Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR MUGOŠA, PREDSJEDNIK LJEKARSKE KOMORE CRNE GORE: Upravni sud potvrdio da su odluke Ministarstva zdravlja nezakonite

Objavljeno prije

na

MONITOR: Protekle nedjelje je u Podgorici održan skup predsjednika ljekarskih komora iz regiona. Govorilo se o socio-ekonomskom statusu ljekara i odlivu ljekara iz javnog zdravstva. Koji su zaključci ovog skupa?
MUGOŠA: Po prvi put od rata devedesetih predsjednici svih ljekarskih komora sa prostora bivše SFRJ (izuzev Hrvatske) okupili su se na dvodnevnom radnom sastanku u Podgorici. Raspravljali smo i razmjenjivali iskustva kada su u pitanju profesionalni status ljekara, uslovi rada i mogućnost sprovođenja dobre medicinske prakse, pitanje ljekarske autonomije i odgovornosti, nasilje nad ljekarima, njihov socio-ekonomski status i odliv iz javnog zdravstva. Većina problema su zajednički, zaključci su obimni i svode se na zabrinutost zbog trenutnog stanja u javnom zdravstvu, pretjerani upliv politike kada je u pitanju zapošljavanje i odabir rukovodećih kadrova, opšti osjećaj straha i nesigurnosti među ljekarima i posledični odliv ljekara, prvenstveno ka zapadnoevropskim zemljama i privatnom sektoru.

MONITOR: Da li ste dobili saglasnost iz Ministarstva zdravlja na Statut Ljekarske komore i Pravilnik o dobijanju i obnovi licenci? Da li taj proces predugo traje i može li se govoriti o novoj opstrukciji Komore od strane Ministarstva?
MUGOŠA: Nažalost još uvijek nijesmo dobili saglasnost od strane Ministarstva zdravlja na Statut i Pravilnik, dva najvažnija pravna akta, bez čije pravne valjanosti je rad Ljekarske komore Crne Gore faktički blokiran. Nakon mnogo rada posljednja dva mjeseca i mnogo pokušaja da započnemo iskrenu saradnju sa Ministarstvom zdravlja, još nema odgovora. Ne želim da vjerujem da je u pitanju nova opstrukcija, jer na taj način ministar po drugi put ugrožava zdravstveni sistem. Naime, velika većina crnogorskih ljekara obavlja neposrednu zdravstvenu djelatnost protivzakonito, svi ljekari koji dolaze iz Srbije i drugih zemalja su van bilo kakve kontrole zvanja i znanja koje posjeduju da bi došli u situaciju da se bave zdravljem i životima naših građana.

MONITOR: Prije godinu dana podnijeli ste tužbu Upravnom sudu protiv rješenja Ministarstva zdravlja, kojim je utvrđeno da ste Vi kao predsjednik Komore i Vaš zamjenik izabrani mimo važećeg Statuta. Da li je Upravni sud donio rješenje?
MUGOŠA: Upravni sud je presudio 6. marta 2018. godine. Tužba, koju smo predsjednik Skupštine Komore i ja podnijeli u martu prošle godine je u potpunosti usvojena. Šta to znači, nadam se da je jasno. Dakle, ministar je potpuno nezakonito blokirao rad Ljekarske komore, protivzakonito je preuzeo ingerencije Komore i što je najgore, u međuvremenu nije uradio ništa što je bio u obavezi da uradi. Sud je donio presudu u kojoj konstatuje da je ministar povrijedio autonomiju esnafske organizacije, miješao se bez zakonskog osnova u izbor njenih organa i praktično potrošio godinu dana vremena koje je Zakon predvidio da se rad ljekara dovede u zonu zakonitosti. Predsjedniku Skupštine Komore i meni je presuda moralna potvrda da smo radili dobro i da nismo lagali i uznemiravali javnost, kako nam je često imputirano. Što je najvažnije, Sud je postavio granicu preko koje, ko god u budućnosti bude ministar zdravlja, neće smjeti preći kad je autonomija Komore i njena organizacija u pitanju. Komora je institucija od javnog interesa i kao takva mora biti pošteđena aktuelne politike i to je u svemu ovome najznačajnija poruka.

MONITOR: Imate li informacije dokle se stiglo sa istragom Specijalnog državnog tužilaštva koje, pomalo neuobičajeno, provjerava eventualne zloupotrebe u pogledu načina izbora delegata u Skupštini Ljekarske komore?
MUGOŠA: Izuzev usmenih potvrda da su ljekari ispitivani od strane SDT-a, a nije ih bio mali broj, izabrani i kao takvi glasali u skladu sa Zakonom i Statutom nemam pismeno izjašnjenje u vezi sa ovom ,,čudnom” istragom. Ostaje žaljenje zbog neprijatnosti koju su ljekari doživjeli samim pozivom da daju iskaz pred specijalnim tužiocem s obzirom na to da su u Komori dostupna sva dokumenta vezano za njihov izbor. Imam potrebu da se zahvalim tužiocu na izuzetno korektnom i profesionalnom ponašanju.

MONITOR: Protekle nedjelje Apelacioni sud Crne Gore je preinačio presudu Višeg suda u Bijelom Polju i optužene ljekare bjelopoljske Opšte bolnice, u slučaju infekcije pet beba iz 2014, osudio na po godinu dana zatvora. Kako komentarišete ovaj slučaj?
MUGOŠA: Još uvijek ne posjedujem medicinsku i sudsku dokumentaciju kad je slučaj bjelopoljske bolnice u pitanju. Očekujem je ovih dana u Komori. Kao ljekar i kao otac izražavam duboko žaljenje zbog smrti jedne od oboljelih beba. S druge strane pritisak javnosti na Sud je bio pretjeran i iz tog razloga smatram da moje kolege nisu imale pravo na pravično suđenje, što je u demokratskim zemljama nedopustivo. Čudi me i njihovo ćutanje sve ovo vrijeme, jer javnost nije bila u prilici da čuje i drugu stranu priče. Razgovarao sam dugo sa dvoje od četvoro osuđenih kolega i malo je reći da me je i njihova priča potresla. Ukoliko kazna ostane nepromijenjena i budu osuđeni za „teško djelo protiv zdravlja ljudi” organi Komore će, po sili Zakona, biti prinuđeni da im oduzmu licencu za rad i na taj način trajno zabrane bavljenje zdravstvenom djelatnošću. Za mene kao ljekara i to je strašno, da ne govorim o vremenu koje će provesti u zatvoru. Komora će svakako, bez obzira na stav Suda, formirati komisiju koja će ispitati sve protokole i preporuke za postupanje ljekara u sličnim situacijama i u odnosu na rad kolega bjelopoljske bolnice, svakog pojedinačno, iznijeti ispred javnosti svoj stav.

MONITOR: Izjavili ste da ćete nakon formiranja komisije za etička pitanja ispitati postupak hirurga dr Nikole Fatića, ali i razmotriti peticiju koju su potpisali hirurzi Hirurške klinike Kliničkog centra. Kakav je Vaš stav povodom ovog slučaja?
MUGOŠA: Kada formiramo Komisiju za Etička pitanja Komore vjerovatno će prvi slučaj biti situacija sa dr Fatićem, njegovim istupima u sredstvima javnog informisanja i na društvenim mrežama. Etički kodeks obavezuje svakog ljekara na postupanje u skladu sa njim. Doktor Fatić ima mogućnosti sam da ga pročita i vjerovatno će mu u tom trenutku biti jasno da li ga je kršio ili ne. Peticija hirurga će takođe biti predmet razmatranja Komisije za etička pitanja. Šta će odlučiti Komisija i u jednom i u drugom slučaju ne znam, ali Sud Komore će dati konačnu riječ. Predsjednik Komore, bio to ja ili neko drugi, postupiće u skladu sa odlukom Suda. To je predviđena procedura i u ovoj i u svakoj narednoj sličnoj situaciji.

MONITOR: Kada očekujete da će Komora početi da funkcioniše u punom kapacitetu? Koja su pitanja kojima ćete se prvo pozabaviti?
MUGOŠA: Komora će početi da funkcioniše onog trenutka kada njen Statut bude prihvaćen od strane ministra i kao takav objavljen u Službenom listu. Kada će to biti, za sada ne znam. Svakako da priželjkujemo da to bude što je prije moguće, ali, nažalost, ne zavisi od nas.

Naslijedili smo instituciju koja nije funkcionisala, odnosno nije služila svojoj svrsi, više od dvadeset godina. Na neki način bi bilo mnogo lakše graditi je od početka. Svakako da nam je prioritet da započnemo sa procesom izdavanja licenci, jer je to javni interes. U najkraćem roku moramo formirati stalne komisije Komore, čiji je rad takođe od javnog značaja. Moramo donijeti desetine pravilnika i drugih pravnih akata i tek u tom trenutku možemo reći da smo postavili temelj. Koliko ćemo doprinijeti da zdravstveni sistem naše zemlje bude bolji, vidjećemo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo