Povežite se sa nama

Izdvojeno

PROPADA VAŽAN DIO KOLAŠINSKOG KULTURNOG NASLJEĐA: Arhitektonski ponos pretvoren u ruine

Objavljeno prije

na

Najstarije kolašinske zgrade pretvorene su u ruševine. Čak je i njihovo uklanjanje neizvodljivo. Kuću Marića i zgradu Gorštaka Opština je prodala,  a vlasnik svih ovih godina nije našao način da ih adaptira

 

Opština nemoćna, državi se ne žuti, vlasnici na haju. To su, najkraće rečeno, i razlozi zbog zbog kojih su nekoliko objekata u centru Kolašina  ruine, opasne za prolaznike. Većina tih zgrada građena je početkom prošlog vijeka. Da je bilo adekvatne brige i  odgovornosti, mogle su biti sačuvane i adaptirane. Mogle su biti i urbanistički ponos grada. Sada, u zavrzlami prebacivanja odgovornosti i nadležnosti,  svi  jedva čekaju da ih se riješe. Preciznije,  godinama se traži adresa nedležna da naloži rušenje.

Stari sud, kako Kolašinci zovu polusrušeni objekat  u Ulici Boška Rašovića, već deceniju je opasnost za sve koji se nađu u blizini.  U toj  zgradi nekada je bio smještan Sreski sud, a prije nacionalizacije bila je vlasništvo poznate trgovačke porodice Marić.  Sagrađena 1901. godine, u duhu secesije, zgrada je među onima čiju su projektanti ostali anonimni. „Arhitektonsko rješenje objekata nagovijestilo je siguran raskid sa tradicionalnim graditeljskim konceptima tog podneblja“, zapisala je Draginja Kujović, kustos zavičajnog muzeja. Opština je prije 10-ak godina zgradu prodala podgoričkom preduzeću, čiji je vlasnik Nebojša Bošković, za 120.000 eura. Izdati su mu Urbanističko-tehnički uslovi (UTU) za izradu projektno-tehničke dokumentacije za rekonstrukciju objekata u postojećim gabaritima.  Pije osam godina,  najavljivani su ambiciozni planovi rekonstrukcije.  Poslovni i finasijski problemi novog vlasnika, odložili su adaptaciju. Kasnije je zgrada, koja je služila kao zalog za nevraćeni kredit, pripala i jednoj od banaka.

Brojni apeli odbornika lokalnog parlamenta, građana, a prije nekoliko  godine i inicijativa Turističke organizacije (TO), kojim je traženo uklanjnje objekta, nijesu doveli do rješenja.  Prema zakonu, Opštini su  „vezane ruke“. Čeka se da građevinska inspekcija reaguje na brojne urgencije dosadašnjih sekretara za planiranje prostora. Novu urgenciju piše i aktuelna sekretarka Ljiljana Rakočević.

„U narednih nekoliko dana poslaću još jednu urgenciju građevinskoj inspekciji od koje očekujemo i reakciju. Do sada nijesu reagovali. Zgrada je vlasništvo banke, ali zemljište je opštinsko. S obziom na to da objekat nije vlasništvo opštine, mi praktično ne možemo ništa učiniti. Prethodna sekretarka, takođe, koliko mi je poznato, pisala je urgencije. Kao što vidite, nije bilo pomaka“, kaže Rakočević za Monitor.

Komunalna policija je do sada nekoliko puta trakom ograđivala objekat, kako bi ograničila pristu i upozorila prolaznike na opasnost. To je, tvrdi načelnik te službe Marko Matović, sve što su, prema zakonu, imali pravo da urade na tuđem objektu.

Sekretarijat za urbanizam je još prije skoro osam godina naložio da se obavi vještačenje i utvrdi stabilnost objekta  u Ulici  Boška Rašovića. Institut za razvoj i istraživanje u oblasti zaštite na radu iz Podgorice, u svom izvještaju, naznačio je da objekat, zbog stanja u kojem se nalazi, predstavlja opasnost za ljude, susjedne objekte i bezbjednost saobraćaja. Iz Instituta su, takođe, konstatovali i da bi troškovi rekonstrukcije premašili one za rušenje objekta i izgradnju novog.

Ranije su, kažu u Opštini, nekoliko puta upozoravali vlasnika „da je  dužan da objekat zaštiti od daljeg propadanja“. Lokalno Komunalno preduzeće je o trošku građana nekoliko puta uklanjalo komade krova, oluka i ostale djelove koji su predstavljali opasnost za prolaznike. U opštini tvrde da im ni sada, kao ni prethodnih godina, ne preostaje ništa drugo nego da čekaju odgovor.

Prije nekoliko godina Bošković je novinarima kazao da je prevaren prilikom kupovine „kuće Marića“.

„Zgrada strog suda, odnosno kuća Marića,  se mora rušiti, što iziskuje duplo veće troškove. Radove je usporilo i to što se ispostavilo da sam umjesto 600, koje sam platio, dobio plac od svega 150 m2“, rekao je tada on.

Podjednaka nebriga vidljiva je i na zgradi „Gorštaka“. Vlasnik je, takođe, Bošković, a kupio je od Opštine prije više od deceniju, za 80.000 eura.

Za taj objekat poznavaci lokalne istorije tvrde da je građen 1920. godine. Prvi put se pominje 1930. kao Grand hotel, koji je imao sedam soba na spratu, a u prizemlji restoran, kafanu i recepciju. U hotel se ulazilo sa ulice Gavrila Principa, kako se tada zvala. Sredinom 30-ih godina prošlog vijeka Grand hotel postaje hotel Boškovića. Taj objekat je bio centar života Kolašina između dva svjetska rata. Kasnije, u drugoj polovini prošlog vijeka, zgrada je nekoliko puta mijenjala namjenu, a bila je i vlasništvo FK Gorštak. Bošković je ranije tvrdio da i oko te zgrade ima velike probleme.

„Radi se o objektu koji je svojevrsna ‘priča’ o Kolašinu između dva rata, kada je to bio znameniti hotel na vrlo je atraktivnoj lokaciji, što povećava njegov značaja. Ono što lokalna uprava može da uradi jeste da insistira kod vlasnika tog i ostalih objekata da ih privedu namjeni. Centar turističkog Kolašina ne smije imati ruševine. Svjesni smo da aktuleni ekonomski uslovi, ograničeni korona krizom, na neki način ograničavaju i mogućnosti investitora, ali se rješenje mora tražiti. Objekte u Kolašinu treba da stave na listu prioriteta i da intervenišu na njima”, saopštili su iz Opštine.

Polusrušena je i zgrada „stare policije“, preko puta Osnovnog suda. U Opštini kažu da je, takođe, objekat prodat mnogo prije početka mandata aktuelne vlasti.  Njegovo „građevinsko stanje“ ne ugrožava prolaznike, tvrde.

Iako sada, prema zakonu, nema mnogo prostora da interveniše, ranije, kada je imala nadležnost, lokalna vlast nije pokazivala brigu za simoble arhitekture starog Kolašina i značajn dio kulturnog nasljeđa tog grada.

Prije šest godina, Opština je umalo izgubila dvije najljepše kolašinske zgrade, u kojima su smješteni Dom penzionera, Centar za kulturu i Zavičajni muzej. Ti objekti su služili kao zalog za kredit kod banaka.

U julu 2014. godine Crnogorska komercijalna banka je čak bila oglasila prodaju zgrade u kojoj su Centar za kulturu i Zavičaji muzej. Taj objekat, kao i dvorišni dio bili su zalog za kredit od 320.000 eura, koji je Opština podigla u decembru 2008. godine. Srećom, dug je vraćen 2017. godine, nakon što je na vlast došla koalicija DF, SNP i SDP. Tada je hipoteka skinuta i sa Doma penzionera.  Prethodno, 2013. godine, tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković  stavio je potpis na  ugovor o fiducijarnom prenosu prava svojine na taj objekat, kao garanciju za kratkoročno zaduženje od 70.000 eura kod Atlas banke.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UDRUŽENI PODUHVAT VUČIĆEVIH POLITIČARA, UDBE I EPISKOPA SPC: Nemoć u UN iskaljuju na Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kampanja nakon najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu vidno je orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine

 

 

Od tzv. antibirokratske revolucije 1989. godine teško da je bilo toliko povika i gnjeva na malu Crnu Goru od strane srpskog sv(ij)eta diljem regiona. Razlog je navodna izdaja „bratske Srbije“ i „interesa srpskog naroda“ zbog najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu. Kampanja je vidno orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine. Tada je crnogorska Mitropolija predvođena pokojnim Amfilohijem Radovićem ostala po strani referendumske kampanje pozvavši se na jevanđeosku maksimu „caru carevo, Bogu božje“.

U ovom slučaju se prije pet dana u kampanju uključio i sadašnji mitropolit Joanikije Mićović kome norme Jevanđelja i hrišćanske vjere ne važe kada su politički interesi Beograda i Moskve u pitanju. Mitropolit se prvo na uskršnjoj liturgiji 5.maja u Podgorici, kojoj su prisustvovali premijer, predsjednik i drugi zvaničnici, pojavio sa ruskim carskim grbom na vladičanskoj kapi (mitri). Istina, na štitu grba nije bilo ruskog Sv. Đorđa, (vjerovatno ciljana „korisna nejasnoća“) ali je ornament svakako ruski stiliziran i poruka je jasna. Kasnije je, slijedeći  poruku patrijrha SPC  Porfirija,  Joanikije rekao da „pri­ča o sre­bre­nič­kom ge­no­ci­du ni­je na­uč­no ute­me­lje­na, ali je i te ka­ko po­li­tič­ki mo­ti­vi­sa­na“. Tamo se desio, rekao je  zločin ali „lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče“. Poruka mitropolita je da Crna Gora ne treba glasati predloženu Rezoluciju kako bi „uvijek bila otvorena za istinu,…sačuvala svoje dostojanstvo…(i) svoju unutrašnju stabilnost“.

Da je unutrašnja stabilnost i koaliciona Vlada narušena vidi se i iz izjave lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića koji je „saopštio premijeru da teško možemo nastaviti da podržavamo njegovu Vladu ukoliko CG podrži Rezoluciju“ u UN-u. Pojedini vučićevski mediji u zemlji i van su pozvali na organizaciju protesta i litije koje bi predvoditi episkopi. Andrija Mandić, predsjednik državne Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) nije prijetio izlaskom iz vlasti, na koju je toliko vremena čekao, ali je rekao da „mi srpski lideri u Crnoj Gori tu Rezoluciju i pokušaj da se Srbi proglase genocidnim narodom doživljavamo kao problem“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

APELACIONI SUD SILOVATELJU MALOLJETNICE DUPLO SMANJIO KAZNU: Nasilje u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu, te je sa maksimalne od 15 smanjio na osam godina.  Odluka je izazvala bijes javnosti, brojne reakcije i proteste

Maloljetnicu od 15 godina je pod prinudom početkom 2020. u svoju kuću odveo 50-godišnji  komšija B.B. ,,Ako ne dođe kod njega da ga nešto posluša” roditelji će joj ostati bez posla. Prijetnje su pojačavane, zaprijetio je i da će joj oca ubiti.

Djevojčica je krila od roditelja šta joj se dešava, dok otac nije primijetio promjene u njenom ponašanju, pregledao njen telefon i pronašao poruke komšije. Potom je djevojčica bratu ispričala o nasilnim seksualnim odnosima koje je mjesecima trpjela. Porodica je slučaj prijavila policiji nakon čega je silovatelj uhapšen i pritvoren.

Viši sud je, u dva navrata u julu 2022. i novembru 2023, B.B. osudio na maksimalnu kaznu zatvora od 15 godina. Sud je utvrdio da je B.B. od januara do juna 2020, upotrebom sile i prijetnje, u više navrata silovao djevojčicu, prijeteći joj da će joj ubiti oca ako nekome kaže.

Apelacioni sud je u februaru prošle godine ukinuo prvostepenu presudu Višeg suda koju je potpisala i jula 2022. godine donijela sutkinja Vesna Kovačević. Ona je B. B. osudila na 15 godina zatvora, ali je tadašnjom odlukom Apelacionog suda silovatelj vraćen na ponovno suđenje. Nakon toga, u novembru prošle godine sudija Višeg suda Veljko Radovanović donosi istovjetnu presudu kao i sutkinja Kovačević.

Apelacioni sud je sada preinačio odluku i smanjio kaznu sa 15 na osam godina.

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu. Posljednja odluka Apelacionog suda je pravosnažna.  Ako ona ostane na snazi B.B, koji je već četiri godine u pritvoru izaći će iz zatvora tokom 20**08.????

Odluka Apelacinog suda izazvala je bijes javnosti i brojne reakcije. U srijedu je ispred ovog suda održan protest više desetina građana.  ,,Strože kazne za zločine nad djecom”, ,,Smanjite silovanje, ne kaznu”, ,,Osam godina zatvora za doživotnu traumu”, ,,Produženo silovanje nema prenaglašen značaj”, neki su od transparenata koji su se mogli vidjeti na protestu.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo