsto prosječne vrijednosti indeksa razvijenosti, utvrđenog Zakonom o regionalnom razvoju. Raspodjela se vrši prema specifičnim kriterijumima: 15 odsto sredstava se raspoređuje fiksno i jednako svim opštinama koje imaju pravo na korišćenje fonda, 35 odsto na osnovu površine i broja stanovnika. Preostalih 50 odsto prema prosječno obračunatim prihodima od poreza na dohodak po stanovniku za prethodnu godinu. Primjenjuju se i dodatni koeficijenti za opštine sa manje od 3.000, odnosno između 3.000 i 6.000 stanovnika. Nedavnim izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju lokalne samouprave uvodi se dodatni kriterijum, pa procjenat učešća tekućih prihoda opštine u ukupnim tekućim prihodima svih opština (bez sredstava iz fonda) mora biti ispod 10 odsto.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA STANOVI, ODJECI: Poklon krediti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema dokumentaciji u koju je Monitor imao uvid, samo je posljednji predsjednik vladine Komisije za rješavanje stambenih pitanja  Predrag Bošković, od 2016. do 2020. podijelio 3,7 miliona za 119 funkcionera i državnih službenika. Istovremeno, niko ne kontroliše da li se poklon krediti i vraćaju

 

 

Predsjednik podgoričkog Višeg suda Zoran Radović nije vratio nijednu ratu kredita u iznosu od 75.000 koji je još 2007. godine, u vrijeme dok je bio osnovni državni tužilac u Baru, dobio od Vlade Crne Gore po povlašćenim uslovima. Ova informacija koju su nedavno objavile Vijesti ponovo je aktuelizovala dodjelu povoljnih kredita izabranim funkcionerima i državnim službenicima za vrijeme vladavine DPS-a.

O kakvim se poklon kreditima radi govori i Radovićev slučaj. On je za 75.000 dobijenih eura trebao da za 20 godina vrati, sa kamatom od dva odsto godišnje, mjesečno 75.76 eura, ukupno 18.180 eura.

Prema dokumentaciji u koju je Monitor imao uvid, samo posljednji predsjednik vladine Komisije za rješavanje stambenih pitanja Predrag Bošković, od 2016. do 2020. podijelio je 3,7 miliona za 119 funkcionera i državnih službenika.

Bošković, 2016. potpisuje odluke za dodjelu kredita u visini od 125 hiljada i to tadašnjem VDT Ivici Stankoviću 40.000, svom stranačkom kolegi-  poslaniku DPS-a Obradu Mišu Stanišiću 35.000, tužiteljici u VDT Vesni Jovićević 30.000 i direktoru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Safetu Kurtagiću 20.000. Već sledeće godine dodjeluje se znatno veća suma od 1,4 miliona eura . Tokom 2018. Bošković potpisuje, između ostalih, i kredit od 40.000 eura sadašnjem ministru vanjskih poslova, tadašnjem poslaniku Ervinu Ibrahimoviću. Te godine raspodijeljeno je 1,2 miliona eura. Mjesečne rate za ove ,,kredite” bile su od 30,3 do 97,22 eura.
Sljedeće godine, 2019. funkcionerima se raspodjeljuje 805 hiljada eura, a Bošković kao predsjednik komisije posljednje godine njenog rada 2020. uspjeva da podijeli samo tri kredita ukupnog iznosa 100 hiljada eura.

Nakon smjene vlasti u avgustu 2020., novoformirani Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou, obrazovao je stručni tim koji je pokušao da uđe u trag kome je sve i koliko novca otišlo za rješavanje stambenog pitanja.

Tadašnja šefica stručnog tima Vanja Ćalović-Marković u aprilu 2021. upozorila je na to da je Vladina arhiva o dodjeli stanova i stambenih kredita po povlašćenim uslovima ,,u velikoj mjeri uništena”.
Ukazala je da je samo od 2011. do 2021. najmanje 580 osoba, koje su radile u državnim organima, dobilo tu vrstu pomoći iz državne kase, a da je bar 175 njih bilo na javnim funkcijama.Iako stručni tim tada nije mogao naći svu dokumentaciju, proračunali su da je samo tokom te decenije podijeljeno najmanje 25 miliona eura za rješavaje stambenih pitanja, ali i dodijeljeno oko 20.000 metara kvadratnih stambenog prostora.

Medu funkcionerima je bilo i sudija i tužilaca, uključujući i neke kojima se sada po raznim osnovama sudi Vesne Medenice, Blaža Jovanića, Saše Čađenovića, Milivoja Katnića

Afera Stanovi je završila na sudu, a u maju ove godine sutkinja Višeg suda Vesna Kovačević je prvostepenom presudom oslobodila optužbi sve okrivljene predsjednike i članove komisija za dodjelu stanova – Predraga BoškovićaBudimira ŠegrtaSuada NumanovićaSanju VlahovićIvana BrajovićaDražena MiličkovićaDamira ŠehovićaDragicu SekulićOsmana NurkovićaSuzanu PribilovićJelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića, navodeći da su sudu neprihvatljivi dokazi koji su dostavljeni kao fotokopije. Neovjerene. Na tu presudu se prethodno žalio i specijalni državni tužilac Vukas Radonjić.

Branilac Boškovića, advokat Mihailo Volkov je tvrdio da je predmet Stanovi politički proces, što je Radonjić demantovao. Volkov je 2017., kao funkcioner tadašnjeg Ministarstva odbrane,dobio stan od 75 metara kvadratnih po povoljnim uslovima.

Nakon prvostepene presude, Iz Uprave za državnu imovinu, kojom rukovodi Koča Đurišić, utvrdili su da više od 200 osoba ne vraća uredno rate za kredite ili nije isplatilo ugovoreni iznos za kupovinu stana po povoljnim uslovima. Saopštili su da su dokumentaciju o neurednim platišama proslijedili kancelariji Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore na dalje postupanje.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović ranije je Vjestima odgovorila da se radi o ,,ukupno 204 pravna posla”. Iz ove institucije objasnili su da se radi o kreditima dobijenim od 2004. do 2020.

Zamjenici Zaštitnice, Ivan Vukićević i Vanja Stanković krajem oktobra su podnijeli žalbu Apelacionom sudu na oslopađajuću presudu Višeg suda.

Vukićević i Stanković naglašavaju da je ,,prvostepeni sud uspio da iz ‘Komisija odlučuje’ pročita da ‘odlučuje Vlada’”. Podsjetili su da je Odlukom o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera propisano da o zahtjevima odlučuje Komisija: ,,Paradoks sudskog rezonovanja u predmetnom slučaju sveo bi se na rečenicu: ‘Vlada je samo dala saglasnost, ali je time zapravo odlučila, a Komisija je odlučivala, ali nije odlučila’”, stoji u žalbi.

Specijalni državni tužilac Radonjić je ukazao na istu činjenicu kao i zamjenici Zaštitnice: ,,Presudu smatramo u potpunosti nezakonitom i nepravilnom. Ne možemo da prihvatimo argumente koje je dalo sudeće vijeće, a to je da je Vlada, a ne komisija, odlučivala o donošenju zaključaka u dodjeli kredita za poboljšanje uslova stanovanja, jer je Vlada samo dala saglasnost na odluke komisije. Propisom je određeno da komisija odlučuje”.

Iz kancelarije Zaštitnika su u potkrepljivanju svoje tvrdnje prezentovali i par indikativnih slučajeva. ,,Iz dokaza u spisima predmeta proizlazi da se Ibrahim Smailović obratio Komisiji bez preciziranog iznosa i modaliteta rješavanja stambene potrebe, sa molbom da se nađe adekvatno rješenje. Komisija je Vladi poslala informaciju i predložila saglasnost za kredit od 20.000 eura, a Vlada je zaključkom dala saglasnost na taj iznos. Komisija potom donosi odluku na 40.000 eura (dvostruko više od iznosa na koji je data saglasnost). Da je Vladin zaključak konstitutivan, kako sud tvrdi, i da je njime “odlučeno”, Komisija ne bi mogla odobriti 40.000 eura, kada je zaključkom “odlučeno” 20.000. Činjenica da je Komisija samostalno formirala sadržaj prava (vrstu i iznos) pokazuje da je nosilac konstitutivne moći upravo Komisija”, navodi se u žalbi Zaštitnika. Podsjeća se i na primjer sutkinje Vesne Begović, tužioca Miloša Šoškića, nekadašnjeg direktora Poreske uprave Miomira M. Mugošu,ali i jednu Vladinu namještenicu.

,,Iz dokaza u spisima predmeta utvrđuje se da Vlada zaključkom daje saglasnost da se Vesni Begović dodijeli stan. Komisija donosi odluku o stanu. Međutim, Vesna Begović se obraća Komisiji i traži kredit umjesto stana. Komisija mijenja svoju odluku i odlučuje o kreditu, iako je prvobitna saglasnost Vlade bila za stan… U slučaju Miloša Šoškića, a što takode prenebregava prvostepeni sud i donosi zaključke nespojive sa stanjem u spisima predmeta, Komisija donosi odluku o kreditu, uz prethodnu saglasnost Vlade. Međutim, Šoškić traži da mu se umjesto kredita dodijeli stan. Komisija stavlja van snage svoju odluku o kreditu, te uz novu saglasnost Vlade donosi novu odluku: stan pod povoljnim uslovima…” navodi se u žalbi.

Precizira se i da je Mugoša, što proizlazi iz dokumentacije, tražio novac za ,,legalizaciju kuće, što uopšte nije jedan od slučajeva za dodjelu kredita”.,,Međutim, Komisija mu je ipak dodijelila 40.000 , iako ni zahtjev nije imao precizan iznos,a Vladi nije ni bilo dostavljeno da vidi činjenično stanje”.

U žalbi se navodi da je Komisija dosljedno kršila propise pa je tako i pored zvanične Odluke koja predviđa da se kredit može dodijeliti samo onome ko obavlja poslove od posebnog interesa za državu i ostvaruje izuzetne rezultate, kredit od 30.000 eura dodijeljen konobarici. Zaštitnici su poručili da ovi primjeri ukazuju na to da ,,predsjednik i članovi Komisije koji je čine snose odgovornost za protivpravno postupanje u okviru rada u Komisiji”.

Prije nego što je oslobodio članove nekadašnje Vladine Komisije u slučaju stanovi, podgorički Viši sud nije učinio ništa da provjeri da li su odluke tog tijela i ugovori potpisani na osnovu njih zaista postojali i proizveli pravno dejstvo, već je isključio dokaze samo zato što su kopije.
To proizlazi iz žalbe države na presudu sutkinje Vesne Kovačević, koja je nedavno dostavljena Apelacionom sudu.

,,Sud u presudi sam konstatuje dvije činjenice da su svi nadležni organi (Vlada,Uprava za imovinu, Državni arhiv) potvrdili da originali ne postoje i da autentičnost kopija niko nije osporavao ni optuženi, ni njihovi branioci, a zatim zaključuje da ‘kopije ne mogu biti dokaz’. Sud se, suprotno svojoj zakonskoj obavezi, faktički odriče mogućnosti da utvrdi istinu, iako su dokazi jasni i provjerljivi.To je suprotno načelu istine”, tvrde u žalbi zastupnici države zamjenici Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa i ocjenjuju da je presuda Višeg suda kontradiktorna.

Viši sud je u obrazloženju presude naglasio da je nedopustivo da SDT ključan dokaz priloži u formi kopije a čiji izvornik nije nađen ili ne postoji. Dalje je istaknuto da u spisima predmeta kao dokaz nema ni fotokopija koje su ovjerene. Sud navodi  razlog zašto kopije ne mogu biti dokaz –  kopija može biti izmijenjena i sud to ne može provjeriti bez originala; optuženi mora imati mogućnost da osporava dokaze, a kod kopija to pravo postaje iluzorno…

U krivičnom postupku i više sudova kako našeg tako i u regionu, zauzelo je stav da kopija isprave i dokumenta sama po sebi, bez originala ili bez posebne potvrde o autentičnosti ne može biti dokaz upravo zato što se u krivičnim stvarima cijeni visok standard dokazivanja (van razumne sumnje), navodi se u prvostepenoj presudu uz citiranje mišljenja sudova u Srbiji, Hrvatskoj i BiH.

,,Misteriozni” nestanak dokumentacije bi trebao da bude novi posao za SDT, o kojem za sada nema informacija.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo