Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VEKTRI STEČAJ, DRŽAVI NENAPLATIVI PORESKI DUGOVI: A od kuma – ništa

Objavljeno prije

na

Obnovljeni zahtjev za uvođenje stečaja u dvije od tri najveće firme iz Vektra grupe mogao bi državu koštati više od 17 miliona eura. Ne računajući gubitak radnih mjesta i privatizovanu državnu imovinu kojom su garantovani brojni krediti

 

Među šezdesetak kompanija, neurednih poreskih dužnika, nad kojima je Poreska uprava (PU) pred Privrednim sudom nedavno pokrenula postupak za uvođenje stečaja nalazi se i Vektra Jakić doo Pljevlja, u vlasništvu Dragana Brkovića.

Ta vijest i nije bila iznenađenje pošto je PU još krajem prošle godine ukinula rješenje o reprogramu tom poreskom obvezniku „zbog kašnjenja u izmirivanju dospjelih poreskih obaveza, odnosno nepoštovanja odredbi Zakona o reprogramu“. Rješenje o reprogramu donijeto je u aprilu 2017. godine i obuhvatalo je poreski dug Vektre Jakić od skoro 5,6 miliona eura (4,8 miliona osnovnog duga i kamate od skoro 800 hiljada eura). Jakić se već tada nalazio u stečaju ali je, pošto su njegovi povjerioci pristali na program reorganizacije kompanije, postojao zakonski osnov za zaključenje ugovora o plaćanju poreskog duga na rate.

„Poreski obveznik DOO Vektra Jakić imao je pravo na reprogram“, potvrdili su nam iz PU. U istom dopisu, uz obavještenje da se Vektra Jakić na popisu najvećih poreskih dužnika nalazi na trećem mjestu (ispred nje su Montenegroerlajns i pljevaljski Rudnik uglja, a odmah iza je Vektra Montenegro – Brkovićeva krovna kompanija),nalazi se informacija da je tokom trajanja ugovora o reprogramu od te kompanije naplaćeno ukupno 1,7 miliona poreskog duga.

 

Najveći dio tog novca stigao je sa računa dooCijevna komerc, nakon zaključenja Ugovora kojim je PU preuzela potraživanja Vektre Jakić od kompanije Danila Dana Petrovića. „Ugovor o preuzimanju duga potpisan je i sa ostalim kompanijama iz Vektra grupe, u vezi sa poreskim dugom u ukupnom iznosu od 1,59 miliona eura“, saopšteno je iz PU.

Ostatak duga, nakon ukidanja Rješenja o reprogramu, PU pokušava naplatiti preduzimajući mjere propisane Zakonom o poreskoj administraciji. Tako je, piše u njihovom dopisu, donijeto rješenje o prinudnoj naplati blokadom žiro-računa Vektre Jakić na iznos od 7,47 miliona eura (poreski dug) i drugo rješenje o prinudnoj naplati blokadom žiro-računa na iznos od 1,5 miliona eura (neplaćeni doprinosi i porezi na zarade radnika). Ujedno su uspostavljene hipoteke i zaloge nad pokretnom i nepokretnom imovinom poreskog dužnika.

Nema velike nade da bi se dug mogao namiriti makar na ovaj način.

„Treba pomenuti da je imovina poreskog obveznika opterećena hipotekama I i II reda, kao i da je uspostavljena zabrana otuđenja i opterećenja imovine (zemljišta i objekata) bez saglasnosti prvog povjerioca- banaka“, navode iz PU.

Iskustvo ne ide u prilog naplati poreskog duga. Prema prošlogodišnjim nalazima Državne revizorske institucije (DRI) od firmi u kojima je proveden stečajni postupak od 2013. do 2017. godine naplaćeno je svega 9,3 miliona poreskog duga. PU je, istovremeno, evidentirala prestanak poreske obaveze u iznosu od 35 miliona zbog brisanja dužnika iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) na osnovu rješenja o zaključenju stačajnog postupka. Do lanjskog aprila iznos „prestalih poreskih obaveza“ zbog završetka stečajnog postupka povećan je još za 42,6 miliona.

Iz PU tvrde da se praksa nenaplaćivanja poreskog duga značajno mijenja dvije godine. To potvrđuju i podatkom da je kroz reprogram nekadašnjeg poreskog duga za dvije godine naplaćeno više od 50 miliona. Očekuju još novca u državnoj kasi.

Druga je priča koliko će u tom prilivu učestvovati kompanije Brkovićeve Vektra grupe.

Prema nedavno objavljenim podacima PU firme Dragana Brkovića državi duguju više od 17 miliona eura na ime poreza i doprinosa. I to samo ako gledamo najveće članice Vektra grupe. Pored VektreJakić (ukupan dug državi veći od devet miliona) na tzv. crnoj listi neurednih poreskih platiša sa višemilionskim dugovima nalaze se još VektraMontenegro (pet miliona) i Vektra Boka (3,1 milion).

Vektra Montenegro, Brkovićeva matična kompanija, bila je korisnik reprograma poreskog duga ali je i sa njom PU raskinula ugovor zbog neplaćanja dospjelih obaveza. Nedavno je Privredni sud ponovo protiv Vektrepokrenuo predstečajni postupak, na zahtjev NLB Interfinanz iz Ciriha koja od nje potražuje oko 60 miliona. Na ime nenaplaćenih kredita. To je, nastavak priče sa početka ove decenije, kada su u Privredni sud stigli prvi zahtjevi za prinudnu naplatu dugova i uvođenje stečaja u Brkovićeve kompanije.

Vektra je osnovana1990. kao preduzeće čija je osnovna djelatnost bila prodaja automobila francuske kompanije Pežo. Njen meteorski uspon nije vezan za automobilsku već za aluminijsku industriju. Brkovićeva firma je u vrijeme ratova na prostoru SFRJ i međunarodnih sankcija prema SRJ preuzela poslove komercijalne službe Kombinata aluminijuma(u međuvremenu bankrotirao). Do danas je nepoznanica kako su jedna mala firma i njen vlasnik bez iskustva u svijetu velikog biznisa  postali ključni prodavci crnogorskog aluminijuma, pored svih  stručnih ljudi iz KAP-a koji su se tim poslom bavili godinama i decenijama. Neki pretpostavljaju da je važnu ulogu u toj  primopredaji nadležnosti imao tadašnji premijer Milo Đukanović. Brkovićev kum.

Paralelno sa poslom u KAP-u, Đukanovićeva Vlada je od Vektre kupovala nekretnine, raskalašno plaćajući građevinu koja prokišnjava na gornjim spratovima podignutim bez građevinske dozvole. Potom je Vlada Filipa Vujanovića odlučila da Vektra u odnosu na KAP dobije status ,,stranog povjerioca”. Privilegije koje je taj tretman nosio ukunite su tek nakon što su Kombinat kupili Oleg Deripaska i njegov CEAC.

U jednom intervjuu Brković period prvobitne akumulacije u njegovoj kompaniji opisuje kao „doba stagnacije i propadanja privrednih sistema i devastacije prirodnih resursa“ u Crnoj Gori. Vektra je, kaže, „dijelila sudbinu takvog privrednog ambijenta”.

Nešto se i zarađivalo. Brkoviće je stečeno ulagao u nekretnine i privatizaciju državnih preduzeća.Auto prevoznike i špeditere iz Podgorice i Bara Moračatrans i Rumijatrans spojio je u Horizon-Logistic.To je prva njegova firma koja je, još 2007., krenula putem „dobrovoljne likvidacije“.Fabriku anoda u Podgorici uzeo je u dugogodišnji zakup. Propala je.

Pljevaljski Velimir Jakić, Optel i Građevinardobili su prefiks Vektra i (ponovo) otišli u stečaj. Impregnacija i Eksportdrvou Kolašinu postali su Vektra Nord. Firma je u stečaju, imovina je nestala a unesrećeni radnici potražuju 36 plata i godine neplaćenog penzionog osiguranja (od 2010.).

Najveće hotelsko preduzeće u Herceg Novom postalo je Vektra Boka i otišlo u stečaj. Na preostale hotele stavljena je hipoteka zbog kredita (23,7 miliona) koji su otišli krovnoj kompaniji Vektra Montenegro. Advokat Jovan Pejović, pravni zastupnik bivših radnika Boke, tvrdi da je riječ o nezakonitom poslu. „Vektra Bokasvojom imovinom nije mogla da postane solidarni dužnik za kredite koje je potrošila Vektra Montenegro, jer Brković, iako većinski akcionar nije vlasnik kompanije Vektra Boka, pa tako nije mogao potpisati ugovor sa OTP Faktoring…“. Nema reakcije nadležnih.

O državnim privilegijama za Brkovića i njegove kompanije svjedoči i detalj s početka globalne ekonomske krize, kada je Ministarstvo finansija pod komandom Igora Lukšićaodlučilo da Vektridozvoli korišćenje takozvanog carinskog kredita. To je značilo da Vektra akcize, carine i PDV na uvezenu robu plaća na odloženo, dok  drugi moraju potvrdu o uplati donijeti u carinsko skladište prije nego preuzmu robu. Vektra odložene carinske obaveze nije izmirivala, pa je Uprava carina od nje pred uvođenje stečaja potraživala 2,23 miliona eura.

Priču o njenim privilegijama na račun poreskih obveznika i korisnika državnog budžeta možemo završiti tamo gdje smo je i počeli – u Pljevljima.

Vektra je imovinu tadašnjeg ŠIKVelimir Jakić u stečaju kupila 2006. godine za 1,6 miliona. Pola godine kasnije Ministarstvo poljoprivrede i Uprava za šume odobrili su Jakiću koncesije za korišćenje šuma na teritoriji Pljevalja na period od 30 godina, iako je konkurentska ponuda bila veća za 20 miliona. I po tom osnovu  Vektra Pljevljima i državi duguje milione.

Ta i takva kompanija i njen vlasnik dobili su od Ministarstva poljoprivrede tri miliona iz sredstava Abu dabi fonda za završetak fabrike peleta. Navodno završena fabrika ne radi a Specijalno državno tužilaštvo ispituje zakonitost tog kredita i postupanje bivšeg ministra poljoprivrede Petra Ivanovića.

Ivanović je, kao poslanik, krajem prošle godine organizovao Brkovićevo gostovanje pred skupštinskim odborima za poljoprivredu i ekonomiju, pokušavajući da izbori dodatne privilegije za svog štićenika.

Vektra Montenegro je transparentna firma, nikad od države nije tražila nikakve benefite. Ona je uvijek pomagala i državu i bila najuredniji poreski obveznik do uvođenja stečaja 2012. godine u Vektra sistem“, ubjeđivao je Brković, „za mene je država svetinja“. Nadležni mu nijesu povjerovali.

Brković najavljuje borbu do Strazbura. Poreska uprava zahtijeve (ponovno) uvođenje stečaja koje bi moglo dovesti do skorog proglašenja bankrota i likvidacije njegovih firmi. Da li će potom i Brković, poput Duška Kneževića,  progovoriti o načinu na koji je sticao milost ovdašnjih bogova? I razlozima zašto su mu oni/on okrenuli leđa.

PORESKA ENIGMATIKA: Različito o istom

„Većina opština i lokalnih preduzeća redovno servisiraju obaveze dospjele kroz reprogram odobren 2015. godine od strane Ministarstva finansija u ukupnom iznosu od 90 miliona“, stoji u odgovorima PU koji su nam dostavljeni prije dvadesetak dana uz potvrdu da je „kod određenih opština, poput Ulcinja, Pljevalja, Bijelog Polja, Berana i Prijestonice Cetinje, evidentno manje ili veće kašnjenje s uplatom tekućih obaveza“.

U prošlonedjeljnom saopštenju PU – druga priča. „Treba napomenuti da su napori za povećanje stepena poreske discipline počeli da daju uočljive rezultate, te u ovom trenutku sve opštine, uključujući i opštine Pljevlja, Ulcinj, Bijelo Polje, Berane,Rožaje i Prijestonicu Cetinje, servsiraju reprogramirane i tekuće poreske obaveze pri isplati zarada zaposlenima“.

Dok se ne utvrdi da li pobrojane opštine evidentno kasne ili uredno servisiraju dospjele poreske obaveze, podsjetimo se nekoliko podataka iz prošlogodišnjeg Izvještajao efikasnosti naplate poreskog duga poreskih obveznika u stečaju i likvidacijikoju je izradila DRI.

Ukupan poreski dug posljednjeg dana 2017. godine, prema podacima PU, iznosio je 444,66 miliona eura. A u taj dug nije bilo uračunato:

-87 miliona duga državnih organa;

-81,6 miliona duga čije plaćanje je odloženo;

-93,6 miliona duga jedinica lokalne samouprave (opština);

-95,4 miliona duga poreskih dužnika koji se nalaze u stečaju ili likvidaciji;

Sve u svemu, 802,26 miliona. Nešto od toga do danas je naplaćeno, nešto zaboravljeno a za većinu – ne treba ni pitati.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODLUKA UPRAVNOG SUDA O SOLANI: Prirodni biser nije državni nego tajkunski

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom  27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali – nikako

Upis države na prostor ulcinjske Solane ,,Bajo Sekulić” je nezakonit, odlučio je Upravni sud.

,,Upravni sud Crne Gore je presudio da je 15 miliona kvadrata solane u Ulcinju nepravedno oduzeto Eurofondu koji je kupio za 800 hiljada eura.Pravedna kupovina, nema što.Isto kao da ti neko proda kvadrat stana u Podgorici za 50 centi. Ili da za kilo paprika kupiš porše. Ili, recimo, da pridaš malo para pa Milov majbah daš u zamjenu za 15 miliona kvadrata najluksuznijeg zemljista u Crnoj Gori. Poješće nas mrak”, komenatarisao je presudu na svom Fejsbuk profilu ekološki aktivista i dugogodišnji borac za spas Solane Darko Saveljić.

Stečajna uprava Solane podnijela je tužbu Upravnom sudu nakon što je Uprava za katastar u junu 2022. godine upisala kao vlasnika imovine Solane državu Crnu Goru. To se desilo na osnovu rješenja Vladinog Savjeta za privatizaciju koje je donijelo rješenje da Eurofond nije platio tržišnu naknadu za akcije Solane. Na čelu tadašnjeg Savjeta za privatizaciju bio je premijer Dritan Abazović, na čelu Ministarstva finansija Aleksandar Damjanović, Uprave za katastar Koča Đurišić, a PJ Ulcinj Dževdet Čaprići. Tadašnja ,,pobjeda” države iz URA je objašnjena ovako: ,,Mi smo imali jednu krađu naočigled očiju javnosti gdje je zemljište ‘Solane’ od skoro 15 miliona kvadratnih metara ustupljeno Veselinu Baroviću za svega 800.000 eura, nakon čega je on imao namjeru da ga proda za skoro 260 miliona eura i prenamijeni za građevinsko zemljište”.

Najnovijim rješenjem Upravnog suda stečajna uprava bi ponovo mogla da pokrene prodaju imovine jer je ona vraćena Eurofondu, koji je većinski vlasnik Solane u stečaju.

Stečaj u Solani uveden je u prvoj polovini 2005. godine, a neuspjeli petogodišnji plan reorganizacije trajao je od početka 2006. godine.

Većinski paket tog preduzeća je za oko 800.000 eura preuzeo 2005. Eurofond, čiji je jedan od akcionara biznismen Veselin Barović, blizak Milu Đukanoviću.

Nakon privatizacije, proizvodnja soli je opala, fabrika izgubila koncesiju za korišćenje morske vode, Eurofond je podizao kredite zalažući imovinu fabrike, a onda je 2011. u preduzeću opet proglašen stečaj. Eurofond je te godine zatražio da mu se pravo korišćenja imovine preduzeća pretvori u pravo svojine, navodeći da je prilikom privatizacije platio tržišnu cijenu.Nijesu uspjeli ni brojni pokušaji prodaje jer je Solana nuđena po cijeni većoj 300 puta od one koju je platio Eurofond.

Upravni sud je sada usvojio tužbu stečajne uprave i poništio osporeno rješenje o upisu prava svojine državi Crnoj Gori nad imovinom Solane

,,Da bi Država svoje pretenzije u pogledu vlasničkih prava na predmetnim nepokretnostima mogla ostvariti, neophodno bi bilo da eventualno inicira parnični postupak u kome bi se raspravljalo o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje prava svojine, sem ukoliko nije riječ o zemljištu na kome bi Država ex lege, s obzirom na kategoriju zemljišta mogla imati pravo svojine”, navodi se u novoj odluci Upravnog suda.

Posebno zanimljivo je sljedeće obrazloženje presude: ,,U eri vladavine društvene svojine (kao svačije i ničije) moguće je naći argumente za opravdanje postojanja tih prava, koja su joj imanentna, a kojima su zakonodavci htjeli, čisto neuspješno, da joj daju kakav-takav imovinsko-pravni izraz. Danas nema opravdanja da u eri vladanja novih svojinsko-pravnih odnosa ova prava egzistiraju i dalje. Prava iz bivše društvene svojine bila su smetnja za realizaciju investicionih, prodajnih i drugih aranžmana. Najveći broj društveno-pravnih lica je u stvari prestao da postoji i umjesto njih nastali su novi subjekti, kao njihovi pravni sljedbenici. Na ove subjekte prešla su i nepretvorena prava iz društvene svojine. Naravno, to je samo po sebi protivrječno”.

,,Presuda Upravnog suda je van svake ekonomske i pravne logike, i predstavlja direktan pucanj u naš evropski put, jer Solana predstavlja glavnu stavku u poglavlju 27 koje se tiče zaštite životne sredine. Bez adekvatnog rješenja pitanja Solane nema daljeg progresa na putu učlanjenja u EU”, saopštio je predsjednik ulcinjske URE i bivši predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.On je dodao i da je presuda Upravnog suda, takođe, jasan pokazatelj da neke megalomanske ambicije sumnjivog kapitala nastavljaju da vrebaju najvrjednije resurse Ulcinja i Crne Gore, uz najmanju moguću cijenu i van svih zakonskih procedura.

Njegov partijski lider Dritan Abazović, na konferenciji za štampu u Skupštini, izjavio je da se radi o teritoriji koja je ogromna – 15 miliona kvadratnih metara koja vrijedi najmanje 200 miliona eura. ,,Nakon velike borbe prošle Vlade, Upravni sud želi da vrati stvari na staro. Pokušaćemo na sve načine da se odupremo tajkunima”, kazao je Abazović i dodao da su crnogorski tajkuni koji su tada vodili Eurofond kupili Solanu za pet centi po kvadratu.

Otkako je država ,,preuzela” Solanu nije urađeno mnogo. Najstarijim ulcinjskim preduzećem, shodno odluci Vlade, upravljaju NPCG od avgusta 2015.godine, s ciljem zaštite biodiverziteta.
Ulcinjska Solana je nakon usvajanja odluke na sjednici lokalnog parlamenta 24. juna 2019. godine, proglašena zaštićenim područjem Parkom prirode. Ni pet godina od preuzimanja vlasti nijesu uspjele da uspostave vlasničku upravljačku strukturu za novi Park prirode. Opština je planirala da 2021. preuzme upravljanje Solanom od JP “Nacionlani parkovi Crne Gore” (NPCG),ali je odustala jer tada nije stvorila pravne pretpostavke da uđe u taj posao.

Sredinom aprila ove godine Vlada je dala saglasnost da Javno preduzeće za upravljanje nacionalnim parkovima (NP) upravlja ulcinjskom Solanom u stečaju narednih šest mjeseci. ,,S obzirom na to da upravljač Parka prirode još nije formiran, na čemu se intenzivno radi na relaciji Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Ministarstvo finansija i Opština Ulcinj, NP i dalje vrši poslove upravljača”, piše u Vladinoj informaciji.

Ugovor o zakupu predstavlja pravni osnov za angažovanje 21 bivšeg radnika Solane na poslovima realizacije planskih aktivnosti i očuvanja prirodnih vrijednosti Solane.

Oko formiranja preduzeća koje bi upravljalo Solanom, Vlada i Opština Ulcinj bezuspješno pregovaraju, najava predsjednika Opštine Ulcinj Genci Nimanbegua da je njegova intencija da novo preduzeće bude formirano do kraja prošle godine nije ostvarena. Prema planu, Opština Ulcinj bi u novoformiranom preduzeću Park prirode “Ulcinjska solana”, bila suvlasnik sa Vladom.

Institucijama se nije žurilo. iako su stručnjaci naglašavali da je proglašenje Solane za park prirode samo mrtvo slovo na papiru. Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) upozoravali su da su godine nebrige i neadekvatnog upravljanja područjem dovele do toga da se na Ulcinjskoj solani smjenjuju periodi poplava i suša, tako je da je ovo zaštićeno područje više puta dovedeno na granicu ekološke katastrofe.

,,Urušeni nasipi doveli su do toga da se velike količine vode zadržavaju u centralnom dijelu Solane, dok ostali bazeni veći dio godine ostaju suvi. Tako da je realizacija projekta sanacije urušenih nasipa i dovođenja slane vode u bazene pretpostavka za očuvanje ovog jedinstvenog lokaliteta kako bi ono ostalo najveći ‘aerodrom’ za ptice na istočnoj obali Jadrana”, saopštili su ranije iz CZIP-a.

Pored politike i prava, priča o Solani je dobar pokazatelj našeg odnosa prema prirodnim biserima. Solana je osnovana 1934., a posljednja berba soli obavljena je 2013. Od tada Crna Gora je jedina mediteranska zemlja koja ne proizvodi so.

Srećom da sve ne zavisi od nas, pa je Solana ne samo zbog brojnosti ptičjeg fonda već i zbog rijetkih vrsta biljaka, važna  na evropskom nivou. Solana je na Ramsarskoj listi kao međunarodno značajno močvarno stanište, a najavljeno je da će biti uključena i u
Natura 2000, dio ekološke mreže koju čine područja značajna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova u okvirima Evropske unije.

Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom 27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Ulcinjska Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali –  nikako.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDREJ VUČIĆ U PODGORIČKOM SUDU PROTIV VIJESTI: Duševni bol Prvog brata Srbije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vučić je na sud stigao u pratnji lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i novinara Dražena Živkovića . Obojica su poznati kao javni lojalisti Prve familije Srbije. Brat predsjednika Srbije tvrdi da su iznijete brojne neistinite i lažne informacije u tekstu, pa se odlučio da prvi put tuži neki medij

 

U srijedu je počela glavna rasprava pred Osnovnim sudom u Podgorici u parničnoj tužbi Andreja Vučića , brata srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića , koju je pokrenuo protiv Daily Press DOO – osnivača Vijesti . Vučić je u tužbi naveo da mu je povrijeđeno pravo ličnosti, da su širene neistine o njemu u objavi od 23. januara 2024. godine na portalu medija pod naslovom “Zvonko i Andrej slavili milijardu”.

Vučić je na sud stigao u pratnji lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i novinara Dražena Živkovića . Obojica su poznati kao javni lojalisti Prve familije Srbije. Predsjednikov brat tvrdi da su iznijete brojne neistinite i lažne informacije u tekstu, pa se odlučio da prvi put tuži neki medij. Rekao je da je “bio zgrožen” sa tekstom i da “nije slučajno” objavljen tada. Cilj je, po njegovim riječima, bio da se “dehumanizuje i dekriminalizuje lično moj brat… predsjednik Republike Srbije”.

Andrej Vučić se na sudu poslužio uobičajenim frazama i rječnikom koje su već puno koristili i prijatelji njegove porodice, braća Milo i Aco Đukanović, te nekadašnji vođa Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Hašim Tači . Rekao je da nikada nije osuđivan za bilo koje kazneno djelo niti se vodi postupak protiv njega. Tekst stavlja metu na čelo njemu i njegovoj porodici. On je “porodični čovjek, otac dvoje dece”, i zaposlen je u Narodnoj banci Srbije (NBS) već 28 godina. “Nikada se nisam bavio privatnim poslovima, nemam firme niti biznis na svoje ime”, rekao je Vučić. Nije, doduše, rekao kako je podstanar, kao nekada Prvi brat Crne Gore.

Jeste član vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i član Izvršnog odbora ali je, kazao je,  njegova uloga tamo marginalna. Ne smatra se javnom ličnošću i kaže da ne poznaje osobe koje su u objavljenoj SKY ECC aplikaciji pričale o njemu osim što je za crnogorskog narko policajca čuo iz medija. “Nikada nisam imao kontakt ni s jednim licem iz kriminalnog miljea”, tvrdi Andrej Vučić.

Na pitanje da li zna Zvonka Veselinovića rekao je da se s njim sreo na nekim skupovima, ali da nije njegov prijatelj, da se s njim ne druži. Onda je pojasnio: „Tačno da ga poznajem, video sam se s njim možda dva-tri puta, ali on nije moj prijatelj i nikada nisam imao nikakav poslovni odnos s njim”.

Ono što je objavljeno u  tekstu Zvonko i Andrej slavili milijardu  zapravo  prepiska na kodiranoj SKY ECC aplikaciji koju su koristili kriminalci diljem Europe. Aplikaciju je dešifrirala francuska i nizozemska policija. Kasnije su sadržaji komunikacija putem međunarodne pravne pomoći i EUROPOL-a ustupljeni i crnogorskom tužilaštvu. Dio materijala je našao put do medija.

Glavni akteri prepiske su odbjegli narko policajac Ljubo Milović i Miloš Božović , kriminalac sa značkom BIA.   Milović piše Božoviću u formi pitanja : „Vele da su Zvonko i Andrej milijardu slavili skoro“. Božović potvrđuje da „jesu slobodno, pratim ja malo kretanja njegova… imam snimaka i slika dosta iz šume“. Božović dodaje da su dvojica išla „u lov helikopterom“ s tadašnjim ministrom policije Republike Srpske Draganom Lukačem i da će ti snimci „ko zna kad valjati“.

Božović dalje piše da su njegovi momci odrađivali prljave poslove za Andreja i protiv Veljka Belivuka (Velja Nevolja) i tadašnjeg ministra policije Nebojše Stefanovića koji je ušao u sukob s predsjednikom države. Navodi da je Veselinović „u talu sa Andrejem, u svaku rabotu”. Prepiska o proslavi prve milijarde je  iz marta 2021. godine, svega nekoliko dana prije nego što je aplikacija ugašena.

Ranije (početak januara 2021.) Božović piše Miloviću da se Velji Nevolji bliži kraj jer je „udario“ na Veselinovića koji „igra preko Andreja da se Nevolja makne“. Na njegovo mjesto trebao bi doći Aleksandar Vidojević (Aca Rošavi), blizak drug Danila Vučića , predsjednikovog sina. Božović je bio u pravu sa procjenom, jer je Belivuk mjesec dana kasnije uhapšen po povratku iz Crne Gore. Belivuk je imao zabranu ulaska koju su skinuli miloistički funkcioneri policije radi posjete šefu kavačkog narko kartela u Kotoru. U drugim SKY aplikacijama kavačke vođe nazivaju Mila Đukanovića svojim šefom i organiziraju kupovinu glasova za njegov račun i Demokratske partije socijalista (DPS).

Objavu teksta o prvoj milijardi su tada negirali i predsjednik Srbije i njegove političke i medijske ispostave u Srbiji. U Crnoj Gori se tada oglasio Milan Knežević koji je Prvu familiju Srbije branio ad hominem napadima na Željka Ivanovića nazvavši ga bolesnikom opterećenim Vučićem i njegovom porodicom.

Da li će sud osuditi Vijesti zbog prenošenja SKY objave ostaje da se vidi. Sudstvom i dalje vidno upravljaju braća Đukanović koje puno toga zajedničkog veže sa braćom Vučić.

Vijesti imaju teret dokazivanja da je SKY prepiska koju su objavili autentična i da nije pretrpjela izmjene prije objave. Međutim, sve i da je upitna autentičnost SKY prepiska do koje su Vijesti došle, nezavisni srpski istraživački mediji do sada su objavili puno materijala i dokumenata koji mogu potkrijepiti tekst objavljen prošle godine. Zvonko Veselinović i njegovi poslovi u Srbiji i veze s Andrejem dobro su poznati i spominju se u drugim SKY prepiskama koje su objavili beogradski mediji. Portal KRIK objavio je izvještaj BIA-e iz 2011. godine u kome je Veselinović označen kao vođa kriminalne grupe koja se bavi trgovinom drogom, švercom oružja, naftom, zelenašenjem i pranjem novca. BIA navodi da je u poslovima s drogom Veselinović blisko sarađivao s kosovskim kriminalcem Ismetom Osmanijem Curijem . Veselinovićev partner i još jedan od srpskih “patriota” Milan Radoičić je preuzeo drogu od Osmanije i prenosio je u središnju Srbiju, napisala je BIA u izvještaju. I Veselinović i Radoičić su na američkoj i britanskoj crnoj listi zbog istih “patriotskih” poslova i štelovanja izbora na sjeveru Kosova.

Portal KRIK je također objavio i fotografije Andreja i Veselinovića slikane krajem marta 2015. godine u restoranu „Salaš 137“ na Kopaoniku. Sa njima su bila još trojica muškaraca i zajedno su ćaskali i gledali košarkašku utakmicu Crvene Zvezde s njemačkom Albom . U telefonskom razgovoru s novinarkom KRIK-a, Veselinović je negirao da je tada bio s Andrejem s kojim se “jednom sreo na zdravo-zdravo dok su još opozicija bili (prije 2012.)”. Kao ni Andrej, ni Zvonko njega “ne poznaje, niti imam kontakt s njim”. „Sve je to laž, dezinformacija, spin, kao i svaki tekst o meni”“,  rekao je Veselinović koji se predstavlja i kao “branitelj srpstva na severu Kosmeta”. Andrej Vučić nije odgovarao na pozive KRIK-a.

Nakon teksta u Vijestima Andrej se obratio svom kumu, “koji je lekar i koji mi je prepisao tablete za smirenje i lekove za srce”.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA I KADRIRANJE: „Projektna“ podrška  DPS-a –  u foteljama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke od ključnih pozicija u izvršnoj vlasti u Budvi ustupljene su kadrovima iz redova DPS-a. Za njih se prave i posebni, namješteni, javni oglasi, na rok za prijavljivanje kandidata od svega  – tri dana. Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i Zakonu o lokalnoj samoupravi rok za podnošenje prijava na javni oglas ne može biti kraći od osam, niti duži od 15 dana od dana objavljivanja

 

 

Iako je novoizabrani gradonačelnik Budve Nikola Jovanović, u februaru ove godine, tvrdio kako „ne postoji koalicioni sprazum sa Demokratskom partijom socijalista, niti će ga biti“, te da se radi o  „projektnoj“ podršci DPS , poslednji potezi oko formiranja nove vlasti u Budvi govore drugačije.

Politička realnost Budve danas je takva da vlast u Opštini drži grupacija Budva naš grad, Evropski savez i GP URA sa 12 odborničkih mandata, uz podršku sedam odbornika Demokratske partije socijalista. Neke od ključnih pozicija u izvršnoj vlasti ustupljene su kadrovima iz redova DPS-a. Za njih se prave i posebni, prigodni javni oglasi, na rok za prijavljivanje kandidata od svega  – tri dana.

Opština je raspisala oglas za popunu mjesta izvršnih direktora u opštinskim preduzećima Komunalno Doo i Mediteranski sportski centar sa rokom prijave od tri dana. Brzinski konkursi po pravilu su namijenjeni poznatim osobama. Tako se unaprijed zna da najveće opštinsko preduzeće preuzima Marija Manojlović Jovićević, aktuelna odbornica DPS-a. Mediteranski sportski centar ide GP URA. Na mjestu izvršnog direktora koji će biti izabran na formalno javnom oglasu, navodno je viđena potpredsjednica budvanskog odbora ove stranke, Milica Ratknić.

U raspodjeli poltičkog plijena Pokretu URA je pripalo i preduzeće Pogrebne usluge na čijem je čelu imenovana članica lokalnog odbora, Slavica Todorović. Na funkciju gradskog sekretara za privredu imenovan je Miško Konić takođe iz ove partije koja je vlasnik jednog odborničkog mandata u lokalnom parlamentu.

Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i Zakonu o lokalnoj samoupravi ne postoji rok za prijavljivanje kandidata na javni oglas od tri dana. Rok za podnošenje prijava na javni oglas ne može biti kraći od osam niti duži od 15 dana od dana objavljivanja oglasa.  Na koji način Opština Budva sprovodi javne oglase za popunu radnih mjesta nije poznato, kao ni to zašto Zavod za zapošljavanje objavljuje oglase sa nepostojećim rokom.

Predsjednik Opštine je pritisnut stavom budvanskog DPS-a da njihovi odbornici neće prisustvovati sjednici lokalnog parlamenta sve dok se ne ispune raniji dogovori oko preuzimanja određenih opštinskih službi i javnih preduzeća. DPS takođe insistira na usaglašavanju datuma oko imenovanja potpredsjednika Opštine, koji bi bio iz njihovih redova.

Na narednoj sjednici skupštine Jovanović planira da donese Plan privremenih objekata za ovu godinu, što ne može učiniti bez saglasnosti DPS-a. Zato se užurbano dijele funkcije.

U prethodnom periodu obavljena je potpuna zamjena kadrova u Savjetima javnih ustanova i Odborima direktora u preduzećima. Tamo su u značajnom broju zastupljeni članovi Demokratske partije socijalista i SDP-a.

Očekuje se i smjena na čelu Grada teatra, najpoznatije kulturne manifestacije Budve. Mjesto dosadašnje direktorke pozorišnog festivala, Milene Lubarde, navodno će dobiti Ivana Lazović, sadašnja odbornica i dugogodišnja članica DPS-a. Najavljuje se i preuzimanje Parking servisa od strane kadrova DPS-a.

Predsjednik Jovanović obećavao je da će uvesti novi model uprave i zapošljavanja na vodećim pozicijama po sistemu profesionalizacije javne uprave koju će učiniti dostupnom svim zainteresovanim stručnim osobama. Ispostavilo se da je primijenjen sistem politizacije, po kome se radna mjesta popunjavaju bez konkursa a na osnovu ličnih veza i političke pripadnosti.

Opštinske službe i sekretarijati dobili su nove rukovodioce. Svi odreda su u v.d. stanju, kako je bilo i ranijih godina.

Budvana gotovo da i nema na vodećim pozicijama u lokalnoj upravi. U tri sekretarijata od popunjenih sedam, dovedeni su ljudi sa strane. Jovanović je zaokružio posao sa investicijama najbogatije primorske opštine tako što je za v.d. načelnika sekretarijata za investicije imenovao svoju prijateljicu iz Mojkovca, Mašu Radović, odbornicu DNP u skupštini tog grada.

Mojkovčanki koja nema nikakvih veza sa Budvom, u kojoj nikada nije živjela, povjeren je najznačajniji sekretarijat u opštini. Polovina gradskog budžeta, gotovo 30 miliona eura odnosi se na investicioni ciklus za tekuću godinu kojim Sekretarijat za investicije raspolaže.

Prethodno je početkom maja za svog savjetnika za investicije imenovao Mladena Bojanića, otpravnika poslova u Ambasadi Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Nadzor na milionskim invesitcijama osnovni je interes političkih grupacija u Budvi i novog građevinskog lobija koji je naslijedio nekadašnje pripadnike OKG Budva. Najunosnije poslove oko izgradnje ili rekonstrukcije puteva, ulica, kanala i drugih projekata oko šminkanja i uređivanja grada, dobijaju kompanije bliske Jovanoviću i nekadašnjem predsjedniku Opštine, Milu Božoviću. Budva već dugo nije dobila investicioni projekat vrijedan pažnje.

Na poziciju v.d. načelnika sekretarijata za društvene djelatnosti imenovan je Goran Radević iz Podgorice, Jovanovićev kadar. Posao načelnika sekretarijata za zaštitu imovine od ranije je povjeren Vladu Ivanoviću iz Podgorice. Nije omogućen ostanak Đorđu Zenoviću, pravniku  iz Budve, koji je taj posao obavljao u prethodnom periodu, na poziciji zamjenika sekretara.

Za sekretara za komunalno stambene poslove imenovana je Desa Vlačić kadar DPS, od ranije zaposlena u organima lokalne uprave.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo