DRUŠTVO
PLAĆENE UBICE U CRNOJ GORI – KOLIKO KOŠTA ŽIVOT: Tuđa glava – pola miliona

Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor online
Prošlonedjeljni događaji ponovo su aktuelizovali pitanje koliko vrijedi život pripadnika ili vođa kriminalnih klanova, ali i tužilaca, policijskih službenika i članova njihovih porodica koji su se našli na spiskovima plaćenika spremnih da okrvave ruke
Pola miliona eura. Za toliko je, prema operativnim podacima istražitelja, mladi Nikšićanin Petar Mujović (20) pristao da ubije navodnog vođu škaljarskog klana Kotoranina Jovana Vukotića.
U tom naumu spriječili su ga pripadnici policije koji su, preko video nadzora ali i neposrednim obilaskom terena, primijetili sumnjivo ponašanje neiskusnog Nikšićanina. Kada su utvrdili da ga previše interesuju dešavanja u zgradi kotorske policije bilo im je jasno da tu nije slučajno već da čeka izlazak Jovana Vukotića, koji je u tom trenutku obavljao razgovor sa policijskim službenicima.
Pretresli su ga i oduzeli češku zbrojevku s metkom u cijevi i kriptovani telefon a potom im je, navodno, Mujović sve priznao: mladi Nikšićanin sa likom dobrog dječaka iz komšiluka pristao je da za račun kavčana, među kojima, prema operativnim podacima policije, njegov brat Radovan Mujović zauzima visoku poziciju, obezglavi suparnički klan tako što će ubiti njihovog navodnog vođu. Za pola miliona eura. Kasnije se Mujović sjetio omerte, ili ga je posavjetovao neko ko je u svijetu kriminala vještiji od njega, pa je na pitanja tužilaca odgovorio ćutanjem. I, za sada, izvukao se sa krivičnom prijavom zbog nedozvoljenog držanja oružja.
Prošlonedjeljni događaji ponovo su aktuelizovali pitanja koliko, na crnom tržištu ljudskih duša, vrijedi život pripadnika ili vođa kriminalnih klanova, ali i tužilaca, policijskih službenika i članova njihovih porodica koji su se, prema javno dostupnim podacima policije i tužilaštva, našli na spiskovima plaćenika spremnih da okrvave ruke.
Cijena života se, saznali smo, razlikuje zavisno od toga ko je meta. Pola miliona eura je najveći ponuđeni (i prihvaćeni) iznos za ubistvo visokopozicioniranih pripadnika zarađenih klanova i kriminalnih grupa. Isti iznos je, prema podacima tužilaštva, nuđen i onima koji su spremni da ubiju one koji se, u ime države, bore protiv organizovanog kriminala.
Prije samo dva mjeseca glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić novinarima je predočio podatak da je za ubistvo Saše Klikovca (38), koji je operativno važio za pripadnika kavačkog klana, plaćeno 100 hiljada eura. Ali i da su isti naručioci bili spremni da plate pola miliona da se ubije još jedan pripadnik konkurentske kriminalne grupe.
„Za ovo ubistvo je, do granica osnovane sumnje, dato 100 hiljada eura. Za ubistvo visokopozicioniranog pripadnika druge kriminalne grupe određeno je do 500 hiljada. Ono je trebalo da se izvrši na jednoj planini u Crnoj Gori iz snajpera, karabinom ili puškom“, saopštio je Katnić, u avgustu, navodeći kako je još 200 hiljada obećano onome ko ubije neimenovanog pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova ili člana njegove porodice.
Nije se dugo čekalo da saznamo i ko su bile te mete. Pa tako, prema podacima do kojih su došli istražitelji, na pola miliona eura ucijenjena je glava jednog od vođa kavačkog kriminalnog klana – Kotoranina Slobodana Kašćelana. Dvije stotine hiljada eura bilo je namijenjeno onome ko ubije Nikšićanina Strahinju Koprivicu, sina policijskog službenika Duška Koprivice.
Oznakom strogo čuvana tajna, istražitelji se brane i nikada nisu potvrdili niti demantovali saznanja novinara. No nije tajna da su se i Kašćelan i Koprivice, otac i sin, već nalazili na mafijaškim spiskovima za odstrjel.
Pored njih mete su, prema tvrdnjama iz policije i tužilaštva, trebale biti i visoki policijski funkcioneri Zoran Lazović i Duško Golubović, ali i glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Krvavi pohod je, prema optužnici Specijalnog tužilaštva, planirala da izvede kriminalna grupa Nikšićanina Ranka Radulovića koja, prema operativnim podacima, usko sarađuje sa škaljarcima. Likvidacije su spriječene hapšenjem Radulovića i njegovih vojnika među kojima je bio i njegov, tada maloljetni, sin.
U ovom slučaju Specijalno tužilaštvo obezbijedilo je i zaštićenog svjedoka kodnog imena Jadranko Jonski koji je pred sudom detaljno opisao kako je funkcionisala uhapšena kriminalna grupa. On je ispričao ko je bio zadužen da prati Katnićevo kretanje i po čijem nalogu. Rekao je da je i jedan od njegovih zadataka bio da prati kretanje glavnog specijalnog tužioca, da osmatra njegovu kuću u blizini Danilovgrada i prikuplja informacije o njegovim navikama. On je kazao da je za Katnićevu likvidaciju bilo predviđeno pola miliona eura. Osim njega, Katnića su pratile još dvije osobe, i to po nalogu Ranka Radulovića, koji je označen kao vođa nikšićke kriminalne grupe.
Prema njegovim riječima, za planirano ubistvo Lazovića i Golubovića, dvojice bivših pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost bilo je plaćeno takođe po 500.000 eura. Glave rukovodioca u Upravi policije Duška Koprivice i njegovog sina Strahinje bile su ucijenjene na 350.000 eura, a za planirane likvidacije jednog rukovodioca nikšićkog Centra bezbjednosti i inspektora za droge isplaćeno je po 200.000 eura.
Grčki, srpski i crnogorski istražitelji još pokušavaju da utvrde ko je sredinom januara u restoranu u predgrađu Atine ispalio smrtonosne hice u vođe škaljarskog kriminalnog klana Stevana Stamatovića i Igora Dedovića. Ali i ko je, koji mjesec kasnije, na Krfu ubio Baranina Alana Kožara i Užičanina Damira Hadžića, koji su bili bliski istom klanu. Dok istražitelji sklapaju mozaik, spekuliše se da su pripadnici škaljarskog klana preuzeli istragu u svoje ruke. Navodno, oni su saznali da su u svojim redovima imali krticu koja je za milion eura prodala svoje drugove, tačnije odala lokacije na kojima se nalaze. Da li je tiper novac stigao da uzme nije poznato jer se sumnja da su ga škaljarci pronašli prije istražitelja i – ubili ga. Srpska policija je, nedavno, objavila i imena trojice mladića koji se vode kao nestali a dovode se u direktnu vezu sa ovom pričom i ubistvima u Grčkoj.
Da ubiju za novac, nije nešto što je nepoznato barskim kriminalcima. Tako je optuženi Enzan Ciriković nakon hapšenja ispričao istražiteljima da mu je optuženi Adnan Osmanagić, koji je u bjekstvu, obećao 20 hiljada eura i automobil audi A-8 ukoliko ubije Baranina Jova Đurovića, ali i da mu je Budvanin Đorđije Cicmil ponudio 50.000 eura za ubistvo boksera Nikole Sjekloće i još dvije osobe. Tokom suđenja sve je negirao, braneći se da je navodno izjavu pred tužiocem dao u strahu i pod prisilom.
Da pored mnogih imena pripadnika kriminalnih klanova stoji cijena u eurima, potvrđuje i nedavno podignuta optužica protiv grupe Zorana Mrvaljevića, koji operativno važi za pripadnika škaljarskog klana. U tom predmetu, tokom istrage, svjedok saradnik Milan Kankaraš detaljno je tužilaštvu ispričao kako je u različitim periodima bio član dvije, međusobno suprotstavljene, kriminalne grupe. Prema onome što je ispričao tužilaštvu, Kankarašu je Vladimir Roganović (pripadnik kavačkog klana ubijen u Beču krajem 2018) preko kriptovanog telefona poslao ponudu da za 200 hiljada eura ubije tadašnjeg poslodavca Mrvaljevića i Krsta Vujića.
„Rekao je da će mu dati unaprijed 100 hiljada, a ostatak kad završi posao. Vladimir ga je čak nagovarao da ovo izvrši javno, a da će mu oni obezbijediti najboljeg advokata, da će mu porodica biti zbrinuta, da njemu u zatvoru neće ništa faliti i da će tamo imati zaštitu, da će mu advokat srediti da bude osuđen na nekih 8-9 godina, a da će da odleži pet…“, piše u obrazloženju optužnice.
Rat se nastavlja.
Ima posla i za strance
Prema dokazima tužilaštva, Majkl Gregori Feraris je tokom 2015. trebao da, „od vođe crnogorske mafije“, dobije 70 hiljada eura za ubistvo Budvanina Gorana Đuričkovića i jedne četvoročlane porodice iz Budve. Uhapšen je slučajno, nakon saobraćajnog prekršaja.
Istražitelji nikada nijesu otkrili javnosti čija porodica je bila meta, ali ni ko je organizator tog monstruoznog plana. U sudskim spisima našlo se samo ime jednog od dvojice, navodnih, plaćenih ubica koji su specijalno obučavani u Americi. Feraris je bio jedan u nizu onih koji su nakon hapšenja priznali svoje namjere, da bi kasnije pred sudom tvrdili da su žrtve namještaljke i policijske prinude. Đuričković je ubijen dok je Feraris bio u zatvoru, iz snajperske puške kojom je rukovao drugi, sposobniji, plaćenik.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
MANDATAR PRED IZBOROM: Partijske kvote protiv ekspertske vlade
-
DVANAESTA GODIŠNJICA UBISTVA IVA PUKANIĆA – ĐUKANOVIĆ I CRNA GORA OPET U ŽIŽI: Stari računi
-
LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Obećana ekspertska a ne „kakva, takva“ vlada
-
KORONA I MI: Čekanje na rezultate i do sedam dana
-
CRNOGORSKA NAUKA JOŠ KASKA ZA EVROPOM: Uspješni samo na papiru
-
SLUČAJ RADIJA OZON: Kad sudovi fabrikuju
DRUŠTVO
KOLAŠIN: STARI EKOLOŠKI PROBLEMI I NOVI HOTELI: Luksuz na obali otpadnih voda

Objavljeno prije
5 danana
17 Maja, 2025
Kompleks “Montis by Splendid” sagrađen je na parcelama u neposrednoj blizini polja na kojem se izlijeva fekalna kanalizacija, pa sada investitor traži izmještanje laguna. Kako su Monitoru nezvanično kazali u Opštini, izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) može trajati godinama, u najboljem slučaju – dvije. Traži se privremeno rješenje
Lagune, odnosno “jezera”, u koja se već decenijama, bez ikakve prerade, na samom rubu obale Tare, u naselju Breza, izlijevaju sve otpadne vode iz kanalizacionog sistema Kolašina, godinama predstavljaju veliki ekološki problem, a sada su i direktna smetnja za otvaranje jednog od hotela sa pet zvjezdica. Kompleks “Montis by Splendid” sagrađen je na parcelama u neposrednoj blizini polja na kojem se izlijeva fekalna kanalizacija, pa sada investitor traži izmještanje laguna. Kako su Monitoru nezvanično kazali u Opštini, izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) može trajati godinama, u najboljem slučaju dvije godine, nakon što se izaberu izvođač i nadzor.
Investitor je, započinjući gradnju hotela, računao na brže obezbjeđivanje komunalne infrastrukture, pa su radovi započeti na poljani bez puta, vode, kanalizacije i na svega nekoliko desetina metara od polja na kojima završavaju otpadne vode. Sa prozora tog objekta trenutno se pruža pogled na Taru, ali i na nimalo privlačnu površinu pokrivenu muljem i trskom. Svuda u okolini objekta osjeća se izuzetno neprijatan miris. Posao izgradnje PPOV i nove kanalizacione mreže, nakon mnogo komplikovanih procedura koje zahtijevaju projekti finansirani “evropskim” novcem, konačno je stigao do faze izbora izvođača radova i nadzora. Okončanje projekta riješiće brojne probleme i Kolašincima i investitorima, ali do tada treba tražiti privremena rješenje, objašnjavaju u kolašinskoj vlasti.
“Investitor je tražio izmještanje i remedijaciju jedne od laguna. Ponudio je i nekoliko rješenja, ali još ništa nije formalizovano niti su poznati detalji tog budućeg posla. Laguna bi se izmjestila na jednu od susjednih opštinskih parcela, što bi, navodno, omogućilo otvaranje hotela. Međutim, naglašavamo da je to privremeno rješenje i da će poslužiti samo do izgradnje PPOV-a”, kazali su Monitoru iz kolašinskog preduzeća Vodovod i kanalizacija.
Uvjeravaju da će eventualno izmještanje jednog od polja na kojem završava kanalizacija biti praćeno pažljivim procedurama i da neće dodatno ugroziti životnu sredinu. Iz Opštine podsjećaju na obaveze lokalne uprave prema investitoru i na činjenicu da je u okviru hotela koji se gradi u blizini laguna, a koji se nalazi na listi razvojnih projekata u oblasti turizma, planirana izgradnja 238 smještajnih jedinica (25 apartmana i 213 soba). Investicija je “teška” 21,07 miliona eura, a namjera investitora je da realizacijom tog projekta omogući zapošljavanje 230 radnika. Međutim, u kolašinskoj vlasti još ne mogu da kažu ko bi finansirao izmještanje lagune i sanaciju tog prostora.
Izgradnja hotela na lokacijama bez prethodno riješene osnovne infrastrukture, naročito kanalizacije, pokazala se u više slučajeva u Kolašinu kao velika glavobolja i za vlast i za investitore. “Montis by Splendid” nije izuzetak, pa, osim izmještanja laguna, taj hotel još čeka i adekvatan putni prilaz, kao i vodovodnu mrežu.
Mještani čije se kuće nalaze u okolini laguna, i koji godinama tvrde da im je zbog nesnosnog smrada i komaraca život ljeti nepodnošljiv, sada se boje načina na koji će izmještanje biti izvedeno. Tvrde da će spriječiti realizaciju ukoliko bi nova lokacija bila još bliže njihovim kućama. Objašnjavaju i da godinama pokušavaju da skrenu pažnju na ugroženost Tare zbog blizine “jezera sa fekalijama”.
“Veliki je rizik da izmještanje dovede do kontaminacije novih lokacija. Ukoliko se otpadne vode preusmjere na novu poziciju, stvara se nova ekološka crna tačka. To može dovesti do zagađenja površinskih i podzemnih voda, što direktno ugrožava okolnu poljoprivredu, vodosnabdijevanje i biodiverzitet. Ne znamo koja je lokacija predviđena, ali ne bi nas čudilo da se iskoristi parcela koja se graniči sa privatnim imanjima na kojima su kuće”, kažu mještani Breze.
Upozoravaju i da bi prilikom izmještanja, zemljani radovi i eventualna sanacija postojeće lagune mogli osloboditi nataložene toksične materije koje su se godinama akumulirale. Apeluju na lokalne i državne vlasti da se taj posao ne shvati kao “fizičko prebacivanje problema na drugu lokaciju”, već kao prilika da se “konačno riješi pitanje tretmana otpadnih voda u Kolašinu na sistemski, održiv i ekološki prihvatljiv način”.
Ukupna dužina postojeće kanalizacione mreže u Kolašinu iznosi oko tri i po kilometra. Trenutno je na mrežu priključeno 850 korisnika, što je oko 8,5 odsto ukupnog broja stanovnika. Procjenjuje se da je istovremeno u upotrebi oko 1.300 septičkih jama. Izgradnja fekalne kanalizacione mreže počela je 1995. godine, a završena je uglavnom do 2000.
“Najveći dio otpadnih voda, bez prethodnog tretmana, ispušta se u potoke i rijeke Taru i Plašnicu. Otpadne vode iz kanalizacionog sistema grada ispuštaju se direktno u lagune koje se nalaze na sjeveru grada, u oblasti Breze. Lagune ne funkcionišu ispravno jer nisu obložene, a zemlja je dovoljno propusna da otpadne vode iz lagune 1 poniru u zemlju. Izlaz iz lagune 1 do lagune 2 nalazi se na takvom nivou da otpadne vode nikada ne stižu do lagune 2. Laguna koja je trenutno u funkciji ima sloj mulja na dnu debljine 30 do 60 centimetara”, piše u dokumentaciji dostavljenoj uz zahtjev za odlučivanje o potrebi izrade elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu za projekat PPOV.
Mulj iz laguna prolazi kroz proces fermentacije, pri čemu stvara neprijatne mirise i tako ozbiljno narušava kvalitet životne sredine. Pored toga, postoji mogućnost kontaminacije rijeke Tare, koja je kao krajnji recipijent otpadnih voda udaljena svega oko 25 metara.
U okviru inovirane verzije Studije izvodljivosti za PPOV iz 2020. godine analizirane su tri opcije, a kao najoptimalniji izabran je “konvencionalni proces aktivnog mulja sa aerobnom stabilizacijom mulja”. Do 2012. godine za izgradnju PPOV u Kolašinu izdvojeno je 1,2 miliona eura — gotovo milion eura je bio kredit od Evropske investicione banke, dok je iz pretpristupnih fondova EU obezbijeđeno 200.000 eura. Potom su zafalila sredstva za relizaciju, pa se PPOV i novi kilometri kanalizacione mreže još čakaju.
Prije deset godina pripremljena je Studija izvodljivosti, idejni projekat uređen je tokom 2017., a tri godine kasnije studija je inovirana. Kako je ranije saopšteno iz Vlade, Kolašinu će biti proslijeđen kredit od četiri miliona eura, a riječ je o sredstvima iz finansijskog ugovora za projekat “Vodosnabdijevanje i otpadne vode u Crnoj Gori”. Taj novac opredijeljen je za prvu fazu, dok je vrijednost ukupnog projekta procijenjena na oko 12 miliona eura, od čega je investicioni grant WBIF 8,3 miliona, a kredit EIB iznosi četiri miliona. Po okončanju svih faza realizacije, Kolašin bi trebalo da dobije 23 kilometra kanalizacione mreže i PPOV, čiji je kapacitet predviđen za 6.000 stanovnika.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
KADROVSKA RJEŠENJA (OPET) SVAĐAJU VLAST: Savjetnik bez pitanja

Objavljeno prije
2 sedmicena
9 Maja, 2025
Mnogo bure podiglo se nakon saznanja da je Ranko Krivokapić, još od kraja prošle godine, ministar-savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore. Dobar dio onoga što smo tim povodom čuli i vidjeli više šteti aktuelnoj većini nego nekadašnjem predsjedniku parlamenta
Kako ono rekoše: meritornost a ne partijska pripadnost/poslušnost, kao kriterijum za angažovanje na poslovima od javnog interesa. Ali, oćeš vraže.
Izgleda da je najveći dio vladajuće većine iz novina i sa portala saznao da je ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović angažovao počasnog predsjednika SDP Ranka Krivokapića u svojstvu ministra-savjetnika. Taj ugovor je potpisan sredinom decembra prošle godine, pa i sama činjenica da su predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti za njega saznali nakon pet mjeseci podosta govori o odnosima unutar vladajuće koalicije. Ali, i o još ponečemu.
Premijer Milojko Spajić isprva je, uz to što je zatečen, bio izgleda i prilično ljut. Pa su iz njegovog kabineta, nezvanično, najavili da će ministar Ibrahimović biti pozvan na konsultacije. Odnosno, na raport.
Da problem precizira potrudio se član Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Tihomir Dragaš. Krivokapićevo imenovanje je “neprihvatljivo” ocijenio je i pozvao premijera, i partijskog lidera, da Ibrahimovića razriješi, a Bošnjačku stranku isključi iz vladajuće koalicije. “Ukoliko je za Ibrahimovića poželjan i koristan savjetnik koji je počasni predsjednik vanparlementarne opozicione partije, a čiji funkcioneri svakodnevno, neargumentovano, a vrlo često čak i primitivno osporavaju karakter aktuelne Vlade, onda je vjerovatno BS odlučila da pravi savez sa tom i drugim partijama iz opozicije”.
Ministar vanjskih poslova je, u međuvremenu, zainteresovane uputio na Zakon o vanjskim poslovima, član 72, u kome stoji da ministar može bez javnog oglašavanja donijeti rješenje o zasnivanju radnog odnosa “lica sa odgovarajućim iskustvom u naučno-istraživačkom radu, značajnim diplomatskim iskustvom, profesionalnim zvanjima i vještinom ili iskustvom u radu u međunarodnim i drugim organizacijama”.Uz opasku da je riječ o službeničkom mjestu koje se od sličnih u državnoj administraciji razlikuje samo po zvučnom nazivu.
Iskustva Ranku Krivokapiću, svakako, ne manjka. Za poslanika je biran deset puta. Bio je predsjednik crnogorskog parlamenta u četiri saziva (14 godina). Deset godina je bio šef crnogorske delegacije u Parlamentarnoj Skupštini OEBS-a, a 2014. godine je izabran za njenog predsjednika.
Funkcionerima PES-a i njihovim koalicionim partnerima dodatno ne smeta priličan broj kadrova koji su u sistem ušli sa članskom kartom neke od partija prethodne (DPS) većine.
Pojasnio je , na svoj način, Nebojša Medojević: “Braći Srbima na vlasti je prihvatljiviji fra Ranko Krivokapić nego ja. Korupcija je jača od srpstva, jezika, državljanstva, vjere, nacije, tradicije….Zato je Ranjo ustaša prihvatljiv, a Medo nije…”, ispljunuo je preko X-a bivši lider DF. Njegovi nekadašnji saborci Andrija Mandić i Milan Knežević, u skladu sa proklamovanim evropejstvom, bili su mnogo uzdržaniji.
Spajić je, početkom nedjelje, riješio da spusti loptu. “Nisam još uspio da razgovaram sa gospodinom Ervinom Irahimovićem, ni sa jednim drugim ministrom, po pitanju kriterijuma koje svako ministarstvo treba da ima kada zapošljava kadrove koji su mu potrebni. Koliko znam, to zaposlenje je bilo po zakonu”, kazao je. Što se tiče ovog “koliko znam” mogao je da se konsultuje sa nekim od članova svog Kabineta. Imao je sa kim. Uz šefa Kabineta i njegovu zamjenicu, tim najbližih saradnika predsjednika Vlade broji još osam savjetnika.
“Nije jasno zašto se to desilo ali, svaki ministar treba da odgovara za rad svojih ministarstva”, zaključio je Spajić uz konstataciju kako on “apsolutno” ne bi imenovao Krivokapića za svog savjetnika. Može biti i da bivši predsjednik parlamenta to ne bi prihvatio.
Premijer do sada nije imao sličnih primjedbi na imenovanje savjetnika članova njegove vlade. Ni ostatak vlasti nije problematizovao savjetnike u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti, iako ima zanimljivih kadrovskih rješenja.
U kabinetu predsjednika Skupštine Andrije Mandića ima interesantnih kadrova, od doskorašnje direktorice podgoričke Gimnazije Biljane Vučurović, koja je nakon razrješenja udomljena u parlamentu, do Želidraga Nikčevića, književnog kritičara, portparola Narodne stranke Novaka Kilibarde, poslanika Srpske narodne stranke Božidara Bojovića i Mandića, predsjednika žirija koji je 1993. godine književnu nagradu Risto Ratković dodijelio Radovanu Karadžiću za djelo simboličnog naslova Siđimo u gradove da bijemo gadove.
Opet, ne posmatraju svi stvari iz iste perspektive. Tako anonimnim autorima sa šovinističkog portala in4s u Mandićevom kabinetu nije zasmetao čovjek koji je nagradio ratnog zločinca a suprugu angažovao za savjetnicu (o državnom trošku) već, kako su istakli u naslovu, novinarka Šukovićeve Antene M: “Gordana Đuračić se profilisala u javnosti kao jedna od novinara koja je oblikovala medijski prostor za vreme vladavine Demokratske partije socijalista”.
Za čudo, Tihomir Dragaš nije nakon te medijske objave zatražio od predsjednika PES-a da raskine koaliciju sa NSD i razriješi Mandića titule predsjednika Skupštine. Ili Spajić, po pitanju imenovanja Đuračić, nije bio apsolutno nesaglasan, kao u slučaju Ranka Krivokapića.
Nijesu svi savjetnici za naslovne strane. Većina njih su , zapravo,javnosti prilično nepoznate osobe mlađe životne dobi i bez impresivnih profesionalnih referenci. Pa bi se, makar za pojedine, moglo zaključiti da su ih aktuelni poslodavci prepoznali najprije po unutarpartijskim zaslugama ili kao djecu prijatelja i(li) viđenijih funkcionera stranke.
Ove sedmice je iz Budve stigla i vijest da je predsjednik te opštine Nikola Jovanović za svog savjetnika za investicije imenovaoMladena Bojanića. Eto nove drame na pomolu.
Zaludu činjenica da u kasi opštine Budva često ima više novca nego što među lokalnim funkcionerima ima znanja da ga pametno upotrijebe, o čemu svjedoče afere poput one oko izgradnje postrojenja za desalinizaciju morske vode. Neće pomoći ni to što je Bojanić bio predsjednički kandidat ispred značajnog dijela partija sadašnje većine, ali ni to što su ga iste birale, u vladi Zdravka Krivokapića, za ministra kapitalnih investicije. Iz čega bi se moglo zaključiti da je kao nacrtan za posao koji mu je upravo povjeren.
Ovdje se potvrde o meritornosti traže na nekom drugom mjestu. U partijskim arhivama, na primjer. A tamo su se već prisjetili da je Mladen Bojanić u parlament ušao kao poslanik suverenistički nastrojene Pozitivne Crne Gore, dok je Jovanović, praveći neformalnu koaliciju sa DPS, kumovao tome da se stranke vladajuće većine sa državnog nivoa u Budvi presele u opoziciju.
Može se tu uvezati i Jakov Milatović, i eto novih povoda za tugovanke na temu šta nam rade oni od prije avgusta 2020. Ili za novu listu zahtjeva za raspoređivanje po dubini. Ako mogu bivši ministar, poslanik ili predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a biti savjetnici u Vladi, vala može i onaj mali od pašenoga naći neko mjesto, barem u opštini. Makar je naš, pa će naučiti.
Ima u ovoj priči još nešto. Ranko Krivokapić i tadašnji SDP su u opoziciju otišli dobrovoljno, spočitavajući DPS-u manje-više sve ono što im je spočitavala i tadašnja opozicija. A što se, gotovo u potpunosti, može prigovoriti i današnjim vlastima. Previše liče jedni na druge da bi ih neko na to dodatno podsjećao.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
UKINUT PRITVOR PETRU IVANOVIĆU: Junak prve arapske priče se brani sa slobode

Objavljeno prije
2 sedmicena
9 Maja, 2025
Ivanoviću je pritvor prethodno određen zbog uticaja na svjedoke. Kako su svi svjedoci saslušani, sudija za istragu prihvatio je predlog SDT da se Ivanoviću ukine pritvor
Dok se u Crnoj Gori uveliko priča o arapskim investicijama, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja u nekadašnjoj DPS vladi Petar Ivanović, junak jedne stare crnogorsko arapske price, prošle sedmice pušten je da se brani sa slobode.
Protiv Ivanovića je u oktobru prošle godine potvrđena optužnica za zloupotrebe pri raspodjeli sredstava iz arapskog Abu Dabi Fonda. Takođe, tužilaštvo ga tereti za zloupotrebe sredstava iz Agrobudžeta, i u tom je predmetu pušten da se brani sa slobode.
Ivanoviću je pritvor ukinut na predlog Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i on je napustio Istražni zatvor u Spužu. Pritvor mu je prethodno određen zbog uticaja na svjedoke. Kako su svi svjedoci saslušani, prestali su razlozi za pritvor zbog čega je sudija za istragu prihvatio predlog SDT.
Ivanović, bivši ministri poljoprivrede Milutin Simović i Budimir Mugoša, bivši državni sekretar Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Nemanja Katnić i nekadašnja načelnica Službe za finansije, računovodstvo i javne nabavke Ministarstva Vukica Perović uhapšeni su u decembru prošle godine, po nalogu SDT.
Osumnjičeni su za zloupotrebu službenog položaja, odnosno da su od aprila 2014. do jula 2019. godine, suprotno Uredbi o sprovođenja mjera agrarne politike, dijelili novac i nanijeli štetu Crnoj Gori od preko 300.000 eura… Oni se terete za sumnjive isplate samo jednoj nevladinoj organizaciji – Nacionalnom udruženju vinogradara i vinara, a svote novca date tom civilnom društvu u petogodišnjem periodu varirale su od 450 eura do 70.000 eura. Iz SDT tvrde da je najviše nezakonitih isplata omogućio Ivanović i tokom 2014, 2015. i 2016. godine.
Druge godine Ivanovićevog mandata na čelu Ministarstva poljoprivrede, on je dao nalog da se iz Agrobudžeta, u aprilu 2014. godine, najprije isplati 10.000 eura: “Iako je znao da ova organizacija prethodno nije podnijela zahtjev za isplatu novčanih sredstava, niti je ispostavila plan i program realizacije aktivnosti, kao ni izvještaj o njihovoj realizaciji”, navode iz tužilaštva u Naredbi za sprovođenje istrage.
Pola godine kasnije, na isti račun uplatio je identičnu cifru, odgovarajući na zahtjev Nacionalnog udruženja vinogradara i vinara, da im se pomogne u nabavci 40 barik buradi za potrebe crnogorskih vinara. To je bio dvostruko veći iznos od propisima dozvoljenog… Skoro godinu kasnije – avgusta 2015. godine, donio je rješenje da se istoj NVO isplati 15.000 eura, ponovo za nabavku buradi, promociju crnogorskih vina u Francuskoj i pomoć za učešće u radu skupštine CEVI u Briselu…
SDT u dokumentu objašnjava da je Ivanović rješenje o isplati donio tri dana prije nego je zahtjev zvanično zaveden: “Iako je znao da uz zahtjev o kojem je odlučivao nije dostavljena bilo kakva dokumentacija”. Iste godine u novembru, odlučujući o zahtjevu Nacionalnog udruženja vinogradara i vinara, bez djelovodnog pečata i broja kao dokaza da je zahtjev zaveden kod tog ministarstva, donio je reješenje o isplati 45.000 eura, a za prezentaciju crnogorskih vina u sjedištu OIV-a u Parizu, u organizaciji Ambasade Crne Gore u Francuskoj. Taj iznos, navode iz Specijalnog tužilaštva, bio je devetostruko veći od mjerom predviđenog maksimuma. U istom dokumentu stoji i da je Ivanović toj NVO, od aprila do oktobra 2016. godine, isplatio 70.000 eura.
Petar Ivanović i Vukica Perović, više su puta tokom 2014. i 2015. godine, protivpravno iskoristili službeni položaj i tako nanijeli štetu državnom budžetu. Navodi se je Ivanović 24. decembra 2014. godine, suprotno propisima, naložio Vukici Perović da Nacionalnom udruženju vinogradara i vinara isplati 10.000 eura.
“Te je u lijevom gornjem uglu zahtjeva svojeručno zabilježio – ‘Vukica uplatiti 10.000’, po kojom nalogu je postupila… iako je znala da ne postoji rješenje ovlašćenog lica o ispunjenosti uslova za ostvarivanje prava na podsticaj u poljoprivredi”, navodi se.
Dodaje se da je Ivanović i dva dana kasnije, toj saradnici usmeno naredio da istoj nevladinoj organizaciji isplati 15.000 eura, iako nisu podnijeli zahtjev niti dostavili bilo kakvu dokumentaciju, ali i uprkos činjenici da je taj iznos trostruko veći od mjerom predviđenog maksimuma. Ona je to učinila iako je znala da nije po propisima, pa je, navode iz SDT-a, s tim u vezi svojeručno ispisala dva lista A4 formata, gdje je između ostalog na jednom konstatovala “treba rješenje”, a drugom “treba zahtjev”…
Ivanoviću je u decembru određen pritvor, dok je Simoviću određena mjera – zabrana sastajanja sa svjedocima, a oduzet mu je i pasoš. Ista sudska odluka donijeta je i za bivšeg državnog sekretara u tom resoru Nemanju Katnića. Ovakve sudske mjere, zabrana sastajanja sa svjedocima, rijetko su do sada izricane. Pritvor, ali ni druge mjere nijesu tražene od SDT-a, pa nijesu ni određivane za osumnjičenu bivšu načelnicu Službe za finansije Vukicu Perović, ali ni nekadašnjeg ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja Budimira Mugošu.
Sudski postupak u predmetu koji se tiče Abu Dabi fonda osim Ivanovića očekuje i bivšeg ministra poljoprivrede Budimira Mugošu. Ivanovića i Mugošu SDT optužuje za zloupotrebu položaja u ovom slučaju. Optužnicom se tereti i Zoran Vukčević, nekadašnji čelnik Investiciono-razvojnog fonda (IRF), za nesavjestan rad u službi. Abu Dabi fond za razvoj (ADF) je državna agencija Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja je za podsticanje poljoprivrede na sjeveru Crne Gore 2015. obezbijedila kredit od 50 miliona dolara. Optužnicom SDT-a oni se terete za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja od 2015. do 2017, tokom dodjele novca iz kredita Abu Dabi fonda.
Milionska imovina
Vrijednost nekretnina u podgoričkim Doljanima, koje su najvećim dijelom u vlasništvu majke Petra Ivanovića, a dijelom u njegovoj svojini procijenjena je 2019. godine na nešto preko dva miliona eura, saopšteno je iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).
Kažu da se prema izvještaju vještaka iz 2019. godine na imanju u Doljanima nalazilo 20.000 čokota vinove loze, 401 sadnica maslina, 350 sadnica lavande i 2.500 sadnica smilja.
IRF je, dodaju iz ASP-a, oktobra 2019. godine odobrio kredit firmi “I – Wine”, u vlasništvu majke Petra Ivanovića, koja je rođena 1941. godine. U dokumentaciji u posjedu ASP-a navodi se da je preduzeće osnovano “da bi upravljalo kompletnim poljoprivrednim gazdinstvom”.
Kredit u iznosu od 1,1 miliona eura odobren je na rok otplate od sedam godina, uz grejs period od godinu i po, a uz efektivnu kamatnu stopu od 3,14 odsto.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


HAPŠENJE DUŠKA GOLUBOVIĆA: Tajne tajnog agenta

CRNA GORA BEZ SISTEMSKE STAMBENE POLITIKE: Po mjeri bogatih

VLAST PRED TEŠKIM IZBOROM: Pare ili aerodromi
Izdvajamo
-
Izdvojeno4 sedmice
HORHE MARIO BERGOLJO – PAPA FRANJO (1936 – 2013 – 2025.): Golemo nasljedstvo čovjeka iz naroda
-
INTERVJU4 sedmice
VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
-
DRUŠTVO3 sedmice
DEPORTACIJE, ŠTRPCI, MURINO: JEDNOKRATNA NOVČANA POMOĆ PORODICAMA ŽRTAVA: Korak na dugom putu suočavanja sa prošlošću
-
DRUŠTVO4 sedmice
AFERA MANDIĆI: Zataškavanje
-
INTERVJU3 sedmice
TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA (HRA): Na početku
-
Izdvojeno3 sedmice
SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom
-
FOKUS2 sedmice
JOANIKIJEV HEROJ I GROMKO ĆUTANJE VLASTI: Šta je njima Pavle Đurišić
-
Izdvojeno3 sedmice
KAKO JE PRIRODNA UVALA GALIJE POSTALA INVESTICIONO KUPALIŠTE: Betoniranje bisera budvanske rivijere