Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Logika sile

Objavljeno prije

na

Neno je uzeo 20 hiljada od lošeg čovjeka, zbog čega su ga uhapsili časni ljudi. Ministar Radulović je vidio zelenu površinu u City kvartu.  Predsjednik je dočekao da sin biznismen stasa i plati papreno svadbu, od mukom zarađenog novca. Takva je logika sile. Ona ide protiv zdravog razuma.  I traje dok može da se trpi

 

Neno nije uzeo 800 hiljada eura od  Duška Kneževića, tajkuna bliskog vlastima, kome je biznis krenuo  po zlu  kad se posvađao sa dojučerašnjim važnim prijateljima, i nije ih  odnio tužiocima kao mito.   Neno, sekretar u tužilaštvu, u stvari je od Duška, pozajmio  20 hiljada eura  za sopstveno liječenje. I ne samo da nije uzeo ovih dodatnih 780 hiljada eura, kako se misli, nego nije ni bolovanje  uzimao.  Ali se opuštao. Volio je  da Duška, ,,lošeg čovjeka” koji mu je pomogao da plati liječenje, zeza preko telefona. Normalno, čovjek koji ti pozajmljuje pare za liječenje je stvarno za sprdnju.  Ko ne bi odolio iskušenju da ga malo, zamajava”.

Neno nije ono uobičajeno, zivkao pa spuštao slušalicu. Zvao bi Duška i govorio mu da je 800 hiljada eura mita koje je od njega uzeo odnio tužiocima. A u stvari, jel’, nije. Nekako ipak, Kneževića nije uspijevao da zbuni.  Ovome, iz neobjašnjivih razloga, uopšte nije bilo čudno što ga Neno, čovjek kome je dao 20 hiljada eura za liječenje, zove i sa njim priča o 800 hiljada eura mita za tužilaštvo. Ni da pita –  Alo, bre, ko je to? Ili možda – Alo Neno, o čemu jadan ne bio pričaš, pa ja sam ti samo pozajmio pare za liječenje. Ništa. Duško bi, umjesto toga, najnormalnije pitao Nena oće li tih 800 hiljada eura koje mu je dao završiti posao. I kad, jer mu se žuri.  Da pukneš. Od smijeha ili muke.  Da se  bar Neno  sjetio da mu  duva u slušalicu.

Neno je prvo od tog neuspjelog zamajavanja klisnuo preko granice, a onda shvatio da nema šta da krije. Vratio se i lijepo  objasnio da  800 hiljada eura, koje je Duško mislio da mu je dao, a i on  potvrdio da ih je uzeo i dao tužiocima, ne samo da nije uzeo, nego mu ni na pamet nije padalo da ih da tužiocima jer su oni ,,časni ljudi”. Prosto, Duško je loš čovjek koji ne samo da mu je platio liječenje, nego se pravio da je sve što Neno priča istina, a ne zamajavanje. Nekim čudnim slučajem,  dešavalo se  da su se Dušku te pare koje Neno nije ni uzeo ni nosio, ipak isplatile. Računi firmi bi se odblokirali, a iz pritvora su puštani njegovi saradnici, kad god bi Neno telefonom zamajavao Duška. Bajanje neko, šta li. Ili je Kneževiću tih mjeseci prosto Merkur bio u pravoj kući. U tužilaštvu.

Na kraju priče, časni ljudi su uhapsili Nena ni krivog ni dužnog. Nijesu ga, međutim, opterećivali da im pojašnjava sudbinu ovih  800 hiljada eura. Oni znaju da među njima ima nečasnih, ali su to krili od Nena. Kao što od javnosti još kriju njihova imena. A Neno je, jadan, morao iz novina da sazna da  tužioci znaju da je on ipak davao pare nekim tužiocima, iako se u stvari posle ispostavilo da nije. To bi ukratko bilo objašnjenje s vrha o novoj aferi Koverta u tužilaštvu. Kroz Nenova usta. Ko je mislio da ne može gore od od državnog udara, evo može. Moždani udar.

Nije to jedini udar na zdravu logiku koji je ove nedjelje došao sa vrha. Ministar turizma i životne sredine Pavle Radulović saopštio je da on zna da u betonskom City kvartu u Podgorici postoji zelena površina. To što je niko drugi nije nikad vidio, ako se ne računa saksija ili žbunić, nije problem. Rekao je i da oni kojima je malo ta zamišljena zelena površina u City kvartu, idu u šumu. I dobro je rekao. Ko ne bi pobjegao u šumu od ministara i službenih istina. Da spasi zdravi razum. Jedino je problem što su i šume raskrčene i rasprodate. Doduše, ako može ministar da vidi zelenu površinu u City kvartu, možemo i mi  šumu u ulazima, na ulici, gdje se ko zatekne.

Bila je i Blažova svadba. Predsjednik države je s plate od nešto više od hiljadu eura oženio sina jedinca. Na Svetom Stefanu. I to je papreno koštalo. Ko da je, ne daj bože, Đukanović milioner. Mada, prebio je on to, njemu donose velike koverte. A i sin jedinac je biznismen. A i striko je bankar. Neko bi rekao, pa tu i nije problem sa zdravom logikom. Možda, ali jeste sa sjećanjem. Stric je bio do skoro nezaposlen, a sin jedinac školarac. Koji je preko tatine vlade krvavo zaradio  sve što ima.

Takva je logika sile. Ona ide protiv zdravog razuma.  I traje dok može da se trpi.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Ovjera   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Botunjani  traže od gradonačelnika Podgorice da se zakune pred ikonom da im kolektor neće naškoditi,  tužilaštvo tri dana od pjevanja četničkih pjesama na Bogojavljanje „prati dešavanje“, a Ivan Vuković podršku DPS budvanskom budžetu kojim se SPC čašćava  milion eura krsti u „uvažavanje vjernika“. Pa vjeruj- dogodine u Evropi.  Dešavaju se čuda. Možda se desi čak i ono da se Knežević pred ikonom zakune da će izaći  iz krvave vlade

 

 

Još jedna nadrealna sedmica u Montenegru. Tužilaštvo i dalje “prati dešavanja povodom plivanja za časni krst u Podgorici“, iako su se pravoslavni plivači, pošto su se okupali u ledenoj Morači i napjevali četničkih pjesama uz prisustvo nasmiješenog sveštenstva MPC, odavno razišli. Botunjani, sumnjičavi u nauku i sve živo osim Milana Kneževića, pronašli su rješenje:  zatražili su od gradonačelnika Podgorice da se zakune pred ikonom da im kolektor neće škoditi. Poslanik DPS Ivan Vuković odluku te partije da glasa za budvanski budžet kojim se predviđa da se SPC časti sa milion eura, objašnjava „uvažavanjem vjernika“. Svejedno, vjeruj – dogodine u Evropi. Dešavaju se čuda. Možda se desi čak i ono  da se Knežević  pred ikonom zakune da će izaći iz krvave vlade.

U šta god da se Saša Mujović zakune,  zetski parlament će ove sedmice, najavili su, donijeti odluku kojom se zabranjuje izgradnja kolektora.  Jeste da takva odluka nije u nadležnosti lokalnog parlamenta, ali ko te pita. Ko još vjeruje u institucije i zakone. Osim možda Vladislava Dajkovića, koji je uložio žalbu na odluku gradonačelnika Podgorice da ga suspenduje zbog botunskih aktivnosti u radno vrijeme. Za čudo Božje, ovog se puta nije pozvao na Hrista, nego na slobodu izražavanja i međunarodne konvencije.

Odluku o zabrani izgradnje kolektora zetski parlament će donijeti bez glasova DPS. Ta je  partija  saopštila da neće prisustvovati sjednici. Pobrojali su sve dosadašnje trenutke „kad su stali uz Botunjane“  i podržali referendum u Zeti „bez obzira na naše stavove“. Najavili su da ovoga puta „neće biti dio još jedne prevare i zloupotrebe pitanja Botuna“. Dosta su i bili.  Istovremeno, Demokrate su zetskom parlamentu podnijele  amandmane  na odluku da se zabrani izgradnja kolektora, što je predsjednik Zete Mihailo Asanović oštro kritikovao i ocijenio kao „prihvatanje izgradnje postrojenja“.  Asanović izgleda nije primijetio da je na državnom nivou odluka o izgradnji davno donijeta.  I glasovima ministara bivšeg DF.

Stigla je i vijest da ministri Kneževićevog DNP ni na ovonedjeljnoj sjednici nijesu Vladi zvanično ispostavili cijeli niz uslova kako bi u njoj i ostali.  Zvanično, čekaju premijera Spajića da se vrati iz Davosa.  A i, ono,  Vladu je lakše uslovljavati iznutra, i kočiti evropske obaveze.

Ne ignorišu se zakoni samo u Zeti. Iz VDT su povodom veličanja četničkih zločinaca na proslavi Bogojavljanja,  saopštili da će ukoliko ocijene da postoji osnov za formiranje predmeta povodom bilo kojeg slučaja, javnost o tome biti blagovremeno obaviještena. Nijesu se više oglašavali, što valjda znači da je  sve bilo u redu.

A bilo je ovako:  uz prisustvo poglavara MPC, na minus i nešto oskudno obučeni vjerujući muškarci pjevali su na obali Morače – “izvidnica, izvidnica Pavla Đurišića, prethodnica, prethodnica vojvode Đujića”. Repertoar nije prošao bez Od Topole pa do Ravne gore. Normalno.

Nakon što je mitropolit Joanikije četničkog komandanta i ratnog zločinca Pavla Đurišića prošle godine prozvao „herojem nepobjedivog karaktera“  i nikom ništa, a tužilaštvo još ne uspijeva da nađe Đurišićev kip skriven  u crkvenim objektima kraj ikona, „veselje“ na kom se veličaju četnički zločinci  sad dođe čista relaksacija.

“Nečinjenje nadležnih poslalo je jasnu poruku da je javno veličanje zločinačke ideologije dozvoljeno, stvarajući ambijent u kojem se ona danas nesmetano ispoljava, uključujući i okupljanja na kojima prisustvuju nosioci javnih funkcija ili rukovodioci obrazovnih ustanova”, saopštilo je više organizacija civilnog sektora, koje su osudile veličanje ratnih zločinaca na proslavi Bogojavljanja, i pozvali tužilaštvo da reaguje.

U to čudo slabo ko vjeruje. Mnogo je vjerovatnije da i tužilaštvo „uvažava vjernike“.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Stid  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvećom svjetskom nagradom za mir predsjednik crnogorske skupštine, Andrija Mandić bi da okiti onoga koji ne samo da je podržavao Natanjahua u sprovođenju genocida i etničkog čišćenja Gaze, nego je planirao i da je kupi i pretvori u rivijeru. U međuvremenu, osmislio je model da teritorije koje mu se dopadnu samo uzme. Jedino što ostaje je – stid

 

 

Jedna dobra vijest za početak.  Ode Vladislav Dajković. Ostale baš i nijesu. Osta Milan Knežević. Tu su i Andrija Mandić i njegov mirotvorac Donald. I Vučićev svet. I Trampov svet.

Knežević iz “krvave vlade” nije izašao. Obećao je, ali sad ima nove “zahtjeve”. Izaći će iz vlasti ako mu se ne ispuni sva sila srpskih pitanja. Od jezika pa nadalje. Botun je za malo pa i zaboravio. Kako je sam tvitnuo, on i Vučić nisu ni pričali o Botunu.  Ko da je  bitno šta je, sve dok se koči ulazak Crne Gore u EU. Biće ovo dvije duge godine.

Mandić je možda malo razočarao Beograd jer smatra da sad „nije trenutak“ za Kneževićeve teme, ali on svakako im veće ambicije. Ne bi više da u srpskom svetu bude samo potrčko. Šta je Vučić spram Donalda. Predsjednik parlamenta  je, obradovali su nas iz Skupštine, skupa sa predsjednikom Kongresa SAD Majkom Džonsonom i predsjednikom Kneseta Amirom Ohanom,  predložio  predsjednika SAD-a Donalda Trampa za ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir. Mandić je objavio  da se “osjeća ponosno” što je potpisao nominaciju. Građanima je ostalo da biraju “osjećanje” povodom toga što je njihov predsjednik parlmenta za Nobela predložio svjetskog moćnika koji je međunarodno pravo i ostale demokratske vrijednosti spakovao u gepek. Iz kog raste svijet u kom je nasilje zakon. Mandić je prethodno standardno čestitao neustavni Dan Republike Srpske. On, Donald, Dodik. Bratstvo.

Ima još. Mandićevi saradnici su pošli pravac u Izrel da tamo Trampa predlože za Nobela.  Kako se navodi u saopštenju crnogorskog parlamenta, šef Kabineta predsjednika Skupštine Mirko Miličić, generalni sekretar Skupštine Boban Stanišić i predsjednica Jevrejske zajednice Crne Gore i savjetnica predsjednika Skupštine Nina Ofner Bokan sreli su se sa predsjednikom Kneseta Amirom Ohanom i uručili mu pismo predsjednika Mandića, kao i inicijativu o kandidovanju predsjednika SAD za ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir.  Dakle ne bilo ko, nego predsjednik državnog parlamenta, državnik, je „ponosni“  tu pokraj krhotina  Gaze.  A najvećom nagradom za mir želi da okiti onoga koji ne samo da je podržavao Natanjahua u sprovođenju genocida i etničkog čišćenja Gaze, nego je planirao i da je kupi i pretvori u rivijeru. U međuvremenu, osmislio je model  kako da teritorije koje mu se dopadnu i ne kupuje. Samo uzme. Jedino što ostaje je – stid.

Evropljani nas i ove sedmice ohrabruju. U Evropskom parlamentu čulo se  da  Crna Gora uz Albaniju ima najbolje rezultate u ispunjavanju reformi kad su u pitanju sredstva iz Plana rasta.  Komitet stručnjaka Savjeta Evrope za evaluaciju mjera za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma (Manival) saopštio je da je Crna Gora značajno unprijedila mjere protiv pranja novca i terorizma.  Prije koju godinu zamalo nas nijesu izbacili iz članstva.

Mali štrikovi i velika ohrabrenja Brisela nijesu dovoljna. Znamo mi nas. Crnoj Gori predstoji ključna godina kada su u pitanju reforme i zatvaranja poglavlja, kako bi ušla kroz širom otvorena vrata Evropske unije. Godina koja je počela Kneževićevim botunima i Mandićevim ponosom, govori da će ionako veliki izazov za zemlju biti dodatno otežan Vučićevim kamenom u točkovima. Nadograđen i  Mandićevim poimanjem Zapada i demokratije.

Crnogorski građani i dalje u ogromnom procentu žele u EU. Odgovornost da tamo i stignu, nije samo na vlasti i njenoj sposobnosti da se izbori sa svojim kočničarima.  Nego na cjelokupnoj političkoj klasi, koja se zaklinje u Evropu dok gleda samo svoje sitne partijske interese. Ulazak u EU mora postati zajednički, javni interes. Tačka spajanja. Posljednji je trenutak da se uspostavi savez za EU. Formalni i neformalni. U protivnom, antievropske snage će jačati i nametati svoj kurs Crnoj Gori. Povesti je u znane predjele: u novi krug prošlosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Dogodine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu  što odlazi smo nekako pregrmili. Hranili se iluzijama i dozivali nadu. Dolazeća 2026., mogla bi prelomiti na koju ćemo stranu. Naprijed ka EU ili nazad u modifikovane devedesete. U srpski svet. Od nas zavisi

 

 

Dok do vas stigne ovaj dvobroj Monitora neko bi već mogao ugrabiti da, na društvenim mrežama, objavi: zahvaljujući Vladi i vladajućoj parlamentarnoj većini, 2026. godina stići će tačno na vrijeme, u ponoć 31. decembra!

Zapravo, sudeći po neuobičajeno radnoj atmosferi u parlamentu moglo bi se dogoditi da Nova godina porani i dođe prije nego se u državnom parlamentu u Podgorici usvoji sve ono što je vlast naumila i obećala. Ili što joj i u preostalih dan-dva odlazeće godine pane na um. Recimo, zakon o Skupštini. Odnosno, ljetos “zaboravljeni” prijedlog izmjena i dopuna Zakona o javnim okupljanjima. Svašta je moguće.

Dogodine, saznaćemo šta je sve usvojeno, a šta još nije. Da li smo odsustvom ozbiljnije rasprave o Zakonu o budžetu za 2026. oborili kakav svjetski rekord. Šta o združenoj akciji tandema Milojko Spajić – Andrija Mandić  “sto zakona za pet dana” misle  partneri u Briselu, a šta sudije Ustavnog suda, koliko god da ih tamo bude bilo u dogledno vrijeme.

Neće to biti lako. Početkom decembra, Crna Gora bila je država sa nekih 800 važećih zakona, ne računajući podzakonska akta poput uredbi, pravilnika, odluka… Nakon aktuelnog parlamentarnog juriša na zakonodavstvo,  približno svaki deseti zakon u crnogorskom pravnom poretku biće izmijenjen ili potpuno nov.

Posljedice tih novina spoznaćemo naknadno. Možda dogodine, kada nam se u ličnim i zajedničkim (državnim i lokalnim) budžetima pojave novouvedeni rashodi o kojima se sada ne govori. Namjerno, uglavnom.

Kad oposle to što su započeli, Vlada i parlament će, dogodine, raditi na privremenom zatvaranju preostalih pregovoračkih poglavlja. Kako ih je skoro  dvostruko više od onih što smo ih, makar privremeno, zatvorili (21: 12) biće to veliki posao. Da li će zvanični Brisel i Podgorica uspjeti sve to da zguraju u narednih 12 mjeseci, vidjećemo. Moglo bi se pokazati da je još interesantnije pitanje mogu li građani Crne Gore sve to ispratiti i procesuirati makar na elementarnom nivou: ko, šta, kako, zašto…?

Crna Gora 2026. neće biti gradilište deset dionica autoputa, što je premijer najavljivao prije dvije godine. Uspjeh će biti ako nakon višegodišnjih priprema započne gradnja dionice Andrijevica – Mateševo. Još ako se, u novom “krajnjem” roku, okončaju radovi na saobraćajnici Tivat – Jaz, biće razloga za veselje.

Prije nego se suočimo sa rastućim nezadovoljstvom poljoprivrednika, zdravstvenih radnika, autoprevoznika… Pa pitanjem šta će biti sa Aerodromima. A šta sa Termoelektranom, Svetim Stefanom, skijalištima na Bjelasici i Durmitoru, Plantažama…? Kako rješiti ekološku katastrofu u Pljevljima, a kako izbjeći da se slična situacija ponovi u Podgorici, Zeti i dalje, nizvodno, sve do ušća Bojane u Jadransko more? Gdje je gornja granica zaduženja da bi se omogućilo koliko -toliko nesmetano funkcionisanje javne finansije? Nakon što i dogodine uzajmimo 1 – 1,5 milijardu.

Da li će tzv. identitetska pitanja i najava izmjena Ustava mimo važeće procedure doći na dnevni red prije prijedloga o isplati 13. plate i penzije?  Da li će se, u lokalu, prije zavaditi i “razvesti” predstavnici vlasti ili opozicije na državnom nivou? Šta ćemo sa strancima, policajcima, potencijalnim dvojnim državljanima…?

Dogodine. To u Crnoj Gori nije samo vremenska odrednica. To je obećanje i odbijanje, nada i izgovor, a često sve skupa, u istoj rečenici. Godinu  što odlazi smo nekako pregrmili. Hranili se iluzijama i dozivali nadu. Dolazeća 2026. mogla bi prelomiti na koju ćemo stranu. Naprijed ka EU ili nazad u modifikovane devedesete. U srpski svet. Od nas zavisi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo