DRUŠTVO
PLAĆENE UBICE U CRNOJ GORI – KOLIKO KOŠTA ŽIVOT: Tuđa glava – pola miliona

Prošlonedjeljni događaji ponovo su aktuelizovali pitanje koliko vrijedi život pripadnika ili vođa kriminalnih klanova, ali i tužilaca, policijskih službenika i članova njihovih porodica koji su se našli na spiskovima plaćenika spremnih da okrvave ruke
Pola miliona eura. Za toliko je, prema operativnim podacima istražitelja, mladi Nikšićanin Petar Mujović (20) pristao da ubije navodnog vođu škaljarskog klana Kotoranina Jovana Vukotića.
U tom naumu spriječili su ga pripadnici policije koji su, preko video nadzora ali i neposrednim obilaskom terena, primijetili sumnjivo ponašanje neiskusnog Nikšićanina. Kada su utvrdili da ga previše interesuju dešavanja u zgradi kotorske policije bilo im je jasno da tu nije slučajno već da čeka izlazak Jovana Vukotića, koji je u tom trenutku obavljao razgovor sa policijskim službenicima.
Pretresli su ga i oduzeli češku zbrojevku s metkom u cijevi i kriptovani telefon a potom im je, navodno, Mujović sve priznao: mladi Nikšićanin sa likom dobrog dječaka iz komšiluka pristao je da za račun kavčana, među kojima, prema operativnim podacima policije, njegov brat Radovan Mujović zauzima visoku poziciju, obezglavi suparnički klan tako što će ubiti njihovog navodnog vođu. Za pola miliona eura. Kasnije se Mujović sjetio omerte, ili ga je posavjetovao neko ko je u svijetu kriminala vještiji od njega, pa je na pitanja tužilaca odgovorio ćutanjem. I, za sada, izvukao se sa krivičnom prijavom zbog nedozvoljenog držanja oružja.
Prošlonedjeljni događaji ponovo su aktuelizovali pitanja koliko, na crnom tržištu ljudskih duša, vrijedi život pripadnika ili vođa kriminalnih klanova, ali i tužilaca, policijskih službenika i članova njihovih porodica koji su se, prema javno dostupnim podacima policije i tužilaštva, našli na spiskovima plaćenika spremnih da okrvave ruke.
Cijena života se, saznali smo, razlikuje zavisno od toga ko je meta. Pola miliona eura je najveći ponuđeni (i prihvaćeni) iznos za ubistvo visokopozicioniranih pripadnika zarađenih klanova i kriminalnih grupa. Isti iznos je, prema podacima tužilaštva, nuđen i onima koji su spremni da ubiju one koji se, u ime države, bore protiv organizovanog kriminala.
Prije samo dva mjeseca glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić novinarima je predočio podatak da je za ubistvo Saše Klikovca (38), koji je operativno važio za pripadnika kavačkog klana, plaćeno 100 hiljada eura. Ali i da su isti naručioci bili spremni da plate pola miliona da se ubije još jedan pripadnik konkurentske kriminalne grupe.
„Za ovo ubistvo je, do granica osnovane sumnje, dato 100 hiljada eura. Za ubistvo visokopozicioniranog pripadnika druge kriminalne grupe određeno je do 500 hiljada. Ono je trebalo da se izvrši na jednoj planini u Crnoj Gori iz snajpera, karabinom ili puškom“, saopštio je Katnić, u avgustu, navodeći kako je još 200 hiljada obećano onome ko ubije neimenovanog pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova ili člana njegove porodice.
Nije se dugo čekalo da saznamo i ko su bile te mete. Pa tako, prema podacima do kojih su došli istražitelji, na pola miliona eura ucijenjena je glava jednog od vođa kavačkog kriminalnog klana – Kotoranina Slobodana Kašćelana. Dvije stotine hiljada eura bilo je namijenjeno onome ko ubije Nikšićanina Strahinju Koprivicu, sina policijskog službenika Duška Koprivice.
Oznakom strogo čuvana tajna, istražitelji se brane i nikada nisu potvrdili niti demantovali saznanja novinara. No nije tajna da su se i Kašćelan i Koprivice, otac i sin, već nalazili na mafijaškim spiskovima za odstrjel.
Pored njih mete su, prema tvrdnjama iz policije i tužilaštva, trebale biti i visoki policijski funkcioneri Zoran Lazović i Duško Golubović, ali i glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Krvavi pohod je, prema optužnici Specijalnog tužilaštva, planirala da izvede kriminalna grupa Nikšićanina Ranka Radulovića koja, prema operativnim podacima, usko sarađuje sa škaljarcima. Likvidacije su spriječene hapšenjem Radulovića i njegovih vojnika među kojima je bio i njegov, tada maloljetni, sin.
U ovom slučaju Specijalno tužilaštvo obezbijedilo je i zaštićenog svjedoka kodnog imena Jadranko Jonski koji je pred sudom detaljno opisao kako je funkcionisala uhapšena kriminalna grupa. On je ispričao ko je bio zadužen da prati Katnićevo kretanje i po čijem nalogu. Rekao je da je i jedan od njegovih zadataka bio da prati kretanje glavnog specijalnog tužioca, da osmatra njegovu kuću u blizini Danilovgrada i prikuplja informacije o njegovim navikama. On je kazao da je za Katnićevu likvidaciju bilo predviđeno pola miliona eura. Osim njega, Katnića su pratile još dvije osobe, i to po nalogu Ranka Radulovića, koji je označen kao vođa nikšićke kriminalne grupe.
Prema njegovim riječima, za planirano ubistvo Lazovića i Golubovića, dvojice bivših pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost bilo je plaćeno takođe po 500.000 eura. Glave rukovodioca u Upravi policije Duška Koprivice i njegovog sina Strahinje bile su ucijenjene na 350.000 eura, a za planirane likvidacije jednog rukovodioca nikšićkog Centra bezbjednosti i inspektora za droge isplaćeno je po 200.000 eura.
Grčki, srpski i crnogorski istražitelji još pokušavaju da utvrde ko je sredinom januara u restoranu u predgrađu Atine ispalio smrtonosne hice u vođe škaljarskog kriminalnog klana Stevana Stamatovića i Igora Dedovića. Ali i ko je, koji mjesec kasnije, na Krfu ubio Baranina Alana Kožara i Užičanina Damira Hadžića, koji su bili bliski istom klanu. Dok istražitelji sklapaju mozaik, spekuliše se da su pripadnici škaljarskog klana preuzeli istragu u svoje ruke. Navodno, oni su saznali da su u svojim redovima imali krticu koja je za milion eura prodala svoje drugove, tačnije odala lokacije na kojima se nalaze. Da li je tiper novac stigao da uzme nije poznato jer se sumnja da su ga škaljarci pronašli prije istražitelja i – ubili ga. Srpska policija je, nedavno, objavila i imena trojice mladića koji se vode kao nestali a dovode se u direktnu vezu sa ovom pričom i ubistvima u Grčkoj.
Da ubiju za novac, nije nešto što je nepoznato barskim kriminalcima. Tako je optuženi Enzan Ciriković nakon hapšenja ispričao istražiteljima da mu je optuženi Adnan Osmanagić, koji je u bjekstvu, obećao 20 hiljada eura i automobil audi A-8 ukoliko ubije Baranina Jova Đurovića, ali i da mu je Budvanin Đorđije Cicmil ponudio 50.000 eura za ubistvo boksera Nikole Sjekloće i još dvije osobe. Tokom suđenja sve je negirao, braneći se da je navodno izjavu pred tužiocem dao u strahu i pod prisilom.
Da pored mnogih imena pripadnika kriminalnih klanova stoji cijena u eurima, potvrđuje i nedavno podignuta optužica protiv grupe Zorana Mrvaljevića, koji operativno važi za pripadnika škaljarskog klana. U tom predmetu, tokom istrage, svjedok saradnik Milan Kankaraš detaljno je tužilaštvu ispričao kako je u različitim periodima bio član dvije, međusobno suprotstavljene, kriminalne grupe. Prema onome što je ispričao tužilaštvu, Kankarašu je Vladimir Roganović (pripadnik kavačkog klana ubijen u Beču krajem 2018) preko kriptovanog telefona poslao ponudu da za 200 hiljada eura ubije tadašnjeg poslodavca Mrvaljevića i Krsta Vujića.
„Rekao je da će mu dati unaprijed 100 hiljada, a ostatak kad završi posao. Vladimir ga je čak nagovarao da ovo izvrši javno, a da će mu oni obezbijediti najboljeg advokata, da će mu porodica biti zbrinuta, da njemu u zatvoru neće ništa faliti i da će tamo imati zaštitu, da će mu advokat srediti da bude osuđen na nekih 8-9 godina, a da će da odleži pet…“, piše u obrazloženju optužnice.
Rat se nastavlja.
Ima posla i za strance
Prema dokazima tužilaštva, Majkl Gregori Feraris je tokom 2015. trebao da, „od vođe crnogorske mafije“, dobije 70 hiljada eura za ubistvo Budvanina Gorana Đuričkovića i jedne četvoročlane porodice iz Budve. Uhapšen je slučajno, nakon saobraćajnog prekršaja.
Istražitelji nikada nijesu otkrili javnosti čija porodica je bila meta, ali ni ko je organizator tog monstruoznog plana. U sudskim spisima našlo se samo ime jednog od dvojice, navodnih, plaćenih ubica koji su specijalno obučavani u Americi. Feraris je bio jedan u nizu onih koji su nakon hapšenja priznali svoje namjere, da bi kasnije pred sudom tvrdili da su žrtve namještaljke i policijske prinude. Đuričković je ubijen dok je Feraris bio u zatvoru, iz snajperske puške kojom je rukovao drugi, sposobniji, plaćenik.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
DRUŠTVO
PLJEVALJSKA DF VLAST – ČUVARI NAJGORE ĐUKANOVIĆEVE BAŠTINE: Srpstvo buja dok grad propada

Pljevaljska lokalna vlast nastavlja praksu ograđivanja ulica i trgova imenima ljudi čiji životi se dovode u vezu sa percipiranom borbom za srpstvo. I velikosrpstvo
Prije nedjelju dana je osvanula vijest da će Savjet za davanje naziva ulica i trgova Opštine Pljevlja u skupštinsku proceduru poslati prijedlog da se Bobovska ulica u naselju Balibegovo brdo preimenuje u Ulicu pilota Eldina Hrapovića. Poručnik Hrapović, rođeni Pljevljak, je bio među tri prve žrtve kratkotrajnog slovenačkog rata kada je njihov helikopter oboren iznad Ljubljane 27.juna 1991. Još jedna ulica u Pljevljima treba dobiti ime po sugrađaninu Vukomanu Vulu Tešoviću, koji je kao vojnik na odsluženju vojnog roka poginuo na karauli Košare 10. maja 1999. tokom ratnog sukoba na Kosovu.
Ovim imenovanjima pljevaljska lokalna vlast nastavlja praksu ograđivanja ulica i trgova imenima ljudi čiji životi se dovode u vezu sa percipiranom borbom za srpstvo. Dok su dvojica gorepomenutih, osobe nespornih biografija, silom prilika akteri dešavanje iz 90-tih, mnogi drugi „heroji“ su i te kako problematični. Glavna ulica u Pljevljima već 20 i nešto godina nosi ime srbijanskog i jugoslovenskog kralja Petra I Karađorđevića,. Ulica koje je siječe je nazvana po Nikoli Pašiću, dugogodišnjem premijeru Kraljevine Srbije. Obojica su tvorci krvave post-Versajske Jugoslavije pod velikosrpskom dominacijom u kojoj je nasilno nestala Crna Gora kao država. Nesrpski narodi su takođe gaženi i porobljeni u ime srbijanske dinastije „oslobodilaca i ujedinitelja“.
Najblamantniji Pljevljak čije ime „krasi“ raskrsnicu koja će biti pretvorena u trg sa bistom je drugi patrijarh Srpske crkve (SPC) od njenog osnivanja, Varnava Rosić koji je na tom mjestu bio od 1930 do 1937. godine. Nedugo pošto je izabran za gradonačelnika krajem aprila ove godine, dr Dario Vraneš iz Nove srpske demokratije je podržao ranije zahtjeve ne samo prosrbijanskih stranaka, već i opstinskog odbora navodno građanskih Demokrata (još 2017.god.) i odbornika Ermina Harbića (2019.godine.) iz DPS-a.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa
Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.
O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.
Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”. I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.
Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.
I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.
Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.
Kako sve to sporo ide govori i podatak da u Osnovnom državnom tužilaštvu u Pljevljima više od godinu i po traje izviđaj po krivičnoj prijavi NVO Alternativa protiv 54 medicinska radnika u tom gradu zbog sumnji da rade sa falsifikovanim diplomama. Bez podizanja optužnog predloga uprave zdravstvenih ustanova u tom gradu ne mogu preduzeti bilo kakve mjere, pa osumnjičeni i dalje liječe sa lažnim diplomama.
Pored ,,lažnih” medicinskih radnika, analize pokazuju da je u Crnoj Gori najviše istih takvih stručnjaka zaposleno u policiji, obrazovanju i javnim službama. Sve oblasti u kojima bilježimo nenapredak.
Iz Alternative koja godinama prati i ukazuje na ovaj problem, ocjenjuju da je u javnom sektoru Crne Gore oko 40 odsto zaposlenih sa lažnim diploma, što je preko 30.000 zaposlenih koje plaćamo a koji bi trebalo krivično da odgovaraju.
Kako smo vidjeli i kada se desi i ta rijetkost da se prevare otkriju, kazne se adekvatno ne primjenjuju. Krivičnim zakonikom predviđena je zatvorska kazna do tri godine za krivično djelo falsifikovanje isprave. ,,Ko napravi lažnu ili izda neistinitu ispravu ili preinači pravu ispravu u namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava ili ko takvu lažnu ili neistinitu ispravu upotrijebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe, kazniće se zatvorom do tri godine”, piše u zakonu.
Nakon najnovije afere, i potpredsjednica Pokreta za promjene i univerzitetska profesorka Branka Bošnjak upozorila je: ,,Ovakvih sumnjivo stečenih diploma imamo nažalost i u poslaničkim klupama, u vrhu Vlade, najznačajnijim državnim preduzećima, ali očigledan je izostanak političke volje da se ovome stane na kraj, jer ovakvih ‘mangupa’ ima u redovima svih partija, tako da se vrlo svjesno obesmišljava znanje”.
Da se sa političkim predumišljajem ne istražuju lažne diplome jasno je i po do sada najavljivanim akcijama rješenje ovog sve većeg problema.
Dok je bio ministar prosvjete Predrag Bošković se 2015. godine sastajao sa kolegama iz Srbije, Republike Srpske i Kosova i dogovarao strategiju suzbijanja kupovine diploma. Za vrijeme mandata Damira Šehovića obećane su izmjene Zakona o nostrifikaciji inostranih diploma, kojim bi se postrožila kontrola izdavanja obrazovnih isprava iz regiona.
Od ovih najava nije bilo ništa, isto kao i sa zaklinjanjem nove vlasti da neće raditi kao stara, ni što se tiče ovog problema.
„Dao sam nalog da sve zdravstvene ustanove dostave podatke o srednjem i višem medicinskom kadru koji se prekvalifikovao i koji je stekao diplome u državama regiona“, najavio je u maju prošle godine ministar zdravlja Dragoslav Šćekić. U Ministarstvu unutrašnjih poslova formirali su komisiju iste godine koja je trebalo da provjeri diplome „bez povlastica i izuzetaka, a ukoliko se nepravilnosti utvrde, policijski službenici biće procesuirani pred nadležnim tužilaštvom“. U sličnu akciuju krenulo je i Ministarstvo prosvjete.
Rezultati istrage bili su ništa! Nula, izjavio je početkom ove godine Zarija Pavićević, jedan od koordinatora Alternative Crna Gora.
„Nova vlast ne samo da nije promjenila takvo stanje, već je dovela do povećanja problema. Primali su, na primjer, u preduzeću EPCG – Solar gradnja ljude koji u životu nijesu utičnicu zamijenili. Jedan od direktora, visokokotiranih članova Demokratskog fronta (DF) poslao je sekretaricu službenim autom da mu kupi diplomu u susjednoj državi”, izjavio je nedavno Vesko Pejak iz Alternative.
Priča o kupljenim diplomama odavno traje i nikada do sada nije imala ozbiljniji epilog u smislu kažnjavanja onih koji su kupili znanje i dobili sigurne državne poslove.
Tokom referendumske 2006. u Elektroprivredi je provjeravano 2.000 diploma, ispostavilo se da je svaka deseta falsifikat. Ranije je u Kombinatu aluminijuma utvrđeno da lažne diplome ima oko 200 zaposlenih. Pored regionalnih, falsifikovane diplome su tada kupovane u Pljevljima i na Cetinju. Po potrebi, kada je trebalo smanjiti brojno stanje, falsifikovane diplome su otkrivane u vojsci i policiji.
Bilo je i iskoraka sa otkrivanjem lažnih diploma. Kada se 2016. u Opštini Bijelo Polje počelo sa provjerom diploma, jedan zaposleni je priznao da je radio sa falsifikovanom diplomom. Osuđen je uslovno na šest mjeseci zatvora. Godinu ranije mediji su pisali da je činovnik ove opštine zahvaljujući lažnoj diplomi postao namještenik za vođenje biračkog spiska.
„Jednom riječju, falsifikuje se sve i svašta – vozačke i saobraćajne dozvole, putne isprave, diplome o završenom srednjem, višem i visokom obrazovanju, ugovori, dokumentacija koja prati robu u prevozu…“, nabrajao je 2006. predsjednik Osnovnog suda u Rožajama Zahit Camić objašnjavajući da se čak 25 odsto od ukupno primljenih predmeta odnosi na krivična djela falsifikovanja isprava.
,,Ništa se nije uradilo jer bi istraga lažnih diploma vodila do najviših državnih funkcija i do samog vrha nekih partija u vlasti, kako za vrijeme DPS-a, tako i za vrijeme ‘nove’ vlasti. Najveća prednost ‘budala’ u odnosu na poštene ljude je to što su ‘budale’ neracionalno ambiciozne. Dodajte tome i nerad državnih institucija, koje su morale da sankcionišu ovu pojavu, dobijate sistem u kojem ne možete da izvadite najobičniju potvrdu po nedjelju dana. Loši đaci su potpuno preuzeli državu. Od države smo napravili ‘reality show”’, izjavio je Pejak.
S druge strane preko 10.000 visokoškolaca čeka posao na Zavodu. Njihova mjesta zauzimaju oni koji su se snašli i na lakši način došli do neophodne diplome. Imao je i ima ko da ih progura.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)
Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.
Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.
Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US. Poslanici su izabrali Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade, Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.
Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje je bilo protiv.
“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.
Nakon formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet. Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS) je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.
Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.
Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.
Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.
Poslanik Socijaldemokrata (SD) Boris Mugoša smatra da je poražavajuće za građansku Crnu Goru da nemamo među sedam sudija pripadnike manje brojnih naroda. Ukazao je da se izborom sedmog sudije Ustavni sud ne čini funkcionalnim već da se on kompletira.
” Zar nije poniženje da sudije svodimo na odnos tri prema tri, a da Resulbegović bude tas na vagi?! Oni bi trebalo oko sistemskih pravnih stvari da imaju ista mišljenja. Treba li da se takmiče – tri prema tri, četiri prema tri?”, upitao je.
Izbor Ruselbegovića pozdravili su domaći funkcioneri i predstavnici mađunarodne zajednice. Predsjednik Jakov Milatović kazao je da će se izborom sedmog sudije Ustavnog suda konačno stvoriti neophodne pretpostavke za funkcionisanje te institucije u punom kapacitetu.
“Takođe, kompletiranje Ustavnog suda je podstrek zakonodavnoj vlasti za izbor vrhovnog državnog tužioca i nedostajućih članova Sudskog savjeta do kraja godine, što bi značilo nesumnjiv uspjeh za Crnu Goru. Ohrabrujuće poruke od partnera kada je u pitanju perspektiva EU članstva obavezuju nas na još snažnije zajedničko djelovanje u cilju uspješnog okončanja našeg evropskog puta”, napisao je Milatović na društvenoj mreži Iks (Tviter).
Premijer Milojko Spajić kaže da je izborom Faruka Resulbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda napravljen „prvi korak ka deblokadi pravosuđa“. On je rekao da je ovo tek početak i da se mora završiti proces. “Dogovor oko izbora vrhovnog državnog tužioca i kompletiranje Sudskog savjeta trebalo bi da imaju prioritet, jer će ubrzati integracioni put”, naveo je Spajić na društvenoj mreži X.
Crna Gora je u posljednjem izvještaju Evropske komisije (EK) dobila loše ocjene u pregovaračkim poglavljima u oblasti vladavine prava, od kojih dominantno zavisi njen dalji put ka Evropskoj uniji (EU). EK u izvještaju konstatuje da nije bilo napretka u reformi pravosuđa.
“Potrebna je stvarna i nedvosmislena posvećenost izvršne i pravosudne vlasti za garantovanje primjene reformi, kao i politički dijalog u parlamentu kako bi se osigurala potrebna većina za sva imenovanja u pravosuđu i zakonodavne predloge”, piše u dokumentu.
Evropski komesar sa susjedstvo i proširenje Oliver Varhelji pozdravio je imenovanje sedmog sudije Ustavnog suda “Davno zakašnjela imenovanja u Ustavnom sudu su konačno završena, sa impresivnom međustranačkom kvalifikovanom većinom. Radujemo se daljim odlukama o ključnim imenovanjima sudija i drugim neriješenim reformama”, napisao je Varhelji.
Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od predsjednika Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnog sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT).
Sudski savjet je od 2018. godine u neustavnom mandatu, a funkcija VDT-a u v. d. stanju od 2019. Milović je u dopisu naveo da je za predloženi cilj od izuzetne važnosti saradnja vlasti i opozicije.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
Izdvojeno1 sedmica
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene