Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, GRAĐANSKI I EKOLOŠKI AKTIVISTA: Potrebna nam je vizija

Objavljeno prije

na

Političari u Crnoj Gori su poznati po instant rješenjima. Zbog toga imamo betonizaciju, na desetine hiljada ilegalnih objekata i proces njihove legalizacije, otpad na svakom pedlju države, devastirane šume i rijeke i ekološku državu za koju turisti kažu „najljepša zemlja na svijetu i najprljavija zemlja Evrope“

 

MONITOR: Da li će zaustavljanje eksploatacije šljunka biti još jedna kratkotrajna „uspješna“ akcija ili se radi o ozbiljnoj namjeri da se ovome stane na put?

DRAGIĆEVIĆ: Za Crnu Goru ne postoji opcija da ovo bude kratkotrajna akcija. Višedecenijskom ilegalnom i besomučnom eksploatacijom šljunka ne samo da je nepovratno uništen cijeli jedan kraj i da su mu otete mogućnosti razvoja poljoprivrede, turizma ili bilo kakvog razvoja već je ozbiljno ugroženo i vodoizvorište Bolje sestre čija je izdašnost pala za čak deset puta. Sada je upitno vodosnabdijevanje šest primorskih opština i ugrožena je turistička sezona a sve zbog bogaćenja par desetina pojedinaca. Regionalni vodovod je u trci sa vremenom da obezbijedi mobilne stanice za prečišćavanje vode i ispumpavanje kako bi nadomjestili gubitke, a očekuje nas i veliko ulaganje kako bi se makar djelimično sanirale posljedice eksploatacije, usporio tok Morače na devastiranom područuju i tako se sačuvalo ovo vodoizvorište.

Poslije prve i nesigurne akcije pri rušenju postrojenja kompanije Cijevna komerc, kada se na lokalitetu nije pojavio niko iz Operativnog tima za borbu protiv ilegalne eksploatacije šljunka i kada su demonitrana svega dva elektromotora, imali smo odlučnu reakciju nadležnih i sprovedeno je rušenje postrojenja kompanije Montenegro petrol. Vlada je proglasila borbu protiv eksploatacije šljunka javnim interesom i sada je bitno da se ne zaustavi na par slučajeva, već da se nastavi sa sprovođenjem zakona. Agencija za zaštitu životne sredine pokrenula je proces utvrđivanja štete u životnoj sredini, i kada se taj proces završi onda je sve na nadležnom tužilaštvu. Odgovorni se moraju procesuirati i platiti za nastalu štetu. Bez toga sve ove akcije nemaju smisla.

MONITOR: Najavljeno je da nakon sprečavanje nelegalne eksploatacije šljunka, država kreće u borbu protiv šumarske mafije. Nadate li se tu uspjehu i ko je do sada državi smetao da se upusti u tu borbu?

DRAGIĆEVIĆ: Borba protiv šumarske mafije biće mnogo kompleksnija, dugotrajnija i zahtijevaće mnogo više resursa nego što je to slučaj sa borbom protiv eksploatacije šljunka. Sprega državnih službenika, počevši od Ministarstva poljoprivrede i Uprave za šume pa sve do lugara na terenu je jaka, i početak te borbe je upravo registrovanje osoba iz sistema koje sarađuju sa šumokradicama. Ne postoji nijedna opština u Crnoj Gori gdje se ne sprovodi ilegalna sječa šume, pitanje je samo u kom obimu. Ogroman novac je u pitanju i uključeno je na hiljade pojedinaca. Problem je slojevit, jer imamo više različitih motiva i uzroka ilegalne sječe – neko eksploatiše privatnu šumu bez doznaka, neko državnu, imamo koncesionare koji ne poštuju koncesione ugovore, postrojenja za proizvodnju peleta koja otkupljuju ilegalno posječenu oblovinu kako bi proizvodili pelet, ilegalne granične prelaze preko kojih se izvozi drvo za ogrijev za Albaniju jer je tamo moratorijum na sječu šuma i još mnogo toga…

Državi je smetao sistem ili kako to sadašnji premijer voli da kaže „biro mafija“. Ukoliko imate nastavak kupovine socijalnog mira kroz stotine zaposlenih pri ilegalnoj eksploataciji šume, koji ne bi imali radna mjesta da nije tog posla, a istovremeno na stotine državnih službenika koji imaju direktnu korist od eksploatatora, onda je jasno i zašto država nije imala snage da se do sada izbori sa ovim ogromnim problemom za naše društvo, životnu sredinu i ekonomiju.

MONITOR: Završen je koncept Prostornog plana Crne Gore, u toku su javne konsultacije. Kako ocjenjujete prezentovani dokument?

DRAGIĆEVIĆ: Prezentovani dokument možemo nazvati „planom bez plana“. Svaka stranica ovog dokumenta ima između jedne do 15 nepravilnosti. Od činjenice da su podaci prezentovani u Konceptu najčešće netačni, prepisani iz dokumenata starih po 10 ili 20 godina pa do činjenice da postoje brojne nelogičnosti u samom planu. Dovoljno je naznačiti da se kao polazna tačka o turizmu uzimaju podaci o broju noćenja ili strukturi gostiju iz 2020. godine kada je korona zatvorila granice i ti podaci nikako ne mogu biti meritorni za razvoj turizma do 2040. godine, pa do zaštite životne sredine gdje se pominju nesprovodivi projekti poput HE Komarnica ili Boka. U prostornom planu navodi se da je cilj Crne Gore da do 2040. godine imamo 17 odsto zaštićenih područja a taj cilj smo već dostigli. Ovaj Koncept je potpuno neupotrebljiv i treba ga povući. Zanimljivo, osobe koje su učestovale u pisanju PP su i revidenti PP što do sada nigdje nije zabilježeno. Slučaj da onaj koji piše PP kontroliše tačnost podataka koje je sam napisao je nevjerovatan i samo govori o neozbiljnosti autora.

MONITOR: Da li se i koliko ekološke teme koriste u predizbornoj tekućoj kampanji i vidite li dobru namjeru za rješavanje brojnih ekoloških problema? 

DRAGIĆEVIĆ: Ekološke teme se uvijek koriste kao dio političke kampanje. Političari su najglasniji pred izbore, a poslije izbora se brojni višedecenijski problemi guraju pod tepih, sliježe se ramenima i prebacaju nadležnosti s jednog organa na drugi. Razlog tome je što su ovi problemi slojeviti, kompleksni i zahtijevaju vrijeme. Političari u Crnoj Gori su poznati po instant rješenjima. Zbog toga imamo betonizaciju, na desetine hiljada ilegalnih objekata i proces legalizacije istih, otpad na svakom pedlju države, devastirane šume i rijeke i ekološku državu za koju turisti kažu „najljepša zemlja na svijetu i najprljavija zemlja Evrope“. Postoji namjera da se neki problemi riješe, to smo imali prilike da vidimo sa akcijama u borbi protiv ilegalne eksploatacije šljunka, ali namjera nije dovoljna. Potrebni su ljudi u sistemu koji razumiju šta znači održivi razvoj i šta su stubovi tog razvoja. Potrebne su analize i podaci koji u ovom trenutku niti su precizni a često ih i nemamo. Potrebna je struka, koju ukoliko nemamo, ovdje možemo bez problema u saradnji sa EU da dovedemo kako bi nam pomogli. Prije namjere potrebna je vizija, a to je ono što nam u Crnoj Gori najviše nedostaje kod političke elite.

MONITOR: Da li je izvjestan konačni rasplet političke i pravne krize? 

DRAGIĆEVIĆ: Poslije više mjeseci blokade Ustavnog suda konačno su partije našle „kompromis“ pa će US biti odblokiran a samim tim omogućeni i vanredni parlamentarni izbori, kao i formiranje vlasti u Podgorici i Pljevljima. Tim kompromisom opet smo dobili politički podobne sudije a ne ono najbolje što Crna Gora ima. Zabrinjavaju brojne nelogične izjave funkcionera partija vlasti, od predloga rekonstrukcije Vlade kojoj je izglasano nepovjerenje pa do formiranja nove na osnovu „izborne volje većine 30. avgusta“, koja više ne postoji. Čini se da će političke elite učiniti sve da se što duže zadrže na vlasti kako bi do kraja sproveli „punjenje dubine“ i time ojačale svoj rejting. Kao građani moramo uraditi sve da do toga ne dođe i da se održe vanredni parlamentarni izbori kako bi se tranzicija u koju smo poslije 30 godina ušli 2020. godine sprovede do kraja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo