Povežite se sa nama

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, OSNIVAČICA I KOORDINATORKA MREŽE ŽENA U CRNOM, BEOGRAD: Srbija grca u strahu

Objavljeno prije

na

Prilikom prošlonedjeljnog glavnog pretresa o slučaju Srebrenica – Kravice, pred Odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, Vojislav Šešelj je iskoristio sudnicu da prijeti Ženama u crnom, a Stašu Zajović, inače rodom iz Nikšića, vrijeđao je riječima: „Ovo je trebalo udaviti čim se rodilo”. To je bio i jedan od povoda da sa njom razgovaramo za Monitor.

– To nije prvi put da Šešelj upućuje pretnje i meni i Ženama u crnom i da to prolazi sasvim nekažnjeno – to je tipičan primjer fašističkog javnog sramoćenja antiratnih/antifašističkih/feminističkih aktivistkinja u Srbiji. Slično je uradio u mnogim prilikama. Šešeljevu ulogu režimskog klovna neophodno je staviti u kontekst totalnog urušavanja institucija u Srbiji, brisanja antifašističkog nasljeđa, širenja prostora za ultradesničarske, neonacističke i klerofašističke snage, kaže Zajović.

MONITOR: Indikativno je da zbog toga nisu reagovali državni organi…
ZAJOVIĆ: Odsustvo reakcije državnih organa ukazuje da ‘vuk odelo menja, ali ćud nikako’. Incident na suđenju za zločin u Kravicama na liniji je kontinuiteta organizovanog obesmišljavanja rada sudskih institucija. To potvrđuje i skandalozna presuda Višeg suda u Valjevu nakon mirovne akcije 8. jula 2014. „Mirovni biciklizam Beograd-Srebrenica – Nikada nećemo zaboraviti genocid u Srebrenici” kad nas je fašistička rulja napala (i povrijedila nas četvoro). Naime, Viši sud u Valjevu je 2015. odbio optužni predlog iz razloga što: „…oštećeni nisu pripadnici bošnjačkog naroda ili muslimani, te ne može biti govora o krivičnom delu Izazivanja nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti”. Navedeno rješenje je potvrdio Apelacioni sud. Ovih dana nam je stigla presuda za organizovanu hajku Informera na nas kojom se ova režimska batina oslobađa od odgovornosti. Uložićemo žalbu od koje nema vajde, ali jednoga dana…

MONITOR: Očigledan je politički otpor vlasti da se Srbija suoči sa ratnom prošlošću, ali je paradoks da takvi dobijaju podršku od EU. Je li moguće da neko ko je bio za rat i etničko čišćenje danas tako gromoglasno govori o miru, evropskom putu Srbije i evropskim vrijednostima?
ZAJOVIĆ: Na izborima u maju 2012. godine na političku scenu Srbije vratili su se izvršioci, kreatori i saučesnici politike devedesetih godina. Vučićev režim čini sve da se prošlost proglasi nevažećom, da se stavi tačka na teret zločina iz prošlosti, to je cinično, opasno, uvredljivo, jer je sadašnjost vezana za prošlost, jer su sveprisutne i žive posljedice te prošlosti. I zato imamo pravo da neprekidno postavljamo pitanja o prošlosti, uznemiravamo političke elite i društvo u Srbiji. Živimo u Srbiji na putu „evropskih integracija” u funkciji održanja koalicija na vlasti, bjesomučno se štancuju „evropskii” zakoni, promoviše se „pomirenje” bez odgovornosti. Tzv. evropski standardi veoma često ne služe za suočavanje sa zločinačkom prošlošću već za potiranje, pa i pranje zločinačke prošlosti. Zašto Vučić, koji kontinuirano proizvodi tenzije u odnosima sa takoreći svim susjednim državama u regiji, u očima Brisela uživa imidž „garanta stabilnosti”? Jasno je da se EU suočava sa vlastitim problemima i da ‘mir’ ne povezuje sa pravdom – kažnjivošću za rat i ratne zločine! Ali postoji i Evropa odozdo, antifašistička, antimilitaristička Evropa društvenih pokreta, solidarna sa izbjeglicama i progonjenima.

MONITOR: U novije vrijeme u Srbiji je rehabilitovano nekoliko osuđenih ratnih zločinaca. Treba li se tome čuditi?
ZAJOVIĆ: Proces revizije rezultata Drugog svjetskog rata odavno je počeo Srbiji. To je kulminiralo rehabilitacijom Draže Mihailovića. Nakon toga su uslijedile rehabilitacije drugih ratnih zločinaca. Glorifikacija osuđenih za ratne zločine, iz Drugog svjetskog rata i iz ratova 90-ih godina, nastavlja se u medijima i na nivou države: ministri dočekuju osuđene za ratne zločine, upućuju im hvalospjeve, uključuju ih u najviše organe vladajuće koalicije, biraju ih u parlament, organizuju im promocije knjiga kojima se podstiče mržnja prema Haškom tribunalu. Nekažnjivost je kulturna matrica društva u Srbiji. Nijedan od naših upornih i veoma brojnih zahtjeva na polju simboličkih reparacija (memorijali, spomenici u vezi sa zločinima 90-ih) nije uslišen što potvrđuje nedostatak političke volje i moralnog kapaciteta sadašnjih vlasti, ali i kontinuitet moralnih i kulturnih obrazaca sa režimom pod kojim su izvršeni zločini, uključujući i genocid.

MONITOR: Mnogi tvrde da je situacija u oblasti vladavine prava loša, jer su najvažnije institucije ugrožene počev od parlamenta i da izvršna vlast drži pod kontrolom i sudsku vlast.
ZAJOVIĆ: Od preuzimanja vlasti Vučić je učvrstio autokratski režim: nastavljeno je urušavanje institucija, a sloboda govora je ozbiljno ugrožena, sem za pripadnike režima. Na djelu je kriminalizacija opozicije i jačanje autocenzure, Srbija grca u strahu, kako kaže jedna aktivistkinja, ,,zatrpani smo strahom…” Partijska država i njene institucije su glavni izvor nesigurnosti.

MONITOR: Aleksandar Vučić je prije nekoliko dana sa vojnog poligona u Beogradu, okružen vojnicima, oružjem i ostalim simbolima rata, optužio EU, SAD, Kosovo, dio domaće javnosti, medija i političara, da svi skupa rade protiv države Srbije. Šta Vi na to kažete?
ZAJOVIĆ: Na djelu je militarizacija koja se ispoljava kroz proizvodnju ‘unutrašnjih’ i ‘spoljašnjih neprijatelja’. Militarizacija se ispoljava i u proizvodnji ksenofobije, rasizma, homofobije, posebno u medijima, u školskim ustanovama i, naravno, kroz zloupotrebu izbjegličke tragedije. Ispoljava se u posljednje vrijeme kroz partiotsku mobilizaciju za rađanje ne samo u fukciji spašavanja nacije od odumiranja (‘bele kuge’) nego i u funkciji nacionalne bezbjednosti i odbrane nacionalne teritorije, pri čemu Vulin kaže da se „vojska Srbije aktivno uključuje u borbu za natalitet”. Da li će, kao u 90-im porodilišta postati neka vrsta ‘regrutnih centara’? I još sramotnije – Srbija izvozi oružje u zaraćena područja, čime direktno izaziva ubijanje civilnog stanovništva u tim zemljama. Zvaničnici Srbije tvrde da izvoz oružja ima ‘pozitivan uticaj na razvoj namjenske industrije u Srbiji’ i da ‘od ‘toga žive naši građani’. Posebno je sramotno da u regiji koja je nedavno iskusila ratne strahote ne postoji drugačiji način zarade od proizvodnje i prodaje oruđa smrti. Srbija je jedina država u regionu koja nije potpisala Konvenciju o zabrani proizvodnje i skladištenja kasetne municije, čime je žrtve kasetnih bombi u Srbiji uskratila za pravo na međunarodnu pomoć, a razmeće se brigom za žrtve NATO bombardovanja!

MONITOR: Vučić je najavio da mu je poslije razgovora sa Putinom sljedeći sagovornik Redžep Erdogan, sve u kontekstu teških osuda koje je uputio na račun EU i SAD „sponzora kosovske nezavisnosti”, koji su mu „odvratni” i „licemjeri”. Da li je moguće doći do rješenja za normalizovanje odnosa između Srbije i Kosova i za nesmetan put Srbije u EU?
ZAJOVIĆ: Treba dodati i druge omiljene sagovornike Vučića – Orbana i slične, koje spajaju mržnja prema izbjeglicama, profitiranje na izbjegličkoj tragediji, nemilosrdan obračun sa demokratskom opozicijom, radikalni nacionalizam, kontrola medija… Vučić ima jedan diskurs za unutrašnju upotrebu, a drugi za zapadne partnere. Sve su to prenemaganja.

MONITOR: Premijerka Ana Brnabić najavila je rekonstrukciju Vlade. Ako je, kako se hvale i ona i Vučić, Srbija u svemu uspješna država zašto onda mijenja ministre?
ZAJOVIĆ: Bespredmetno je komentarisati režimske fikuse, obožavatelje Vučićevog lika i djela poput pomenute. Međutim, žalosno je što i neki ljudi iz Druge Srbije pristaju na kolaboraciju sa režimom, poništavajući svoj moralni i intelektualni integritet. Neće oni/e ‘promeniti’ režim, već obratno.

MONITOR: U izvještaju švedske organzacije Kvinna till Kvinna „Gašenje pokreta – sužavanje prostora za ženska prava”, navodi se da se i u Srbiji, kao i u mnogim drugim zemljama, ženske organizacije suočavaju sa velikim preprekama u svom radu i borbi za ravnopravnost i ljudska parava, jer to iritira konzervatnivne i fašističke struje. Kakva je situacija u Srbiji?
ZAJOVIĆ: Od samog početka rada, a posebno od dolaska SNS na vlast, aktivistkinje i aktivisti ŽUC-a su bili veoma često mete napada, državnih i nedržavnih aktera, zbog zalaganja za ljudska prava. Međutim, najviše problema izaziva naše insistiranje na odgovornosti za rat i ratne zločine. Stigmatizacijom i demonizacijom braniteljki ljudskih prava hoće se izgnati iz društva one koji se ne uklapaju u lažni nacionalni konsenzus. Optužbe za ‘nacionalnu izdaju’ stvaraju klimu za odstrijel i linč pojedinih braniteljki. Ovo je vezano i sa pitanjem Kosova: jednu poruku vlasti šalju Zapadu, a drugu tražeći u zemlji žrtvene jarce za opravdavanje svoje politike.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo