Povežite se sa nama

FOKUS

DRŽAVNI DUGOVI – POLITIČARI, POPOVI, BIZNISMENI: Razduži bližnjega svog

Objavljeno prije

na

Poreska uprava godinama toleriše dugove probranim tajkunima koji imaju zaštitu vrha DPS.  Svoj nerad kriju iza institute poreske tajne. Kad vlastima zatrebe pravila se promijene. Bilo da ste Duško Knežević ili MCP

 

Još jedan je postupio po naređenju Mila Đukanovića i stao na branik vladajuće partije i njenog predsjednika. Na mejl adrese više crnogorskih medija u subotu je, ničim izazvan, stigao video uredak u kome jedinu ulogu ima Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave (PU).

On je,  saznali smo, ovlašćen da aopšti kako je kod Mitropolije crnogorsko-primorske, “najveće vjerske organizacije u Crnoj Gori zabilježen nizak stepen poštovanja poreskih propisa, kako sa aspekta prijavljivanja, tako i sa aspekta plaćanja poreskih obaveza”.

Da potkrijepi svojke  tvrdnje, Mugoša je –  neki kažu: nije on nego njegovi scenirasti – predočio podatak da je poreski dug za 38 sveštenika MPC, po onovu neplaćenih dažbina za njihove plate, premašio 300 hiljada eura. Zaključno sa 2010. godinom. “Nakon toga, punih devet godina, nije predata ni jedna prijava za poresko zaduženje”, požalio se direktor PU, navodeći kako im zbog toga državni organ kojim rukovodi od decembra 2015. nije mogao ni obračunati poresku obavezu. Nijesu se, može biti, sjetili da pođu u kontrolu. Ili im je  nedostajao blagoslov iz vrha vladajuće partije.

To Miomiru M. Mugoši nije smetalo da obznani kako MCP ima više privrednih društava čiji je osnivač, više otvorenih žiro računa u poslovnim bankama “preko kojih je u proteklih nekoliko godina prometovano više desetina miliona eura”. Ostala je tajna da li je PU u pomenuta društva ubrojala, recimo,Čovjekoljublje  – dobrotvorni fond MPC preko kojeg se finansira i organizuje rad narodnih kuhinja u Podgorici, Cetinju, Beranama i Bijelom Polju, a preko kojih su osiromašenim i gladnim građanima Crne Gore podijeljene na stotine hiljada besplatnih obroka. Ili tim podacima, sada, nema mjesta?

Kao što nema objašnjenja zašto se MPC, ako  državi duguje višemilionske iznose na ime neplaćenog poreza, ne nalazi ni na jednoj od crnih lista poreskih dužnika koje PU objavljuje tri puta godišnje, kao svoju zakonom propisanu obavezu. Čak i pod uslovom da ne duguje milione, već samo 300 hiljada eura iz prošle decenije, MCP bi bila visoko plasirana na tim listama.

Na listi 200 najvećih poreskih dužnika koju, godinama,  vode kompanije iz Vektra Grupe Dragana Brkovića (njihov ukupan dug prema državi, po osnovu neplaćenih poreza, doprinosa, carina i koncesija kreće se oko 20 miliona) Mitropolija bi se našla u prvih 50. Možda odmah iza državnih Plantaža 13. jul koje su, pod komandom Veselina Vukotića i Verice Maraš (predsjednik borda i izvršna direktorica kompanije) reprogramirale poreski dug veći od 350 hiljada eura.

Na kraćoj ali dugovima bogatijoj listi 100 najvećih dužnika po osnovu neplaćenih poreza i doprinosa na lična primanja Mitropolija bi sa registrovanim dugom od 300 hiljada takođe bila u prvoj polovini, preciznije, negdje oko 25 mjesta. Da bi izbila na čelo ove dužničke kolone Amfilohije Radović i njegovi uposlenici morali bi državi dugovati više od 21 miliona, koliko se lani u novembru potraživalo od prvoplasiranog Montenegroerlajnsa. Višemilionski dug čije nam je eventualno postojanje najavio direktor PU bio bi dovoljan za, recimo, četvrto mjesto gdje se, sa reprogramiranim dugom od 2,2 nalaze Plantaže. Za dužnički podijum državi valja dugovati makar  4,3 miliona. Toliko su, krajem prošle godine, iznosile preostale poreske obaveze pljevaljskog Rudnika uglja. Tom su kompanijom, naizmjenično ili udruženim snagama, donedavno gazdovali italijanska A2A i Aco Đukanović. Dok je poreski dug bio oko 15 miliona. Onda je država, novcem EPCG,  kavaljerski otkupila praktično bankrotiralu kompaniju. Preuzimajući njene dugove.

Još jedan million duga i Mitropolija bi se našla na drugom mjestu, ispred Željezničkog prevoza, još jednog državnog preduzeća koje državi, odnosno svojim radnicima, duguje oko 5,5 miliona na ime neuplaćenih doprinosa i poreza na zarade.  Doduše, ukoliko su tačni podaci da pod okriljem MCP platu zarađuje oko 600 osoba, u svešteničkim odorama ili civilkama, onda bi se moglo pokazati da je ukupan dug Mitropolije bliži onome što se, prema crnoj listi, potraživalo od Montenegroerlajnsa. Ne računajući u taj iznos porez koji bi se mogao naplatiti po osnovu građevinskih, turističkih, ugostiteljskih i drugih svakojakih usluga i djelatnosti koje se klijentima nude pod okriljem jednog od najvećih poslovnih sistema u Crnoj Gori. Mitropolije crnogorsko primorske.

Nije, lako ni računati dok oko vas lete kletve. Pokazalo se kako je mnogo sigurnije zaprijetiti, u kameru, da će neizmirene poreske obaveze MPC, zatreba li,  biti prinudno naplaćene  “sredstvima sa računa MPC ili od njene imovine”.  Jednog dana, kada u PU uspiju da ih izračunaju. Ne odoka, nego onako kako  propisi nalažu. Pa onda dobiju mig (političku saglasnost) Vlade Duška Markovića ili nekog od njegovih nasljednika/ca i prikupe volje i hrabrosti da obave svoj posao do kraja.

Bilo bi to, vaistinu, veliko iznenađenje. U zemlji u kojoj je i predsjednik države višestruki dužnik-povratnik na ime neplaćenog poreza na nekretnine. Prema podacima CBCG, firma Global Montenegro, partnersko čedo Mila Đukanovića i njegovog kuma Vuka Rajkovića u blokadi je duže od osam mjeseci zbog poreskog duga od 111 hiljada eura prema opštini Budva. Priča o neplaćanju poreza na dva hektara zemljišta koje Global Montenegro posjeduje na Košljunu, priča se desetak godina. Niko se ne stidi zbog toga. Ponajmanje poreznici.

Privilegovani poreski dužnici u Crnoj Gori su zaštićeni sve dok su u političkoj milosti. Lani nam je to pokazao primjer Duška Kneževića. Dok je slao kurire i koverte na razne DPS adrese, sada odbijegli tajkun je neometano gomilao dugove za poreze i doprinose svojih radnika. Onda su nakon što je Atlas TV otišla u stečaj, zaposleni ostali bez penzijskog osiguranja za četiri godine radnog staža. Televizija je prepakovana,  promijenila ime i ponovo radi.

Prema prošlogodišnjoj reviziji Završnog računa državnog budžeta za 2018. godinu koji je uradila Državna revizorska institucija (DRI) Poreska uprava u 2018. godini nije pravovoremeno sprovodila mjere prinudne naplate kod 19 dužnika čije su obaveze iznosile malo manje od 16 miliona. DRI je, takođe, konstatovala kako PU “nije izvršila svih predviđenih mjera prinudne naplate” kod šest poreskih obveznika sa dugom od tri miliona. Opet – ništa.

Kada su mediji pokušali saznati o kojim firmama se radi iz PU su uzvratili  –  poreska tajna.   “Imajući u vidu da član 16 Zakona o poreskoj administraciji propisuje institut poreske tajne, Poreska uprava nije u mogućnosti da podatke o pojedinačnim poreskim obveznicima objavljuje javno”, stoji u jednom od tadašnjih obavještenja koja su stizala iz PU. U slučaju Mitropolije i njenog duga  – druga priča. Sada iz Poreske uprave tvrde kako njihov direktor nije prekršio poresku tajnu, pošto nije saopštio tačan broj računa prozvanog klijenta (MCP) “upravo poštujući odredbe člana 16 Zakona o poreskoj administraciji…”.

Nikome u državnom aparatu ne smeta što je direktor PU izrekao niz optužbi bez i jednog dokumenta (odluke, rješenja) kojim bi potvrdio svoje tvrdnje. Znaju oni da su sva sredstva dozvoljena kada je boirba za vlast u pitanju. Šta su zakoni i Ustav spram suda partije. I javno izrečene naredbe Predsjednika.

 

MILA KASALICA, FINANSIJSKI ANALITIČAR I FORENZIČAR
Unižavanje struke

Tiradom zakonski-neodrživih optužbi prema poreskom obvezniku koji se, u uslovnoj cjelini, može sagledati kao Mitropolija crnogorsko-primorska, poreski direktor je dobrovoljno pucao u “zdravu nogu” javnih tokova novca u zemlji. Kako?

Poreznici u Crnoj Gori, u posljednjih par godina, prvi put su počeli da dosežu neke drugačije grane održivosti. Na nivou operativnih unaprjeđenja, institucionalno je postignut izvjestan i izmjeriv iskorak. Ovaj konkretan plus je išao prema boljem u budućnosti, dok su se u međuvremenu i poreski obveznici Crne Gore zadužili 14 miliona da bi se poreski sistem, kao i tim, značajno unaprijedili.

Poreski direktor je subotnjim jutrenjem satro ostvareni iskorak institucije. Koristeći sistemski-osjetljive podatke, koje je bio obavezan da čuva,  unizio je struku i ulogu poreznika. Činjenično, tvrdnja da je kod MCP-a zabilježen “nizak stepen poštovanja poreskih propisa” može se podijeliti sa javnošću Crne Gore, onda kada je utvrđena poreska obaveza, na osnovu legalno pripremljenih rješenja poreske kontrole, dodatno podijeljenih sa poreskim obveznikom. Kako je poreski postupak u toku, tada je stav poreskog direktora suprotan sistemsko-institucionalnim odgovornostima koje mora da ispunjava bez diskriminacije prema bilo kojem poreskom obvezniku pojedinačno. Takođe, prometi na računima poreskih obveznika ne predstavljaju primarne poreske dokumente, pa je poreznicima-političarima vrijeme da nauče šta trebaju da kontrolišu oko obračunavanja poreskih prinadležnosti. Na kraju, prijavljivanje i plaćanje poreskih obaveza su zakonski definisane, “dobrovoljne odgovornosti” poreskih obveznika; tome poreznici Crne Gore moraju da služe.

U posljednjih trideset godina nije cjelovito zaokružen sistem u kojem se crkva trebala legitimno prepoznati kao neprofitna organizacija. To nam se dešava  zahvaljujući radu i činjenjima vladajućih koalicija, ali i posrednom uticaju MCP-a. Naša javna administracija je takvo stanje koristila da ne radi svoj posao. To je razlog da im se tekuće ne može vjerovati da mogu pristupiti prinudnoj naplati nekakve Buljarice, kada član 56 Zakona o poreskoj administraciji propisuje: “…da se prinudna naplata poreza preduzima kada poreski obveznik ne plati poresku obavezu prilikom podnošenja prijave odnosno kada je poresko rješenje postalo izvršno.” Ili važnije, ovlašćenja poreskog organa iz člana 6, pod 18 preciziraju da se poreski organ “odnosi prema poreskim obveznicima i drugim licima sa poštovanjem i uvažavanjem”. To je direktor PU svojim istupom institucionalno slomio.

Vjerujem da u MCP-u, i svim eparhijama SPC-a, ima dovoljno ozbiljnih, mladih profila koji su, iako duboko posvećeni svojim sveštenim aktivnostima, jednako fokusirani na ispunjavanje svojih građanskih obaveza i dužnosti, što im je realno i sistemski interes. Uz saradnju sa odgovornim i posvećenih poreznicima. Sve drugo pričinjava dugoročnu štetu ekonomiji Crne Gore, a to nije ni životni ni ekonomski ni vanvremenski interes poreskih obveznika u Crnoj Gori.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi njegovi ljudi su na optužnicama. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je sam na slobodi i uplašen da to možda neće tako i ostati.  No pravo pitanje je – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik

 

 

Dugugodišnji vođa  poručio je ljutito, preko prijateljskih medija,  da je vrijeme da se podvuče crta.  Nakon što su uhapšeni gotovo svi njegovi ključni ljudi, a on ostao sam na slobodi.

“U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam, kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”, ocijenio je Đukanović nakon hapšenja nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića  i bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, poistovjećujući rad Specijalnog državnog tužilaštva sa krvnom osvetom, institutom običajnog prava koji je upravo suzbijan institucionalnom pravdom. No, Đukanović nije slučajno napravio omašku.  Zna trodecenijski vođa šta je krvna osveta, a šta vladavina prava. I ne plaši se on krvne osvete, već upravo suprotno –sistema koji isporučuje pravdu i sprovodi zakon.  Crnogorsko pravosuđe, koje je kontrolisao, još je živo. No,  Specijalno državno tužilaštvo pod Vladimirom Novovićem, uspjelo je nakon decenija nepovjerenja u crnogorsko zarobljeno pravosuđe da promijeni percepciju javnosti.  Pokrenulo je važne procese uz pomoć EUROPOL-a.  Koji ispada, slušajući Đukanovića, ima neke  veze sa  crnogorskom tradicijom  osveta.

“Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, kazao je dugogodišnji vođa, dajući na volji svojoj uznemirenoj mašti.

“Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete”, pojasnio  je svoj stav doskorašnji šef države.

No nije tu stao.  On je u intervjuu za Antenu M zlokobno priprijetio i poručio  da “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Tu bi trebalo da zastanemo. Afera Belivuk, koja se stavlja na teret bivšim visokim funkcionerima, nije samo, kako je, svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Kada je Belivuk i njegova grupa uhapšena u Srbiji 2021. godine, Belivuk je na saslušanju tvrdio da je njegova kriminalna grupa organizovana „za potrebe i po nalogu Aleksandra Vučića“. Suštinsko pitanje danas je –  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan.  Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

Regrutacija kriminalaca koji rade za državu, a koja zauzvrat žmuri na njihove poslove, kako je već pisao Monitor, recept je još iz socijalističkog doba, koji su kasnije režimi Slobodana Miloševića, a potom Vučića u Srbiji i  Mila Đukanovića u Crnoj Gori, dodatno razradili. Bivši poslanik i član skupštinskog Obora za bezbjednost Nebojša Medojević, Lazovića je svojevremeno nazivao crnogorskim Legijom, aludirajući na veze zemunskog klana sa Miloševićevim režimom i bezbejdnosnim službama koje je kontrolisao.

Možda najbolju definiciju sistema nastalog u doba Đukanovića dao je Moizes Naim u Forin afersu – mafijaška država. “Za razliku od normalnih država, mafijaške države se ne oslanjaju samo povremeno na kriminalne grupe kako bi ostvarile određene spoljnopolitičke ciljeve. U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća”, objasnio je Moises još 2012. godine.

Dvije godine prije nego što je objavljen ovaj članak, Zoran Lazović, tada visoki funkcioner ANB,  snimljen je na  svadbi Safeta Kalića, kog su svojevremeno nazivali Eskobarom iz Rožaja, a koji je danas, nakon što je prošao Đukanovićevo pravosuđe, čiste biografije. Makar u Crnoj Gori. U kojoj je godinama poslovao kao ugledni biznismen, čije su hotele na sjeveru Crne Gore otvarali ministri Đukanovićeve vlade. Osim Lazovića, na Kalićevoj svadbi bio je prisutan i  Ljubiša Mijatović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. Lazović je navodno bio na tajnom zadatku.  Na kom je zadatku bio Mijatović nije objašnjeno.

Lazović je sklonjen iz ANB ne zbog Kalića, već zbog Šarića i afere Listing, odnosno nakon naloga Zapada da se iz službe sklone operativci sa teretom veza sa članovima kriminalnih grupa i obavještajcima iz zemalja van NATO saveza.Afera listing imala je za cilj povezivanje tadašnjeg premijera Igora Lukšića sa Darkom Šarićem. Odnosno, kako se vjerovalo, njegovo diskreditovanje u svijetlu njegove  moguće suštinske saradnje sa Evropom i „sanaderizacije“ Crne Gore.  Listinzi koji su objavljeni u medijima, a koji su navodno pokazivali vezu Lukšića sa kriminalnim krugovima, bili su falsifikovani, kako se kaznije ispostavilo. Afera je međutim pokazala borbu unutar bezbjednosnog sektora i vlasti.

Šarić je imao brojne poslove sa državom, i milionske  transakcije banke braće Đukanović i tadašnje Hipo Alpe Adria Banke, u čijem je bordu sjedio Petar Ivanović, bivši minstar DPS vlade. I, nikom ništa. Onda nam se nakon hapšenja Darka Šarića u Srbiji, i oslobađajućih procesa njegovim saradnicima u Crnoj Gori,  desio – kavački klan.

O vezama Petra Lazovića, Zoranovog sina i Ljuba Milovića, još jednog policijskog operativca sa “kavačkim” klanom, javnost je upoznata u maju 2022.

Portal Libertas press tada je objavio, pozivajući se na dokumenta EUROPOL-a, da se u transkriptima presretnutih razgovora na SKY aplikaciji koji su dostavljeni Crnoj Gori, kao članovi “kavačkog” klana pominju policijski službenici Petar Lazović i Ljubo Milović, koji su navodno uključeni u šverc kokaina iz Latinske Amerike u EU i Australiju.

Europol je podatke o Lazoviću i Miloviću dostavio Specijalnom državnom tužilaštvu u julu 2021. godine, skoro godinu prije objave Libertasa, ali tadašnji specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegov zamjenik Čađenović, nijesu smatrali da ima osnova za njihovo gonjenje. Predmet je aktiviralo tužilaštvo, nakon dolaska Vladimira Novovića na čelo SDT.

Katnić je svoje razloge o nepostupanju po izvještajima Europola obrazložio: “Lazović (Petar) je postupao u skladu sa zakonom i ovlašćenjima koje ima i o svim radnjama pravovremeno je obavještavao pretpostavljene, što je doprinijelo otkrivanju počinilaca teških krivičnih djela. Nikada se ne hapse vlastiti agenti. Makar nijesu do sada”.

Katnića, prema pisanju medija, tužilaštvo tereti da je davao nezakonite naloge uhapšenom tužiocu Saši Čađenoviću, “tjerajući ga” da u nekim predmetima postupa tako što će zastupati interese kavačkog kriminalnog klana.

Izvještaji Europola baziraju se  na presretnutim komunikacijama, kriptovanim telefonima, na šifrovanoj aplikacija SKY. U dokumentu se navodi da je Petar Lazović na SKY aplikaciji imao šifru “Junior” i “Komandos”, a Milović, nadimak “Zli poručnik” i “Oficir”, dok je navodni vođa “kavačkog” klana, Radoje Zvicer, imao nadimak “Born”. Oni su, prema izvještaju Europola, razmijenili na desetine hiljada poruka. Podaci Europola ukazuju da je navodni vođa “kavačkog” kriminalnog klana, Radoje Zvicer, imao ogroman uticaj na aktivnosti crnogorske policije, preko Petra Lazovića i njegovog oca, Zorana Lazovića. Branioci Zorana Lazovića danas insistiraju na tome da on nema instaliranu Skaj aplikaciju.

Portal Libertas, pozivajući se na podatke Europola, objavio je u martu prošle godine fotografije mučenja uhapšenih osoba, od strane policijskog Tima za podršku Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala (SPBOK). U vrijeme mučenja, komandant SPBOK bio je Mirko Banović, šef odsjeka Zoran Lazović, a njegov sin Petar je bio zadužen za koordinaciju.

Kako je objavio Libertas, pripadnici tog specijalnog policijskog tima su tokom 2020. “otimali ljude i držali ih u svojim, tzv. štek stanovima, tukli ih, stavljali im pištolj u usta, mučili ih strujom, gušili ih, prijetili im i omalovažavali ih i prema njima nečovječno postupali.” Tortura je sprovođena u korist “kavačkog” klana.

Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, vladajuće partije pozdravile su hapšenje, kao i Ura Dritana Abazovića. Toliko su bili glasni, da je reagovao vrhovni državni tužilac Milorad Marković da ih podsjeti na njihova ustavna ograničenja i nadležnosti., DPS tvdi da se radi o revanšizmu. Između ostalog, po njima je hapšenje Katnića osveta za slučaj državni udar. Jedino je ostalo nejasno, zašto se Europol revanšira Lazoviću i Katniću.

Slučaj državni udar, o kom danas kao razlogu za revanšizam govori DPS, bio je jasan signal javnosti da je Milivoje Katnić bio tek desna ruka režima. Bilo je to, kako je Monitor svojevremeno pisao, “montiranje stvarnosti po nalogu SDT”. A za potrebe Đukanovićevog režima tokom izbora 2016. Pomoć prijatelja, da Đukanović dođe do još četiri godine vlasti.

Sada su prijatelji mahom uhapšeni ili pred pravosuđem: Katnić, Lazović, Medenica, Veljović, Jovanić…. Dugogodišnji šef države na brisanom je prostoru.  Sam i slobodan.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa.  Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima.  Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.

Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu.  Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu.  Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.

Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.

Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta.  On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put.  Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.

Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.

Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno  31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.

Izvještaj pokazuje da su  osnovni sudovi  u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto,  viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.

„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su  da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.

Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga  Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata  na Starom Aerodromu u Podgorici.

Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su  slučaj Plantaže, predmet Stanovi…

S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.

Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.

Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još  nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova.  Skoro dvije decenije.

U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih  za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.

Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića.  Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti  su u septembru 2010.  dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.

Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko RabrenovićDarko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.

“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.

Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo