OKO NAS
VODOVODNE CIJEVI U CRNOJ GORI JOŠ SU OD OPASNOG MATERIJALA: Bez plana i roka za zamjenu azbesta
Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor online
Odgovorni tvrde da azbestne vodovodne cijevi nijesu toliko štetne, ali se njihova zamjena pravda radi – zaštite zdravlja ljudi i životne sredine. Procjenjuje se da za tu investiciju treba najmanje 100 miliona eura, a država još nema ni 750.000 za projekat
Zdravstvena zaštita stanovništva i ogromni tehnički i ekonomski gubici, zvanično su razlozi zbog kojih Crna Gora mora da krene za Evropom i zamijeni oko 620 kilometara vodovodnih cijevi, napravljenih smješom azbestnih vlakana i cementa.
Neizvjesno je kada će čitav posao započeti, jer je potrebno 100 miliona eura, a trenutno nema ni 750.000 eura za izradu kompletnog glavnog projekta – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i nedjeljnika Monitor.
Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena.
U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je tek Zakonom o životnoj sredini iz 2016. Zbog mogućeg kancerogenog dejstva ovaj materijal je u Evropskoj uniji (EU) zabranjen još 2005. godine. Tom uredbom, upotreba proizvoda koji sadrže azbestna vlakna, a koji su instalirani ili bili u upotrebi prije 2005. dopuštena je u EU do njihovog zbrinjavanja, odnosno kraja upotrebnog vijeka, pa se sa istim problemom još nose i mnogi evropski gradovi.
Azbest je imao široku upotrebu u građevinarstvu između 1950. i sredine 80-ih godina prošlog vijeka, kada su cijevi od ovog materijala i cementa postavljene u vodovodne sisteme i u svim zemljama bivše Jugoslavije.
Specijalista higijene dr Ivana Joksimović iz Instituta za javno zdravlje (IJZCG), koji kontroliše higijensku ispravnost vode za piće, objašnjava za CIN-CG/Monitor da je azbest kristalan i vlaknast sjajan mineral koji je po sastavu silikat, pretežno magnezijuma i gvožđa. Zbog svojih osobina, otpornosti na temperaturu, istezanje i hemikalije, tokom prošlog vijeka korišten je za i izradu vodovodnih cijevi.
Tako su ove cijevi još djelovi distributivnih mreža evropskih i svjetskih metropola. Procjenjuje se da ih u beogradskom vodovodu ima više od 400 kilometara, a slično je u Budimpešti, Barseloni, Sofiji, Beču, Lisabonu, Varšavi, Roterdamu…
Štetni zdravstveni efekti udahnutih čestica azbesta, kako ističe dr Joksimović, posljedica su dokazanog kancerogenog dejstva.
„Još, međutim, nisu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta”, navodi Joksimović.
Hidrolog Mihailo Burić za CIN-CG/Monitor kaže da usljed erozije ili fizičkih oštećenja cijevi postoji rizik da se azbestna vlakna nađu u vodi: „Taj rizik je svuda označen kao zdravstveni i azbestne cijevi se izbacuju iz sistema. Azbest se ne rastvara u vodi, pa opasnost po tom osnovu ne postoji“. Buriću nije poznato da je u našim vodama konstatovan azbest.
On navodi i da hlorisanje vode nosi određene rizike po zdravlje, te da se u savremenim sistemima za prečišćavanje vode koriste UV zraci i ozonizacija. Ovi procesi su, međutim, za naše prilike još skupi.
„Naše su vode po primarnom kvalitetu u svjetskom vrhu, postoji samo bakteriološki rizik”, kategoričan je Burić.
Upravo taj rizik svake godine konstatuje u svojim izvještajima Agencija za zaštitu prirode i životne sredine – najveći izvori zagađenja površinskih i podzemnih voda su komunalne otpadne vode. U posljednjem objavljenom izvještaju za 2018. godinu stoji: ,,U kontinentalnom dijelu prirodni kvalitet voda skoro na svim izvorištima podzemnih voda pogoršan je dominantno antropogenim uticajima i rezultat je neadekvatne sanitarne zaštite i neodgovarajuće sanitacije slivnog područija”. Podzemne vode u Crnoj Gori obezbjeđuju oko 92 odsto ukupnih količina voda za snabdijevanje naselja.
Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.
„Izloženost azbestu događa se putem inhalacije vlakana prisutnih u zraku i to najčešće u radnom okolišu, u blizini tvornica gdje se koristi azbest, ili u zatvorenim prostorima koji sadrže materijale od azbesta u lošem stanju. Dugotrajna izloženost može izazvati rak pluća i druge plućne bolesti“, navodi se na sajtu Ministarstva zdravlja Hrvatske.
Na česte medijske natpise u Srbiji, o tome da voda za piće koja protiče kroz azbestne cijevi izaziva rak, iz Instituta za javno zdravlje Batut u Beogradu su objasnili da su epidemiološke studije na eksperimentalnim životinjama i humanoj populaciji pokazali da postoje štetni efekti na zdravlje ukoliko se azbest unosi u organizam inhalacijom, odnosno vazduhom, a da ih nema ukoliko se unosi vodom za piće.
I direktor Hrvatskog zavoda za toksikologijudr Franjo Plavšićkategorično tvrdi da nema štetnosti za zdravlje stanovništva, s obzirom na to da se azbestne čestice ne otapaju u vodi. On je u autorskom članku objavio da je ,,azbest opasan samo ako se udišu njegova vlakna, a progutati ta ista vlakna možete bez straha za svoje zdravlje i živote”.
Cijevi u kojima ima azbesta, na drugoj strani pokazale su nedostatke zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih. Burić navodi da su tehnički i ekonomski motivi zamjene ovih cijevi značajni, jer se gubi do dvije trećine vode.
„Pitanje je koliko se realno prikazuju stalni gubici. Neko prikazuje da se gubi 50, neko 70 odsto. Sigurno je da dio gubitaka prouzrokuju azbestne cijevi, jer često pucaju, za razliku od novih plastičnih”, kaže Burić.
Udruženje vodovoda Crne Gore (UVCG), koje okuplja sva crnogorska vodovodna preduzeća, u junu 2018. počelo je da priprema projekat „Zamjena azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore“. Uprkos uvjeravanju stručnjaka o sigurnosti, i oni su u ciljeve projekta naznačili da se time „obezbjeđuje zdravstvena zaštita stanovništa“, zatim postiže smanjenje gubitaka vode, povećava sigurnost vodosnabdijevanja, enormno povećava ekonomičnost poslovanja i ispunjavaju zahtjevi EU, što je u skladu s pregovaračkim Poglavljem 27 o ekologiji.
Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma za CIN-CG/Monitor su objasnili da zamjena ovih cijevi nije jedno od mjerila za zatvaranje Poglavlja 27, u pregovorima sa Evropskom unijom, ali da „naša država ide u pravcu zamjene zaostalih azbestno-cementnih vodovodnih cijevi, prvenstveno u svrhu zaštite zdravlja ljudi i životne sredine”.
„Distributivnu vodovodnu mrežu u većini gradova čine azbestno-cementne cijevi. Odlaganje građevinskog otpada koji sadrži azbest nije regulisano na adekvatan način”, navodi se u Izvještaju iz sjenke Koalicije 27 (nevladinih organizacija koje se bave ekologijom). Oni su naveli i da je neophodno podizati svijest javnosti o štetnosti hemikalija, rukovanju s materijama koje sadrže azbestna vlakna i postupanju sa azbestnim otpadom.
Zahvaljujući podršci Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), tokom 2019. godine izrađeni su projektni zadaci za 21 opštinu, koji su neophodni za izradu glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi.
U okviru lokalnih samouprava posluje 21 gradsko preduzeće za vododvod i kanalizaciju sa ukupno 2.124 zaposlena. Najviše ih je u Podgorici – preko 600.
„Svaki vodovodni sistem u Crnoj Gori ima tehničke i komercijalne gubitke. Na tehničke gubitke utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže i u razvijenim zemljama kreću se od 18 do 22 odsto”, objašnjava predsjednik Skupštine UVCG Bojan Lazović.
Pored gubitaka koje bilježe i uređene zemlje, specifičnost Crne Gore su i takozvani komercijalni gubici, što je blaži opis nelegalnih priključaka i krađe.
„Na bazi ispitivanja došli smo do podatka da na krađu vode otpada blizu 18 odsto ukupnih komercijalnih gubitaka, koja se najvećim dijelom dešava u prigradskim naseljima’’, objašnjava Filip Makrid,izvršni direktor podgoričkog Vodovoda i kanalizacije.
Kao najčešći razlog ove vrste gubitaka, on navodi nemogućnost pristupa mreži, jer veći dio prolazi kroz privatna imanja. Rješenje bi, prema Lazoviću i Makridu, bilo izmještanje cjevovoda ispod javne površine, što je dugotrajan proces koji zahtijeva mnogo novca.
U Herceg Novom, na putu do potrošača, izgubi se blizu 60 odsto vode u ljetnjim i oko 70 odsto u zimskim mjesecima. Gubici su posljedica i toga što u Bijelom Polju, na primjer, vodovodna i kanalizaciona mreža datira iz 1961. godine. U Nikšiću je prosječna starost cijevi 35 godina. Pojedini djelovi postavljeni su još 1931. godine.
Manje gubitke, po riječima Makrida, u poređenju sa ostalim opštinama ima Podgorica. Uspjeli su da ih sa 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010.godini, smanje na sadašnjih 48-49 odsto.
I pored smanjenja, samo u Podgorici se zbog gubitaka na mreži prospe godišnje vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. Ovu računicu je početkom godine iznio Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada, ističući da je tako u posljednjih sedam godina prosuto više od 40 miliona eura vode.
Makrid najavljuje da će u drugoj polovini godine biti završen pilot projekat za smanjenje gubitaka na mreži za područja Donje i Gornje Gorice, Donjih Kokota, kao i naselja Beri, Farmaci, Lekići i Grbavci.
Azbestno-cementne cijevi su prije 15 godina bile dominantne u vodovodnom sistemu glavnog grada, kaže Makrid, ali su uspjeli da taj procenat sa 60 odsto, smanje na 18 procenata. U Podgorici još ima 136 kilometara ovih cijevi, a „veći pomaci nijesu mogući bez dodatnih sredstava, namjenski predviđenih za ovu vrstu radova”.
„Zamjena dotrajalih azbestno-cementnih cijevi uslovljena je veličinom cjevovoda koji se mijenja. Cjevovodi manjih prečnika do 100 milimetara uglavnom se mijenjaju polietilenskim cijevima, a većeg prečnika cijevima duktilnog liva ili čelika”, objašnjava Makrid.
Procijenjena srednja vrijednost za gradnju jednog metra vodovodne cijevi, prilikom zamjene, iznosi između 80 i 200 eura. Makrid za Podgoricu „prema iskustvima, uzimajući u obzir urbane uslove gdje se i nalazi najveći broj“, procjenjuje da će koštati od 120 do 180 eura po metru.
Iz MORTA računaju da je za izradu samo prve faze glavnog projekta, kojim bi se planirala zamjena cijevi u dužini od 129 kilometara, neophodno 170.000 eura.
„Navedena sredstva potrebno je planirati u okviru budžeta jedinica lokalnih samouprava, uz podršku kapitalnog budžeta. Rok za izradu glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi biće definisan nakon obezbjeđivanja finansijskih sredstva, nakon čega će započeti rekontrukcija“, kazali su iz ovog ministarstva.
Uz procjenu da je za izradu kompletnog glavnog projekta zamjene oko 620 kilometara cijevi, potrebno 750.000 eura, Lazovićpodsjećada vodovodi nisu jedinstven sistem kao Elektroprivreda Crne Gore, već su osnivači i vlasnici opštine.
„Samim tim sve investicije, među kojima je i zamjena dotrajalih cjevovoda, zavisi od finansijske situacije u kojoj se vodovodna preduzeća nalaze”, objašnjava Lazović.
Rizično u zgradama starijim od 20 godina
Agencija za zaštitu prirode i životne sredine je prije tri godine izdala Priručnik za rukovanje materijalima koja sadrže azbestna vlakna. U njemu se navodi da, ako je objekat izgrađen prije 2000. godine, može se, kao pretpostavka, uzeti da je u njemu azbest prisutan. Navodi se i gdje je sve azbest u domaćinstvima ugrađivan: u spoljašnjim ili pregradnim zidovima, starim salonit pločama na krovovima, kao izolator u rernama, bojlerima ili kotlovima za parno grijanje…
Mediji u okruženju prenose izjave stručnjaka, da je u bivšoj SFRJ, azbest korišten prilikom izgradnje fabrika, hala, ali i cijelih stambenih blokova, zdravstvenih i školskih objekata.
Poznat je slučaj azbestnog naselja Bele Vode, u Beogradu, u kome su vlasnici stanova protestovali zbog učestalog obolijevanja od kancera. Nakon deset godina protesta, cijelo naselje je preseljeno, a rušenje starog, koje je počelo 2006. završeno je krajem 2011. Sada su tamo nove zgrade.
Uzrok najtežih bolesti
Glavne bolesti koje uzrokuje udisanje azbestih vlakana su mezoteliom, rijetka vrsta kancera uvijek smrtonosan, rak pluća (visoka smrtnost) i druga oboljenja pluća: azbestoza (ne rezultira najčešće smrtnošću, ali se radi o progresivnoj bolesti) i difuzna zadebljanja pleure (nije smrtonosno), navodi se na sajtu Ministarstva zdravlja Hrvatske. Tu se citiraju i podaci Svjetske zdravstvene organizacije da je u svijetu 125 miliona ljudi izloženo azbestu na radnom mjestu: ,,Tokom 2004. godine rak pluća povezan s azbestom, mezoteliom i azbestoza zbog izloženosti azbestom na poslu, uzrokovali su smrt kod 107.000 ljudi, a kod 1.523.000 izloženost je rezultirala zdravstvenim posljedicama koje izazivaju prijevremenu smrt”.
Ne postoji poznati lijek za ove, često smrtne bolesti izazvane azbestom, navodi se na sajtu Vlade Slovenije: ,,Izloženost azbestu i dalje ostaje glavni problem u postupcima uklanjanja, rušenja i održavanja. Zbog dugog kašnjenja, bolest se može pojaviti čak 20 do 40 godina nakon izlaganja. Kako se upotreba azbesta u Evropi povećavala do kraja 1970-ih, godišnji broj zloćudnih bolesti nastavit će se povećavati čak i u onim zemljama koje su prve zabranile upotrebu. U nekim državama članicama godišnji broj bolesti zbog izloženosti azbestnim vlaknima će doseći vrhunac tek oko 2030. godine”.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
ISTRAGE U ZDRAVSTVU ZBOG DVA TRAGIČNA SLUČAJA SMRTI DJECE: U lavirintu institucija
Objavljeno prije
4 satana
21 Novembra, 2025
Nakon smrti devetogodišnjeg dječaka u Baru i bebe u Nikšiću Ministarstvo zdravlja i tužilaštvo provjeravaju postupanje više zdravstvenih ustanova. Ovi i raniji slučaj smrti jedanaestogodišnjeg dječaka iz Nikšića otvaraju brojna pitanja odgovornosti i kontrole kvaliteta u zdravstvu, dok porodice čekaju konačne nalaze
žDevetogodišnji dječak iz Bara preminuo je 15. novembra, tri dana nakon što je dobio boginje i imao visoku temperaturu. Primorski portalje objavio da su roditelji dijete poveli na pregled pedijatru u Opštu bolnicu Bar tokom noći između 14. i 15. novembra, ali da je dežurni pedijatar procijenio da pacijenta te noći ne hospitalizuje. Zdravstveno stanje dječaka se dodatno pogoršalo kroz nekoliko sati. U subotu ujutro je preminuo.
Direktor Opšte bolnice u Baru „Blažo Orlandić“ dr Miroslav Knežević, saopštio je da su s tugom primili vijest o tragičnoj smrti dječaka i naglasio da je u skladu sa standardnim procedurama, bolnica pokrenula internu provjeru svih aspekata pružene njege.
,,Uz razumijevanje i pravo javnosti da zna, molimo i medije i zainteresovanu javnost da dozvole nadležnim institucijama da profesionalno i nepristrasno obave sve radnje iz svojih nadležnosti kako bi eventualna odgovornost bila adresirana bez prejudiciranja i targetiranja bilo koje zdravstvene ustanove, uključujući i privatne, koje su takođe učestvovale uprocesu liječenja i njege pacijenta”, kazao je Knežević.
Iz Ministarstva zdravlja, na čijem čelu je Vojislav Šimun, saopštili su da istražuju okolnosti povodom smrti dječaka i da će pokrenuti sveobuhvatan stručni nadzor u svim zdravstvenim ustanovama koje su učestvovale u zbrinjavanju djeteta u privatnom i u javnom sektoru.
,,Nadzor će obuhvatiti tok pružene zdravstvene zaštite, postupanje medicinskog osoblja i ispunjenost stručnih procedura. Ovaj proces biće sproveden temeljno, objektivno i transparentno”, piše u saopštenju Ministarstva zdravlja. Dodali su da će obdukcioni nalaz, koji će biti urađen u skladu sa medicinskim protokolima, pokazati uzrok iznenadne smrti dječaka.Ministarstvo i Institut za javno zdravlje apeluju na javnost da se uzdrži od spekulacija do okončanja zvaničnih postupaka i naglasili da je važno obezbijediti stručnim službama uslove za nepristrasan rad i omogućiti porodici mir, podršku i dostojanstvo.
Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom smrti devetogodišnjaka u Baru.Iz tužilaštva, kojim rukovodi Lepa Medenica, saopštili su da je predmet u izviđaja ,,tokom kojeg je data naredba za obdukciju tijela, te zatraženo dostavljanje kompletne medicinske dokumentacije i pribavljanje potrebnih obavještenja, a sve u cilju donošenja date odluke u predmetu”. VDT je takođe apelovalo na javnost za suzdržanost u ovim teškim trenucima.
Ovo je druga smrt djeteta koja je uznemirila javnost za manje od mjesec. U Opštoj bolnici u Nikšiću je 25. oktobra preminula beba stara svega tri dana. Prema preliminarnom nalazu vještaka beba se ugušila.
Roditelji su javnost informisali da je, prema preliminarnom obdukcionom nalazu, smrt bebe nastupila oko 21.10 sati u subotu i da je uzrok gušenje hranom prilikom bljuckanja. Naveli su da je beba ostavljena sama, bez prisustva osoblja koje bi moglo reagovati.Beba je, prema njihovim riječima, rođena zdrava i ocijenjena najvišom ocjenom, a porođaj je prošao bez komplikacija. Porodica smatra da obdukcioni nalaz „ukazuje na mogući nemar zaposlenih”. ,,U subotu, dana 25. oktobra novorođenčetu je konstatovana žutica. Povedena je od majke oko 18.30 časova toga dana u sobu za fotosintezu, u kojoj je trebalo da ostane 24 sata i više se nije vratila”, izjavili su roditelji.
I taj slučaj ispituje Više državno tužilaštvo u Podgorici.
U VDT je formiran predmet i nalazi se u fazi izviđaja. Naložena je obdukcija, a iz tužilaštvo su kazali da preduzimaju sve potrebne mjere radi donošenja odluke.
Dr Zoran Mrkić, direktor Opšte bolnice u Nikšiću, kazao je da je nakon smrti bebe sprovedena interna provjera, ali i eksterni nadzor Komisije Ministarstva zdravlja, koja je saslušala zaposlene i provjerila dokumentaciju. Prvi rezultati su da su dvije medicinske sestre koje su, u subotu, 25. oktobra, kada je došlo do smrti novorođenčeta, bile u smjeni suspendovane, a najavljeno je da će protiv njih biti pokrenut i disciplinski postupak. ,,U pitanju su dvije sestre koje rade na odjeljenju neonatologije i koje su te noći bile u smjeni. Sestre su supendovane do okončanja istražnog postupka i dobijanja zvaničnog obdukcionog nalaza”, kazao je Mrkić.
Samo dva dana nakon smrti bebe, dio zaposlenih u Opštoj bolnici Nikšić protestovao je ispred te ustanove, tvrdeći da trpe mobing od direktora dr Zorana Mrkića i menadžmenta, koji, kako kažu, dijele otkaze i smjenjuju kadrove mimo pravila.
,,Složićete se da mi je mnogo važnije trenutno da utvrdimo šta se desilo sa djetetom koje je preminulo, da organizujem rad u porodilištu, jer i danas ima žena koje čekaju porođaj”, izjavio je Mrkić dodajući da je „zgrožen okupljanjem zaposlenih, maltene dva dana nakon smrti novorođenčeta u bolnici“.
Direktor bolnice u Nikšiću je oštro reagovao na protest dijela zaposlenih i poručio im da mora da se radi, da se ima znanje i da ne smije da se krade. ,,Kad tražim od čistačice da očisti nešto, to im je mobing. Ako tražim da upotrijebi mokru krpu, kaže da se to opiše dodatno u aneksu ugovora. Kad pošaljemo čistačicu sa jednog odjeljenja na drugo, ona tuži, treba da dobije aneks kao da presađuje srce. Ne možete vjerovati do koje mjere je sve to urušeno svih ovih godina, svako misli da ima neograničena, neka kosmička prava da može svaki čas da kreira put ove bolnice. Mora da se radi, mora nešto da se zna i ne smije da se krade. Ko god bude radio ovaj posao, moraće da ga radi ovako. Ništa drugo ja od zaposlenih nijesam tražio”, kazao je Mrkić.
U Opštoj bolnici u Nikšiću liječen je i Lazar Kankaraš, jedanaestogodišnji dječak, koji je u decembru prošle godine preminuo u Kliničko-bolničkom centru Crne Gore (KCCG).Dječak koji je bio zdrav, trenirao džudo, nakon pada sa bicikla i šivenja rane na koljenu, u avgustu 2024., zbog stalne temperature, bio je pacijent više državnih i privatnih zdravstvenih službi: Dom zdravlja Nikšić, Opšta bolnica (OB) Nikšić, Dječje bolnice u KCCG i dvije privatne klinike iz Nikšića i Podgorice.
Razlog njegovih upornih simptoma, otkriven je tek pet dana prije nego što je preminuo – infektivna upala srca (endocarditis). Infektivni endokarditis. Još uvijek nije otkriveno kako je dječak, za kojeg se nije ni znalo da ima srčanu manu do nekoliko dana pred smrt, naglo preminuo od teškog oboljenja, uprkos redovnim višemjesečnim posjetama nizu ljekara zbog hronične groznice. Državne institucije u kojima se dječak liječio pokrenule su komisije za kontrolu kvalitelta: KCCG, OB Nikšić i Dom zdravlja Nikšić.
Komisija za kontrolu kvaliteta OB Nikšić utvrdila je da nije došlo do nepravilnog liječenja u toj instituciji.
,,Povodom ovog slučaja zasijedala je i Komisija za kontrolu kvaliteta Kliničkog centra Crne Gore”, saopštili su početkom ove godine iz Ministarstva zdravlja, dodajući da su ih ,,zbog kompleksnosti slučaja obavijestili da će zatražiti angažovanje eksternih članova iz oblasti dječije kardiologije i dječije kardiohirurgije, te će se nakon toga dostaviti nalaz Ministarstvu”.
U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, formiran je predmet povodom ovog slučaja. Monitoru su iz VDT-a, prošlog mjeseca, odgovorili da su formirali predmet radi preispitivanja procedure liječenja u slučaju smrti jednog maloljetnog lica, te da se predmet nalazi u fazi izviđaja.
,,Tužilaštvo u fazi izviđaja je preduzelo sve mjere i radnje u cilju rasvjetljavanja konkretnog događaja, kao i donijelo naredbu za sudskomedicinsko vještačenje od strane Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu koja je dostavljana putem međunarodne pravne pomoći tom Institutu, a koji nalaz i mišljenje nijesu još uvijek dostavljeni”, naveli su iz VDT-a.
Bliži se godišnica smrti, a roditelji dječaka, koje je Monitor kontaktirao, kažu da već mjesecima nemaju nikakve informacije iz nadležnih zdravstvenih institucija i tužilaštva.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
PRVA SKAJ PRESUDA RADOJU ZVICERU: Vođi kavačkog klana 16 godina zatvora
Objavljeno prije
4 satana
21 Novembra, 2025
Presudu je donijela sutkinja podgoričkog Višeg suda Sonja Keković koja je kao dokaz prihvatila skaj komunikaciju koju je priložilo Specijalno državno tužilaštvo. Zvicer je zbog međunarodnog šverca kokaina u odsustvu nepravosnažno osuđen na 16 godina zatvora, zbog optužbe da je 2020.godine organizovao kriminalnu grupu koja je pokušala da prokrijumčari 743 kilograma kokaina, zaplijenjenih u holandskoj luci Roterdam
Vođi kavačkog kriminalnog klana, Kotoraninu Radoju Zviceru, koji je godinama u bjekstvu, a već deceniju puni stranice crne hronike domaćih, regionalnih i međunarodnih medija, tek nedavno je izrečena prva skaj presuda u podgoričkom Višem sudu. Zvicer je nepravosnažno osuđen zbog međunarodnog šverca kokaina na 16 godina zatvora, zbog optužbe da je u avgustu 2020.godine organizovao kriminalnu grupu koja je pokušala da prokrijumčari 743 kilograma kokaina, zaplijenjenih u holandskoj luci Roterdam.
Presudu je donijela sutkinja podgoričkog Višeg suda Sonja Keković koja je kao dokaz prihvatila skaj komunikaciju koju je priložilo Specijalno državno tužilaštvo. Advokati odbrane odavno porblematizuju skaj komunikaciju kao dokaz.
Odbjegli vođa kavačkog klana je prema presudi, krajem juna 2020. godine na kriptovanoj aplikaciji SKY ECC formirao čat grupu sa Draganom Kneževićem, Slobodanom Kašćelanom, Milanom Vujotićem i Igorom Božovićem gdje ih je obavještavao da je u Južnoj Americi dogovorio nabavku i prekomorski transport iz Ekvadora u Evropu – 743 kilograma kokaina, upakovanog u 1.080 paketa sa bananama po nabavnoj cijeni od 5.000 američkih dolara po kilogramu.
Zvicer je, navodi se, saradnike obavještavao i da prekookeanski brod sa tovarom droge, za čiju kupovinu su zajednički obezbijedili 1.455.000 eura, kreće iz Ekvadora – 17. jula 2020. godine. Izvještavao ih je o pomorskim rutama kretanja prekookeanskog broda sa kupljenim kokainom, o izgledu kartonskih paketa u kojima je droga bila filovana bananama, te da njemu od ukupne količine kokaina pripada 45 kilograma, Vujotiću 25, Kneževiću 20, a Kašćelanu i Božoviću po 10 kilograma kokaina.
Kako se dalje navodi u presudi, Zvicer grupu obavještava i o zaplijeni droge šaljući im dvije slikovne poruke sa fotografijama, od kojih je na jednoj vidljiv novinski tekst i izgled zaplijenjenog kokaina, a na drugoj novinski tekst o zaplijeni 743 kilograma kokaina, a koji su objavljeni na holandskim portalima.
Ovo nije jedini postupak koji je protiv Zvicera, kao šefa kriminalne organizacije, formiran od strane SDT. Za njim je u maju ove godine na zahtjev crnogorske kancelarije Interpola raspisana i javno objavljena crvena potjernica. Crna Gora ga potražuje zbog šest teških ubistava, ubistva, ubistva u pokušaju, krijumčarenja droge…
“ Zvicer se međunarodno potražuje po potjernici NCB Interpola Podgorica, radi vođenja kaznenog postupka pred Višim sudom u Podgorici zbog sumnje da je izvršio: sedam krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije iz čl. 401a, šest krivičnih djela teško ubistvo iz čl. 144, krivično djelo ubistvo iz čl. 143, pet krivičnih djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz čl. 300, kazneno djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, iz članka 403, kazneno djelo pokušaj ubistva putem podstrekavanja iz čl. 143 KZ CG”, saopšteno je iz Uprave policije.
Na zahtjev Austrije Zvicerovo ime je dodato na listu najtraženijih bjegunaca, ali u ovom trenutku ne postoje ni operativni podaci o tome gdje se krije vođa kavačkog kriminalnog klana.
Prema dostupnim informacijama Zvicer je sve do optužbi za teška krivična djela koja mu se danas stavljaju na tereti više puta osuđivan. Kriminalni dosije počeo je da ispisuje još kao dvadesetogodišnjak 2002. godine kada je pred kotorskim Osnovnim sudom osuđen uslovno zbog krivičnog djela falsifikovanje isprave. Do 2012.godine osuđivan je više puta, zbog neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga, nanošenja teških tjelesnih povreda i falsifikovanje isprava.
Da je Zvicer vođa kavačkog kriminalnog klana do javnosti je stigla informacija ne od službi bezbjednosti, već preko snimka koji je osvanuo na Jutjubu krajem decembra 2017. godine. Naslovljen kao „Kavački klan“, snimak sa očigledno prisluškivanim razgovorima pripadnika ove kriminalne grupe, ali i njihovim aktivnostima nije ostavljao dilemu ko je zapravo na čelu klana. Zvicer, iako je tada bio u Crnoj Gori, u Kotoru, nije uhapšen. Službe bezbjednosti pravdale su se da snimak koji je postavljen na Jutjubu nije dokaz da nekog uhapsite i okrivite za neko krivično djelo.
Krajem maja 2020. godine Zvicer i njegova supruga Tamara su bili glavna vijest, ne samo u Crnoj Gori već i u svijetu. Vođa kavačkog kriminalnog klana u Ukrajini, u elitnom kraju Kijeva, našao se na meti pripadnika suprotstavljene kriminalne grupe – škaljaraca.
Nedugo nakon pokušaja ubistva, u Odesi su uhapšeni Baranin Stefan Mandić Đukić, Podgoričanin Emil Tuzović zvani Čečen i dvojica srpskih državljana – Milan Branković i Petar Jovanović. Nedugo nakon napada, ukrajinske službe saopštile su da su osumnjičeni u tu državu stigli početkom maja 2020. godine, i da su pratile Zvicera i njegovu porodicu. Uz pomoć nekoliko Ukrajinaca atentatatori su kupili vozila, oružje i svu potrebni tehnologiju za praćenje mete. Oni su pratili svaki korak „kavčanina“ kako bi se što prije upoznali sa njegovom svakodnevnom rutinom.
Nije video nadzor tada u Kijevu snimio samo napadače. Jedna od postavljenih kamera snimila je i Tamaru Zvicer nakon pucnjave. Vjeruje se da je spasila život suprugu, a snimak je obišao svijet.
Nakon oporavka od ranjavanja, Zvicer se sa porodicom se iz Ukrajine vratio u Kotor. Početkom 2021. godine bio je domaćin bezbjednosno interesantnim osobama iz Srbije Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, zbog čijeg ulaska u Crnu Goru će nekoliko mjeseci kasnije uslijediti prva hapšenja policijskih funkcionera, ali biti pokrenuta i afera koja traje do danas.
Zvicer je, prema operativnim podacima bezbjednosnih službi, napustio Crnu Goru u februaru 2021. godine, za vrijeme Vlade Dritana Abazovića. Nikada nije pokrenuta istraga o tome kako je i uz čiju pomoć napustio državu.
U međuvremenu srpski nadležni organi došli su do dokaza da je Zvicer koristio lažna dokumenta, zbog čega mu je suđeno i presuđeno u odsustvu pred novosadskim Višim sudom. U septembru 2022. godine osuđen je u Višem sudu u Novom Sadu na dvije i po godine zatvora zbog posjedovanja lažnog pasoša.
Tada je osuđen i bivši policajac Milenko Đukić, koji je, prema presudi, pomogao vođi kavačkog klana da dobije lažnu ličnu kartu i pasoš na ime Slobodan Zec. Lažni pasoš Zvicer je koristio šest puta tokom 2015. i 2016. prilikom prelaska granice.
Na račun vođe kavačkog kriminalnog klana stizale su i teške optužbe od strane vrha Srbije. U januaru 2022. godine tadašnji ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin saopštio je da je kriminalna organizacija na čijem je čelu je Zvicer, planirala ubistvo predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Vulinove tvrdnje nikada nijesu potkrijepljene dokazima.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
OKO NAS
OPŠTINE NEMOĆNE PRED DOTRAJALIM VOZILIMA: Otpad na četiri točka
Objavljeno prije
4 satana
21 Novembra, 2025
Sve veći problem zauzimanja javnih površina havarisanim, napuštenim ili vozilima namijenjenim daljoj prodaji, postao je višedimenzionalan izazov u Crnoj Gori. Analiza predstavljena u prvoj polovini ovog mjeseca, ukazala je na alarmantne podatke i predložila niz konkretnih mjera za rješavanje ovog problema
Sa preko 300.000 registrovanih motornih vozila u Crnoj Gori u 2024. godini, parking kapaciteti su pod sve većim pritiskom. Havarisana i napuštena vozila dodatno smanjuju raspoloživi prostor i predstavljaju ozbiljnu prijetnju životnoj sredini. To je konstatacija iz Analize koju je pripremila Zajednica opština Crne Gore, koja detaljno ukazuje na brojne probleme od smanjenja broja raspoloživih parking mjesta, preko narušavanja izgleda naselja i ugrožavanja bezbjednosti, do stvaranja ekoloških rizika i nelojalne konkurencije registrovanim auto-placevima.
U nekoliko lokalnih uprava sa sjevera Crne Gore Monitoru su kazali da je ta oblast rastući ekološki i komunalni krizni problem. Kažu da dotrajala vozila često završavaju ne samo na javnim površinama, već i u osjetljivim ekosistemima poput korita rijeka i na divljim deponijama.
Evidentan je nedostatak preciznih podataka. Predstavnici lokalnih samouprava priznaju da ne znaju tačan broj takvih vozila, niti posjeduju bilo kakvu evidenciju o tome na koji se način do sada postupalo sa ovim olupinama i pod kojim propisima.
„Havarisana i napuštena vozila dodatno smanjuju raspoloživi prostor i predstavljaju ozbiljnu prijetnju životnoj sredini. Oštećene karoserije, razbijena stakla i curenje tečnosti iz ovih vozila ugrožavaju građane i narušavaju urbani pejzaž, stvarajući utisak zapuštenosti naselja. S druge strane, vozila ostavljena na javnim površinama sa oznakom “na prodaju”, iako često propisno parkirana i formalno bez prekršaja saobraćajnih propisa, predstavljaju nelojalnu konkurenciju registrovanim auto-placevima i oduzimaju neophodna parking mjesta građanima. Njihovi vlasnici na ovaj način izbjegavaju troškove zakupa prostora i poreze“, navode iz Zajednice Opština dio zapažanja analize, posvećene tom višestrukom problemu.
Analiza obuhvata i pregled postojećeg zakonskog okvira, ali i konstatacije da aktuelni propisi ne daju dovoljno jasne mehanizme za postupanje u slučajevima kada su vozila parkirana u svrhu prodaje ili kada su dotrajala, a imaju registarske tablice. U tom smislu izdvajaju se pozitivna rješenja usvojena u opštinama Herceg Novi, Budva i Prijestonica Cetinje, koje su, kako ocjenjuju za Monitor iz Zajednice opština, „razvile vrlo efikasan model uklanjanja napuštenih i oštećenih vozila sa javnih površina“. U tim opštinama jasno su definisani i rokovi za preuzimanje vozila, mogućnost njihovog tretiranja kao otpada i uspostavljene jasne procedure za utvrđivanje vlasništva.
„Pored opšte zabrane ostavljanja neispravnih odnosno havarisanih vozila na javnim površinama, opštine uglavnom nisu detaljnije propisale način postupanja sa ostavljenim odnosno napuštenim vozilima, ali je uočena pozitivna praksa opština Herceg Novi, Budva i Prijestonice Cetinje. Na primjer, Odluka o komunalnom redu Opštine Herceg Novi, članom 39 definisala je zabranu ostavljanja takvih vozila na javnim površinama. Propisano je i da se uklanjanje obavlja subjektu kojem su povjereni poslovi uklanjanja nepropisno parkiranih vozila, po nalogu komunalnog policajca odnosno komunalnog inspektora, o trošku vlasnika“, objašnjavaju u Zajednici opština.
Tim propisom vlasniku je utvrđen rok od 60 dana da preuzme vozilo odnosno plovilo. U protivnom, vozilo ili plovilo postaje otpad i upućeno je na primjenu propisa o upravljanju otpadom. Ukoliko je vlasnik nepoznat ili se ne može utvrditi, opština snosi troškove uklanjanja vozila odnosno plovila. Ako se naknadno utvrdi vlasnik, predviđeno je pravo na regresnu naplatu troškova.
U Budvi je slično, pa je član 46 Odluke regulisano postupanje sa dotrajalim, oštećenim i napuštenim vozilima na javnim površinama. Dodatno, u odnosu na Herceg Novi, komunalni policajci i inspektori ovlašćeni su da intervenišu i kada se vozilo nalazi na “površinama u javnom korišćenju”. Te površine, definisane članom 4 Odluke, odnose se na dijelove urbanističkih parcela sa stambenim ili drugim objektima koji, iako planski nisu javni, dostupni su većem broju građana, poput uređenih saobraćajnih, komunikacionih i zelenih površina unutar i između zgrada, tržnih centara, kolonada i pasaža. Cetinje ima gotovo identičan opštinski propis kao Budva.
Nažalost, druge opštine nijesu se bavile tim problemom, ali prostor za djelovanje mogle bi naći u Zakonu o upravljanju otpadom. Tako je Zakonom koji se odnosi na upravljanje otpadom definisano da je otpadno vozilo „vozilo koje se smatra otpadom, napušteno vozilo ili vozilo koje se ne može koristiti za osnovnu namjenu“; te da ta vrsta otpada pripada kategoriji komunalnog i posebnoj vrsti otpada (tačka 46). Zakon takođe predviđa da je imalac otpadnog vozila „dužan da otpadno vozilo preda na mjesta koja su predviđena za tu vrstu otpada u okviru sistema preuzimanja, sakupljanja i obrade otpadnih vozila.“.
Međutim, kako objašnjavaju u Zajednici opština „sistem preuzimanja, sakupljanja i obrade otpadnih vozila, koji nakon upotrebe postaju otpad, kao mehanizam produžene odgovornosti proizvođača još nije zaživio“. Podsjećaju da je licenciran veći broj trgovaca otpadnih vozila, takozvanih auto-otpada, kojima se otpadna vozila mogu predati uz nadoknadu. „Deponija D.O.O. – Podgorica“, takođe, obavlja otkup otpadnih vozila, a najavilo je i uspostavljanje usluge preuzimanja otpadnih vozila.
„Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima i Zakon o komunalnim djelatnostima daje ovlašćenje opštinama da urede pitanje postupanja sa dotrajalim, havarisanim i napuštenim vozilima, kao i vozilima namijenjenim daljoj prodaji parkiranim na javnim površinama za parkiranje. Primjeri pozitivne prakse opština kao i model Odluke o komunalnom redu Zajednice opština mogu poslužiti za normiranje postupanja“, poručuju iz Zajednice Opština.
U Analizi su, u okviru predloga mjera, sugerisali da treba definisati pojmove „dotrajalo vozilo“ i „olupina“. Kažu i da je „potrebno odlukama o komunalnom redu eksplicitno propisati zabranu parkiranja vozila namijenjenih za dalju prodaju na javnim površinama, uz propisivanje novčanih sankcija za kršenje te zabrane, kao i mogućnost premještanja tih vozila“.
„Opština na čijoj teritoriji nema auto-placeva, ako procijeni da je to od interesa za lokalno stanovništvo, Odlukom o komunalnom redu može odrediti lokacije namijenjene za tu svrhu.Predlog norme bi mogao glasiti: „Zabranjeno je ostavljanje vozila namijenjenih za prodaju na javnim površinama koje nijesu predviđene za tu namjenu.“
Među operativnim mjerama predloženo je da javna služba utvrdi troškove premještanja i čuvanja vozila, koje vlasnik plaća ako vozilo preuzme u određenom roku (npr. 60 dana). Ako vozilo ima tablice, identifikacija vlasnika vrši se preko registara ili MUP-a, a vlasnik se obavještava o lokaciji vozila. Nakon isteka roka čuvanja, vozilo se predaje auto-otpadu, a dobijena nadoknada pokriva troškove.
Na kraju prošle godine broj registrovanih motornih i priključnih vozila u Crnoj Gori je iznosio 306.665 vozila (u 2023. godini je bilo 285.273 vozila). Prema Izvještaju o stanju bezbjednosti saobraćaja na putevima za prošlu godinu, identifikovana prosječna starost vozila je 17,30 godina. Što se tiče prosječne starosti voznog parka putničkih vozila ona je nešto veća i iznosi 17,60 godina. Najveća prosječna starost voznog parka je evidentirana u opštinama Šavnik (20,46), Andrijevica (20,14), Plužine (19,85) i Petnjica (20,01), dok je u opštinama Budva (13,03), Tivat (13,27), Kotor (13,64) i Podgorica (13,90) evidentirana najmanja prosječna starost vozila.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Kolumne
-

DANAS, SJUTRA / prije 5 sati
Đedovina
Milena Perović
-

ALTERVIZIJA / prije 1 sedmica
Koncentraciona vlada ili vlada političkog centra ( II)
Milan Popović
-

DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
SPC, prva grana vlasti
Milena Perović
-

DUHANKESA / prije 1 sedmica
A vrijeme ističe…
Ferid Muhić
-

DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Nedovršeno
Zoran Radulović
Novi broj

CRNOGORSKA DIPLOMATIJA, LOBISTI I RASLOJAVANJE U SRPSKOM SVETU: Vrijeme tranzicije
VLADA PREDSTAVILA PLAN DRŽAVNIH PRIHODA I RASHODA ZA 2026. GODINU: Situacioni budžet
NAVIJANJE NA MEČU CRNA GORA – HRVATSKA: Dvije slike istog stadiona
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmicePROCES LEGALIZACIJE BESPRAVNE GRADNJE: Probijeni rokovi
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ RTV PODGORICA: Afere vidljivije od programa
-
Izdvojeno4 sedmiceBUDVA: KADA RUŠITELJI POSTANU DOBROTVORI: RTCG dobio na poklon filmsku arhivu uništenog Zeta filma
-
INTERVJU4 sedmiceVLADO LAKIĆ, UDRUŽENJE STOČARA DANILOVGRAD: Farmeri su prepušteni sami sebi
-
INTERVJU4 sedmiceANA LALIĆ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Propagandna glasila režima fatalnija su za građane Srbije i od Vučića
-
DRUŠTVO3 sedmiceISTORIJSKI REVIZIONIZAM U CRNOJ GORI I REGIONU: Put u mrak
-
FOKUS4 sedmicePREDSJEDNIKOV ORDEN AMFILOHIJU, POMIRITELJU: Da je vječno selektivno pamćenje
-
FOKUS3 sedmicePROVALA MRŽNJE PREMA TURSKIM DRŽAVLJANIMA U CRNOJ GORI: Fašizam ne dolazi, već je došao
