Požari su ljetos nesmetano progutali velika šumska prostranstva, podsjećajući nas da nije urađeno ništa na jačanju kapaciteta za borbu sa vatrenom stihijom. Konstantno je zagađenje rijeka, jezera i mora, devastacija prostora, smeće za koje nemamo rješenje. Izgradnja kolektora postala je predmet političkih ucjena. Srećan jubilej

Protekle sedmice proslavljeno je 34 godine od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Da razloga za slavlje nemamo pokazale su i skromna i simbolična obilježavanja ove značajne težnje od čije smo realizacije još daleko.

Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (MERS) če povodom jubileja organizovati niz aktivnosti sa ciljem podizanja svijesti o zaštiti životne sredine. Aktivnosti će trajati od 18. septembra do 1. oktobra, a podrazumijevaće akcije čišćenja, edukativne radionice, info dane i konferencije.

Povodom godišnjice, predsjednik Jakov Milatović uputio je Vladi inicijativu da Žabljak, u kome je 1991. donesena Deklaracija o ekološkoj državi, bude proglašen za ekološku prijestonicu Crne Gore.

Dobra ilustracija rješavanja ekoloških problema je opšta svađa oko postrojenja za prerađivanje otpadnih voda za Podgoricu koje treba da se gradi u Botunu. Izgradnja kolektora je obaveza iz poglavlja 27, na šta je upozorila i Delegacija EU u Podgorici, nakon što je projekat ugrožen političkim usjenama. Istovremeno,  izostao je argumentovani dijalog o tome hoće  li novo postrojenje imati negativan uticaj na  ionako otrovanu sredinu u ovom zetskom selu, čega se njegovi mještani plaše.

,,Nažalost, i dalje više pričamo o Poglavlju 27 nego što radimo na njegovom zatvaranju. U proteklih nekoliko godina, dominirale su formalne priče o napretku, strategijama i akcionim planovima, dok suštinskih pomaka u zaštiti životne sredine gotovo da nema. Istina je da je došlo do izvesnih institucionalnih promjena, posebno nakon smjene vlasti 2020. godine, kada su mnogi ljudi iz nevladinog sektora dobili priliku da utiču na sistem ‘iznutra’. Međutim, njihovi rezultati – ako se pogledaju očima građana i stvarnog stanja na terenu – nisu doveli do onog kvalitativnog pomaka koji smo očekivali’’, kaže za Monitor Milorad Mitrović iz NVO Breznica.

On navodi da su ekološki problemi sve vidljiviji, a degradacija prostora sve veća i brutalnija: ,,Govorimo o gubicima hiljada hektara šuma u požarima, urbanističkom haosu, zagađenju vazduha, ilegalnim deponijama otpada, nepostojanju funkcionalne kanalizacione i otpadne infrastrukture. Ukratko, dok traje priča o zatvaranju poglavlja, priroda nam pred očima nestaje’’.

Požari su ljetos nesmetano progutali velika šumska prostranstva, podsjećajuči nas opet da nije urađeno ništa na jačanju kapaciteta za borbu sa vatrenom stihijom. Konstantno je zagađenje rijeka, jezera i mora, kao i smeće za koje nemamo rješenje.

U Crnoj Gori se godišnje, prema podacima organizacije Zero Waste, reciklira nešto ispod dva odsto otpada. Reciklaža plastike ne prelazi 0,5 odsto iako je obaveza 30 odsto. Prema zvaničnim podacima Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera u državi je evidentirano preko 300 nelegalnih deponija. Legalne su samo dvije sanitrarne deponije i jedna kompostna.

Crna Gora je u obavezi da do 2030. reciklira 50 odsto otpada. Prošle godine donijet je novi zakon o upravljanju otpadom, koji jasno definiše kako mora biti tretiran, odložen i kontrolisan u svrhu zaštite zemljišta, voda, vazduha i zdravlja ljudi. Da sve to neće ići lako ni brzo svjesni su i u Vladi, pa su već od Brisela tražili da se Crnoj Gori omogući da nakon planiranog ulaska u EU do 2028. godine, u takozvanom prelaznom periodu, ispuni sve obaveze u upravljanju otpadom.

,,Konkretne aktivnosti u posljednjih par godina su trajno zatvaranje najvećeg neuređenog gradskog smetlišta Mislov do u Nikšiću, odmaklu sanaciju neuređenog gradskog smetlišta Zakršnica u Mojkovac, koja je u završnoj fazi, usvajanje novog Zakona o upravljanju otpadom, formiranje operativnog tima za borbu protiv ekokriminala na inicijativu Vrhovnog državnog tužioca i veće interesovanje nadležnih institucija za poglavlje 27, kao važan dio procesa evropskih integracija”, kaže za Monitor Aleksandar Perović iz Ekološkog pokreta Ozon.

Ističe i da je unaprijeđeno informisanje javnosti o kvalitetu vazduha, lansiranjem aplakacije vazduh.me od strane Agencije za zaštitu životne sredine, Instituta za javno zdravlje i Ekološkog pokreta Ozon a uz podršku Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera. ,,Vidljive rezultate dali su i programi Eko-fonda zahavljujući kojima su unaprijeđeni kapaciteti institucija iz oblasti upravljanja otpadom, prije svega nabavkom opreme i jačanjem infrastrukture u opštinama i komunalnim preduzeći, povećanju energetske efikasnosti”, navodi Perović.

Mitrović smatra da su  pomaci u ekologiji više deklarativni nego suštinski. ,,Vidimo brojne inicijative, sve više ekoloških ambasadora, analitičara raznih profila, aktivista… ali životna sredina nije ništa bez stvarne, političke volje da se problemi riješe. Dok se promovišu ciljevi održivog razvoja, svjedočimo sve agresivnijoj apartmanizaciji, betoniranju obale, krivolovu, devastaciji prirodnih resursa i potpunoj nebrizi za buduće generacije.Da budem iskren – pomaka ima, ali su oni fragmentarni, često motivisani ličnim interesima pojedinaca ili grupa, a ne jasnom, dosljednom strategijom zaštite životne sredine. I to je najveći problem”, kaže Mitrović.

Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Crne Gore Ervin Ibrahimoviću je u Ujedinjenim nacijama otvorio Globalni događaj o zdravom vazduhu. Događaj je okupio lidere država, međunarodne organizacije, naučne i zdravstvene autoritete iz cijelog svijeta. Potpisana je Globalna povelja o zdravom vazduhu u unutrašnjim prostorima. Ovim činom je, ističu, po prvi put na međunarodnom nivou, potvrđeno da čist vazduh u učionicama, bolnicama i radnim prostorima nije privilegija, već osnovno ljudsko pravo i univerzalni standard kojem države treba da teže. Ibrahimović je istakao je da je Crna Gora primjer u regionu: ,,Naš cilj je jasan, da čist vazduh u unutrašnjim prostorima postane univerzalni standard, a ne privilegija”, kazao je.

Kod kuće, kada djeca u Podgorici, Pljevljima, Bijelom Polju, Nikšiću izađu iz učionica ne dočeka ih čist već zatrovan vazduh. U Podgorici mogu osjetiti i vazduh sa mirisom spaljenih automobilskih guma.

,,Nema zatvaranja poglavlja 27, dok se problem zagađenja i lošeg zdravlja stanovništva u Pljevljima trajno ne riješi”, ističe Mitrović. ,

On ukazuje da partijsko nadgornjavanje i politički interesi stavljaju ekološke teme na margine, dok priroda i građani snose posledice. Institucionalna borba za životnu sredinu, kaže, više se svodi na birokratsku formu nego na stvarnu akciju’.

,,Dokumenta i strategije su često mrtvo slovo na papiru. Nedostatak dosljednosti, kontrole, sankcija i političke volje – to su najkrupniji izazovi koji stoje pred nama u procesu zatvaranja Poglavlja 27’’, ocjenjuje Mitrović.

Stručnjaci upozoravaju da neopravdano dugo traje proces donošenja i izmjene zakona, podzakonskih akata i strateških dokumenata koji nedostaju u oblasti zaštite životne sredine – Zakon o zaštiti prirode,  Zakona o nacionalnim parkovima, Zakon o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena, nema Strategije za upravljanje kvalitetom vazduha, niti Strategije biodiverziteta…

,,Kao najveće probleme prepoznajem nedostatak odlučnosti nadležnih da krenu u realizaciju suštinski važnih infrastrukturnih projekata u oblastima upravljanja otpadom i otpadnim vodama, stvaranje održivih upravljačkih organa u zaštićenim područjima, obračun sa ekokriminalom, unapređenje upravljanja vodama, šumama, pokretanje postupaka za utvrđivanje odgovornosti za štetu učinjenu životnoj sredini, primjenu neselektivne kaznene politike u kontekstu važećih zakona. Bez vizije i odlučnosti ne može se očekivati da će preuzete obaveze biti realizovane, a sredstva opravdana”, kaže Perović.

Ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić nedavno je pohvalio i podržao odluku VDT o uspostavljanju operativnog tima za borbu protiv ekološkog kriminala. ,,Imamo devastirane rijeke zbog nelegalne eksploatacije šljunka, šume na sjeveru koje su godinama izložene bespravnoj sječi, divlju gradnju koja narušava prostor, zagađenje različitim otpadima, uništavanje biodiverziteta i prisvajanje državnog zemljišta”, skenirao je stanje ministar Ćulafić.

Perović kaže da nije realno očekivati da će se obaveze koje podrazumijevaju uspješno zatvaranje poglavlja 27 ispuniti u kratkom roku.

Mitrović dodaje da je posle više od tri decenije borbe za ekološku pravdu, teško zadržati optimizam: „Ipak, vjerujem u ljude koji nisu odustali, koji su i dalje na terenu. Ako ikakav uspjeh bude postignut – biće to zbog njih, zbog građana koji ne pristaju na ćutanje”.

,,Za  uspjeh je  potrebna potpuna promjena načina na koji ova država tretira prirodu – ne kao prostor za eksploataciju, već kao temelj našeg opstanka. Bez toga, Poglavlje 27 će ostati još jedna neispisana stranica u evropskom dosije u Crne Gore’’, zaključuje Mitrović.

Predrag NIKOLIĆ

Đukanović nije imao priliku da se u sudnici brani od mnogobrojnih privatizacionih afera i optužbi za korupciju. Pojavio se kao oštećeni. To je naša fenomenologija

Uprkos višedecenijskim najavama, bila je to izuzetno rijetka slika: Milo Đukanović u sudnici. Ali, na ročište zakazano u Osnovnom sudu u Podgorici bivši predsjednik i premijer pojavio se kao oštećeni. Tužilac u sporu protiv države, odnosno njene Agencije za sprečavanje korupcije (ASK).

“ASK je odluku, kojom je utvrdila da je (Đukanović) prekršio Zakon jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 eura, donijela s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi”, navedeno je u tužbi koju, kao advokat, zastupa prva sestra Ana Đukanović.

Počasni predsjednik DPS je pojasnio: “Grozno sam se osjećao zbog odluke ASK da sam prekršio Zakon, jer je ta odluka donesena u cilju da se predstavim kao čovjek nedostajan funkcija predsjednika i premijera koje sam obavljao”. Dodatno, da opravda traženih pet hiljada naknade zbog povrede ličnosti, požalio se sudu: “Tokom 30 godina bavljenja politikom, ja sam izgradio integritet da mogu da podnesem udarce, da funkcionišem i obavljam posao. Ali, takvi ataci i udari naravno da utiču na mene kao ličnost i da oštećuju tu ličnost”.

U pomenutoj tužbi još je navedeno da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema Đukanoviću, te da je on, kao predsjednik i premijer tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti.

Lako se sjetiti makar jednog primjera.  Doduše, Mlo Đukanović je tada bio samo poslanik.  Da prekrati vrijeme osnovao je firmu Capital invest u kojoj je bio vlasnik, direktor i ovlašćeno lice. Obrtni kapital obezbijedio je u Londonu, kreditom kod Pireus banke. Malo mu je pomogao Duško Knežević a obojica su isprva tvrdila da je kredit odobren bez kolaterala, na osnovu međunarodnog ugleda zajmoprimca.

Isprva je problematizovana činjenica što je Đukanović bio poslanik i čelnik privatne firme. A to je, prema tada važećem Zakonu o sprječavanju konflikta interesa, bilo nezakonito i kažnjivo.  Komisija za sprječavanje konflikta interesa (preteča ASK-a) odlučila je: „Đukanović nije prekšio zakon iako ga nije poštovao“.

Prošlo je desetak godina, Đukanović i Knežević su se razišli. Vlasnik Atlas grupe, sadašnji pritvorenik u Spužu, učinio je javnim ugovor jedne od njegovih kiparskih firmi sa Pireus bankom iz koga se vidi da je ta kompanija založila depozit od 1,5 miliona eura kao obezbjeđenje za Đukanovićev kredit.

Onda je Đukanović pojasnio da novac na računu njegovog jemca nije Kneževićev, već dvojice njegovih pravih prijatelja. Da prekrati nagađanja, javnosti se obratio Dušan Ban. „Odgovorno izjavljujem da sam, skupa, sa svojim drugom i poslovnim partnerom Željkom Mihailovićem, sklopio ugovor o investiranju sa firmom Comstel Duška Kneževića, kojom prilikom mu je prebačeno na račun milion i po eura. Uz našu saglasnost taj novac je upotrijebljen kao kolateral za pomenuti kredit…“. Još se Ban požalio: „Od tada je prošlo 11 i po godina i mi do sada nijesmo dobili svoj novac u cjelini…”.

Ban je propustio da kaže najvažnije, odgovorio je Knežević, „da je to zapravo Đukanovićev novac koji su oni u Švajcarskoj držali na svoja imena”. Posrnuli biznismen još je ustvrdio kako mu je Đukanović objasnio da su to „pare od tranzita cigara i poslova koje su zajedno obavljali“. I da je on novac vratio: „Ja sam mu donio 1,5 miliona keša, koji je svakako bio njegov. U jednom momentu je počeo da se ne sjeća, jer je mislio da je to donacija za DPS“.

Nije pravosuđe u toj prepisci našlo ništa neobično ili inspirativno. A nas priča može odvesti u nekoliko pravaca.

Jedan je Prva banka. Nizom berzanskih transakcija početkom vijeka, vlasnik nekadašnje Nikšićke banke postao je Milov brat Aco Đukanović. Preimenovao je banku i krenuo u osvajanje finansijskog tržišta. Pokazalo se da je to bila rizična operacija. Koristeći novac dobijen od Pireusa za kupovinu 12.000 akcija Prve po nominalnoj cijeni (127 eura), Milo mu se, među akcionarima banke, pridružio 2007.

U ljeto naredne godine, Capital invest prodaje dio akcija za 1,55 miliona, po cijeni pet puta većoj od nabavne, i vraća londonski kredit. Akcije je kupila firma registrovana na istoj adresi kao Milov Capital i Acove Republički zavod za urbanizam i planiranje i Invest Nova, a novac za transakciju obezbijeđen je kreditom Prve banke. Dese se takve slučajnosti. Važeći domaći propisi i međunarodne preporuke zabranjuju bankama da kreditiraju kupovinu svojih akcija. Ali, nadležne u Crnoj Gori to nije podstaklo na akciju.

Ostatak akcija od Mila je kupio Aco, 2013. godine, za približno million eura.

Krajem 2008, Vlada Mila Đukanovića spasila je banku braće Đukanović kreditom od 44 miliona eura. “Činjenice rodbinskih odnosa mojih ili bilo kog drugog predstavnika vlasti sa nekim od akcionara Prve banke ili bilo kog drugog bankarskog subjekta ne smiju biti razlog da ta banka ima neravnopravan položaj na tržištu…”, obrazlagao je tadašnji premijer.

Kada je došlo vrijeme za vraćanje prve rate pozajmice, desila se čak i za crnogorske prilike neobična operacija. Vlada Igora Lukšića je sa računa državnog trezora uplatila jedan milion na račun Prve banke, u korist njenog klijenta Regionalni vodovod Crne Gore. Isti iznos, praktično u istom trenu, Prva banka uplaćuje na račun državnog trezora. Pa još jednom. I opet… Identične transakcije su ponovljene 11 puta za nepunih pola sata 13. marta 2009. Prva rata je vraćana, pa akcionari Prve  nijesu izgubili svoje akcije. I niko nije pominjao „neravnopravan položaj na tržištu“. Podnijete krivične prijave (više njih) nijesu podstakle Državno tužilaštvo da procesuira kontroverznu operaciju.

Dok je Aco pomagao Milu da postane „bankar“, Milo je pomagao Acu da postane građevinski investitor.

Ukratko: Vlada Mila Đukanovića 2008., je održala licitaciju za prodaju placa na kome se nalazi limenka Uprave policije. Na licitaciji je pobijedio Aco, kome je potom Milova Vlada  višestruko uvećala spratnost predviđenih objekata na kupljenom placu. Počinje svjetska ekonomska kriza, investicije staju, a Vlade Đukanovića i Lukšića kasne sa oslobađanjem prodate lokacije, zbog čega Aco konačno stiče osnov za tužbu… Spor počinje 2012. kada Aco traži da mu država, zbog neispunjenja obaveza, isplati šest miliona eura. Stvar je došla i do Vrhovnog suda, pa se suma koju su poreski obveznici isplatili premijerovom bratu popela na 10,5 miliona eura.

Deset i po miliona eura. A pravosuđe je dozvolilo da afera Limenka ode u zastaru 2018. godine. Doduše, braće Đukanović nije bilo među osumnjičenima.

Dok je Đukanović opisivao duševne bolove ¸koje mu je nanio ASK, javnost se  bavila zastarom još jedne velike privatizacione afere. Ovako je o tome slušaoce obavijestio Radio Slobodna Evropa (izvodi iz izvještaja):

Državni Crnogorski Telekom je 2005. godine prodat Mađar telekomu za 114 miliona eura. Komisija za hartije od vrijednosti SAD-a (SEC) pokrenula je 2011. tužbu protiv čelnika Mađar telekoma, zbog optužbi da su tokom privatizacije u Makedoniji i Crnoj Gori podmićivali zvaničnike.

Mito u slučaju Crne Gore, od 7,3 miliona eura, utvrdio je SEC, plaćen je preko četiri lažna konsultantska ugovora “preko sestre najvišeg zvaničnika Vlade”, kako je tada navedeno. (Niko nije imao dilemu o kome se radi – prim. Monitora).

Američka ambasada u Crnoj Gori je marta 2014. saopštila da je njihova Komisija za hartije od vrijednosti došla do dokaza da je u aferi Telekom došlo do koruptivnih radnji. U aprilu 2015. crnogorsko tužilaštvo dobilo je iz SAD dokumentaciju o aferi Telekom. Naredne četiri godine tužioci su tvrdili da se čeka prevod…

I bi šta bi.

Slične priče mogli bi ispričati i o zločinima iz 90-tih (Rat za mir, deportacije izbjeglica iz BiH), švercu/tranzitu cigareta (afera Nacional…), kreditnim garancijama za KAP, odluci Milove Vlade da se koncesije za gradnju malih elektrana povjeri njegovom sinu Blažu, ulozi dijela porodice Đukanović u aferi Avala (privatizacija popularnog budvanskog hotela), mreži Đukanovićevih ofšor kompanija otkrivenoj u Pandora papirima (ta istraga, navodno, traje).

Drugi krak vodio bi nas ka nezakonitom finansiranju DPS (Đukanović je to opisao kao „interesnu dobrovoljnost“ dijela ovdašnjih biznismena, dok Knežević  kaže „reket“), nezakonitom prikupljanju glasova (afera snimak: zasposlimo jednog našeg – dobijemo četiri glasa)…

Ipak, Đukanović nije još imao priliku da se u sudnici brani ataka i udara. Pojavio se kao oštećeni. To je naša fenomenologija pravde.

Zoran RADULOVIĆ

Dok lider DNP Milan Knežević i dio vlasti sprovodi snažnu kampanju protiv gradnje kolektora u Botunu, kočeći tako opet evropski put zemlje, funkcioneri tog političkog bloka obećavaju da će baš ova većina uvesti Crnu Goru u Evropu. Paralelno pojačavaju antievropsku priču  gotovo dnevno  sinhronizovanu sa izjavama Aleksandra Vučića i njegovih medija, u kojima se slavi desna Evropa koju simbolizujeViktor Orban. To je Evropa po njihovoj mjeri

Izgradnja kolektora u Botunu, protiv koje žestoku kampanju sprovodi dio vlasti okupljen oko bivšeg Demokratskog fronta (DF), mogla bi blokirati zatvaranje još jednog poglavlja na putu Crne Gore ka EU. Nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu od strane parlamentarne većine, koja je zakočila usvajanje poglavlja 31 krajem prošle godine, pitanje izgradnje kolektora prijeti da se pretvori u novi kamen o vratu  na evrointegracijskom putu zemlje.

Nakon najave lidera DNP Milana Kneževića da će njegova partija napustiti podgoričku vlast ukoliko se kolektor bude gradio u Botunu,  i njegovih opakih prijetnji ekolozima i aktivistima koji se zalažu za izgradnju kolektora, oglasila se Delegacija Evropske unije u Podgorici. „Očekujemo da će ovaj projekat imati ključnu ulogu u ispunjavanju mjerila o kvalitetu vode, neophodnog za zatvaranje Poglavlja 27 – Životna sredina i klimatske promjene“, navodi se u njihovom saopštenju.

Kao odgovor na javno izrečene stavove Kneževića i lokalne vlasti u Zeti, da je posao izgradnje kolektora u Botunu potencijalno koruptivan i rizičan po životnu sredinu i zdravlje mještana, iz Delegacije su poručili da je taj projekat prošao kroz sveobuhvatna ispitivanja, projektovanje i ugovaranje. “Kako bi se izgradilo moderno, bezbjedno postrojenje koje ne predstavlja prijetnju za obližnje zajednice, već naprotiv, pruža ključnu zaštitu za javno zdravlje i životnu sredinu”, saopštili su. Podsjetili su i da je EU obezbijedila gotovo 33 miliona eura bespovratnih sredstava za novi kanalizacioni sistem i Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za Podgoricu, što je pokrilo preko 40 posto ukupne investicije, uz dodatnu podršku kroz kredit od KfW banke. “Ovo je najveći ekološki projekat koji je EU do sada podržala u Crnoj Gori”, naveli su.

Dok dio vlasti sprovodi snažnu kampanju protiv kolektora u Botunu, svjesno kočeći evropski put zemlje, njihovi funkcioneri javno insistiraju da će ova parlamentarna većina uvesti Crnu Goru u Evropu. Paralelno pojačavaju antiveropsku priču posebno preko medija kojeg taj dio vlasti kontroliše. Mahom su to neregistrovani portali.

In4S je ove sedmice objavio niz tekstova usmjerenih protiv zvaničnog Brisela i eurointegracijskog procesa. Navodno Brisel Crnu Goru vidi kao „politički eksperiment“, izjave evropskih zvaničnika o potrebi razvajanja crkve i države su „nastavak udaraca na Srpsku pravoslavnu crkvu“, a ulazaku u Evropu „samoubistvo“. Istovremeno se veliča vladavina Aleksandra Vučića kao nekog ko „ima viziju koju ne kreira ni  London ni Brisel“.Funkcioneri bivšeg DF u horu odnos Hrvatske prema Crnoj Gori nazivaju ponižavanjem Crne Gore. Evropu i Hrvatsku okrivljuju za pad podrške crnogorskih građana evropskim integracijma, koji je prema posljednjem istraživanju pao za 14 posto. Sa 83 na 69 posto. Ulogu ovdašnje vlasti u pogoršavanju odnosa sa Hrvatskom, za ljubav Aleksandra Vučića,  ne primjećuju.

Gradonačelnik Pljevalja Dario Vranešje na Akademiji povodom Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave ove sedmice je ponovio: „Brisel je  blizu, ali su Beograd, Banjaluka, Prizren i Knin još bliži“. Naglasio je da Srbi ne žele da budu dio evropske porodice, „po cijenu da izgube sebe“. “Srbi žele da baštine tekovine savremene Evrope, ali više vjeruju u dobre namjere našeg brata Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, nego u dobre namjere cijenjene predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen“, ocijenio je Vraneš. Nakon više poruka u slavu srpskog sveta, svoj govor govor je završio porukom: „Dogodine u Prizrenu.“ Evropski.

Aktivnosti  funkcionera bivšeg DF su gotovo dnevno sinhronizovne sa Vučićevima izjavama i potezima, i kampanjama tabloida  i medija koje srpski predsjednik kontroliše, a koji su preplavljeni antievropskim porukama.  Mađarski predsjednik Viktor Orban jedini je „evropski“ heroj beogradskih medija pod Vučićevim nadzorom.  Ove sedmice slavi se Orbanova izjava: “Brisel  je na pogrešnom putu. Hajde da nastavimo svojim, mađarskim putem!”.

“Spašavaj, Trampe Srbine“ – tako bi, ukratko, mogla da se opiše spoljnopolitička taktika Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, piše Dojče vele. Ovaj medij navodi da Vučić toliko dramatično želi susret sa Trampom „jer ga prije svega vidi kao zaštitnika autokratije“ dok Evropska unija, „bez obzira na ponekad kalkulantski pristup Njemačke i Francuske“, ipak insistira na nekim vjerdnostima liberalne demokratije.

“Kao dio ovih napora bilježi se i sve značajnije okretanje Izraelu u pokušaju dobijanja snažnije američke podrške”, ocjenjuje DW.  Podsjeća  da se  Vučić gotovo hvalio kako je Srbija bila jedina evropska zemlja koja oružjem snabdijeva Izrael, kao i da je nedavno  objelodanjen i značajan vojni ugovor o kupovini oružja od Izraela u vrijednosti od 1,64 milijardi dolara. Početkom jula u trodnevnu posjetu Izraelu je otišla je predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić.

Istom stazom putuju i naši. Ove sedmice predsjednik Skupštine Andrija Mandić imenovao je za svoju savjetnicu predsjednicu Jevrejske zajednice u CrnojGori Ninu Ofner Bokan. To jeizazvalo reakciju ovdašnjeg  Pokreta solidarnosti za Palestinu. Oni su istakli da je Nina Ofner-Bokan “osoba koja je, prema javno dostupnim informacijama, povezana s izraelskim bezbjednosnim i političkim strukturama, i čije se,  djelovanje tumači kao instrument političkog uticaja izraelskih interesa u regionu.”. Pozvali su poslanike, političke aktere, organizacije civilnog društva i međunarodne partnere da se javno odrede prema ovom imenovanju i da zahtijevaju njegovo povlačenje.

Nina Ofner Bokan javno je podržala  donošenje Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskoj Skupštini, koja je zaustavila zatvaranje poglavlja 31 krajem prošle godine. Javnosti je poznata i po javnom negodovnju nakon smjene Vladimira Leposavića, ministra pravde u vladi Zdravka Krivokapića. Leposavić je smijenjen zbog negiranja genocida u Srebrenici. Ona ga je okarakterisala kao “čovjeka sa krajnje istančanim senzibilitetom za potrebe nacionalnih i vjerskih manjina i ubijeđenog humanistu”.

Mediji navode da je Ofner Bokan posredovala u posjeti Andrije Mandića Izraelu u februaru ove godine. Sa Mandićem u delegaciji su tada bili i ministar urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine Slaven Radunović, predsjednik Opštine Nikšić i šef grupe prijateljstva Skupštine Crne Gore sa Državom Izrael Marko Kovačević,  episkop pakračko-slavonski Jovan i članovi Mandićevog Kabineta.

Ove sedmice u  posjeti Izraelu je potpredsjednik Vlade Momo Koprivica(Demokrate). To je druga zvanična posjeta Izraelu crnogorskih funkcionera dok izrelske vlasti sprovode masovne zločine nad Palestincima. Istog dana kada je Koprivica stigao u Izrael, nezavisna međunarodna istražna komisija Ujedinjenih nacija(UN) saopštila je da je Izrael počinio genocid u Gazi. Novi izveštaj navodi da postoje razumni razlozi za zaključak da su četiri od pet činova genocida definisanih međunarodnim pravom počinjena od početka rata: ubijanje pripadnika grupe, nanošenje teških tjelesnih i mentalnih povreda, namjerno stvaranje uslova usmjerenih na uništenje grupe i sprečavanje rađanja. Komisija je navela da je „genocidna namjera bila jedini razuman zaključak“ koji je mogao da se izvuče iz obrasca ponašanja izraelskih vlasti i snaga bezbjednosti u Gazi.

Koprivica se iz Izraela javio saopštenjem da su na sastancima sa predsjednikom parlamenta Izraela Amirom Ohanom, i ministrom vanjskih poslova Gideonom Saarom “u srdačnim i sadržajnim razgovorima, razmatrane  mogućnosti za unapređenje bilateralne saradnje između Crne Gore i Izraela”.

Demokrate su skupa sa poslanicima bivšeg DF i većinom poslanika PES-a izglasale prošle godine Rezoluciju o Jasenovcu, služeći Vučiću. Rezolucija je izglasana nakon što je Spajićeva vlada glasala za Rezoluciju o Srebrenici u UN, u atmosferi histerije srpskog sveta.

Bivši premijer Zdravko Krivokapić kazao je prošle sedmice  kako smatra da je stvarni šef aktuelne Vlade “negdje izvan Crne Gore”. Krivokapić tvrdi  da je Milojka Spajića i Jakova Milatovića  upozoravao da im najveće ometanje vrši BIA i ‘srpski svijet’.

Potpis Vučića u Crnoj Gori očigledan je, kao i njegove snage. Oni ne žele Crnu Goru u Evropi,ako nije Orbanova.  Kolektor u Botunu dobro dođe.

Milena PEROVIĆ