HORIZONTI
GLOBALANA PERCEPCIJA LIBERALNOG I NELIBERALNOG SVIJETA: Popularnost Kine i Rusije prestiže Ameriku

Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Umjesto povratka hladnoratovskoj podjeli na Istok i Zapad na ideološkim osnovama, komercijalni interesi su postali glavna vodilja vanjske politike za ogromnu većinu zemalja u razvoju
Globalizam je pored sve više polarizovag svijeta na liberalne i neliberalne sfere donio i nove percepcije svjetskih sila. Izvan liberalnog Zapada popularnost Kine i Rusije je u porastu i čak prestiže Ameriku, navodi se u izvještaju Centra za budućnost demokratije (CFD) na Univerzitetu Cambridge u Velikoj Britaniji.
Umjesto povratka hladnoratovskoj podjeli na Istok i Zapad na ideološkim osnovama, komercijalni interesi su postali glavna vodilja vanjske politike za ogromnu većinu zemalja u razvoju. To se najbolje vidi na primjeru ruske agresije na Ukrajinu. Evropa i SAD podržavaju odbranu slobode Ukrajine protiv Rusije jer invaziju ruskog predsjednika Vladimira Putina vide kao napad na evropske i civilizacijske vrijednosti. Međutim, za većinu zemalja izvan Evrope (i nekoliko unutar, prije svega Mađarska i dio Balkana) rat je irelevantna stvar i stavovi o Rusiji se donose na osnovu njene trgovačke velikodušnosti.
Tri četvrtine (75 odsto) od 1,2 milijarde ljudi koji žive u liberalnim demokratijama sada imaju negativan stav o Kini, dok je odbojnost prema Rusiji još veća – 87 odsto. Međutim, suprotno vrijedi za 6,3 milijarde ljudi koji žive van liberalnih demokratija − njih 70 odsto gleda pozitivno na Kinu, i 66 odsto na Rusiju.
Čini se da je nezadovoljstvo javnosti u azijskim, afričkim i latinoameričkim zemljama (ne)učinkom demokratije kod njih u nekoj vrsti korelacije sa prijemčivošću prema autoritarnim režimima. Većina javnosti koja smatra da su demokratski sistemi ili podbacili ili neuspješno razvijeni u njihovim zemljama ima u istom procentu pozitivan stav o Rusiji – oko 69 odsto. Tri četvrtine (73 posto) zemalja koje imaju pozitivan stav o Kini su nezadovoljne vlastitim iskustvom sa demokratijom.
Kina je postala vodeća svjetska država u razvoju. Prema studiji, prvi put je više ljudi u zemljama u razvoju koji ima pozitivan stav prema Kini (62 odsto) nego prema Sjedinjenim Državama (61 odsto). Ovo je posebno uočljivo među 4,6 milijardi ljudi koji žive u zemljama koje podržavaju ili su dio razvojne kineske Inicijative Pojas i put (BRI), gdje gotovo dvije trećine imaju pozitivan stav o Kini, u poređenju sa samo 27 odsto pozitivnosti u zemljama koje ne učestvuju u BRI projektima.
Ovo povećanje podrške na globalni jug (Afrika, Azija i Latino-Amerika) je praćeno istovjetnim kolapsom simpatija prema Kini i Rusiji u razvijenim zemljama. U zapadnom svijetu, samo 23 odsto građana ima pozitivan stav o Kini, što je velika razlika za period od prije pet godina kada je 42 odsto zapadnjaka imalo pozitivan stav. Isti trend se može vidjeti i kada je Rusija u pitanju. Prije deset godina broj zapadnjaka koji je blagonaklono gledao na Rusiju je bio 39 odsto. Nakon ruske agresije taj stav dijeli još samo 12 odsto građana zapadnih zemalja.
Povjerenje u Rusiju je takođe erodiralo i među evropskim zemljama, koje su ranije imale tradicionalne simpatije prema Rusiji. Religijski i kultorološki bliski Grci sve manje vole Rusiju (pad sa 69 na 30 odsto blagonaklonosti), Mađari isto tako znatno manje vole Ruse uprkos žestoko proputinovskom autoritarnom premijeru Viktoru Orbanu (pad sa 45 odsto na 25) i poslovnično vezani za Rusiju Italijani (sa 38 na 14 odsto). Uprkos naporima Rusije da podstakne cirkulaciju dezinformacija i podrži ekstremističke stranke i pokrete na Zapadu sve manje biračkog tijela je sklono Rusiji.
Rusija se može pohvaliti popularnošću van Zapada. U Aziji 75 odsto ispitanika gleda pozitivno na tu zemlju. U frankofonoj Africi (bivše francuske kolonije na zapadu kontinenta) 68 odsto gleda na Rusiju sa simpatijama i 62 odsto u jugoistočnoj Aziji.
Studija CFD je dalje podijelila svijet na dva tabora tako što je na horizontalnoj osi, prema više od 100 istraživanja, ucrtavala zemlje s pozitivnim sentimentom prema SAD-u, a na vertikali one koje imaju pozitivne poglede na Rusiju i Kinu.
Američki blok je mnogo veći i sadrži ukupno 64 zemlje u poređenju sa samo 15 u kinesko-ruskom taboru. Američki blok također sadrži više ljudi, ali samo zato što je Indija, sa 1,4 milijarde ljudi, usko uključena u američki blok, navodi se u studiji. Ne računajući Indiju, koja je također članica BRICS bloka (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika)i koja je više puta podržavala Rusiju u glasanju u UN-u, dva bloka sadrže gotovo jednak broj ljudi sa 2,5 milijardi ljudi u društvima koja radije slijede Ameriku, i 2,3 milijarde u društvima bliskim Rusiji i Kini. Svaki blok čine oko 30 posto sadašnje svjetske populacije.
,,Po ekonomskoj moći, međutim, američki blok je daleko ispred”, pokazalo je istraživanje. Zemlje koje više gravitiraju ka Sjedinjenim Državama imaju ukupan bruto domaći proizvod od 70 biliona dolara – duplo više od zbirnih 35 biliona dolara koliko se računa da imaju zemlje koje favorizuju Rusiju i Kinu.
Ovo otkriva ključnu snagu Amerike: sposobnost da projektuje moć kroz demokratske saveznike sa visokom prihodima. Američka ekonomija, sa bruto društvenim proizvodom od 21 hiljade milijardi dolara, manja je od BDP-a zbira Kine i ruske orbite. Međutim američki partneri i saveznici efektivno utrostručavaju njen ekonomski uticaj i omogućavaju održavanje mirnodopskih mehanizama prinude kao što su sankcije i crne liste. Nasuprot tome, Rusija i Kina su usamljeni divovi, koji zajedno čine skoro 30 hiljada milijardi dolara od ukupno 35 koje ostvaruju ekonomije u njihovoj zoni.
Posljednja decenija donijela je neke krupne promjene u stavovima prema Rusiji i tu je najjasnija slika razilaženja mišljenja u razvijenim i zemljama u razvoju.
Tokom godina saradnje i privrednog rasta do 2012. godine, tijesna većina Amerikanaca i Evropljana imala je generalno pozitivan stav o Rusiji. Ipak, nakon aneksije Krima 2014. i obaranja komercijalnog aviona MH-17, zapadni pogledi na Rusiju su počeli brzo da se pogoršavaju.
Nasuprot Zapada, sve do invazije na Ukrajinu 2022. godine, većina regija u razvoju je brzo postajala sve ambivalentnija prema Rusiji. Velika skok je zabilježen u južnoj Aziji (57 na 76 odsto), jugoistočnoj Aziji (52 na 67 odsto) i Latinskoj Americi (43 na 53 odsto). Interesantno je da je čak i na Bliskom istoku pozitivno raspoloženje poraslo (41 na 53 odsto) uprkos vojnoj intervenciji Rusije u Siriji i podršci među Arapima duboko nepopularnom sirijskom diktatoru Bašaru al-Asadu.
Tokom Hladnog rata, nekoliko afričkih zemalja, uključujući Angolu, Etiopiju i Alžir, imalo je bliske veze sa Sovjetskim Savezom jer su i u tim zemljama bili na vlasti militantni marksistički režimi. Komunistički blok je također podržavao postkolonijalne pokrete, uključujući one u Kongu i Južnoj Africi. Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, globalne ambicije Rusije su opale i ona je postala marginalni igrač u međunarodnoj politici. Međutim, posljednjih godina Putin je povratio dio ruskog utjecaja u Africi, potaknut aneksijom Krima i podrškom afričkih vlada, od kojih su se neke oslanjale na ruske plaćenike i oružje u unutrašnjim trvenjima i građanskim ratovima. Kao rezultat toga, Rusija ostaje popularna u mnogim dijelovima Afrike, posebno u regiji Sahel u frankofonskoj zapadnoj Africi i arapskom sjeveru kontinenta. Radi se uglavnom o oblastima koje su prošle burno „arapsko proljeće“ koje nije donijelo sa sobom i stvarnu demokratiju. U mnogim od tih zemalja, demokratija je opet ustuknula pred vladavinom vojnih hunti i diktatora
Razočarani u demokratiju
Problem sa razočaranjem u demokratiju i njene institucije imaju ne samo stanovnici haotičnih zemalja u razvoju. Sve je veći broj Amerikanaca koji negoduje zbog otuđenosti elite od običnog naroda. Više od četvrtine stanovnika SAD-a osjeća se toliko otuđeno od svoje vlade da smatraju da bi se moglo ,,uskoro desiti da dignu oružje” protiv nje, pokazala je anketa Instituta za politiku (IOP) Univerziteta u Čikagu objavljena početkom prošle godine. Istraživanje je urađeno na hiljadu registrovanih američkih birača. Istraživanje je pokazalo i da se većina Amerikanaca slaže sa konstatacijom da je vlada ,,korumpirana i da se postavlja odbojno prema običnim ljudima”.
Oko 56 odsto anketiranih reklo je da ,,generalno vjeruje da će naredni izbori biti fer i glasovi precizno prebrojani” ali među republikancima, demokratama i nezavisnim postoji dramatična razlika po ovom pitanju. Gotovo 80 odsto demokrata izrazilo je povjerenje u izborni proces. Međutim, povjerenje u izborni prices ima 51 odsto nezavisnih birača i samo 33 odsto republikanaca. U istraživanju je takođe navedeno da skoro polovina ispitanika izbjegava razgovor o politici sa drugim ljudima „jer ne zna na čemu su” dok je jedna četvrtina rekla da je izgubila prijatelje zbog politike, a sličan procenat je izjavio da izbjegava rođake i prijatelje zbog politike.
Globalizacija definitivno ne znači i međusobno približavanje ljudi.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
MILOJKO SPAJIĆ UOČI ZVANIČNE PREDSJEDNIČKE KANDIDATURE: U ofsajdu?
-
DRŽAVA I EKOLOŠKA KATASTROFA: Nakon rijeka branimo šume
-
ŠTRAJK U CRNOGORSKOM TELEKOMU: Dogovor ni na vidiku
-
VALENTINA PAVLIČIĆ, ZASTUPNICA CRNE GORE PRED EVROPSKIM SUDOM U STRAZBURU: Sudija Ustavnog suda treba hladne glave, topla srca i čistih ruku da sudi svima
-
ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, GRAĐANSKI I EKOLOŠKI AKTIVISTA: Potrebna nam je vizija
-
NOVI PLANOVI ZA GRADNJU NA OBALI TARE: Krupni kapital s pogledom na rijeku
HORIZONTI
VIDOVDANSKI BOJ ZA TRON SRBIJE: Vučić ne da zemaljsko carstvo

Objavljeno prije
4 danana
5 Jula, 2025
Dva dana nakon završetka skupa na Slaviji i početka fizičkog obračuna sa studentima u blokadi i građanima, nekoliko bivših i sadašnjih oficira i podoficira policije uputili su javni apel kolegama da odbijaju nezakonita naređenja pretpostavljenih. Do sada se MUP kojim rukovodi Ivica Dačić nije oglasio povodom ovog apela, ali je rekao da se prati situacija i da su studenti ti koji napadaju policajce. Sredinom marta ove godine Aleksandar Vučić je uputio javno upozorenje policajcima i tužiocima koji “ne brane državu” i da će zbog toga snositi posledice
Na Vidovdan su se studenti i građani okupili u Beogradu na velikom protestu na Slaviji uprskos blokadama i opstrukcijama vlasti da se onemogući dolazak iz unutrašnjosti. Arhiv javnih skupova (AJS) je dao procjenu da se okupilo oko 140 hiljada ljudi na Slaviji i okolnim ulicama na osnovu softverskog racunanja broja prisutnih na snimcima dronova. Policija je dala standardno umanjenu brojku od 36 hiljada okupljenih, uz napomenu da ih je bilo tri puta manje nego tokom protesta 15. marta. Tada je policija upotrijebila zvučni top u trenutku odavanja pošte za 16 poginulih građana u padu nadstrešnice u Novom Sadu 1. novembra prošle godine. Pad nadstrešnice na željezničkoj stanici je bio okidač za sada najveće i najduže proteste protiv državne oligarhije.
Vlasti su danima sistematski najavljivale nasilje tokom protesta i pojačavale vokabular pogrdnih imena za studente. Osim stranih plaćenika, izdajnika i srpskih ustaša, dodat im je i epitet nacista i crnokošuljaša. Na kraju će se u crnom pojaviti pripradnici policije, žandarmerije i, prema navodima opozicije i nezavisnih medija, kriminalci obučeni u uniforme radi obračuna s neprijateljima režima. Većina policije nosi maske preko lica kao i oznake bez prezimena i broja policijske identifikacije što je suprotno zakonu. Mnogim osobama u policijskim i žandarmerijskim uniformama se ispod rukava naziru brojne tetovaže kakve nose pripadnici narko klanova što dodatno hrani uvjerenje da je vlast regrutirala i podzemlje u borbi sa neistomišljenicima. Osvanuli su i snimci gdje studente privode lica u civilu koje ne pokazuju nikakve službene legitimacije i koja uhapšene odvode u auta sa civilnim oznakama.
Neki kriminalci se uopšte nijesu krili u društvu glavnih ljudi režima. Formalni lider vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i donedavni premijer Miloš Vučević je skupu istoga dana objavio fotografiju s ratnim veteranima na kojoj iza njega stoji Zoran Popović, bivši pripadnik zloglasnih Crvenih beretki, elitne jedinice Miloševićevog Resora državne bezbednosti (RDB). Popović i njegov pokojni brat Goran su davno uhapšeni zbog otmice podgoričkog biznismena Dušana Krstovića. Onda su 2004. pobjegli iz zatvora u Sremskoj Mitrovici. Kasnije su ih hrvatski i srpski mediji pominjali u kontekstu šverca oružja i narko biznisa. Goran je 2014. ubijen u Kolumbiji. List Politika ga je povezivala sa klanom Šarić. Zoran i njegova porodica su negirali da ubistvo ima veze s drogom.
Inače predsjednik SNS-a Vučević se rado slika sa osuđivanim kriminalcima čije usluge je koristio još kao gradonačelnik Novog Sada u službi vladajuće porodice i za šta ga je opozicija žestoko napadala. Radio Slobodna Evropa (RSE) je, koristeći softver za prepoznavanje lica, među režimskim vidovdanskim slavljenicima identificirala i Vladimira Vučetića iz Kosovske Mitrovica čije ime se nalazi na optužnici kosovskog specijalnog tužilaštva za teroristički napad na Banjsku krajem septembra 2023. Napad je predvodio još jedan narko bos (i srpski “patriota”) u službi režima. Oružje za teroristički napad je, prema serijskim brojevima objavljenim od kosovske policije i nezavisnih medija, trebovano iz magacina Ministarstva odbrane čiji je Vučetić tada bio ministar. Vladimir Vučetić je snimljen kako patrolira sa još dvojicom u tamno maslinastim košuljama tik uz policiju ispred zgrade predsjedništva s unutrašnje strane zaštitne ograde. Za njim je preko UNMIK-a raspisana Interpolova potjernica. Kosovski mediji i opozicioni političar Đorđe Miketić navode da su u društvu režimskih “patriota” tog dana bile još najmanje tri osobe koje su učestvovale u terorističkom upadu u Banjskoj.
Dva dana nakon završetka na Slaviji i početka fizičkog obračuna sa studentima u blokadi i građanima koji ih podržavaju oglasilo se nekoliko bivših i sadašnjih oficira i podoficira policije koji su uputili javni apel svojim kolegama da odbijaju nezakonita naređenja pretpostavljenih. Među 24 potpisnika su nedavno penzionisani policijski general Bogoljub Živković, major Katarina Petrović i nekadašnji inspektor SBPOK-a (Sektor za borbu protiv organizovanog kriminala) major Predrag Simonović. Potpisnici su javno izrazili zabrinutost dosadašnjim dešavanjima i naveli da studentski i građanski protesti “predstavljaju kulminaciju višegodišnje zloupotrebe policije u svrhe politike, organizovanog kriminala i korupcije”. Do sada se MUP kojim rukovodi Ivica Dačić nije oglasio povodom ovog apela ali je rekao da se prati situacija i da su zapravo studenti ti koji napadaju policajce.
Sredinom marta ove godine predsjednik države Aleksandar Vučić je uputio javno upozorenje policajcima i tužiocima koji “ne brane državu” i da će zbog toga “snositi posledice”. Po ustavu Srbije, presjednik ima strogo ceremonijalnu funkciju i nema ovlaštenja da upravlja policijom i vodi unutrašnju i spoljnu politiku. Iz objavljenih SKY transkripata se vidi da njegov brat Andrej i poslovni prijatelji iz organizovanog kriminala slobodno kadriraju u policiji, ostalim državnim službama i čak u podzemlju. Akteri prepiski navode da je naklonost Prvog brata Srbije najsigurniji put ka uspjehu i brzom bogaćenju. Braća Vučić su sve to negirala dok je Andrej nedavno svjedočio protiv Vijesti u tužbi pred Osnovnim sudom u Podgorici jer su prenijeli SKY prepisku u kojima se on pominje kao slavljenik prve “zarađene” milijarde 2021. godine. SKY transkripte je Francuska putem međunarodne pravne pomoći uputila Crnoj Gori.
Istog dana dok su mase građana na Slaviji protestvovale protiv organizovane državne korupcije i kriminala, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u Palati Srbija podijelio vidovdansko ordenje “zaslužnim pojedincima i institucijama”. Ceremonija je počela intoniranjem srbijanske monarhističke himne paradoksalnog naziva – Bože pravde. Prvi je orden primio premijer BiH entiteta Republika Srbska Radovan Višković “za učvršćivanje miroljubive saradnje prijateljskih odnosa između Srbije i RS-a”. Za Viškovićem je Sud BiH raspisao nacionalnu potjernicu zbog rušenja ustavnog poretka kroz zabranu rada dijelu BiH institucija u tom entitetu. Akter je brojnih afera u RS-u i sljedbenik braće Vučić. Nakon Viškovića je pred Vučića stao Andrija Mandić, predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokratije (NSD). Za razliku od ostalih koji su se okitili ordenjem, Mandić je samo dobio zahvalnicu “za izuzetan doprinos jačanju prijateljstva CG i Srbije i posvećenost očuvanju srpskog identiteta kulture i tradicije u CG”. Njegova lojalnost porodici Vučić je za sada neupitna. Orden Karađorđeve Zvezde prvog stepena dobio je sudija Ustavnog suda Vladan Petrov poznat kao partijski aktivista SNS-a. Odlikovane su i dvije novinarke ekstremno žutog vučićevskog tabloida Informer . Iz Crne Gore posthumno je odlikovan potporučnik Vojske Jugoslavije Predrag Leovac Zlatnom medaljom za hrabrost Miloš Obilić. U obrazloženju se kaže da se Leovac “tri dana bez hrane i vode borio sa albanskim teroristima u rejonu karaule Košare”.
Vidovdan je proslavljen i u Crnoj Gori. Tobože pravoslavno paracrkveno desničarsko bratstvo Miholjski zbor je na “najveći srpski zavjetni praznik” u manastiru Podlastva u Grblju dodijelio Zlatnu medalju Svetog Arhangela Mihaila Aleksandru Đurđevu, predsjedniku Srpske lige. To visoko priznanje je uručeno od moralno kontroverznog sveštenika i velikosrpskog militanta Miajla Backovića za “svjedočenje i očuvanje svetosavske duhovnosti, nacionalnog dostojanstva i srpske istine i slobode”. Đurđev je ekstremni desničar, akter nekoliko afera u Vojvodini i lojalista Prve familije. On je 2021. godine sa svojim Institutom za političko umrežavanje pokrenuo “Peticiju za odlučnu odbranu ugleda i institucije predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića od medijskog rata koji protiv njega vode političke i interesne grupe u zemlji i okruženju i medijima pod njihovom kontrolom“. Povod su bili iskazi klana Veljka Belivuka da su radili prljave poslove za vlast i samog Vučića. Rad Belivuka za Vučićev režim je dobro dokumentiran preko SKY prepiski i kroz suđenje Belivuku i Marku Miljkoviću za ubistvo karatiste Vlastimira Miloševića u sred bijela dana u Beogradu. Belivuk i Miljković su na kraju, preko raznih akrobacija sa svjedocima i nestancima dokaza, pravosnažno oslobođeni 2017. godine. Suđenje je mnoge podsjetilo na slično suđenje Branislavu Mićunoviću za ubistvo u Podgorici u kome ga je sudstvo Mila Đukanovića pravosnažno oslobodilo uz asistencija sada pritvorenog Milivoja Katnića.
Srpska državna bezbjednost privela je crnogorskog reditelja Danila Marunovića u Beogradu gdje je došao na izvedbu svoje predstave Gospoda Glembajevi u Narodnom pozorištu. Na svom Facebook profilu Marunović je napisao da je nakon gotovo 12 sati ispitivanja protjeran iz Srbije uz rješenje o hitnom protjerivanju. Navodno, povod je bila njegova kolumna uoči Vidovdana
Vidovdan i Kosovo ostaju u fokusu i narednih dana. Vidovdanski boj za tron Srbije je još jednom pokazao: Vučić je u borbi za zemaljsko carstvo spreman da upotrijebi sva sredstva.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
OČUVANJE VLASTI KAO DRŽAVNA POLITIKA: Malo na Zapad, malo na Istok

Objavljeno prije
2 sedmicena
27 Juna, 2025
U ponedjeljak je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao da su zaustavili sav izvoz municije. Nezavisni domaći i strani analitičari smatraju da se radi o pokušaju očuvanja apsolutističke vlasti kroz pažljivo balansiranje između Istoka i Zapada. U tom ga balansiranju prati i predsjednik crnogorske Skupštine i lider vučićevske Nove srpske demokratije Andrija Mandić
Istog dana kada je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izjavio da Srbija više ne izvozi municiju u inostranstvo, javno se oglasila ruska Vanjska obavještajna služba (SVR) sa suprotnim tvrdnjama. Press služba SVR-a je prošlog ponedjeljka navela da je „ukrajinska vojska veoma zahvalna srpskim proizvođačima oružja i municije za njihov doprinos održavanju borbene sposobnosti“.
SVR se poziva na izvore u Kijevu po kojima “srpska preduzeća vojno-industrijskog kompleksa, uprkos sve većem pritisku Moskve na Beograd, povećavaju izvoz vojnih proizvoda u zoni sukoba između „’kolektivnog Zapada’ i Rusije”. Ruska obavještajna služba tvrdi da Srbija dotura oružje Ukrajini „zahvaljujući korištenju indirektnih shema snabdijevanja“ preko NATO zemalja. Šalje se municija velikog kalibra veoma deficitarna u Ukrajini. Navodi se da je nedavno fabrika Krušik Valjevo prodala nekoliko velikih serija kompleta za sklapanje rakete od 122mm za višecjevne bacače rakete (VBR) Grad češkoj firmi Poličske Strojarni. Eling iz Loznice je poslao komplet istih raketa bugarske firme EMKO, kao i mine od 120mm. SVR tvrdi da su „u Srbiji dobro svjesni stvarnih korisnika“ i da će „njihove rakete i granate ubijati ruske vojnike i stanovnike ruskih naselja“. Ruska obavještajna služba zaključuje da je „žalosno što sada tradicije prijateljstva i međusobne pomoći ustupaju mjesto žeđi za profitom i kukavičkim multivektorizmom“.
Ovo je drugo saopštenje kojim Rusija opominje Srbiju zbog slanja municije Ukrajini. SVR je 29. maja prvi put, direktno i otvoreno, optužio Srbiju da šalje „stotine hiljada granata za VBR-ove i haubice, kao i milione metaka za pješadijsko oružje“. U poslu su najveće državne kompanije Jugoimport SDPR, Krušik, Sloboda, Prvi Partizan ali i privatne firme Zenitprom , Sofag, Reyer DTI, itd. „Njihovi pokrovitelji“, saopštava SVR, vjerovatno aludirajući na porodicu Vučić, „ žele da se obogate na krvi bratskih slovenskih naroda“.
Zenitprom i Sofag su, prema pisanju BIRN-a i N1, firme povezane sa Slobodanom Tešićem , poznatim trgovcem oružja na američkoj crnoj listi i finansijerom Vučićeve SNS. BIRN je ranije pisao da je Zenitprom, čiji je formalni vlasnik Goran Tukić (bivši funkcioner državnog Jugoimport SDPR-a), korišten za zaobilaženje američkih sankcija Tešiću. Sofag je vlasništvo Tešićeve ćerke.
Vučić je na prve optužbe izjavio da neke stvari u saopštenju SVR nisu istinite ali da će on naložiti stopiranje ugovora o prodaji oružja i municije kod kojih postoji sumnja o zloupotrebi i slanju na ukrajinsko ratište. Rekao je i da je o tome razgovarao s predsjednikom Vladimirom Putinom tokom posjete Moskvi za Dan pobjede, te da je Srbija s Rusijom ustanovila radnu grupu „kako bi ustanovili sve činjenice“.
Ranije su i formalno Vlada Srbije i Ivica Dačić u svojstvu ministra inostranih poslova negirali izvoz oružja za Ukrajinu, uprkos snimcima srbijanskih granata sa serijskim brojevima prikazanih s obje strane u Donbasu. Srbijanska vlast je dobijala i kritike zbog izvoza municije u Izrael zbog ratnog stanja i teških razaranja u pojasu Gaze. Zbog deficita artiljerijskih granata od 155 mm prijeko potrebnih Ukrajini, čije potrebe vojna industrija NATO-a ne može zadovoljiti, američka administracija je povlačila nedostajuće količine sa zaliha u Izraelu i Južnoj Koreji. Američke zalihe u Izraelu su naknadno popunjavane poružbinama iz Srbije uz sve druge vidove vojne saradnje između Srbije i Izraela. Teroristički napad Hamasa iz Gaze na Izrael 7. oktobra prošle godine i ulazak Hezbolaha (južni Liban) u sukob je pokazao nužnost držanja velikih zaliha municije.
U ponedjeljak je predsjednik Srbije na sjednici proširenog kolegija načelnika Generalštaba rekao da su zaustavili sav izvoz municije i da za dalje trebaju „specijalne odluke ako će nešto da ide, municija ide u naše kasarne i naše stokove“. Naglasio je da od tog izvoza u Srbiji direktno živi 24 hiljade ljudi, a indirektno oko 150 hiljada. Predsjednik „da ih ostavi bez hleba neće“. Britanski Fajnenšal tajms objavio je 23. juna prošle godine procjene da je Srbija preko drugih zemalja, od početka ruske agresije, u Ukrajinu izvezla municiju vrijednu oko 800 miliona eura.
Nezavisni domaći i strani analitičari smatraju da se ne radi o Vučićevoj brizi da 150 hiljada usta ne ostane bez hleba, već o očuvanju apsolutističke vlasti kroz pažljivo balansiranje između Istoka i Zapada. Srbija je okružena NATO zemljama i većina robne razmjene otpada na države članice EU i NATO. Nedavno zaključenje dila za nabavku francuskih borbenih aviona Rafal i raniji dilovi o eksploataciji litujuma u dolini Jadra govore o tome da Prva familija Srbije nastoji osigurati svoju vlast od eventualnih akcija rušenja sa strane Zapada.
Istovremeno, Srbija ima duboke istorijske i ideološki srodne veze sa Rusijom koja pod Putinom doživljava uskrsnuće staljinističkog terora nad neistomišljenicima. Nesporna je i privrženost znatnog dijela srbijanskog naroda i crkve (SPC) „majci Rusiji“. Patrijarh Porfirije je nedavno pohodio Kremlj gdje ga je Putin smjestio u sobičak (po kremaljskim mjerilima) pokriven kamerama. Snimci sa patrijarhovim izjavama lojalnosti KGB-ovskom sistemu vrijednosti su kasnije pušteni u javnost. Srbija je jedina zemlja kandidat za EU koja nije uvela sankcije Rusiji nakon agresije na Ukrajinu. Narativ medija pod kontrolom braće Vučić je ekstremno proruski.
Ono o čemu se malo ili ni malo ne priča, čak i u opozicionim medijima, je slanje topovskog mesa, ne malog broja dobrovoljaca proruski nastrojenih da ratuju za paravojne ili regularne ruske formacije protiv Ukrajine. Početkom prošle godine je došlo do pobune srpskih vojnika 119. strjeljačkog puka sa sjedištem u Rjazanu zbog konstantnog ponižavanja i maltretiranja, o čemu je pričao Dejan Berić na svom Youtube kanalu. Berić je kao posrednik doveo ne mali broj dobrovoljaca koji su potpisivali ugovore sa Ministarstvom odbrane. Jedan sagovornik Monitora, koji je želio ostati anoniman zbog bezbjednosti, uspio je da se vrati u naš region. Kaže da je ratovao za rusku vojsku i bio svjedok pogibija brojnih srpskih vojnika koji su nakon pobune početkom 2024. godine slani u tzv. šturm (jurišne) odrede. Oni su, po njegovim riječima, gurani u samoubilačke napade zajedno sa pripadnicima manjinskih naroda Rusije i oslobođenim zatvorenicima kako bi Ukrajinci istrošili što više svoje deficitarne municije i otkrili položaje. Preko 80 odsto „šturmovaca“ pogine u prvih mjesec dana na frontu.
Kaže da BIA zna da je ratovao za Rusiju ali ni njega ni druge ne diraju iako je odlazak na ratišta krivično djelo u Srbiji. U zamjenu, BIA traži da ne učestvuju u opozicionim ili studentskim protestima u Srbiji i da se nigdje javno ne eksponiraju. Navodno, Rusija za svakog poginulog vojnika plaća 125 hiljada eura, dok članovi porodice poginulog imaju pravo na rusko državljanstvo i orden. Porodica jednog poginulog srpskog vojnika koja živi u Crnoj Gori (identitet poznat redakciji) je do sada neuspješno pokušavala preko ruske ambasade u Beogradu da dobije njegovo tijelo i finansijsku kompenzaciju.
Da se i u Crnoj Gori neki političari uspješno prilagođavaju potrebama međunarodnog balansiranja i slijeđenja politike Srbije govori primjer predsjednika Skupštine i lidera vučićevske Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića. U autorskom tekstu za američki mjesečnik Nešenal intrest Mandić piše da u „eri rastućih globalnih tenzija i redefinicije međunarodnih saveza, Crna Gora vidi strateško partnerstvo sa SAD-om kao svoj glavni prioritet“. Nudi Americi „pouzdano savezništvo“ u „skladu sa smjerom vanjske politike koji su signalizirali predsjednik Donald Trump i njegov tim“. Dalje se navodi da „predsjednik Trump uživa veliku popularnost u Crnoj Gori, a javna podrška jačim vezama sa SAD-om je konstantno pozitivna“.
U tekstu, Mandić čak naziva Crnu Goru „svojom matičnom zemljom“ (home country) i crnogorsku vojsku svojom. Piše da se zemlja maltene u nebo vinula s novim reformama nakon smjene „korumpiranog i autokratskog režima Mila Đukanovića“. Osim ovakvog ciljanog teksta, Mandić se vrlo mudro postavio u odnosu na Izrael i izraelsku politiku. Dok su crnogorske diplomate u UN-u pod premijerom Dritanom Abazovićem i Milojkom Spajićem maltene redovno glasale za rezolucije osuda Izraela (što nije čak ni Srbija uradila) dotle je Mandić, kako saznajemo iz neformalnih diplomatskih izvora, redovno slao poruke izraelskoj ambasadi da se on ne slaže sa tim.
Prilikom posjete Izraelu Mandića je primio uz protokolarne počasti i predsjednik Izraela Isak Hercog. Predsjednik Skupštine je takođe posjetio i memorijal žrtava Holokausta Jad Vašem i zapisao svoj „bol zbog miliona nedužnih žrtava“ krajem februara ove godine. To mu neće kasnije smetati da nedavno ode u Sloveniju i pokloni se sjenama velikosrpskih naci-kvislinga koji su hvatali Jevreje i isporučivali ih nacistima i o čijim „djelima“ postoje svjedočanstva u Jad Vašemu.
Vlast i privilegije su iznad svake ideologije.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
BOSNA I HERCEGOVINA I CRNA GORA 30 GODINA OD DEJTONA: Od Republike Srpske prave državu, od Crne Gore Republiku Srpsku

Objavljeno prije
1 mjesecna
31 Maja, 2025
Predsjednik RS, Milorad Dodik poziva na stvaranje saveza srpskih zemalja u koji bi ušla i Crna Gora. Posebno je rado viđen gost šefa parlamenta Andrije Mandića. Blok vučićevskih partija zagovara ideju da se u Crnoj Gori, kao i u BiH, uvede u maltene svim odlučivanjima nacionalni ključ čime bi paralisali državnu upravu. U tome imaju podršku dvojice arhijereja SPC koji otvoreno promovišu ideje srpskog sveta. Ne postoji institucija u zemlji ni partija u vlasti koja se smije javno se usprotiviti SPC projektu srbizacije orkestriranom od Vučića
Američki grad Dejton i obližnja vazdušna baza Rajt Paterson su prošlog vikenda bili domaćini parlamentarcima zemalja NATO pakta. Parlamentarna skupština NATO-a se sastala u Dejtonu povodom obilježavanja 30 godina od dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je završen rat u Bosni i Hercegovini (BiH). Karakter toga rata je ponovo bio predmet rasprava nakon govora crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića koji je otišao na poziv šefa američke delegacije pri NATO Parlamentarnoj skupštini – kongresmena Majkla Tarnera.
Milatović je u govoru naglasio zahvalnost Americi za njenu odlučujuću ulogu u postizanju mira u BiH i regionu. Ocijenio je da je ta uloga dovela do kraja “razarajućeg građanskog rata u Bosni i Hercegovini”. BiH mediji su odmah reagovali ukazujući da se konstatacijom o građanskom ratu negira agresiju i svoje države koja je tada bila satrap Miloševićeve Srbije u sklopu SRJ. U naknadnoj pameti, kabinet Milatovića je na zvaničnoj stranici prenio njegov govor uz izostavljanje riječi “građanski” pored riječi “rat”. Ostali djelovi govora su bili u skladu sa strateškim opredjeljenjima Crne Gore kao članice NATO pakta i prvog kandidata za članstvo u Evropskoj Uniji (EU). Milatović je naglasio i očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Kod kuće je reagovao Suljo Mustafić, predsjednik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori. “Milatović ne bi trebalo da relativizira činjenice i u istu ravan dovodi odgovornost aktera sukoba…i trebao bi znati da rat u BiH nije bio građanski rat već brutalna agresija na međunarodno priznatu državu”, poručio je Mustafić. Tokom agresije na BiH se desio i genocid u Srebrenici, podsjetio je Mustafić.
Paradoksalno, između ostalih reakcija, stigla je i ona iz najjače opozicione stranke – Demokratske partije socijalista (DPS). DPS se oglasila s ocjenom da je Milatovićeva fraza “relativizacija ratnih zločina i pokušaj istorijskog revizionizma” i “grubo izvrtanje istorijskih činjenica” uz ruganje žrtvama sistematskih zločina i genocida. DPS je pozvao Milatovića da povuče revizionističku izjavu uz izvinjenje žrtvama rata i njihovim porodicama. Ovakav poziv bi možda imao smisla da su DPS i njen lider Milo Đukanović to isto učinili kada su napustili politiku služenja velikosrpskom projektu jer su uvidjeli da njihov dotadašnji gazda Slobodan Milošević gubi rat. Upravo se Đukanović hvalisao na predizbornim skupovima da je pomagao “braću” bosanske Srbe krišom od Miloševića koji im je nametnuo blokadu zbog neposlušnosti. Bivši ratni ministar Republike Srpske (RS) Momčilo Mandić je javno pohvalio Đukanovićevu pomoć u gorivu i municiji koji su omogućili osvajanje Srebrenice. Šta se poslije desilo je opšte poznato. Đukanović nikad nije pozvan u tužilaštvo da objasni uloge Miloševićevog satelita u agresiji na Hrvatsku, BiH i pogotovo deportacije bošnjačkih izbjeglica iz Crne Gore vlastima RS-a od kojih je ogromna većina kasnije brutalno pobijena.
U utorak je Milatović u posebnom reagovanju pojasnio da je od početka mandata nekoliko puta isticao da u potpunosti prihvata i poštuje odluke međunarodnih sudova, koji su nesporno utvrdili da je sukob u BiH imao i karakter međunarodnog oružanog sukoba. Pokušaj da se predsjednik predstavi kao neprijatelj BiH i nepoštovalac žrtava “predstavlja političku manipulaciju DPS-a koja je bila aktivni učesnik ratnih dešavanja 90-ih, i koja iz prve ruke zna sve o karakteru tog rata, kome je doprinijela svojim politikama”, navodi se u reagovanju. Međunarodni sud pravde (ICJ) je u presudi iz 2007. u predmetu „BiH protiv Srbije i Crne Gore“ u paragrafu 401 naglasio da je bosanski “sukob suštinski bio unutrašnji po karakteru iako je bilo učešća sa strane”.
Da se rat u djelovima BiH odvijao još 1991. napadom Jugoslavenske narodne armije (JNA) pod kontrolom Beograda (čiji privezak je bila i Crna Gora) još tokom Dubrovačke operacije je svima poznato u Crnoj Gori. Veliki broj crnogorskih rezervista je upućen i u Hercegovinu da bi presjekli Dubrovnik i Pelješac s leđa i time pomogli srbijanskim trupama koje su zapele u Slavoniji. Bahatost, nasilje i pljačke crnogorskih rezervista su isprovocirale i sukob u Mostaru i djelovima Hercegovine nastanjenje hrvatskim stanovništvom. U jesen 1991. godine se dogodio i čuveni sastanak Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana u Karađorđevu u kome je, po svjedočenjima upućenih, dogovorena podjela BiH.
Kada je BiH na proljeće 1992. god. na referendumu izglasala nezavisnost i postala međunarodno priznata država, Milošević je bio spreman i granicu je ponovo prešao Užički i Podgorički korpus. Ono na što velikosrpski planeri nijesu računali je da će Sarajlije svih nacionalnosti uspjeti organizovati kakvu takvu odbranu i odbaciti JNA koja je prodrla u centar grada sve do gradske vijećnice. Nakon toga novoformirana Vojska Republike Srpske (VRS) je podvrgla Sarajevo trogodišnjoj opsadi i teškim razaranjima. U jednom trenutku Beograd i VRS su držali pod kontrolom 70 odsto teritorije BiH. Beograd je osvojio i etnički očistio sav pojas uz Drinu osim Goražda. U dogovoru sa Zagrebom i Beograd je preuzeo i čitavu bosansku Posavinu sa velikim udjelom hrvatskog stanovništva, osim uskog pojasa oko Orašja. Stvoren je i tzv. Koridor kod Brčkog koji će povezati istočne i zapadne teritorije RS-a. Kasnije će Srbija kompenzirati Hrvatskoj Posavinu sa predajom Zapadne Slavonije i tzv. Srpske Krajine. U rat protiv BiH se 1993., po očiglednom dogovoru sa Beogradom, uključila i Hrvatska sa regularnom vojskom i jedinicama bosansko-hercegovačkog Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Armija BiH je ovoga puta iznenadila velikohrvatske planere koji su mislili da će nožem u leđa natjerati BiH u kolaps. HVO je do nogu potučen u centralnoj Bosni.
Kako je rat odmicao došlo je do sve veće radikalizacije sve tri strane uključujući i većinsku bošnjačku. Sukob sve više poprimao etnički i vjerski karakter. Rat je završen na jesen 1995. god. zahvaljujući odlučnom američkom angažmanu. Prvo je administracija Bila Klintona natjerala Hrvate da sklope primirje sa BiH vojskom. Nakon toga su uslijedili vazdušni udari na pozicije VRS-a i onda zajednička ofanziva HVO-a i BiH Armije u zapadnoj Bosni. Beograd je tada poslao elitne jedinice da podrže demoraliziranu VRS i raspadajuće linije fronta. U trenutku kada se Republika Srpska našla pred vojničkim slomom i kada su hrvatske i bosanske jedinice došle na 30 km od Banja Luke Amerika se opet umiješala. Naredila je Zagrebu i Sarajevu da ne ulaze u Banja Luku i obustave ofanzivu. I dan danas američki političari iz tog vremena raspravljaju da li je učinjena greška što je RS ostavljena u životu i što je Beograd praktično nagrađen polovinom BiH teritorije. Alternativa je bila ogromna humanitarna katastrofa i više od pola miliona izbjeglica koje bi preplavile Srbiju mimo 200 hiljada hrvatskih Srba koji su pobjegli iz tzv. Krajine.
Na koncu, mirovni sporazum koji su potpisali Milošević, Tuđman i Izetbegović u Dejtonu je donio prestanak rata i ujedno opstanak i priznanje Republike Srpske koja je zvanično postala entitet BiH.
Većina Bosanaca i Hercegovaca ukazuje da je Dejtonski sporazum prekinuo rat ali nije donio stabilnost i prosperitet BiH kao državi. Politčko donošenjo odluka u zemlji je uvijek skopčano sa teškim nalaženjem kompromisa sve tri strane, često uz međunarodne pritiske. Rukovodstvo RS-a predvođeno predsjednikom Miloradom Dodikom (koji je došao na vlast zahvaljujući američkoj podršci) je od prošle godine pokrenulo niz protivustavnih poteza i donijelo zakone kojima se suspenduje i/ili zabranjuje rad pojedinih BiH državnih institucija na teritoriji RS-a. Počelo se sa zabranom primjenjivanja odluka Ustavnog suda BiH, pa zabranom rada BiH sudova i tužilaštva i Agencije za državnu istragu i zaštitu (SIPA). Dodik je nepravosnažno osuđen na godinu dana zatvora i raspisana je nacionalna potjernica za njim. EU I SAD su osudile poteze RS-a i poslale vojna pojačanja u BiH tako da je vrhuška oko Dodika na kraju odustala od najekstremnije opcije.
Dodik istovremeno poziva na stvaranje saveza srpskih zemalja u koji bi ušla i Crna Gora. Rado je viđen gost kod političara vučićevskog bloka partija u Crnoj Gori (NSD-DNP-SNP) i posebno šefa parlamenta Andrije Mandića koji tokom posjete Dodika nije htio istaći zastavu BiH. Blok vučićevskih partija zagovara ideju da se u Crnoj Gori, kao i u BiH, uvede u maltene svim odlučivanjima nacionalni ključ ili konsenzus etničkih grupa čime bi paralisali državnu upravu. U tome imaju nedvojbenu podršku i dvojice arhijereja Srpske crkve (SPC) koji otvoreno podržavaju ideje srpskog sveta sakriveni iza episkopskih mantija i pozlaćenih krstova. Za sada ne postoji niti jedna institucija u zemlji ili partija koja koalira u vlasti koja se smije javno usprotiviti SPC projektu srbizacije orkestriranog od Aleksandra Vučića. Govor Milatovića od 26. maja iz Dejtona je naslovljen “Zapadni Balkan na istorijskoj prekretnici”.
Opet i iznova…
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


RAMIZ HADŽIBEGOVIĆ – LJUBAVNA PISMA (V): Darovi srca i duše

DISCIPLINOVANJE VRHA POLICIJE: Tajne gluve sobe

POSLIJE EMIRATA – ORBAN: Poglavlje pet zatvoreno, slijede pogodbe u četiri oka
Izdvajamo
-
Izdvojeno2 sedmice
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040.: Crnogorsko primorje kao turistički potencijal
-
FOKUS2 sedmice
SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS
-
Izdvojeno2 sedmice
UOČI GODIŠNJE SKUPŠTINE EPCG: Profit ispario, privilegije ostale
-
DRUŠTVO4 sedmice
ANDREJ VUČIĆ U PODGORIČKOM SUDU PROTIV VIJESTI: Duševni bol Prvog brata Srbije
-
DRUŠTVO4 sedmice
ODLUKA UPRAVNOG SUDA O SOLANI: Prirodni biser nije državni nego tajkunski
-
DRUŠTVO3 sedmice
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040. PRED USVAJANJEM PO HITNOM POSTUPKU: Spisak (ne)utemeljenih želja
-
FOKUS4 sedmice
IMPERIJA STANAJ POD ISTRAGOM TUŽILAŠTVA: Dim u krvotoku
-
INTERVJU2 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Kuća nam vonja na mnogo šta što ne valja