Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VEKTRI STEČAJ, DRŽAVI NENAPLATIVI PORESKI DUGOVI: A od kuma – ništa

Objavljeno prije

na

Obnovljeni zahtjev za uvođenje stečaja u dvije od tri najveće firme iz Vektra grupe mogao bi državu koštati više od 17 miliona eura. Ne računajući gubitak radnih mjesta i privatizovanu državnu imovinu kojom su garantovani brojni krediti

 

Među šezdesetak kompanija, neurednih poreskih dužnika, nad kojima je Poreska uprava (PU) pred Privrednim sudom nedavno pokrenula postupak za uvođenje stečaja nalazi se i Vektra Jakić doo Pljevlja, u vlasništvu Dragana Brkovića.

Ta vijest i nije bila iznenađenje pošto je PU još krajem prošle godine ukinula rješenje o reprogramu tom poreskom obvezniku „zbog kašnjenja u izmirivanju dospjelih poreskih obaveza, odnosno nepoštovanja odredbi Zakona o reprogramu“. Rješenje o reprogramu donijeto je u aprilu 2017. godine i obuhvatalo je poreski dug Vektre Jakić od skoro 5,6 miliona eura (4,8 miliona osnovnog duga i kamate od skoro 800 hiljada eura). Jakić se već tada nalazio u stečaju ali je, pošto su njegovi povjerioci pristali na program reorganizacije kompanije, postojao zakonski osnov za zaključenje ugovora o plaćanju poreskog duga na rate.

„Poreski obveznik DOO Vektra Jakić imao je pravo na reprogram“, potvrdili su nam iz PU. U istom dopisu, uz obavještenje da se Vektra Jakić na popisu najvećih poreskih dužnika nalazi na trećem mjestu (ispred nje su Montenegroerlajns i pljevaljski Rudnik uglja, a odmah iza je Vektra Montenegro – Brkovićeva krovna kompanija),nalazi se informacija da je tokom trajanja ugovora o reprogramu od te kompanije naplaćeno ukupno 1,7 miliona poreskog duga.

 

Najveći dio tog novca stigao je sa računa dooCijevna komerc, nakon zaključenja Ugovora kojim je PU preuzela potraživanja Vektre Jakić od kompanije Danila Dana Petrovića. „Ugovor o preuzimanju duga potpisan je i sa ostalim kompanijama iz Vektra grupe, u vezi sa poreskim dugom u ukupnom iznosu od 1,59 miliona eura“, saopšteno je iz PU.

Ostatak duga, nakon ukidanja Rješenja o reprogramu, PU pokušava naplatiti preduzimajući mjere propisane Zakonom o poreskoj administraciji. Tako je, piše u njihovom dopisu, donijeto rješenje o prinudnoj naplati blokadom žiro-računa Vektre Jakić na iznos od 7,47 miliona eura (poreski dug) i drugo rješenje o prinudnoj naplati blokadom žiro-računa na iznos od 1,5 miliona eura (neplaćeni doprinosi i porezi na zarade radnika). Ujedno su uspostavljene hipoteke i zaloge nad pokretnom i nepokretnom imovinom poreskog dužnika.

Nema velike nade da bi se dug mogao namiriti makar na ovaj način.

„Treba pomenuti da je imovina poreskog obveznika opterećena hipotekama I i II reda, kao i da je uspostavljena zabrana otuđenja i opterećenja imovine (zemljišta i objekata) bez saglasnosti prvog povjerioca- banaka“, navode iz PU.

Iskustvo ne ide u prilog naplati poreskog duga. Prema prošlogodišnjim nalazima Državne revizorske institucije (DRI) od firmi u kojima je proveden stečajni postupak od 2013. do 2017. godine naplaćeno je svega 9,3 miliona poreskog duga. PU je, istovremeno, evidentirala prestanak poreske obaveze u iznosu od 35 miliona zbog brisanja dužnika iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) na osnovu rješenja o zaključenju stačajnog postupka. Do lanjskog aprila iznos „prestalih poreskih obaveza“ zbog završetka stečajnog postupka povećan je još za 42,6 miliona.

Iz PU tvrde da se praksa nenaplaćivanja poreskog duga značajno mijenja dvije godine. To potvrđuju i podatkom da je kroz reprogram nekadašnjeg poreskog duga za dvije godine naplaćeno više od 50 miliona. Očekuju još novca u državnoj kasi.

Druga je priča koliko će u tom prilivu učestvovati kompanije Brkovićeve Vektra grupe.

Prema nedavno objavljenim podacima PU firme Dragana Brkovića državi duguju više od 17 miliona eura na ime poreza i doprinosa. I to samo ako gledamo najveće članice Vektra grupe. Pored VektreJakić (ukupan dug državi veći od devet miliona) na tzv. crnoj listi neurednih poreskih platiša sa višemilionskim dugovima nalaze se još VektraMontenegro (pet miliona) i Vektra Boka (3,1 milion).

Vektra Montenegro, Brkovićeva matična kompanija, bila je korisnik reprograma poreskog duga ali je i sa njom PU raskinula ugovor zbog neplaćanja dospjelih obaveza. Nedavno je Privredni sud ponovo protiv Vektrepokrenuo predstečajni postupak, na zahtjev NLB Interfinanz iz Ciriha koja od nje potražuje oko 60 miliona. Na ime nenaplaćenih kredita. To je, nastavak priče sa početka ove decenije, kada su u Privredni sud stigli prvi zahtjevi za prinudnu naplatu dugova i uvođenje stečaja u Brkovićeve kompanije.

Vektra je osnovana1990. kao preduzeće čija je osnovna djelatnost bila prodaja automobila francuske kompanije Pežo. Njen meteorski uspon nije vezan za automobilsku već za aluminijsku industriju. Brkovićeva firma je u vrijeme ratova na prostoru SFRJ i međunarodnih sankcija prema SRJ preuzela poslove komercijalne službe Kombinata aluminijuma(u međuvremenu bankrotirao). Do danas je nepoznanica kako su jedna mala firma i njen vlasnik bez iskustva u svijetu velikog biznisa  postali ključni prodavci crnogorskog aluminijuma, pored svih  stručnih ljudi iz KAP-a koji su se tim poslom bavili godinama i decenijama. Neki pretpostavljaju da je važnu ulogu u toj  primopredaji nadležnosti imao tadašnji premijer Milo Đukanović. Brkovićev kum.

Paralelno sa poslom u KAP-u, Đukanovićeva Vlada je od Vektre kupovala nekretnine, raskalašno plaćajući građevinu koja prokišnjava na gornjim spratovima podignutim bez građevinske dozvole. Potom je Vlada Filipa Vujanovića odlučila da Vektra u odnosu na KAP dobije status ,,stranog povjerioca”. Privilegije koje je taj tretman nosio ukunite su tek nakon što su Kombinat kupili Oleg Deripaska i njegov CEAC.

U jednom intervjuu Brković period prvobitne akumulacije u njegovoj kompaniji opisuje kao „doba stagnacije i propadanja privrednih sistema i devastacije prirodnih resursa“ u Crnoj Gori. Vektra je, kaže, „dijelila sudbinu takvog privrednog ambijenta”.

Nešto se i zarađivalo. Brkoviće je stečeno ulagao u nekretnine i privatizaciju državnih preduzeća.Auto prevoznike i špeditere iz Podgorice i Bara Moračatrans i Rumijatrans spojio je u Horizon-Logistic.To je prva njegova firma koja je, još 2007., krenula putem „dobrovoljne likvidacije“.Fabriku anoda u Podgorici uzeo je u dugogodišnji zakup. Propala je.

Pljevaljski Velimir Jakić, Optel i Građevinardobili su prefiks Vektra i (ponovo) otišli u stečaj. Impregnacija i Eksportdrvou Kolašinu postali su Vektra Nord. Firma je u stečaju, imovina je nestala a unesrećeni radnici potražuju 36 plata i godine neplaćenog penzionog osiguranja (od 2010.).

Najveće hotelsko preduzeće u Herceg Novom postalo je Vektra Boka i otišlo u stečaj. Na preostale hotele stavljena je hipoteka zbog kredita (23,7 miliona) koji su otišli krovnoj kompaniji Vektra Montenegro. Advokat Jovan Pejović, pravni zastupnik bivših radnika Boke, tvrdi da je riječ o nezakonitom poslu. „Vektra Bokasvojom imovinom nije mogla da postane solidarni dužnik za kredite koje je potrošila Vektra Montenegro, jer Brković, iako većinski akcionar nije vlasnik kompanije Vektra Boka, pa tako nije mogao potpisati ugovor sa OTP Faktoring…“. Nema reakcije nadležnih.

O državnim privilegijama za Brkovića i njegove kompanije svjedoči i detalj s početka globalne ekonomske krize, kada je Ministarstvo finansija pod komandom Igora Lukšićaodlučilo da Vektridozvoli korišćenje takozvanog carinskog kredita. To je značilo da Vektra akcize, carine i PDV na uvezenu robu plaća na odloženo, dok  drugi moraju potvrdu o uplati donijeti u carinsko skladište prije nego preuzmu robu. Vektra odložene carinske obaveze nije izmirivala, pa je Uprava carina od nje pred uvođenje stečaja potraživala 2,23 miliona eura.

Priču o njenim privilegijama na račun poreskih obveznika i korisnika državnog budžeta možemo završiti tamo gdje smo je i počeli – u Pljevljima.

Vektra je imovinu tadašnjeg ŠIKVelimir Jakić u stečaju kupila 2006. godine za 1,6 miliona. Pola godine kasnije Ministarstvo poljoprivrede i Uprava za šume odobrili su Jakiću koncesije za korišćenje šuma na teritoriji Pljevalja na period od 30 godina, iako je konkurentska ponuda bila veća za 20 miliona. I po tom osnovu  Vektra Pljevljima i državi duguje milione.

Ta i takva kompanija i njen vlasnik dobili su od Ministarstva poljoprivrede tri miliona iz sredstava Abu dabi fonda za završetak fabrike peleta. Navodno završena fabrika ne radi a Specijalno državno tužilaštvo ispituje zakonitost tog kredita i postupanje bivšeg ministra poljoprivrede Petra Ivanovića.

Ivanović je, kao poslanik, krajem prošle godine organizovao Brkovićevo gostovanje pred skupštinskim odborima za poljoprivredu i ekonomiju, pokušavajući da izbori dodatne privilegije za svog štićenika.

Vektra Montenegro je transparentna firma, nikad od države nije tražila nikakve benefite. Ona je uvijek pomagala i državu i bila najuredniji poreski obveznik do uvođenja stečaja 2012. godine u Vektra sistem“, ubjeđivao je Brković, „za mene je država svetinja“. Nadležni mu nijesu povjerovali.

Brković najavljuje borbu do Strazbura. Poreska uprava zahtijeve (ponovno) uvođenje stečaja koje bi moglo dovesti do skorog proglašenja bankrota i likvidacije njegovih firmi. Da li će potom i Brković, poput Duška Kneževića,  progovoriti o načinu na koji je sticao milost ovdašnjih bogova? I razlozima zašto su mu oni/on okrenuli leđa.

PORESKA ENIGMATIKA: Različito o istom

„Većina opština i lokalnih preduzeća redovno servisiraju obaveze dospjele kroz reprogram odobren 2015. godine od strane Ministarstva finansija u ukupnom iznosu od 90 miliona“, stoji u odgovorima PU koji su nam dostavljeni prije dvadesetak dana uz potvrdu da je „kod određenih opština, poput Ulcinja, Pljevalja, Bijelog Polja, Berana i Prijestonice Cetinje, evidentno manje ili veće kašnjenje s uplatom tekućih obaveza“.

U prošlonedjeljnom saopštenju PU – druga priča. „Treba napomenuti da su napori za povećanje stepena poreske discipline počeli da daju uočljive rezultate, te u ovom trenutku sve opštine, uključujući i opštine Pljevlja, Ulcinj, Bijelo Polje, Berane,Rožaje i Prijestonicu Cetinje, servsiraju reprogramirane i tekuće poreske obaveze pri isplati zarada zaposlenima“.

Dok se ne utvrdi da li pobrojane opštine evidentno kasne ili uredno servisiraju dospjele poreske obaveze, podsjetimo se nekoliko podataka iz prošlogodišnjeg Izvještajao efikasnosti naplate poreskog duga poreskih obveznika u stečaju i likvidacijikoju je izradila DRI.

Ukupan poreski dug posljednjeg dana 2017. godine, prema podacima PU, iznosio je 444,66 miliona eura. A u taj dug nije bilo uračunato:

-87 miliona duga državnih organa;

-81,6 miliona duga čije plaćanje je odloženo;

-93,6 miliona duga jedinica lokalne samouprave (opština);

-95,4 miliona duga poreskih dužnika koji se nalaze u stečaju ili likvidaciji;

Sve u svemu, 802,26 miliona. Nešto od toga do danas je naplaćeno, nešto zaboravljeno a za većinu – ne treba ni pitati.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ATAK MK GRUPE NA SLOVENSKU PLAŽU: Da li će vlada prodati najvrjedniji turistički brend

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dostavljene skice projekta nove Slovenske plaže pokazuju da je u pitanju gradnja sa nizom višespratnica. Upućeni tvrde da projekat predviđa samo dva hotela, dok su ostalo zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina. Na panoramskom snimku mogu se izbrojati čak 14 zgrada koje MK Grupa namjerava izgraditi na mjestu sadašnjeg turističkog naselja. O turizmu visokog ranga tu nema ni govora

 

Javni prostor Crne Gore zapljusnut je poslednjih mjeseci aktivnostima srbijanske MK Grupe, koja po svaku cijenu nastoji da preuzme većinski paket akcija u HG Budvanska rivijera i preuzme turističko naselje TN Slovenska plaža. Špekulacije oko privatizacije najveće hotelske kompanije u Crnoj Gori i projektu kojim navodno rukovodi premijer Milojko Spajić, o osnivanju zajedničke hotelske kompanije, akcionarskog društva Slovenska plaža AD, u kome bi MK Grupa imala 80 odsto vlasništva dok bi država, odnosno Vlada raspolagala sa preostalih 20 odsto, dobile su i svoju potvrdu.

MK Grupa je uputila zvaničnu inicijativu Vladi Crne Gore i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte  u kojoj je predstavila svoju viziju razvoja HG Budvanska rivijera. Pismo o namjerama stiglo je i na adresu predsjednika Opštine Budva Nikole Jovanovića.

“Uvažavajući strateški značaj turizma za Crnu Goru i neophodnost modernizacije ključnih turističkih kapaciteta HG Budvanska Rivijera, MK Group predlaže dalji razvoj turističkog naselja, sa brojnim javnim, ekološkim, rekreativnim, ugostiteljskim, komercijalnim, kulturnim i drugim sadržajima na lokalitetu sadašnjeg turističko-hotelskog kompleksa ‘Slovenska plaža’ i hotela ‘Aleksandar’, a koji se nalaze u vlasništvu HG Budvanske Rivijere. Za realizaciju projekta neophodno je adekvatno restrukturiranje HG Budvanska Rivijera, na osnovu važećih zakona Crne Gore, o čemu će odluku donijeti nadležni državni organi“, navodi se u saopštenju.

Model transformacije preduzeća predviđe da MK Gupa dobije 80 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, tako što bi izašla iz vlasništva koje ima linearno u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u zasebnu kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu zajedničkog preduzeća.

Struktura akcionara Budvanske rivijere pokazuje da Vlada, zajedno sa Fonodom PIO i Zavodom za zapošljavanje, posjeduje najveći paket od 58,71 odsto akcija.

MK Grupa je uspjela da uveća svoj udio kupovinom akcija na Montenegroberzi i od povezanih lica u maju 2022. godine, na 32,2 odsto čime je prešla prag od 30 odsto vlasništva ne samo u HGBR nego i u državnoj kompaniji Sveti Stefan Hoteli.

Sada vrši pritisak na Vladu, upravu turističkog rizorta Slovenska plaža i Opštinu Budva da postane većinski vlasnik i preuzme najpoznatije turističko naselje u Crnoj Gori.

Na potezu su Vlada i Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte. Na sjednici Savjeta kojim je predsjedavao premijer Milojko Spajić utvrđen je Plan privatizacije za 2024. po kome – nema privatizacije velikih privrednih društava koja su u većinskom vlasništvu države. Za njih, kazao je premijer, ima boljih rješenja od privatizacije.

Šta se za godinu dana promijenilo, pa se ulazi u privatizaciju najvrjednijeg dijela Budvanske rivijere nije oblodanjeno.

Savjet koji broji 23 člana, uglavnom ministara i nižih Vladinih funkcionera, treba da donese odluku da najvrjedniju lokaciju u posjedu državne hotelske kompanije, površine oko 20 hektara, na kojoj je izgrađen turistički rizort Slovenska plaža, prepuste privatnoj kompaniji iz Srbije.

Radi se o jedinoj zelenoj oazi u centru Budve, uz Slovensku plažu, sa turističkim kapacitetima male spratnosti, trgovima, restoranima, bazenima, prostranim parkovima sa gajenim mediterasnkim rastinjem i uređenim zelenim površinama.

Mnogi građani i turistički radnici pitaju u nevjerici, kako je moguće da država svojevoljno otuđi takvo bogatstvo, biser svoje turističke ponude. Koji su to „viši“ interesi u pitanju da pristaje na rušenje turističkog grada Slovenska plaža, ovjenčanog  brojnim priznanjima, pa i najvećom nagradom za arhitekturu, Borbinom nagradom daleke 1984. godine.

Iz MK grupe poručuju kako su spremni da u projekat izgradnje novog kompleksa ulože oko 700 miliona eura. Navode „da je razvoj visokokvalitetnog turizma u Budvi za njih imperativ i podrazumijeva dovođenje više svjetskih 5 star hotela, kao i kongresnog centra koji će omogućiti da Budva bude aktivna tokom cijele godine, a ne samo u ljetnjim mjesecima”.

Međutim, dostavljene skice projekta njihove vizije nove Slovenske plaže pokazuju da je u pitanju agresivna gradnja sa nizom višespratnica. Upućeni tvrde da projekat predviđa samo dva hotela, dok su ostalo zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina. Na panoramskom snimku mogu se izbrojati čak 14 zgrada koje MK Grupa namjerava izgraditi na mjestu sadašnjeg turističkog naselja. O turizmu visokog ranga tu nema ni govora.

Koncept gradnje koji se preporučuje je poput kompleksa marine Porto Montenegro u Tivtu, koji se sastoji od niza stambenih zgrada i jednim manjim hotelom sa svega 30 hotelskih soba.

Jasno je da MK Grupa ne dolazi da razvija turizam u Budvi nego da gradi i profitira. Potreban im je atraktivan i slobodan prostor kakav se rijetko nalazi.  To će po svemu sudeći dobiti rušenjem turističkog grada Slovenska plaža. Postaće vlasnici najvrjednije parcele koji turistička privreda Crne Gore trenutno ima i to preraspodjelom svojih akcija u Budvanskoj rivijeri, mimo javnog tendera i nadmetanja sa drugim investitorima zainteresovanim za vrhunsku lokaciju kakva je danas Slovenska plaža..

Podsjećamo da MK Grupa dolazi na urbanistički uređen teren, uređeniji nego što je potrebno. Kontroverznim DUP-om Budva centar, na ovom lokalitetu planirana je izgradnja objekata ukupne građevinske površine oko 460.000 kvadrata. Planirane su i brojne višespratnice, poput ovalnog tornja na mjestu sadašnjeg bazena Rondo sa 12 etaža, i mnoge duge raspoređene po prostranom terenu uz obalu.

Iako najavljuju da će graditi humanije, te da će koristiti niže urbanističke parametre od dozvoljenih, gomila zgrada koja je prekrila područje Slovenske plaže prema njihovj viziji razvoja, govori drugačije. Očito je da se sprema novi talas betonizacije preostalog neizgrađenog prostora Budve, pod patronatom Vlade Milojka Spajića.

Da li će država  pod velom privatizacije i razvoja turizma dozvoliti da privatna kompanija napravi još jedno stambeno naselje u Budvi, na mjestu atraktivnog turističkog naselja Slovenska plaža?

 

IVO ARMENKO: „PRIVATIZACIJA SLOVENSKE PLAŽE – LOŠA VIJEST“

Txt: Doajen crnogorskog turizma, profesor Ivo Armenko, kazao je kako je planirana privatizacija najgora vijest za turizam, jer se time Slovenska plaža gubi iz turističke ponude Crne Gore i Budve u kojoj je imala vodeću ulogu. „ Budva time mijenja koncept turističke ponude koja više neće biti hotelska nego apartmanska. Protiv sam takvog koncepta. Slovenska plaža je još uvijek neprevaziđen model turističke ponude. Ako je išta ostalo u Budvi to je ovaj kompleks, ostatak od moćne firme Montenegroturist.Neshvatljivo je da ova vlast ne vidi turizam kao prioritetnu privrednu granu za razvoj. Crna Gora ostvaruje 25 odsto BDP iz turizma, oni se svjesno odriču toga, okreću se apartmanizaciji i sivoj ekonomiji koja ne može da se kontroliše.

Ako je išta ostalo u Budvi to je kompleks Slovenske plaže sa hotelom Aleksandar, ostatak od moćne firme Montenegroturist. Crna Gora očigledno nema namjeru da se bavi turizmom. Vlada je od toga odstupila. Ako su se odrekli Miločera i Svetog Stefana šta treba očekivati“, pita Armenko.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON PRVOSTEPENE PRESUDE PROTIV ČLANOVA SAVJETA RTCG: Vlast brani servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud prvostepeno je osudio predsjednika Savjeta RTCG Veselina Drljevića i članove  Aminu Murić, Filipa Lazovića i Naoda Zorića zbog zloupotrebe službenog položaja nezakonitim izborom Borisa Raonića za generalnog direktora RTCG. U odbranu Savjeta, navodno ugroženog od pravosuđa, potom su stali predstavnici pojedinih partija na vlasti. Njima je RTCG servis po mjeri

 

Osnovni sud u Podgorici prošle sedmice prvostepeno je  osudio predsjednika Savjeta RTCG Veselina Drljevića i članove tog tijela – Aminu Murić, Filipa Lazovića i Naoda Zorića zbog zloupotrebe službenog položaja nezakonitim izborom Borisa Raonića za generalnog direktora RTCG.

Sutkinja Dragana Lubarda izrekla im je uslovnu kaznu – sedam mjeseci zatvora ukoliko ponove krivično djelo u roku od dvije godine. “Po nalaženju suda, okrivljeni su bili upoznati s pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Podgorici… u kojoj je navedeno da isti ne može ispunjavati uslove po tom konkursu, jer je u momentu izbora ispunjavao zakonske uslove za izbor na to mjesto, imajući u vidu da se u momentu podnošenja prijave na konkurs za izbor generalnog direktora Radio i Televizije Crne Gore, kao član Savjeta Agencije za elektronske medije, nalazio u sukobu interesa”, precizirala je sutkinja Lubarda.

Boris Raonić izabran je 2021. godine prvi put za generalnog direktora Radio-televizije Crne Gore. Nezakonito. Vlast i Savjet RTCG nije uzdrmala ni pravosnažna presuda Osnovog suda iz 2023. kojom je potvrđeno da je Raonić  nezakonito na funkciji generalnog direktora.  Odluku suda da se njegov izbor poništi, većina članova Savjeta RTCG tumačila je objašnjavajući da ih to ne sprječava da ga ponovo izaberu.

Nevladina organizacija Media Centar, koja se bavi monitoringom  javnih servisa,  podnijela je krivičnu prijavu protiv članova Savjeta – predsjednika Drljevića i članova Amine Murić, Filipa Lazovića i Naoda Zorića.  Kada je i drugi put  sud poništio odluku, Savjet je Raonića opet birao većinom glasova. Članica Savjeta Marijana Camović Veličković upozorila ih je da je ignorisanje sudske odluke zloupotreba službenog položaja, ali je pravna služba  RTCG i dalje pravo tumačila drugačije.

Nakon najnovije presude, Raonić je na društvenim mrežama osuo po pravosuđu. Po njemu Savjet je u stvari „nezavisno odlučivao“.

“Časni ljudi iz Savjeta zaslužuju poštovanje, a ne etiketu krivaca. Njihova jedina ‘krivica’ je odluka donesena u skladu sa preporukama pravnika, tajno i u skladu sa presudom Višeg suda. Ovim se šalje poruka da je nezavisno odlučivanje krivično djelo”, naveo je između ostalog.

Sudski savjet nije baš blagonaklono primio Raonićevo reagovanje. Oni ističu da se poštovanje institucija i pravnog poretka ogleda u korišćenju svih raspoloživih redovnih i vanrednih pravnih lijekova protiv sudskih odluka sa kojima postoji neslaganje, a ne u ličnom napadu usmjerenom na diskreditaciju sudije koji je donio odluku, kojim se uz to podstiče nepovjerenje građana u pravosudni sistem. „Kritika je poželjna ako doprinosi javnoj raspravi o radu sudova i poboljšanju pravosudnog sistema, a ne kada je uvredljiva, populistička i usmjerena na diskreditaciju nosilaca pravosudnih funkcija u onim slučajevima kada ne donesu “naručene” odluke u skladu sa očekivanjima onih koji upućuju kritiku“, navode u reagovanju.

Raonić nije odstupao. Optužio je Sudski savjet da je “ćutao mnogo puta na napade medija, političara i javnih ličnosti na sudije i pravosuđe uopšte”, ali da je reagovao na njegovo komentarisanje prvostepene presude Osnovnog suda. ” Svaka vaša reakcija je ljekovita i prijeko potrebna društvu čije je pravosuđe već predugo devastirano i u potpunosti lišeno povjerenja građana ove države, ali problem nastaje kada je ta reakcija selektivna i nedosljedna. Kako bih štedio i vaše i moje vrijeme, podsjetiću vas da se niste oglasili kada je NVO ‘Media centar’, samo dan prije donošenja prvostepene presude u predmetu protiv članova Savjeta RTCG, javno komentarisao slučaj, iznoseći stav da su članovi Savjeta zloupotrijebili položaj i da je izvjesna njihova krivica“, uzvratio je.

U odbranu Savjeta RTCG i Raonića od pravosuđa stali su predstavnici pojedinih partija na vlasti. Vladislav Bojović iz Demokratske narodne partije (DNP) kazao  je da presuda članovima Savjeta RTCG predstavlja korak u pravcu i sa ciljem da određene dobro poznate strukture pošto-poto preuzmu Javni servis. Socijalistička narodna partija (SNP) ocijenila je da je riječ o pokušaju da se oslabi uloga javnog servisa koji je, po njihovim navodima, konačno počeo da radi u interesu građana, a ne političkih centara moći.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) pozvao je članove Savjeta RTCG-a koji su proglašeni krivima da odmah podnesu ostavke na te pozicije. Dodatno, kažu, otvara se i pitanje etičke dimenzije kod ovih članova da uopšte ostanu na javnim funkcijama.

“Neprihvatljivo je da osobe koje su zloupotrijebile svoju funkciju nastave da odlučuju o ključnim pitanjima budućnosti Javnog servisa, uključujući i usvajanje budžeta i finansijskog plana RTCG-a, koji se, po sili zakona, mora usvojiti do kraja godine, na osnovu čega bi ova kompromitovana lica ponovo upravljala sa oko 20 miliona eura novca svih građana i građanki Crne Gore. Kako očekivati od lica koja su sudski označena kao kriva da u budućnosti donose odluke zasnovane na principima etike, meritokratije i profesionalnih standarda? Njihovo dosadašnje djelovanje pokazuje upravo suprotno uz upornost da kontinuirano krše zakon i unižavaju institucije radi partikularnih interesa”, ocijenili su iz CGO.

Više pravnika dijeli stav da u slučaju pravosnažnosti presude, Drljević, Lazović, Murić i Zorić duže vrijeme neće moći da obnašaju javnu funkciju. Navode da većina propisa, ali i akata državnih institucija, ustanova i preduzeća imaju istu ili odredbu sličnu onoj iz Zakona o nacionalnom javnom emiteru – osoba pravosnažno osuđena za krivično djelo protiv službene dužnosti, korupcije, prevare … ne može biti birana na javnu funkciju.

Raonić bi u jednom mogao biti u pravu. Odluka suda, ukoliko bude pravosnažna, mogla bi biti ljekovita.

 

Pomoć Vlade

Osim Savjeta RTCG, posljednji  izbor Raonića pomogao je i kabinet premijera Milojka Spajića, odnosno Vlada,  koja je mimo radne grupe koja je godinama radila na izmjenama seta medijskih zakona, pa i Zakona o RTCG, tražila da se prilikom izbora za generalnog direktora uslovima konkursa predvidi pet godina radnog iskustva u VII-1 stepenu obrazovanja. Prethodni zakon je tražio deset godina, i to je bio jedan od razloga što su sudovi poništavali Raonićev mandat.

Raonić je diplomirao 2018. godine, a prvi put je za direktora izabran 2021. godine. Prema mišljenju Agencije za sprječavanje korupcije, koja se takođe oglasila o ovom pitanju, on je mogao konkurisati za poziciju generalnog direktora  tek 2028. godine. Ovim izmjenama zakona je Raoniću data mogućnost da ispuni uslov od pet godina radnog iskustva u VII-1 stručnoj spremi.

Iz tijela Evropske unije je nekoliko puta naglašavano da, iako je postupak imenovanja generalnog direktora RTCG (Boris Raonić) prethodno bio oboren višestrukim sudskim presudama, u avgustu 2024. Savjet RTCG imenuje istu osobu na stalni mandat, što je postavilo pitanja o nedostatku transparentnosti i mogućem kršenju zakonskog postupka. Ukazano je i da je krajem 2024. tužilaštvo podiglo optužnicu protiv članova Savjeta RTCG zbog zloupotrebe položaja tokom imenovanja generalnog direktora. Taj postupak je rezultirao presudom Osnovnog suda protiv dijela članova Savjeta RTCG.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVANSKI SOKOLOVI ZAGLAVILI U NEBODERU: Hotel Falkons – napuštena betonska grdosija u centru grada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napušteni hotel Falkons kompanije Bemax primjer je kako su ambicije investitora i vlasnika zemljišta nadmašile njihove mogućnosti. Kada će ovaj hotel primiti prve goste i stanare nije poznato. Ni šta će država ili opština preduzeti da natjera ovog i druge investitore da dovrše svoje građevine

 

 

Započet u jesen 2017. godine, hotel neobičnog naziva Falkons, što bi u prevodu značilo – hotel Sokolovi, smješten uz šetalište na Slovenskoj obali, u neposrednoj blizini zgrade gradske Pošte, nije završen, a ne zna se ni kada će to biti. Ružna betonska građevina ogromnih gabarita, sa svojih 14 nadzemnih etaža predstavlja do sada najveću vizuelnu i urbanističku degradaciju turističkog centra. Agresivnom arhitekturom i masivnim “krilima” Falkons je zauvijek zazidao jedinstvenu vizuru prema moru, koja se otvarala na ulazu u Budvu, od prvih gradskih semafora.

Hotel je izgrađen na parcelama UP 16.5 i 16.3 ukupne površine 4060 kvadrata, u zahvatu DUP Budva centar, koje su u vlasništvu budvanskih porodica. Vlasnici su sa investitorom, podgoričkom kompanijom S&I Invest DOO, zaključili ugovor o zajedničkom ulaganju radi izgradnje hotela.

Osnivač i stopostotni vlasnik firme S&I Invest je podgorička kompanija Bemax.

Zašto moćni Bemax kasni sa završetkom velelepnog hotela, nije poznato. Razlozi možda leže u promijenjenoj političkoj situaciji u zemlji zbog koje je najveća građevinska firma u zemlji posustala, izgubila podršku i beneficije. Ili je problem u megalomaniji, predimenzioniranoj gradnji kako bi  apetiti svih učesnika u zajedničkom investicionom poduhvatu bili namireni.

Planirana investicija, zvanično, vrijedna je oko 26,5 miliona eura.

Gotovo je nevjerovatno da je na parceli površine 4 hiljade kvadrata, u skladu sa DUP-om Budva centar i izdatim UTU, moguće izgraditi objekat ukupne površine oko 20.000 kvadrata. Sa oko 9.000 kvadrata podrumskog prostora pride, izgrađeno je više od 30.000 kvadrata betona, gvožđa i stakla nadomak morske obale.

Građevinsku dozvolu za gradnju luksuznog hotela sa pet zvjezdica, u avgustu 2017. potpisao je ministar Pavle Radulović. Autori idejnog projekta hotela Falkons su profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, Branislav Mitrović i arhitektica Jelena Kuzmanović.

Prema podacima iz građevinske dozvole objektat se sastoji iz pet odvojenih cjelina, tri hotela, prizemlja i podzemne garaže. Tri zasebne hotelske zgrade visoke spratnosti nakalemljene su na zajednički postament visokog  prizemlja. Tri hotela za tri suvlasnika. Centralni, najviši dio, sa 14 nadzemnih etaža pripada Bemaxu, dok su dva odvojena krila “Sokola” sa 10 i 8 spratova namijenjena vlasnicima zemljišta.

Različite arhitektonske forme  zastupljene su na zgradi hotela. Od ogromnih kamenih kolonada prema moru, postavljenih na ivicu katastraske parcele, i bukvalno na šetalištu od koga nema ni metar odmaka, pa do razigranih betonskih krila Sokola koji streme ka nebu.

Hotel će raspolagati sa većim brojem lokala, restorana, velikim reprezentativnim kongresnim centrom sa nekoliko povezanih sala. Na krovovima tri hotela planirana su tri otvorena bazena. Za svakog po jedan.

Prema rješenjima iz DUP-a Budva centar-izmjene i dopune, upisana spratnost na navedenim urbanističkim parcelama je 7 etaža.

Najveću štetu gradu i korist investitorima donijela je nezakonita odrednica iz koruptivnog plana DUP Budva centar, o preporučenoj spratnosti. Ona podrazumijeva da je planom navedeni broj etaža samo preporuka, te da svako može da gradi kako i koliko želi. Na taj način je Budva urbanistički uništena. Ova priča i dalje funkcioniše, 17 godina nakon donošenja plana, čija je važnost po svim propisima odavno istekla.

Betonska gromada nebodera Falkons i mnoge višespratnice u centru Budve, neprilagođene mediteranskom podneblju, sagrađeni su na zemljištu koje je bilo u vlasništvu mještana. Budvani snose veliki  dio odgovornosti za urbanističku devastaciju Budve i gradnju velikog broja kula i solitera.

Zanimljivo je da je Opština Budva privremeno oslobodila investitora, S&I Invest, plaćanja naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta, pod izgovorom izgradnje hotela kategorije 5 zvjezdica. Međutim, u hotelu Falkons nisu imuni na prodaju jednog broja apartmana privatnicima. Vlasnici smještajnih jedinica, kojih prema projektu ima oko 250, prodaju apartmane na tržištu nekretnina. Time je rijetkim srećnicima omogućeno da na obali mora, u centru Budve, postanu vlasnici stanova koji se evidentiraju kao apartmani ili hotelske sobe a da pri tom investitor ne plati pripadajuće komunalije jer je prijavljen kao ekskluzivni hotel visokih standarda.

Hotel Falkons je markentinški promovisan kao prvi hotel na budvanskoj rivijeri, poslije Splendida u Bečićima, koji će biti kategorisan sa pet prestižnih zlatnih zvjezdica.

Na zvaničnom sajtu Bemaxa navodi se da je hotel i nakon osam godina i dalje u fazi gradnje. Da su betonski, zidarski i armirano-betonski radovi završeni u potpunosti, ali da su unutrašnji zanatski radovi na samom početku, odnosno na nivou od 17 odsto.

U izdatoj građevinskoj dozvoli navedno je upozorenje po kome investitoru prestaje pravo gradnje po izdatoj dozvoli ukoliko ne započne građenje objekta u roku od dvije godine od dana izdavanja. Rok za završetak gradnje mnogo je fleksibilniji, kao da je građevinska dozvola značajnija od samog objekta.

Prema članu 43 novog Zakona o izgradnji objekata investitor je dužan da završi građenje objekta u roku od pet godina od dana izdavanja građevinske dozvole.​​

Ako ne završi dužan je da do završetka građenja objekta, plaća godišnju naknadu za svaku započetu godinu prekoračenja roka, na osnovu predračunske vrijednosti objekta, kao i da kontinuirano održava gradilište do pribavljanja upotrebne dozvole.​​

Međutim, investitori koji grade u turističkim područjima i ovdje imaju izuzeća zbog ograničavanja građevinskih radova tokom turističke sezone. Zakonom propisan rok do kojeg gradnja obejkta mora biti završena, produžava se srazmjerno vremenu ograničenja gradnje.

U slučaju gradnje hotela Falkons, svi zakonom propisani rokovi o okončanju gradnje i stavljanju hotela u turistički promet su prekoračeni. Zakon se  ne primjenjuje. Ne samo u vezi završetka gradnje Bemaksovog hotela, koji kao građevinsko ruglo stoji u srcu turističke metropole, nego i u drugim sličnim slučajevima.

Slika nezavršenog hotela Falkons, gigantske građevine, posađene pored mora, predstavlja sublimaciju svih urbanističkih promašaja jedne vlasti, jedne generacije Budvana i njihove pohlepe, koji su omogućili da se grad pretvori u megalopolis kula i solitera, grad nebrojenih turističkih apartmana, koji najveći dio godine zvrje sablasno prazni.

Prostor Budve opterećuju glomazne grdosije u izgradnji koje su zaposjele obalni prostor od Avale do Zavale. Mega investicije poput stambenog kompleksa Porto Budva, koje čekaju svoj završetak.

Napušteni hotel Falkons kompanije Bemax primjer je kako su ambicije investitora i vlasnika zemljišta nadmašile njihove mogućnosti. Kada će ovaj hotel primiti prve goste i stanare nije poznato. Ni šta će država ili opština preduzeti da natjera ovog i druge investitore da dovrše svoje građevine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo