Povežite se sa nama

OKO NAS

BALKANSKA RUTA – PUT MIGRANATA KA EVROPI: U raljama neizvjesnosti

Objavljeno prije

na

Bježeći od strahota rata, migranti sa Bliskog Istoka našli su se na Balkanu.   Poslednjoj prepreci ka Evropi, ka slobodi. Ovo su njihove priče iz  kampova u Makedoniji i Srbiji

 

,,Bombe su padale neprestano. Kada mi je postalo jasno da neće biti bolje, otišao sam. Ostavio sam j dom, prijatelje, uspomene. Do kampa Tabanovce sam pješačio danima, gladan. Spavao sam po šumama. Krio se u planinama. Bila je to borba za goli život“, kaže o svom životu, nakon odlaska iz ratom pogođenog  Avganistana, osamnaestogodišnji Roman Agha.

On je jedan od mnogih koji su se odlučili da sa Bliskog Istoka do Evrope stignu Balkanskom rutom. Jedan od mnogih koji je morao naglo da odraste.

Od početka izbjegličke krize, te 2015. godine, samo kroz Sjevernu Makedoniju prošlo je preko milion ljudi. U tranzitnom migrantskom kampu Tabanovce tada je boravilo oko četiri hiljade migranata. Danas, nakon što je naizgled najgore prošlo, tu boravi samo 16 migranata.

,,Ovdje sam sa bratom.  Do sada smo putovali pješke. Hranu smo nalazili u šumi, a pomagali su nam i dobri ljudi širom Sjeverne Makedonije. Cilj nam je Njemačka. Samo želimo siguran život, daleko od rata, bombi i smrti“, kaže Ahmed Yassin iz Libije.

Iako u Sjevernoj Makedoniji migranti mogu da obavljaju pojedine poslove nakon devet mjeseci boravka, ne planiraju da se tu zadrže. Svoju budućnost vide  na Zapadu.

,,Brat me čeka u Francuskoj. Želim da završim školu, da radim“, kaže Roman Agha. Ne skida osmijeh sa lica. Na pitanje kako je, odgovara: ,,Ovdje imam hranu, čistu vodu, ljudi su u kampu prijatni. To me hrabri, da dolaze bolji dani“.

Prema riječima direktora Centra za tražioce azila Vizbegovo Vladimira Bislimovskog  vlasti u Sjevernoj Makedoniji nerado daju dozvole za azil. Pravdaju se da se radi uglavnom o ekonomskim migrantima. Od početka krize dodijeljeno je tek 10 supsidijarnih zaštita, koje predstavljaju niži nivo azila.

Dva tranzitna migrantska centra koja trenutno postoje u Sjevernoj Makedoniji, danas su gotovo prazna. Prazni kampovi ne oslikavaju realnost u Sjevernoj Makedoniji. Otkad su granice za migrante zatvorene u martu 2016. godine, na stotine njih ostalo je zarobljeno u ovoj državi. Mnogo je ilegalnih kampova. Otkako su im Mađarska i Hrvatska okrenule bodljikava leđa, migrantima nije ostalo ništa drugo nego da pokušaju da se oporave od surovog puta dok čekaju odluke o svojoj sudbini.

,,Problema u kampu Vizbegovo nema. U okolini žive ljudi iz drugih manjinskih grupa, različitosti se poštuju. Djeca iz kampa idu u osnovnu školu. Mnogi od migranata su za vrlo kratko vrijeme  naučili makedonski jezik“, kaže Vladimir Bislimovski.

U  Srbiji situacija je nešto drugačija. Prema nezvaničnim podacima, migranata je u avgustu 2019. godine bilo preko tri hiljade. Teško je precizno odrediti koliko ih ima, jer se stalno kreću a postoji i veliki broj ilegalnih kampova. Migrantiu Srbiji nemaju mogućnost da rade, a uslovi života u kampovima variraju. Oni koji su od nekadašnjih motela preuređeni u kampove uglavnom služe za smještaj porodica, dok samci borave u neuglednijim kampovima.

U Prihvatnom centru Vranje za razgovor je raspoložena 21-ogodišnja Sonia Hadari, babica po struci. Ona je iz Avganistana, odakle je sa kompletnom porodicom krenula na put za Mađarsku.

,,Više nisam bila sigurna da ću do škole stići živa. Stalno se nadate, prestaće ratovanje. Kada vidite nekadašnje prijatelje mrtve, i nada umire sa njima. Nazad se neću vratiti, a kako ću naprijed ne znam. Od boljeg života ne odustajem. Niko ne želi da bude na teret drugima, pa tako ni ja“, kaže za Monitor ova hrabra djevojka.

Ovdje živi i Ahmed iz Irana. Kaže da je svoju zemlju napustio jer nije bezbjedna za one koji imaju drugačije mišljenje. Ahmed je IT stručnjak, sa završenim fakultetom: ,,Plašio sam se za život svoje porodice i sebe. Niste sigurni u Iranu ako ne mogu da utiču na vaše mišljenje. Jedini izlaz bio je odlazak. Nedostaje mi moja zemlja, ali takav je život. Počećemo ispočetka negdje drugo, gdje postoji sloboda mišljenja“. U glasu mu se osjeća neizreciva tuga.

Dvadesetdvogodišnji Iračanin Ahmedabdul Al Karrem razočaran je kako Hrvati tretiraju migrante na granici sa Srbijom. ,,Oni ne znaju za ljudska prava. To za mene nije Evropska unija. Sa granice nas ne vraćaju deportacijom, već nas tuku, uzimaju stvari i novac. Mom prijatelju, koji je putovao sa porodicom i malom djecom, granični policajci polomili su ruku, razbili mu dva mobilna telefona i uzeli 800 eura koliko je imao kod sebe“, ogorčeno priča. Razgovoru se pridružuje taj prijatelj, pokazuje svoje povrede. I plače.

Da u Hrvatskoj postupaju nehumano sa migrantima potvrđuje i Vladimir Šulović, šef smjene u Prihvatnom centru Šid. ,,Bilo je slučajeva kada su se sa granice vraćali sa teškim povredama, pokradeni. Od tada, pokušavaju da pronađu alternativne načine kako da nastave dalje. Trudimo se da im olakšamo koliko možemo. Ovaj kamp broji najviše djece od svih drugih kampova u Srbiji. Obezbijedili smo im svu opremu za školu, a pomoć dobijamo od brojnih nevladinih organizacija. Svi su se uključili da pomognu“, objašnjava on.

U opštini Šid za sada postoje tri prihvatna centra u kojima trenutno boravi više od hiljadu migranata.

Tridesetjednogodišnja učiteljica engleskog jezika Maždulin Suher, živi u jednom od kampova u Šidu. Iz Sirije je pobjegla sama sa djecom, dvogodišnjim dječakom i šestogodišnjom djevojčicom. O svom mužu koji je u Siriji zarobljen u zatvoru, ne zna ništa. ,,Teško mi je. Sjećam se kako smo nekada srećno živjeli. Sada nema ni radosti ni života. Svi nam govore da se vratimo odakle smo došli. Ne želim da mi djeca odrastaju u Siriji, da gledaju ono što sam ja gledala. Za njih ću učiniti sve“, odlučna je ova majka.

Nazad ne smiju, naprijed ne mogu. Zaglavljene u raljama neizvjesnosti, tužne ljudske priče čekaju rasplet.

 

Jedne zimske večeri

Zima je, 2015. godine. Sve je smrzlo. Temperature dostižu do – 10 stepeni. Jek je izbjegličke krize na Balkanskoj ruti.

U tranzitnom migrantskom kampu Tabanovce u Sjevernoj Makedoniji, blizu granice sa Srbijom, policajac na dužnosti pronalazi dječaka. Sam i uplašen, stoji u unezvijerenoj gomili ljudi. Policajac shvata da se dječak, u opštem metežu, razdvojio od porodice.

,,U tom trenutku ne mislite na pravila. Preovlada ljudsko u vama“, kaže čovjek u uniformi.

Uzima dječaka i odvodi ga kod sebe kući. Devetogodišnjak je iz Sirije. Porodica mu se zaputila ka Šidu, pa preko Hrvatske i Slovenije ka Njemačkoj. Kod policajca boravi 11 mjeseci. U njegovoj kući pružene su mu ljubav i njega.

,,Imam ćerku njegovih godina. Nisam mogao da okrenem glavu“, objašnjava svoju odluku ovaj čovjek.

Priča sirijskog dječaka ima srećan kraj. Mukotrpna potraga za roditeljima bila je uspješna. Policajac ih pronalazi u Hamburgu, gdje im se, nakon prikupljene papirologije pridružuje sin.

,,Bilo je suza. Zavoli čovjek. Ostaćemo prijatelji za čitav život“, kaže policajac.

U Njemačkoj je bio do sada već tri puta. Ide im u posjetu i često se čuju.

Velika djela malih ljudi. U teškim vremenima.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo