Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PLAĆENE UBICE U CRNOJ GORI – KOLIKO KOŠTA ŽIVOT: Tuđa glava – pola miliona

Objavljeno prije

na

Prošlonedjeljni događaji ponovo su aktuelizovali pitanje koliko vrijedi život pripadnika ili vođa kriminalnih klanova, ali i tužilaca, policijskih službenika i članova njihovih porodica koji su se našli na spiskovima plaćenika spremnih da okrvave ruke

 

Pola miliona eura. Za toliko je, prema operativnim podacima istražitelja, mladi Nikšićanin Petar Mujović (20) pristao da ubije navodnog vođu škaljarskog klana Kotoranina Jovana Vukotića.

U tom naumu spriječili su ga pripadnici policije koji su, preko video nadzora ali i neposrednim obilaskom terena, primijetili sumnjivo ponašanje neiskusnog Nikšićanina. Kada su utvrdili da ga previše interesuju dešavanja u zgradi kotorske policije bilo im je jasno da tu nije slučajno već da čeka izlazak Jovana Vukotića, koji je u tom trenutku obavljao razgovor sa policijskim službenicima.

Pretresli su ga i  oduzeli češku zbrojevku s metkom u cijevi i kriptovani telefon a potom im je, navodno, Mujović sve priznao: mladi Nikšićanin sa likom dobrog dječaka iz komšiluka pristao je da za račun kavčana, među kojima, prema operativnim podacima policije, njegov brat Radovan Mujović zauzima visoku poziciju, obezglavi suparnički klan tako što će ubiti njihovog navodnog vođu. Za pola miliona eura. Kasnije se Mujović sjetio omerte, ili ga je posavjetovao neko ko je u svijetu kriminala vještiji od njega,  pa je na pitanja tužilaca odgovorio ćutanjem. I, za sada, izvukao se sa krivičnom prijavom zbog nedozvoljenog držanja oružja.

Prošlonedjeljni događaji ponovo su aktuelizovali pitanja koliko, na crnom tržištu ljudskih duša, vrijedi život pripadnika ili vođa kriminalnih klanova, ali i tužilaca, policijskih službenika i članova njihovih porodica koji su se, prema javno dostupnim podacima policije i tužilaštva, našli na spiskovima plaćenika spremnih da okrvave ruke.

Cijena života se, saznali smo, razlikuje zavisno od toga ko je meta. Pola miliona eura je najveći ponuđeni (i prihvaćeni) iznos za ubistvo visokopozicioniranih pripadnika zarađenih klanova i kriminalnih grupa. Isti iznos je, prema podacima tužilaštva, nuđen i onima koji su spremni da ubiju one koji se, u ime države, bore protiv organizovanog kriminala.

Prije samo dva mjeseca glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić novinarima je predočio podatak da je za ubistvo Saše Klikovca (38), koji je operativno važio za pripadnika kavačkog klana, plaćeno 100 hiljada eura. Ali i da su isti naručioci bili spremni da plate pola miliona da se ubije još jedan pripadnik konkurentske kriminalne grupe.

„Za ovo ubistvo je, do granica osnovane sumnje, dato 100 hiljada eura. Za ubistvo visokopozicioniranog pripadnika druge kriminalne grupe određeno je do 500 hiljada. Ono je trebalo da se izvrši na jednoj planini u Crnoj Gori iz snajpera, karabinom ili puškom“, saopštio je Katnić, u avgustu, navodeći kako je još 200 hiljada obećano onome ko ubije neimenovanog pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova ili člana njegove porodice.

Nije se dugo čekalo da saznamo i ko su bile te mete. Pa tako, prema podacima do kojih su došli istražitelji, na pola miliona eura ucijenjena je glava jednog od vođa kavačkog kriminalnog klana – Kotoranina Slobodana Kašćelana. Dvije stotine hiljada eura bilo je namijenjeno  onome ko ubije Nikšićanina Strahinju Koprivicu, sina policijskog službenika Duška Koprivice.

Oznakom strogo čuvana tajna, istražitelji se brane i nikada nisu potvrdili niti demantovali saznanja novinara. No nije tajna da su se i Kašćelan i Koprivice, otac i sin, već nalazili na mafijaškim spiskovima za odstrjel.

Pored njih mete su, prema tvrdnjama iz policije i tužilaštva, trebale biti i visoki policijski funkcioneri Zoran Lazović i Duško Golubović, ali i glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Krvavi pohod je, prema optužnici Specijalnog tužilaštva, planirala da izvede kriminalna grupa Nikšićanina Ranka Radulovića koja, prema operativnim podacima, usko sarađuje sa škaljarcima. Likvidacije su spriječene hapšenjem Radulovića i njegovih vojnika među kojima je bio i njegov, tada maloljetni, sin.

U ovom slučaju Specijalno tužilaštvo obezbijedilo je i zaštićenog svjedoka kodnog imena Jadranko Jonski koji je pred sudom detaljno opisao kako je funkcionisala uhapšena kriminalna grupa. On je ispričao ko je bio zadužen da prati Katnićevo kretanje i po čijem nalogu. Rekao je da je i jedan od njegovih zadataka bio da prati kretanje glavnog specijalnog tužioca, da osmatra njegovu kuću u blizini Danilovgrada i prikuplja informacije o njegovim navikama. On je kazao da je za Katnićevu likvidaciju bilo predviđeno pola miliona eura. Osim njega, Katnića su pratile još dvije osobe, i to po nalogu Ranka Radulovića, koji je označen kao vođa nikšićke kriminalne grupe.

Prema njegovim riječima, za planirano ubistvo Lazovića i Golubovića, dvojice bivših pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost bilo je plaćeno takođe po 500.000 eura. Glave rukovodioca u Upravi policije Duška Koprivice i njegovog sina Strahinje bile su ucijenjene na 350.000 eura, a za planirane likvidacije jednog rukovodioca nikšićkog Centra bezbjednosti i inspektora za droge isplaćeno je po 200.000 eura.

Grčki, srpski i crnogorski istražitelji još pokušavaju da utvrde ko je sredinom januara u restoranu u predgrađu Atine ispalio smrtonosne hice u vođe škaljarskog kriminalnog klana Stevana Stamatovića i Igora Dedovića. Ali i ko je, koji mjesec kasnije, na Krfu ubio Baranina Alana Kožara i Užičanina Damira Hadžića, koji su bili bliski istom klanu. Dok istražitelji sklapaju mozaik, spekuliše se da su pripadnici škaljarskog klana preuzeli istragu u svoje ruke. Navodno, oni su saznali da su u svojim redovima imali krticu koja je za milion eura prodala svoje drugove, tačnije odala lokacije na kojima se nalaze. Da li je tiper novac stigao da uzme nije poznato jer se sumnja da su ga škaljarci pronašli prije istražitelja i – ubili ga. Srpska policija je, nedavno, objavila i imena trojice mladića koji se vode kao nestali a dovode se u direktnu vezu sa ovom pričom i ubistvima u Grčkoj.

Da ubiju za novac, nije nešto što je nepoznato barskim kriminalcima. Tako je optuženi Enzan Ciriković nakon hapšenja ispričao istražiteljima da mu je optuženi Adnan Osmanagić, koji je u bjekstvu, obećao 20 hiljada eura i automobil audi A-8 ukoliko ubije Baranina Jova Đurovića, ali i da mu je Budvanin Đorđije Cicmil ponudio 50.000 eura za ubistvo boksera Nikole Sjekloće i još dvije osobe. Tokom suđenja sve je negirao, braneći se da je navodno izjavu pred tužiocem dao u strahu i pod prisilom.

Da pored mnogih imena pripadnika kriminalnih klanova stoji cijena u eurima, potvrđuje i nedavno podignuta optužica protiv grupe Zorana Mrvaljevića, koji operativno važi za pripadnika škaljarskog klana. U tom predmetu, tokom istrage, svjedok saradnik Milan Kankaraš detaljno je tužilaštvu ispričao kako je u različitim periodima bio član dvije, međusobno suprotstavljene, kriminalne grupe. Prema onome što je ispričao  tužilaštvu, Kankarašu je Vladimir Roganović (pripadnik kavačkog klana ubijen u Beču krajem 2018) preko kriptovanog telefona poslao ponudu da za 200 hiljada eura ubije tadašnjeg poslodavca Mrvaljevića i Krsta Vujića.

„Rekao je da će mu dati unaprijed 100 hiljada, a ostatak kad završi posao. Vladimir ga je čak nagovarao da ovo izvrši javno, a da će mu oni obezbijediti najboljeg advokata, da će mu porodica biti zbrinuta, da njemu u zatvoru neće ništa faliti i da će tamo imati zaštitu, da će mu advokat srediti da bude osuđen na nekih 8-9 godina, a da će da odleži pet…“, piše u obrazloženju optužnice.

Rat se nastavlja.

Ima posla i za strance

Prema dokazima tužilaštva, Majkl Gregori Feraris  je tokom 2015. trebao da, „od vođe crnogorske mafije“,  dobije 70 hiljada eura za ubistvo Budvanina Gorana Đuričkovića i jedne četvoročlane porodice iz Budve. Uhapšen je slučajno, nakon saobraćajnog prekršaja.

Istražitelji nikada nijesu otkrili javnosti čija porodica je bila meta, ali ni ko je organizator tog monstruoznog plana. U sudskim spisima našlo se samo ime jednog od dvojice, navodnih, plaćenih ubica koji su specijalno obučavani u Americi. Feraris je bio jedan u nizu onih koji su nakon hapšenja priznali svoje namjere, da bi kasnije pred sudom tvrdili da su žrtve namještaljke i policijske prinude. Đuričković je ubijen dok je Feraris bio u zatvoru, iz snajperske puške kojom je rukovao drugi, sposobniji, plaćenik.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo