Ni tridesetak dana nakon proglašenja prekida vatre u pojasu Gaze, mir nije došao. Izrael je kršio sporazum gotovo svakodnevnim napadima, ubivši stotine ljudi
Ušli smo u drugi mjesec primirja u Gazi. Dvadeset tačaka oko kojih su se složile palestinska i izraelska strana bolje izgledaju na papiru nego u životu.
Ni tridesetak dana nakon proglašenja prekida vatre u pojasu Gaze, mir nije došao. Izrael je kršio sporazum gotovo svakodnevnim napadima, ubivši stotine ljudi. Tel Aviv je po navodima medija prekršio sporazum o prekidu vatre najmanje 282 puta od 10. oktobra do 10. novembra. Tu su i izvještaji da je Izrael nastavio da blokira ključnu humanitarnu pomoć i da uništava domove i infrastrukturu širom Pojasa Gaze.
Prema analizi Al Jazeere, Izrael je napao Gazu dvadeset pet puta u proteklih trideset jedan dan od kada je prekid vatre na snazi, što znači da je bilo samo šest dana bez prijavljenih napada, smrti ili povrijeđenih. Ministarstvo zdravlja u Gazi prenosi da je tokom primirja Izrael ubio 242 i ranio 622 Palestinca.
Devetnaesti i dvadesetdeveti oktobar su bili najkrvaviji. Prvo su izraelske snage u odmazdi za smrt dva svoja vojnika ubile 45 Palestinaca da bi deset dana kasnije u sličnom scenariju ubili još 109 ljudi, među kojima 52 djece javlja Al Džazira koja pomno prati situaciju. Garant mira Donald Tramp je izjavio: „Izraelci su uzvratili, i trebalo je da uzvrate“, nazvavši izraelske napade odmazdom za pogibiju vojnika.
Prisjetimo se nekih od glavnih uslova prve faze primirja. Među dvadeset tačaka su i ove: prestanak neprijateljstava u Gazi od strane Izraela i Hamasa; ukidanje izraelske blokade na sav ulazak pomoći u Gazu i prestanak miješanja u njenu distribuciju; povlačenje izraelskih snaga do „žute linije“…
Prekid vatre je predviđao da će puna pomoć odmah biti upućena u Gazu.Stanje na terenu je drugačije. Prema World Food Programme (WFP), u Gazu stiže samo polovina potrebne količine hrane, dok koalicija palestinskih humanitarnih organizacija navodi da ukupna isporučena pomoć iznosi svega četvrtinu onoga što je dogovoreno. Od 10. oktobra do 9. novembra, samo 3.451 kamion je dostavio pomoć na predviđene lokacije u Gazi, prema UN2720 Monitoringu. Tamošnja kancelarija za medije navodi da je do 6. novembra u Gazu ušlo 4.453 kamiona, od očekivanih 15.600 — u prosjeku 171 kamion dnevno, umjesto predviđenih 600. Bijela kuća tvrdi suprotno. Po njenim izvještajima skoro 15.000 kamiona sa robom i pomoći ušlo je u Gazu od 10. oktobra, što Palestinci i humanitarne organizacije osporavaju.
Hamas je 13. oktobra, u skladu s dogovorom, oslobodio svih 20 preostalih živih izraelskih talaca, u zamjenu za 250 Palestinaca sa dugim zatvorskim kaznama i 1.700 nestalih Palestinaca od 7. oktobra 2023. Do 10. novembra Hamas je predao 24 tijela izraelskih talaca, dok još četiri ostaju u Gazi. Za njihovo izvlačenje, kako navode, treba teška mehanizacija zbog ruševina.
Još jedan od planova koji se nalazi među onih dvadeset tačaka visi u vazduhu. Prije desetak dana ministri spoljnih poslova Katara, Pakistana, Saudijske Arabije, Turske, Jordana, Indonezije i Ujedinjenih Arapskih Emirata sreli su se u Istanbulu kako bi razgovarali o prekidu vatre u Gazi, ali i mogućnosti uspostavljanja međunarodne stabilizacione sile na tom području.
Tijelo koje bi trebalo da upravlja bezbjednošću u pojasu Gaze još nije formirano, niti su njegove dužnosti jasno definisane. Iz Istanbula turski ministar spoljnih poslova Hakan Fidan je rekao da će zemlje učesnice sastanka odlučiti, na osnovu sadržaja definisanog mandata stabilizacionih snaga, da li će poslati vojnike ili ne.
Nekoliko zemalja je ranije pozvalo na rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN-a kojom bi se uspostavila takva sila, ukoliko će one u njoj učestvovati. Potencijalne članice žele da znaju šta ih čeka u eventualnom mandatu.
Lideri sedam zemalja koje su se sastale u Istanbulu krajem septembra su imali, kako je turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan opisao, plodan sastanak o ovoj temi sa Trampom. Zbog nataloženog nepovjerenja arapskih zemalja i Izraela i ova faza primirja teče sporije nego što se očekivalo. Gotovo svakodnevno kršenje primirja unosi dodatni nemir. Sa istanbulskog sastanka je poslat jedinstven stav da Izrael iznosi izgovore kako bi raskinuo prekid vatre i da ne ispunjava svoje obaveze.
Tramp tvrdi da mnoge zemlje žele poslati trupe za popunjavanje redova stabilizacionih snaga, ali arapske diplomate poručuju da ne žele ulaziti u Gazu ako bi morale da se sukobe s Hamasom, koji odbija predaju oružja. Ujedinjeni arapski emirati već su objavili da njihove snage neće učestvovati u ovom planu. SAD razgovaraju s Azerbejdžanom, Indonezijom, UAE, Egiptom, Katarom i Turskom o mogućim doprinosima ukupno 20.000 vojnika. Iz Azerbejdžana je saopšteno da ne planiraju slati mirovnjake osim ako borbe potpuno prestanu. Izrael je ranije rekao da turski vojnici nijesu dobro došli.
Sastanci i na drugoj strani. Premijer Benjamin Netanjahu razgovarao je u ponedjeljak ujutro u svom kabinetu sa savjetnikom Bijele kuće Džeredom Kušnerom. Portparol izraelske vlade saopštio je da su razgovarali o razoružavanju Hamasa, demilitarizaciji Gaze i obezbjeđivanju da Hamas nema buduću ulogu u Gazi. Ovo su ključne tačke druge faze mirovnog plana.
Obraćajući se Knesetu, Netanjahu je rekao da je Izrael želi da sporazume o prekidu vatre u Gazi i Libanu sprovede gvozdenom pesnicom. Dodao je da je Izrael odlučan da vrati preostalu četvoricu ubijenih talaca, pripisujući uspjeh diplomatskom pritisku SAD u namjeri da izoluje Hamas. Naglasio je da rat nije završen i obećao da će Hamas biti razoružan i Gaza demilitarizovana. „Desiće se — lako ili teško — ali desiće se“, obećao je premijer.
Rojters piše da je podjela Gaze na područje pod kontrolom Izraela i drugo kojim upravlja Hamas sve vjerovatnija. Ovaj medij navodi da je ovakve informacije dobio od više izvora.
Šest evropskih zvaničnika sa direktnim uvidom u napore da se sprovede naredna faza plana reklo je za Rojters da je on faktički zaustavljen i da sada izgleda da će obnova biti ograničena na područje pod izraelskom kontrolom.
Prema prvoj fazi plana, koja je stupila na snagu 10. oktobra, izraelska vojska trenutno kontroliše 53 odsto mediteranske teritorije, uključujući veći dio njenog poljoprivrednog zemljišta, kao i Rafu na jugu, dijelove Gaza Sitija i druge urbane zone. Skoro svih 2 miliona stanovnika Gaze nagurano je u kampove sa šatorima i ruševine uništenih gradova na ostatku teritorije Gaze, koja je pod kontrolom Hamasa.
Na terenu ono što se predstavljalo kao mir više djeluje kao pauza između akcija izraelske vojske. Generalni komesar UNRWA-e Filipe Lazarini napisao je da „krhki prekid vatre, prva faza plana od dvadeset tačaka predsjednika SAD-a, predstavlja određeni predah za iscrpljeno stanovništvo“. Međutim, upozorio je da i dalje postoji mnogo razloga za zabrinutost jer pristup skloništu, hrani i čistoj vodi ostaje izazovan dok se približava zima. Lazarini je istakao da prava, trajna budućnost mira zahtijeva istinsko ulaganje u konačno političko rješenje izraelsko-palestinskog sukoba.
Svijet opet ćuti. „Izrael neće biti zadovoljan dok Gaza potpuno ne postane njihova, a Zapadna obala nestane“, izjavio je ministar finansija Bezalel Smotrič. Najavljujući: „Palestinci će u velikom broju otići u treće zemlje.“ I ministar kulture Amichai Elijahu je izričit: „Cijela Gaza biće jevrejska“. „Oni otvoreno saopštavaju svoje namjere, dok se svijet pretvara da je iznenađen svakim novim kršenjem, svakim prekršenim sporazumom, svakim mrtvim djetetom za koje tvrde da je greška“, piše ovih dana kolumnista londonskog Gardiijana.
Magazin The New Humanitarian prenio je riječi palestinske pjesnikinje Nur Elasi: „Prekid vatre koji ne rješava potpuno ekonomsko razaranje u Gazi samo je iluzija stabilnosti. Izraelsko razaranje enklave uzrokovalo je procijenjenih 70 milijardi dolara štete. UN procjenjuje da je 81 odsto svih zgrada u Gazi oštećeno, a od toga je 61 odsto potpuno uništeno. Oko 86 odsto poljoprivrednog zemljišta je oštećeno. Zdravstveni sistem je u rasulu. Gotovo 1,5 miliona ljudi (što čini 71 odsto stanovništva) treba hitno sklonište. Više od 91 odsto škola mora biti potpuno obnovljeno ili proći kroz veliku rekonstrukciju da bi ponovo bilo funkcionalno“. Elasi zaključuje svoj osvrt na Palestinu riječima da čak i kada bi oružje zaista ućutalo, istina je – Gaza je nenastanjiva.
SMRTNA KAZNA I NEPRIJATELJSKI MEDIJI
Dok se pregovara o razmjeni tijela stradalih Palestinaca i Izraelaca, u Tel Avivu se donose kontroverzni zakoni. Knesset je usvojio u prvom čitanju zakon koji proširuje primjenu smrtne kazne na osuđene „teroriste“ i na osobe koje počine nacionalistički motivisana ubistva. Prijedlog je prošao sa 39 glasova za i 16 protiv, a glavni zagovornik zakona je krajnje desničarski ministar nacionalne bezbjednosti Itamar Ben-Gvir.
Zakon predviđa da se smrtna kazna može izreći i prostom većinom u vojnim sudovima na okupiranoj Zapadnoj obali, ukida mogućnost ublažavanja kazne, i prema kritikama organizacija za ljudska prava posebno pogađa Palestince.
Nacrt zakona predviđa da će se svaka osoba koja namjerno ili iz nepažnje prouzrokuje smrt izraelskog građanina, kada je motivirana rasizmom, mržnjom ili namjerom da naudi Izraelu, suočiti sa smrtnom kaznom i zabranjuje bilo kakvo smanjenje kazne nakon što bude izrečena.
Odobrenje zakona izazvalo je burne rasprave u parlamentu. Ben-Gvir tvrdi da će zakon odvraćati terorizam, dok UN i brojni pravni stručnjaci upozoravaju da izraelski vojni sudovi na Zapadnoj obali decenijama krše osnovne garancije pravičnog suđenja.
Na istom zasjedanju usvojen je i zakon koji omogućava vladi da bez sudskog naloga zatvori strane medijske kuće. Predlog, nazvan zakon Al Džazira, trajno bi dao vladi ovlašćenja da blokira strane medije, a posebno se odnosi na katarsku mrežu kojoj je rad zabranjen 2024. godine.
Organizacije poput Reportera bez granica upozoravaju da se time ozbiljno ugrožava medijska sloboda u Izraelu i da se pokušava ućutkati kritičko izvještavanje, posebno tokom rata u Gazi i predizbornih procesa.
Dragan LUČIĆ