Povežite se sa nama

Izdvojeno

NAJAVA PARLAMENTARNE ISTRAGE O VJETROELEKTRANAMA NA MOŽURI: Nestala skoro sva dokumentacija dok u SDT traje vječni izviđaj

Objavljeno prije

na

Postoji li veza između Možure i ubistva malteške novinarke

 

U Crnoj Gori je prije desetak dana boravio Metju Karuana Galicija, sin ubijene malteške novinarke Dafne Karuane Galicije. Iz kabineta potpredsjednice Skupštine Branke Bošnjak saopšteno je da je upriličen susret sa Galicijom zbog „pokretanja parlamentarne istrage o aferi Možura“ te da istraživanje koje je Dafne Galicija platila glavom „vodi i do Crne Gore i nekih visokih zvaničnika poraženog režima“. Galicija je  voljan, kako je rekao i u intervjuu javnom servisu RTCG, svoja saznanja podijeliti sa anketnim odborom Skupštine kao i pružiti pomoć u okviru svojih mogućnosti. Osim potpredsjednice Bošnjak, Galicija se sastao, kako Monitor saznaje, i sa visokim funkcionerima Demokrata i URA-e koji su obećali  podršku u formiranju anketnog odbora i rasvjetljavanju te afere. Galacija se sastao i sa tužiocima Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) koje je, po ranijoj tvrdnji Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića, još 19. oktobra 2017. godine „formiralo predmet u vezi sa gradnjom vjetroelektrana (VE) na Možuri, a izviđaj i vještačenje dokumentacije još traje“.  Dafne Galicija, koja je istraživala slučaj, ubijena  je 16. oktobra 2017. a svega tri dana nakon ubistva SDT već formira predmet. Međutim, SDT-u će trebati pune četiri godine da uzme izjavu od nekoga sa Malte i to na insistiranje Metjua Galicije.

Ta afera je bila i jedna od glavnih tema predizborne kampanje opozicije prošle godine koju je pokret URA posebno potencirao. Njen lider i sadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je u toku izbornog procesa javno tražio od Katnića da  hitno uhapsi predsjednika Mila Đukanovića nakon što je obznanio dokumenta sa offshore destinacija koja su upućivala na veoma sumnjive ugovore i transakcije i postojanje paralelnih knjigovodstava. Abazović je tvrdio da je dokumentaciju dobio od evropskih parlamentaraca. Tužilac ga nikada nije pozvao na saslušanje ili tražio tu dokumentaciju. SDT nije reagovao ni u julu 2020. kada je  malteški ministar energetike Majkl Faruđa, pod pritiskom Evropske komisije i Europola zbog istrage o ubistvu Dafne Galicije, skinuo oznaku tajnosti sa dijela dokumentacije o vjetroelektrani. Tada su isplivale tajne instrukcije iz kruga bliskih vlasti u Crnoj Gori njihovim malteškim kolegama o tome kako se trebaju maskirati milionske i nekoliko puta naduvane fakture koje su ispostavljene malteškim građanina za plaćanje.

Crnogorskim građanima je njihova vlast ispostavila puno veći ceh za plaćanje – čitavih 115,2 miliona eura subvencija koje će plaćati investitoru 12 godina i ugovorom obavezavši Elektroprivredu Crne Gore (EPCG) da prvo kupuje struju od investitora i prodaje je crnogorskim građanima po tri puta većoj cijeni od tržišne i da tek onda može plasirati struju iz vlastitih izvora i po tržišnim uslovima. Investitor(i) je nekoliko puta mijenjao identitet pojavljujući se kroz razne offshore firme sa Sejšela, Lamanša, Hong Konga, Dubaija… Kroz mrežu biznismena povezanih sa vlastima u Azerbejdžanu, Crnoj Gori i Malti, što je uobičajena praksa u tim zemljama i na šta je Galicija konstantno upozoravala.

Jedan od njih je i Jorgen Fenek, malteški biznismen blizak vladajućim laburistima, preko čijih offshore firmi su, ispostaviće se kasnije preko Panamskih papira, urađene glavne transakcije plaćanja mita državnim funkcionerima na Malti i njihovom kineskom posredniku Čen Čengu. Fenek je i zvanično optužen za organizaciju ubistva istraživačke novinarke tako što su dvojica izvršilaca postavila bombu ispod njenog auta.

Dio sumnjivih transakcija je išao i preko Crne Gore i Universal Capital Bank (UCB) grčkog biznismena i zakupca Svetog Stefana Petrosa Statisa. Po riječima Metjua Galicije, upravo su službenici Statisove banke posumnjali i prijavili dvije transakcije koje su išle preko Latvije i računa u Crnoj Gori čiji vlasnik je azerbejdžanski državljanin i zahvaljujući toj prijavi ušlo se u trag dijelu novčanih tokova.

Na kraju se ispostavilo da je investicija u vjetroelektranu sve samo ne iz EU kako su to DPS i njen lider slavodobitno najavljivali. Troškovi izgradnje su sa prvobitno planiranih 65 miliona eura uključujući i opremu njemačkog Siemensa porasli na neobjašnjivih skoro 90 miliona sa kineskom opremom koja je znatno upitnijeg kvaliteta i po pravilu znatno jeftinija.

Angažmani potpredsjednika Abazovića, kao koordinatora bezbjedonosnih službi i goruća politička i bezbjedonosna pitanja u zemlji, su  ga očigledno spriječili da se u prvoj godini mandata posveti jednom od svojih glavnih predizbornih obećanja. Sekretarijat za energetiku koji je bio pod Ministarstvom ekonomije kojim je upravljala Dragica Sekulović je reorganizacijom nove Vlade od decembra 2020. postao dio Ministarstva za kapitalne investicije (MKI) kojim upravlja Mladen Bojanić. MKI nije ništa vidljivo učinio da se rasplete klupko oko VE Možura. Dio problema je, osim slabih administrativnih kapaciteta, i to što najveći dio ključne dokumentacije je  nestao ili ne može da se nađe, što je inače slučaj i u svim drugim ministarstvima od smjene vlasti. Kritičari nove vlasti takođe je optužuju da je prespora u čišćenju državnih organa od malignog DPS kadra koji ima mogućnost opstrukcije „po dubini“. Iz Vladinog Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou takođe nisu zadovoljni saradnjom sa ministarstvima. Vanja Ćalović, direktorka nevladine organizacije MANS i šef Stručnog savjeta Vladinog savjeta se nekoliko puta do sada javno žalila da joj se tražena dokumentacija ili ne dostavlja  ili je dobija samo parcijalno.

Među glavnim dokumentima koji nedostaju su i odluka i obrazloženje Vlade Crne Gore iz 2015. godine kojom se dozvoljava prodaja koncesije koju je do tada držala španska Fersa Energias Renovables SA (sada Audax Renovables) nepoznatoj offshore firmi sa Sejšela Cifidex Ltd sa osnivačkim kapitalom od jednog američkog dolara da vodi projekat vrijedan preko 100 miliona eura. Nakon sto je otkupila akcije Ferse (99%) i Čelebić DOO (1 posto akcija) u vjetroelektrani za 3,55 miliona eura iste je Cifidex prodao malteškoj Enemalti za 11,3 miliona samo dvije sedmice kasnije. „Ugradnje“ od posla su se slile na različite račune na egzotičnim odredištima.

Posrednici Ferse u Crnoj Gori Carles Coll i Vladimir Popović su još početkom 2015. obavijestili Delegaciju EU da su Španci, Maltežani i Crnogorci dogovorili koruptivan posao koji može imati velike posljedice po poreske obveznike ovih zemalje. Oni su tužili Fersu i njene crnogorske filijale za prevaru i korupciju pred Osnovnim sudom u Podgorici prije osam godina a  maratonski proces i dalje traje. Nedavno je tom sudu posredstvom međunarodne pravne pomoći stigao i sudski dokument iz Španije kojim se pokazuje da dvije firme preko kojih je Fersa navodno obavljala „plaćanje usluga“ u Crnoj Gori  nikada nisu ni postojale. To je potvrdilo ranije optužbe prevarenih posrednika Ferse da su u igri bili fiktivni poslovi. Carles Coll u intervujuu Danu lanjske jeseni je rekao da je posao propao jer su se crnogorskim državnim funkcionerima trebale platiti milionske sume za mito preko posrednika, koji su fiktivno figurirali u poslu, zajedno sa predsjednikom Upravnog odbora Ferse Jose Maria Rogerom koji je i sam trebao da se „ugradi“ par miliona na osnovu šeme isplate. SDT nikada nije pozvao Španca da da izjavu nakon intervjua Danu.

DPS i njegov lider Milo Đukanović kao i Ministarstvo ekonomije Dragice Sekulić su negirali da je bilo što nezakonito urađeno u projektu izgradnje vjetroelektrane kao i da Crna Gora nema nikakve veze sa ubistvom novinarke.

Evropska policijska organizacija Europol i malteški organi vode istragu i oko poslovanja Cifidexa a proljetos je, po informacijama sa Malte, crnogorska vlast dobila zahtjev za asistenciju.

Metju Galicija je u izjavi RTCG-u rekao da je „nemoguće razdvojiti ubistvo od korupcije koju je istraživala“ i pitao koji je bio motiv za ubistvo, ukazavši na poslove u oblasti energetike ugovaranim na Malti i u Crnoj Gori. „Moja majka je našla dokaze o korupciji iza tih poslova“, zaključio je Galicija.

Jovo MARTINOVIĆ  

Komentari

FOKUS

CRNA GORA U VRTLOGU PROŠLOSTI: Vučić i Đukanović trasiraju smjer

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada izgleda kao da je nemoćna (ili nevoljna) da nametne svoju agendu u vlastitoj državi i da usmjeri pažnju nacije ka strateškom cilju – članstvu u EU i izlasku iz  kaljuže. Umjesto da IBAR bude podsticaj za dalje reforme crne rupe su se ponovo aktivirale

 

 

Kako se primiče zatvaranje novih poglavlja sa Evropskom Unijom (EU), koja hrabri i  podstiče inteziviranje pristupnog procesa, sve su uočljivije sile u zemlji u susjedstvu koje nastoje da Crna Gora stane i krene u rikverc. Vlada Crne Gore izgleda kao da je nemoćna (ili nevoljna) da nametne svoju agendu u vlastitoj državi i da usmjeri pažnju nacije ka strateškom cilju – članstvu u EU i izlasku iz balkanske kaljuže.

Od kada je Crna Gora dobila pozitivnu ocjenu za privremena mjerila – tzv. IBAR od Evropske komisije (EK) u junu prošle godine i krenula u završnicu, tj. zatvaranje poglavlja do kraja 2026. godine, crne rupe su se ponovo aktivirale. Umjesto da IBAR bude podsticaj za dalje reforme i harmonizaciju s tekovinama EU, heterogena vladajuća većina je odmah nakon odluke EK donijela politikantsku rezoluciju o genocidu u Jasenovcu. Formalni inicijator je bio predsjednik Skupštine Andrija Mandić i ujedno i lider vučićevske Nove srpske demokratije (NSD). Njegovom prijedlogu su se  odmah  pridružile i druge partije u Crnoj Gori (DNP-SNP-UCG) lojalne Prvoj familiji Srbije. Pokret Evropa sad (PES) i Demokrate su takođe digli glas za tu rezoluciju (uz nekoliko abstinencija) nakon što su partije braće Vučić ucijenile premijera Milojka Spajića izlaskom iz Vlade. PES i Demokrate su malo razvodnili tekst i nazvali ga „Rezolucija o genocidu u sistemu logora Jasenovac i logorima Dahauu i Mauthauzenu“.  Preskočili  su i licitiranje broja žrtava Jasenovca koji velikosrpski krugovi često koriste u propagandističke svrhe iako njihov narativ nema naučno utemeljenje.

Aleksandar Vučić je računao, i ne bez osnova, da će ta rezolucija naškoditi crnogorskom putu ka EU. Iz istog razloga on nije htio ranije istu rezoluciju donijeti u svom parlamentu – da ne „naškodi evropskom putu Srbije“. Hrvatska je nakon nategnutog 41 glasa u crnogorskoj Skupštini proglasila personama non grata lidere Demokrata, NSD-a i Demokratske narodne partije (DNP) i blokirala zatvaranje poglavlja 31. Rezolucija je takođe pomogla proruskom dijelu HDZ-a bliskog porodici Đukanović i DPS-u da volšebno aktivira i čitav niz drugih problematičnih pitanja koja su nastala u doba miloističke vlasti i za koje se sadašnja Vlada teško može smatrati odgovornom. Međutim, i pored nastojanja PES-a, Demokrata i Bošnjaka  (koji drže vanjske poslove) HDZ-ov šef diplomatije je nastavio za kreiranjem novih uslova o vraćanju otete imovine Hrvata uz morsku obalu. DNP je kao dio Vlade, zauzeo oštar stav da sa Hrvatskom ne može biti nikakvog kompromisa ni oko čega, dok je istovremeno Milan Knežević zatražio od Hrvata da im vrate Đukanovića – kakvog su ga znali 1991.- kao ljutog velikosrbina i slugu Beograda. Sa takvim Đukanovićem bi se DNP ponosio i vjerovatno bi mu pohare Crne Gore bile oproštene, kao i Svetozaru Maroviću čije ime niko od podanika ne smije pomenuti Vučiću kad dođe na poklonjenje u Beograd.

S druge strane, katastrofalni bilans (ne)učinka nereformisanog crnogorskog pravosuđa, koje je i dalje velikim dijelom pod kontrolom porodice Đukanović, je garant da se ništa neće pomjeriti s mrtve tačke. Na sve dođu problemi i s Hrvatskom (ratni zločini i volšebno nestala imovine Bokelja Hrvata i drugih – iza kojih opet stoji vlast Đukanovića) ili borba protiv kriminala i korupcije koji su razorili zemlju opet u doba vladavine iste porodice. Propast istraga i optužnica u aferama Telekom, Tunel, Stanovi, Carine, jalovo suđenje Vesni Medenici i drugim optuženim za teška krivična djela su garant da će i Đukanovići odraditi svoj dio posla u držanju Crne Gore podalje od EU i vladavine prava.

Nakon IBAR-a dolazi do provale istorijskog revizionizma i podsticanja mržnje i podjela u Crnoj Gori iza kojih opet formalno stoje ljudi iz Crne Gore, ovoga puta vladike Srpske crkve (SPC) Joanikije Mićović i Metodije Ostojić. Nereformisano  sudstvo je i tu garant da se ništa neće i ne može preduzeti da bi zemlja konačno ušla u neku normalu.

Parastosi nacističkim kvislinzima i ratnim zločincima, na koje smo navikli još ranijih godina i koje je i DPS podsticao, stvarajući podjele zarad lakšeg vladanja,  prerasli su  u otvoreno veličanje zločinaca i poražene ideologije iz Drugog svjetskog rata. Joanikijev odlazak u Lijevča polje u BiH, gdje je 1945. godine vojnički slomljena crnogorska četnička vojska a njen lider Pavle Đurišić odveden kao zarobljenik u Staru Gradišku, je dolio ulje na vatru podjela. Za Mićovića je Đurišić bio „junak nepobjedivog karaktera“ i uzdignut maltene na nivo sveca.  Metodije je izjednačio  Dražu i Đurišića sa svetima koji su postradali za vjeru. Obojica episkopa i predsjednik Skupštine su se ove godine obreli u Kamniškoj bistrici u Sloveniji na još jedan parastos tamo zarobljenim i strijeljanim četnicima gdje su ponovo veličali velikosrpske fašiste.

Prošle godine je Metodije proširio i parastose i na planinu Krnovo, sada mjesto profitabilnih poslova Mandićevog EPCG-a i porodice Đukanović (kao i u slučaju rekonstrukcije TE Pljevlja). Na Krnovu je u ljeto 1944,  Sedma crnogorska omladinska brigada do nogu potukla u oružanoj borbi Đurišićev Gvozdeni puk koji je u njemačkoj ofanzivi sadejstvovao sa SS jedinicama i ustašama protiv partizana. Metodije je krenuo u drsko izvrtanje činjenica, bez i jednog novog izvora, sa tvrdnjom da je na Krnovu pobijeno nekoliko stotina nenaoružanih mladića bez suda i presude i da su „komunisti svakakve zločine radili”. Metodije je navodno služio pomen „nevino postradaloj mladosti, njihovim čistim dušama, koje nas danas gledaju sa neba”.

Prije pet dana u ponovnom parastosu na Krnovu se Metodiju pridružio i Andrija Mandić. Držana je služba “mladićima stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine” Metodijeva eparhija je poslala “jedinstvenu poruku da se na mjestu stradanja na Krnovu podigne spomen-obilježje, hram, da se prikupe sva imena oko 350 ubijenih”. Mandić je objasnio da je položio vijenac „u znak sjećanja na preko 300 golobradih, većinski maloljetnih, mladića…koji su brutalno strijeljani u strašnom ratnom zločinu”. Dodao je i da su stradali “od bratske ruke, nenaoružano i ne opalivši jednog metka”, samo zbog toga što su “vjerovali u zapadne saveznike i kraljevinu koja je bila njihov dom prije okupacije”.

Na parastosu je besjedio i bivši sekretar Eparhije budimljansko nikšičke i sadašnji paroh tivatski MCP Miajlo Backović. Backović je poznat po raskalašnom življenju, ekstremnim stavovima i veličanju staljinističkog KGB „pravoslavlja“ u Rusiji. Prije šest dana bio i na protestu u Morinju ispred bivšeg logora u kome je postavljenja sporna spomen ploča hrvatskim logorašima za vrijeme ministra odbrane Raška Konjevića. Udruženje boraca ratova 1991-92 i paracrkveni ekstremistički Miholjski zbor su organizovali protest na kome se u svešteničkoj odori pojavio i otac Miajlo. Backović je branio agresiju Miloševića i njegovih crnogorskih satrapa na Hrvatsku 1991. god. koja tada „nije bila međunarodno priznata“ dok je navodno „jedina zvanična i regularna vojska koja je u tom trenutku postojala bila JNA“. Po Backoviću i drugima u Morinju navodno niko nije stradao (i pored dokaza o smrtnim posljedicama ) dok svake sedmice vučićevska propaganda uvećava broj stradalih crnogorskih zarobljenika u Lori kod Splita. Backović je prozvao „sve one koje smo mi zaposlili 30. avgusta“ i „kojima smo mi dali platu da sjede u Skupštini, Vladi i Presjedništvu, da znaju da to što smo im dali možemo i da im uzmemo“. U komentaru Vijesti je u citiranju njegove izjave dodato u zagradi i riječ „crkva“ kao podrazumijevano značenje da su oni ti koji su zaposlili sadašnju vlast. Međutim, Mitropolija je prije dva dana izdala saopštenje pod izgovorom dodate riječi „crkva“ u kome se prvi put ogradila od svoga sveštenika. Naime, „sveštenik Backović u Morinju nije imao nikakav mandat da govori u ime Crkve… te riječi (je) mogao da izrekne samo kao jedan od građana ove zemlje“. Joanikijeva Mitropolija dalje navodi da je Backović „uzdržavanjem od govora ili makar drugačijim i jasnijim izborom riječi  mogao i trebalo je da preduprijedi ovakva tumačenja“. Joanikije već neko vrijeme nije na liniji potpune lojalnosti braći Vučić. Proljetos je potpisao sa pet drugih vladika SPC-a otvoreno pismo kojim se osuđuje govor mržnje Vučićevih vladika protiv studenata kao „srpskih ustaša“ i „neprijatelja države“. Ubrzo nakon toga je slijedilo uzdisanje Metodija na nivo „mitropolita“ i postavljenje za člana Sinoda – crkvene vlade. Sada je postao i član istražne komisije SPC-a protiv žičkog vladike Justina kojemu  se de fakto zamjera podrška srpskim studentima i nelojalnost braći Vučić. Ono što „mitropolit“ Metodije postaje u odnosu na Joanikija – omiljeni Vučićev episkop, izgleda da prati i dvojicu svjetovnih lidera „srpskog naroda u CG“ – Kneževića i Mandića. Vrijeme će pokazati koga Prva familija Srbije više voli.

Ako Crna Gora koju su trasirali Đukanović i Vučić uspije ući u EU, njeno članstvo će biti ravno čudu. I uprkos kontra-bajalicama Metodija i Miajla.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REVIZIJA PRIJEDLOGA ZAVRŠNOG RAČUNA BUDŽETA ZA 2024.: Država opet na popravnom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šestu godinu zaredom DRI ima ozbiljne primjedbe na način na koji izvršna vlast (ne)raspolaže novcem iz državnog budžeta. Umjesto da pokušaju otkloniti nedostatke koji se ponavljaju iz godine u godinu, iz Ministarstva finasija sve se glasnije ljute. Na revizore i novinare

 

 

Nadležni u Vladi ne računaju baš dobro. Što se tiče poštovanja pravila i propisa tu su još gori, odnosno, da budemo precizni – loši.

To je suština nalaza Državne revizorske institucije (DRI) koja je sprovela redovnu finansijsku reviziju i reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu budžeta Crne Gore za 2024. godinu. Kako su njihovom Revizijom „utvrđene greške i nepravilnosti koje imaju materijalan i prožimajući efekat na finansijski izvještaj“, DRI je dala uslovno mišljenje na finansijsku reviziju i negativno mišljenje na reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu prošlogodišnjeg budžeta.

Uočeni nedostaci nijesu iz kategorije bezazlenih, koje bi eventualno mogli pripisati međusobnom rivalitetu računovođa iz Vlade i DRI i nadmetanju na temu ko bolje poznaje i primjenjuje crnogorske zakone i međunarodne računovodstvene standarde. Tako, na primjer, revizori DRI konstatuju da završni račun prošlogodišnjeg državnog budžeta nije matematički tačan.

„Revizijom je utvrđeno da je potrebno uvećati prihode za 3,2 miliona eura, a umanjiti rashode za 38,8 miliona eura“, zaključili su članovi Kolegijuma koji je radio ovu reviziju, senatori DRI Milan Dabović i Siniša Čađenović. Tako bi se i iskazani deficit (razlika između prošlogodišnjih rashoda i prihoda) smanjio sa 247,5 na 205,5 miliona eura. Slijedi još malo računovodstvene matematike i konačno rješenje prošlogodišnjeg budžetskog poslovanja: „Modifikovani gotovinski deficit nakon korekcija iznosi 216,8 miliona eura“.

Revizija DRI potvrđuje ono o čemu bolje upućeni govore još od sredine prošle godine: novac iz budžeta troši se mimo plana, neko dobije više od iznosa planiranih sredstava, a neko ni ono što je predviđeno Zakonom o budžetu. Evidencija o svemu tome nije uredna.

“Ministarstvo finansija nije u cjelosti uskladilo vođenje glavne knjige trezora sa važećim Pravilnikom o jedinstvenoj klasifikaciji računa za budžet Crne Gore i budžete opština, a pojedine potrošačke jedinice su ugovarale obaveze iznad planiranih sredstava. Utvrđeno je da nijesu redovno izmirivane dospjele obaveze, niti su rasknjižene obaveze naplaćene prinudnim izvršenjem”, konstatuje DRI.

Izvršna vlast je neažurna i kada je u pitanju poreska evidencija, ukazali su revizori. „Knjigovodstveno stanje poreskog duga na posljednji dan prošle godine i pretplate koje su evidentirane na individualnim analitičkim računima poreskih obveznika ne predstavljaju stvarni iznos duga“, navodi se u dokumentu DRI. Revizijom je konstatovano da Završni poreski račun za 2024. godinu nije dostavljen u zakonom propisanom roku. „Takođe, utvrđeno je da se račun za razvoj manje razvijenih jedinica lokalne samouprave nije blagovremeno konsolidovao u glavnoj knjizi trezora (GKT), a da je dio sredstava ostao van bilansa“.

U Reviziju se navodi da je država prošle godine vraćala sredstva donirana iz EU fondova koja su nenamjenski potrošena u ranijem periodu (prije njenog formiranja), u ime korisnika čiji je rad pod kontrolom vlade. To, ipak, nije uticalo na ukidanje prakse da se donacije i subvencije dijele mimo procedura i bez obaveze primaoca da izvjesti o načinu na koji ih je iskoristio. Kao primjer, DRI navodi da se  „novac vjerskim školama i pojedinim fondovima dijelio bez jasnih kriterijuma i kontrole“.

Pride, DRI konstatuje da se neki troškovi iz državnog budžeta ne prikazuju na pravi način i na pravom mjestu, kako bi ukupna slika o radu Vlade bila ljepša. Tako je naknada za rad Komisije koja treba da predloži rješenje u sporu između Vlade Crne Gore i China Road and Bridge Corporation (nosilac posla izgradnje dionice autoputa Smokovac – Mateševo) kako bi se izbjegla arbitraža na Trgovinskom sudu u Cirihu, prikazana među izdacima za infrastrukturu. A trebala je, prema mišljenju revizora, da se nađe među izdacima po osnovu troškova sudskih postupaka, „s obzirom da se radi o sporu i predsudskoj instanci koja isti rješava“.

Pošto je dokument od skoro 200 stranica dostupan na sajtu DRI, skratimo prepričavanje i vratimo se na osnovne zaključke. „Na osnovu činjeničnog stanja utvrđeno je da su pogrešna prikazivanja, pojedinačno ili zbirno, materijalno značajna u odnosu na postavljene kriterijume za finansijsku reviziju na osnovu čega nadležni Kolegijum izražava uslovno mišljenje“. Revizijom pravilnosti „utvrđeno je da potrošačke jedinice nijesu u svim materijalno značajnim aspektima uskladile poslovne aktivnosti sa zakonskim i drugim propisima koji regulišu budžetsko poslovanje u Crnoj Gori i u skladu sa tim nadležni Kolegijum izražava negativno mišljenje“.

Iz DRI su podsjetili da se slični nalazi ponavljaju, dok Vlada ne pokazuje previše entuzijazma da uočene nepravilnosti ispravi, kako bi državnu kasu dovela u potreban red. Utvrđeno je, navodi se u reviziji, da je Vlada Milojka Spajića u potpunosti realizovala manje od petine (18 odsto) preporuka datih u prošlogodišnjoj reviziji Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2023. godinu, dok dvije trećine (66 odsto) nijesu realizovane.

Neće, ne umiju ili misle da nijesu dužni da svoj rad usklađuju sa preporukama DRI?

Odgovor se da naslutiti iz ljutite reakcija Ministarstva finansija na objavljenu reviziju. „Uslovno mišljenje DRI iznijeto u okviru finansijske revizije, ne oslikava stvarno stanje, niti počiva na potpunom i pravilnom tumačenju i uvažavanju zakonskih propisa“, ustvrdili su iz resora kojim rukovodi ministar Novica Vuković. U njihovom saopštenju, nakon objašnjenja, slijede optužbe. Prvo na račun DRI: „Ovakav pristup nije samo pogrešan, već dovodi do netačnih i pravno neutemeljenih zaključaka, koji obmanjuju javnost i narušavaju reputaciju institucija“. Onda su na red došli mediji: „Pojedini mediji izvještavali su o ovoj temi na način koji cijelu odgovornost revizije usmjerava na Ministarstvo finansija i ministra Vukovića, iako se brojni nalazi odnose na period prije 2020. godine i na druge institucije. Takav pristup je tendenciozan, netačan i zlonamjeran.“

Tu bi, po mišljenju nadležnih iz Ministarstva finansija, trebalo staviti tačku na priču o završnom računu budžeta za prošlu godinu, odnosno primjedbama koje je Kolegijum DRI dao na taj dokument. Mnogi, međutim, nijesu saglasni sa takvim naumom. Među njima se našla i Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru (STEGA).

„Već šestu godinu zaredom DRI je dala negativno mišljenje o pravilnosti trošenja državnog novca, a za finansijsku reviziju izrekla uslovno mišljenje. Drugim riječima, i dalje se ne zna, sa sigurnošću, kako se troši novac građana, jer su greške i propusti u planiranju, evidenciji i kontroli postali hronični“, saopštili su iz STEGA. „Državni revizori su ukazali da se pravila ne poštuju dovoljno, da se često isplaćuju sredstva bez jasne dokumentacije, da se ugovori potpisuju bez potrebnih procedura, a da se u mnogim institucijama već godinama funkcioniše sa privremenim v.d. rukovodiocima”.

Građani, makar u teoriji, imaju pravo da znaju na šta se i kako troši njihov novac. U praksi, dovoljno je izgleda ponoviti da se oni prethodni bili još gori. I obećati pokretanje nekoliko milijardi vrijednog  investicionog ciklusa. Ili cirkusa. Pošto je ukupan saldo prethodno izrečenih obećanja na istu temu bio i ostao – nula.

Zoran RADULOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROPAO JOŠ JEDAN POKUŠAJ IZBORA SUDIJA USTAVNOG SUDA: Trgovina u toku

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Brisel zna, a zna i crnogorska javnost,  da će popunjavanje mjesta u Ustavnom sudu, kad se okončaju najnovije političke trgovine, donijeti štrik u evropskoj agendi zemlje, ali ne i nezavistan Ustavni sud

 

 

Da Ustavni sud neće biti popunjen ove sedmice sa troje novih sudija, bilo je gotovo pa najavljeno od strane paralementarne većine. Iako je premijer Milojko Spajić tokom susreta sa predsjednicom  Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen pozvao parlamentarce da izglasaju sudije i izrazio želju da će to biti učinjeno, više je znakova govorilo  da će se desiti suprotno.

Uoči sjednice u utorak, na kojoj potrebnu podršku nije dobio nijedan od troje kandidata za sudije Ustavnog suda,  održan je sastanak  poslaničkih klubova.  Iz partija parlamentarne većine još su se tada mogle čuti poruke da će sudije Ustavnog suda , ukoliko ne budu  izabrane “sjutra”, biti  sigurno izabrane  “za mjesec dana”.

Sjutra je očekivano donijelo novi propali pokušaj popunjavanja Ustavnog suda. Niko od troje kandidata nije dobio potrebnu podršku. Glasalo se za  dvoje kandidata koje je predložio Ustavni odbor – zamjenicu  zaštitnika ljudskih prava i sloboda Mirjanu Radović i sudiju Višeg suda u Podgorici Jovana Jovanovića,  kao i za advokaticu Mirjanu Vučinić, koju je još ranije predložio predsjednik Jakov Milatović.  Za Milatovićevu kandidatkinju poslanici nijesu glasali na sjednici krajem septembra, pošto nijesu izglasali ni dnevni red.  Od tada se uporno, kako iz vlasti tako i iz opozcije, čuju glasovi kritike upućeni predsjedniku, kome se  zamjera što nije obavio konsultacije o kandidatima  sa parlamentarcima.

Odnos prema Milatoviću odrazio se i na ovonedeljnom glasanju.  Za kandidatkinju predsjednika advokaticu Vučinić glasalo je 16 poslanika opozicije – DPS i Socijaldemokrate,  kao i nezavisne poslanice Jevrosima Pejović i Radinka Ćinćur.  Poslanici vlasti, njih 44, bili su uzdržani.

“ Ako ste smatrali da u okviru konsultacija učestvujem u političkoj trgovini, tu ste se prevarili”, poručio je nakon neizbora njegove kandidatkinje Milatović.

Za drugo dvoje kandidata  poslanici vlasti su glasali, ali oni nijesu dobili neophodnu podršku.  Izbor Jovanovića   podržalo je 45 poslanika većine, pet poslanika Bošnjaške stranke (BS)  bilo je uzdržano, dok je poslanik iz te stranke Admir Adrović  bio protiv.  Za Mirjanu Radović su glasala 44 poslanika većine, i opet – uzdržanih pet poslanika BS, Adrović porotiv. Iz  te stranke su prethodno javno otvorili polemiku tražeći da jedan od kandiata bude pripadnik bošnjačkog naroda.

Opozicija nije glasala za kandidate Ustavnog suda, iako svu krivicu za neizbor svaljuje na vlast, tvrdeći da ona tako koči evropski put.  Opravdanje za to što ne glasaju  za kandidate,  i oni  traže u nedostatku razgovora i konsultacija sa vlašću. Predsjednik DPS  Danijel Živković je saopštio da vlast nije pozvala opoziciju da razgovaraju o kandidatima, te da će njegova stranka glasati za Milatovićevu kandidatkinju Mirjanu Vučinić.  Ti glasovi, imajući u vodu prethodni odnos Milatovića i vlasti u vezi kandidata za Ustavni sud, nijesu mogli rezultirati  izborom Vučinić.

“Pričamo da treba izabrati sudije Ustavnog suda zbog Evropske komisije, odnosno zbog toga što je došla Evropska komesarka Ursula fon der Lajen, pa nam eto to treba, a ne zato što treba popuniti mjesta u Ustavnom sudu jer to nama treba zbog nacionalnih interesa, jer nam treba popunjen Ustavni sud zbog nas ovdje“, kazao je Živković na sjednici Skupštine, na kojoj nijesu izabrane sudije Ustavnog suda.

Do  komunikacije između vlasti i opozcije je izgleda na kraju ipak došlo. Prema nezvaničnim medijskim najavama, URA bi mogla dati ruku vlasti. Vladajuća većina očekuje da će u drugom krugu obezbijediti izbor dvoje sudija Ustavnog suda, oslanjajući se na moguće glasove Građanskog pokreta URA,  objavile su Vijesti, pozivajući se na neimenovane izvore.

Navodno je uoči rasprave u parlamentu bilo razgovora između Pokreta Evropa sad (PES) i GP URA, pa bi do  glasanja Abazovićeve URE  za kandidate za sudije Ustavnog suda moglo doći ako u Skupštini prođu neki zakoni koje je predložila ta opoziciona partija.  List tvrdi da su minimalne šanse da većina u drugom krugu glasa za Milatovićevu kandidatkinju.

Prema Ustavu, za izbor sudija Ustavnog suda neophodna je dvotrećinska većina,  odnosno 54 glasa, a ako se ona ne obezbijedi, ide se u drugu rundu u kojoj je za izbor potrebna tropetinska podrška poslanika (49). Toliko će glasova biti potrebno u narednom glasanju.  Četiri glasa URA u parlamentu mogla bi biti dovoljna vlastima da poguraju kandidate koje žele.

Akcija za ljudska prava (HRA), koja u kontinuitetu prati izbor sudija u Ustavni sud ali i pravosuđe u cjelini, izrazila je protest zbog toga što nijesu izabrane nove sudije Ustavnog suda, iako su sva tri kandidata  ispunjavala propisane uslove.

“Državni interes je bio da se Ustavni sud popuni, u situaciji kada je faktički već u blokadi, jer samo četvoro preostalih sudija ne mogu da riješe izborne sporove, niti da donesu bilo koju odluku oko koje nemaju konsenzus”, kazali su. „U atmosferi u kojoj su i jedan i drugi predlagač forsirali samo ‘svoje’ kandidate, a na uštrb onih drugih, nije izabran niko, dok su Ustavni sud i interesi građana iznevjereni”.

Delegacija Evropske unije (EU) u Crnoj Gori poručila je crnogorskom parlamentu, nakon što je u septembru  propao pokušaj izbora sudija za Ustavni sud, da u oktobru izabere nedostajuće sudije. Ni  prisustvo Ursule Fon der Lajen u Crnoj Gori tokom posljednjeg pokušaja izbora, međutim, nije pomoglo.  Političke trgovine, ili konsultacije kako ih stranke zovu, moraju biti dovršene. Pa onda Evropa.

Iako su deklarativno i vlast i opozicija za kompletiran i autonoman Ustavni sud, taj sud je  odavno partijski, što se nije promijenilo ni nakon pada DPS-a. Svi izbori za sudije tog suda do sada su se odvijalli kroz  nemilosrdnu  borbu oko partijske prevage u toj instanci. Blokada, odnosno podjednak odnos glasova , za njih je prihvatljivije rješenje od neparnog broja sudija. Ukoliko narednog mjeseca budu izabrana dva, a ne tri kandidata za sudije Ustavnog suda, to će biti još jedan prilog toj tezi.

Kada je krajem 2023. Crna Gora pohvaljena iz Brisela jer je izabrala nedostajuće sudije nakon dugih političkih trgovina i opozicije i vlasti, koje ni tada nijesu istrgovale sedmog sudiju Ustavnog suda boreći se za prevlast, i Briselu je bilo jasno da je sud možda postao funkcionalan, ali da je i dalje partijski.

Borba za političku kontrolu se nastavila. Krajem prošle godine, uz dimne bombe bačene u parlamentu od strane DPS, Skupština je konstatovala prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović, a upražnjeno mjesto otvorilo je  novi krug borbe za prevlast. DPS je  penzionisanje Đuranović nazvao “ustavnim pučem”. Parlamentarna većina namjeravala je tada da penzioniše troje sudija Ustavnog suda, nakon što ih  je predsjednica tog  suda Snežana Armenko obavijestila da su se stekli uslovi za njihovo penzionisanje.  Da je to realizovano, ostalo bi  samo troje sudija. To je stopirao predsjednik Milatović, koji je bio ovlašćen za prijedlog dvoje sudija, tako što je odložio odluku o raspisivanju konkursa, o čemu je Monitor već pisao.  Trenutno ih je četvoro.

Nakon penzionisanja sutkinje Đuranović, DPS je uslovljavao rad parlamenta poništenjem odluke o njenom penzionisanju, što je na kraju rezultiralo traženjem mišljenja Venecijanske komisije o tome da li je zakonito penzionisana. Preporuke VK su odavno tu, ali su i dalje na čekanju. PES je u septembru, kada skupština nije htjela ni da reaspravlja o kandidatkinji Milatovića za sudiju Ustavnog suda, tvrdio da se prije izbora moraju ispoštovati preporuke Venecijanske komisije (VK), što je dio stručne javnosti vidio kao neutemeljen izgovor .

I Brisel zna, a zna i crnogorska javnost,  da će popunjavanje mjesta u Ustavnom sudu, kad se okončaju najnovije političke trgovine,  donijeti štrik u evropskoj agendi zemlje, ali ne i nezavistan Ustavni sud.

Milena PEROVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo