Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER: GAZDOVANJE ŠUMAMA: Iza tajkuna pustoš

Objavljeno prije

na

Kada su se prije dvije godine stanovnici nekoliko beranskih prigradskih naselja i sela pobunili i blokirali put ka planinskim katunima Cmiljevice, onemogućujući na taj način koncesionare da eksploatišu šumu, bio je to ozbiljan znak da se šumama ne gazduje pošteno.

Mještani četiri mjesne zajednice tvrdili su da se procedura oko dodjele koncesija na šume ne sprovodi u skladu sa zakonom i da opravdano sumnjaju da cijeli postupak prate koruptivne radnje.

Država je, naime, povlašćenim koncesionarima izdala koncesije na sedam godina, koje su istekle još prije tri, četiri godine, ali neki od njih i dalje gazduju beranskim i crnogorskim šumama, dok je najveći broj drvoprerađivača bez sirovina za najosnovniju djelatnost osuđen na propast.

Drvoprerađivači su, ako uopšte žele da rade, prinuđeni da kupuju građu po sedamdeset eura po kubiku od onih koji su je od države dobili za petnaest.

,,Takvim manipulacijama mora se stati na kraj, jer šume treba da budu u funkciji razvoja čitave zajednice, a ne samo pojedinaca”, kaže Radomir Anđić iz Berana, jedan od onih čija fabrika za preradu drveta godinama ne radi.

On objašnjava da se u međuvremenu ništa nije promijenilo, iako je planirano da ubuduće država gazduje i siječe šumu a zatim drvnu građu prodaje slobodno na lagerima i putem javnih licitacija.

,,Od toga još nema ništa. Isti koncesionari koji su gazdovali šumama od 2007. godine, gazduju i danas. Treba da vidite samo lager ispred pilane jednog od njih u selu Donja Ržanica. Samo ispred te pilane u ovom trenutku je dvadeset hiljada kubika oblovine, dok mi koji ne pripadamo tom krugu, ne možemo dobiti ni po dvije, tri hiljade da pokrenemo mašine”, kaže Anđić.

Ovaj čovjek, inače dobar poznavalac problema gazdovanja šumama, ističe da je jedina pozitivna stvar koja se poštuje odluka o zabrani izvoza drveta iz Crne Gore.

,,Koliko ja znam, oblovina čamovine uopšte se ne izvozi. Za bukvu nijesam siguran. Ali, ovo je natjeralo velike šumske tajkune da se okrenu pokretanju proizvodnih pogona unutar Crne Gore. To vam je objašnjenje zašto se sada grade fabrike za proizvodnju peleta po sjeveru države. I to je dobro, jer sirovina ostaje u našoj državi”, kaže Anđić.

Prema nekim nezvaničnim informacijama, za Anđića i drvoprerađivače iz Berana čije fabrike odavno ne rade ima nade ako se od januara sljedeće godine počne primjenjivati model po kojem će država prodavati drvnu građu na javnim licitacijama.

Do tada tajkuni hvataju svaki lijepi dan koji im ide naruku što im ove jeseni obilato omogućavaju vremenske prilike. Njihove mašine i motorne testere neprekidno i nemilosrdno sijeku bez mnogo kontrole i bez ikave koristi za lokalne zajednice sa čijih teritorija kao sipci uništavaju drvni resurs.

Ranije su i mještani sela Šekular, takođe u beranskoj opštini, u više navrata blokirali puteve i onemogućavali odvoz drvne građe, iznuđujući na taj način ulaganja u infrastrukturu.

Ovih dana aktuelna je pobuna u Bihoru. Reklo bi se da tamo nema toliko atraktivne šume. U stvari, neće je uskoro biti u selima ispod pešterske visoravni, ako se nastavi sječa i uništavanje kao do sada.

Upravo zbog toga stanovnici petnjičkog sela Dobrodole, koji žive u dijaspori, pokrenuli su inicijativu da se šumsko područje na tom prostranstvu proglasi prirodnim rezervatom i zaštiti od uništavanja.

Oni su uputili pismo na adrese političara u Crnoj Gori, nadležnih državnih službi za zaštitu životne sredine, medijima, nevladinim organizacijama, kao i naučnim organizacijama u zemlji i regionu kako bi se, kako kažu, zaustavilo pustošenje Dobrodolskog Homara.

„U pitanju je pustošenje prirodnog resursa šume koji bi trebao da bude trajno bogastvo ovog kraja i cijele Crne Gore, a kako prirodu i zaštitu životne sredine ne smijemo posmatrati lokalno, slobodni smo da kažemo da postupci prekomjernih sječa treba da zabrinu i međunarodne stručne institucije, kojima se moramo svakako obratiti”, kaže Enis Šabotić.

Ovaj čovjek iz Njemačke upozorava da su sječe na području sela Dobrodole, ispod Pešterske visoravni, tolikog intenziteta da se jasno može uočiti razlika na satelitskom snimku prije i u toku sječe.

„Mi mještani nekoliko sela u petnjičkoj opštini zabrinuti smo zbog dešavanja s Dobrodolskim Homarom. Razumijemo potrebu šumarskih organizacija za redovnom sječom u manjem obimu, ali se ne slažemo s tim da šumu posmatraju kao izvor za povećanje svojih plata ili za dobro isplativ posao koncesionara koji osim svoje zarade ne vide ništa u našim šumama”, kaže Šabotić i dodaje da stanovnici tog kraja strahuju da će sječe u ovom obimu izazvati nestanak pitke vode i spiranje plodnog zemljišta te pojavu erozije.

„Sigurni smo da su ugrožene i mnoge ljekovite biljke. Plašimo se da će doći do vjetroloma, izvala, snjegoloma, jer je narušen sklop, a najzastupljenija vrsta drveća na ovom području je smrča s plitkim, tanjirastim korjenovim sistemom koja nije u stanju da se izbori pa će stradati”, – kaže Šabotić.

Prema njegovim riječima, Dobrodolski Homar je potrebno posmatrati kao mjesto za razvoj turizma.

„Sada smo sigurni da je stanje alarmantno i nemamo alternative. Ako ne ustanemo u zaštitu, Dobrodolski Homar će nestati. Stoga mi, mještani Dobrodola tražimo od Opstine Petnjica da se uradi studija o zaštiti i da se Dobrodolski Homar s okolinom proglasi prirodnim rezervatom”, kaže Šabotić.

On objašnjava da se od 415 biljnih i 430 životinjskih vrsta koje su zaštićene u Crnoj Gori, mnoge nalaze i na ovom prostoru i naglašava da su prvi pozitivni signali stigli iz Agencije za zaštitu životne sredine, koja im je dala preporuke o koracima koje treba preduzeti da bi se neko područje proglasilo prirodnim rezervatom. Šabotić dodaje da je u cilju zaštite Dobrodolskog Homara sprovedena i onlajn anketa protiv sječe, koju je podržalo više od 85 odsto ispitanika, te da su napravljena dva kratkometražna dokumentarna filma o katastrofalnom stanju i posljedicama sječe šume na ovom području.

Svijest stanovništva seoskih i planinskih područja na sjeveru Crne Gore, gdje se prostiru šume, odavno je probuđena. Samo oni koji šume treba da čuvaju – žmure na pljačku ovog prirodnog resursa.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo