Povežite se sa nama

Izdvojeno

ALIJA BEHRAM, NOVINAR IZ MOSTARA: Mostar s nadom očekuje izbore, poslije dvanaest godina

Objavljeno prije

na

Mostar nije nacionalno podijeljen grad. Mostarci svih vjera i nacija komuniciraju međusobno, pokreću zajedničke biznise, druže se i sve više provode vrijeme zajedno. Međutim, Mostar je institucionalno i interesno podijeljen grad. I danas imate samo formalno ujedinjene gradske službe

 

MONITOR: Dom naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine usvojio je izmjene Izbornog zakona i tako omogućio da se i u Mostaru, nakon 12 godina, održe lokalni izbori. Šta to znači za Mostar i BiH u cjelini?

BEHRAM:  Za Mostar i Mostarce znači mnogo, posljednji izbori u ovom gradu održani su daleke 2008. Ovaj je grad u međuvremenu slovio kao jedino mjesto u regiji i u Evropi u kome su zavađene stranke i njihove politike građanima suspendovale demokratiju i uskratile osnovna građanska prava. Svih 12 godina u odsustvu izbora i nadzora, gradom se upravlja jako loše i bez kontrole Gradskog vijeća kojem je istekao mandat. Kompletna vlast u odsustvu suspendovane demokratije, u proteklim godinama vještim stranačkim manipulacijama koncentrisana je u rukama samo dva povlaštena pojedinca, odnosno dvije stranke (SDA I HDZ), koji po vlastitom nahođenju na godišnjem nivou troše 60 do 70 miliona KM gradskog budžeta bez kontrole i polaganja računa građanima.

MONITOR: Kako su Mostarci reagovali na odluku da će poslije toliko godina biti održani izbori u njihovom gradu?

BEHRAM: Mostarcima je drago da će konačno imati priliku da glasaju i izaberu novu gradsku vlast. Nisam sreo nikoga ko nije obradovan tom činjenicom. Srećem mnoge koji dijele i moje mišljenje kako će izbori na jesen biti dobra prilika za veliku mostarsku inventuru svega i svačega. I, naravno, vrijeme polaganja računa.

MONITOR: Može li se desiti da političke stranke, ako im to bude odgovaralo, odluče da se izbori odgode?

BEHRAM: Mislim da će do izbora ipak doći i to iz dva razloga. Prvo, zbog toga što međunarodna zajednica snažno insistira na provedbi izbora. Drugo – zbog toga što se tri nacionalna lidera boje protesta i gnjeva građana. Samo naivni vjeruju da bi građani mogli prihvatiti još jednu podvalu ove vrste i samo naivni ne vide da je višegodišnje nezadovoljstvo širom BiH tinjajuće, ali sve vidljivije i prisutnije. Dakle, kao što se slože oko svih drugih njima važnih stvari, složiće se i oko izbora kako bi odgodili proteste ispod svojih prozora.

MONITOR: Aktivni ste saradnik Centra za mir i multietničku saradnju u Mostaru i predsjednik Udruženja građana „Mostarski krug”. Je li Mostar i danas nacionalno podijeljen grad?

BEHRAM: Moj odgovor bi bio – nije. Mostarci svih vjera i nacija komuniciraju međusobno, pokreću zajedničke biznise, druže se i sve više provode vrijeme zajedno. Međutim, Mostar je institucionalno i interesno podijeljen grad. I danas imate samo formalno ujedinjene gradske službe. Tako mali grad koji je prije rata imao jedno preduzeće za održavanje komunalne higijene, a grad blistao od čistoće, danas ima čak pet komunalnih preduzeća, djeluju dvije firme koje se bave vodosnabdijevanjem. Potpuno je odvojeno školstvo po famoznom, prevaziđenom, ali nikad suspendovanom osceovom sistemu „dvije škole pod jednim krovom”. Danas u Mostaru obrazujemo mlade ljude koji uče i rade po paralelnim programskim sistemima (Zagreba i Sarajeva), u školske zgrade ulaze na „svoja vrata”, odrastaju a da nemaju priliku da se upoznaju.

Nekada jedinstveni i funkcionalni zdravstveni sistem mostarske regije danas je potpuno pocijepan, nefunkcionalan, dok tone u gubicima i u besparici. Teško je zamisliti da pacijent iz Nevesinja (koje je tridesetak kilometara daleko od Mostara, ali pripada Republici Srpskoj), mora preko Mostara putovati u Banjaluku radi liječenja umjesto da mu se nakon pola sata putovanja pruži zdravstvena njega u Mostaru.

Dakle, Mostar nije podijeljen nacionalno, ali jeste podijeljen institucionalno i interesno. Takav odnos snaga i stanje na terenu Mostara od rata naovamo diktiraju najuticajnije stranke u bošnjačkom, odnosno hrvatskom narodu –  SDA i HDZ. One su i najodgovornije što se višegodišnje političko sporenje na obalama Neretve sada najčešće naslovljava kao „mostarizacija”, kao sinonim za podjele svega postojećeg, za inat-politiku kao znak prepoznatljivosti etničkog identiteta, za vjersku isključivost, za fašizaciju javnog prostora, ukratko – za sva zla koja je posijao agresivni nacionalizam s kojim u BiH danas valja živjeti i trpjeti. „Mostarizacija” je u političkom i medijskom diskursu postala neka vrsta opasnog virusa koji tobože prijeti da zahvati cijelu zemlju, upravo ovih dana suočenu sa političkim blokadama, ucjenjivanjima i prepirkama o svemu i svačemu na najvažnijim državnim adresama.

MONITOR: Je li tačno da se u Sarajevu na ključne pozicije godinama favorizuje Bošnjak, a u Mostaru Hrvat?

BEHRAM: Apsolutno je tačno. I ne zaboravite Srbe u Banjaluci, gdje su takođe na ključnim pozicijama marginalizovani ili najčešće isključeni Hrvati i Bošnjaci. To je prešutni, ili čak otvoreni politički dogovor etničkih vrhuška u sva tri najbrojnija naroda. To je slika današnje BiH, nažalost! Što se tiče Sarajeva i Mostara, to je rezultat dugogodišnje čak neskrivene međustranačke (HDZ-SDA) nagodbe, prema kojoj je SDA godinama čak ohrabrivala nezajažljive apetite njihove parnerske stranke (HDZ) da sama imenuje kadrove na ključne pozicije u Mostaru i Hercegovini, dok je vrhu SDA time utiran put da sama kreira kadrovsku politiku i kontroliše ključne pozicije u Sarajevu. Sada je situacija drugačija nakon što su odnosi SDA i HDZ zahladnili, a procvjetala politička saradnja HDZ-SNSD. Borba za ključne pozicije danas se osigurava učestalom blokadom funkcionisanja grada (Mostara), zatim kantona, Vlade Federacije, pa sve češće i same države BiH.

MONITOR: Šta je sa govorima i Milorada Dodika o pravu Srba da žive u istoj zemlji, dok njegove ambicije da se RS ujedini sa Srbijom podržava i zvanični Beograd?

BEHRAM: Teško je proniknuti u suštinu političkih ciljeva i Dodika i zvaničnog Beograda. BiH nije ono što tvrdi Dodik, loše mjesto za Srbe, nego je podjednako loše mjesto za sve u zemlji rastrganoj etničkim podjelama, beskonačnim i jalovim političkim svađama bez kraja i konca i u kojoj je sve manje poslova i perspektive za mlade i obrazovane ljude, koji uporno i nezaustavljivo odlaze. Nacionalizam, radikalizam i neizvjesnost tri su ključne stranputice koje BiH vuku u beznađe, a ono je jednako bolno i opasno i za Srbe, i za Hrvate, i za Bošnjake i druge. Ali, koga briga za to.

Mislim da Dodik koristi Vučića kao svojevrstan štit za problem Kosova i da sve izjave i ponašanja treba posmatrati u tom kontekstu. Međutim, dijelim mišljenje sa ozbiljnim posmatračima koji zaključuju da i kad bi teoretski bilo moguće da se ujedine RS i Srbija da Beograd nikad na to ne bi pristao, jer je RS jako siromašan dio BiH koji iziskuje veliki novac da bi opstao. Dodik će nastaviti da provodi svoje obaveze preuzete na relaciji Beograd –  Moskva – Banjaluka, dok ćemo poraz takve njegove politike vjerovatno vidjeti ukorak sa pristupnim putem kojim Srbija ide prema evropskim integracijama. Milorad Dodik tada će se zvati – prošlost!

MONITOR: Kakva je situacija u BiH kad je riječ o epidemiji korona virusa?

BEHRAM: Udarne vijesti svih medija u BiH i dalje se tiču opasnih razmjera ovog nevidljivog ubice koji je stavio pod opsadu brojne porodice čiji su bliski članovi u nekim naoko potpuno benignim ili nejasnim i maglovitim situacijama, bili zaraženi korona virusom. Kao i u brojnim drugim mjestima i gradovima u regiji, ni Mostar nije pošteđen slučajeva potpunog odsustva odgovornosti pojedinaca i grupa koje svakodnevni apeli zdravstvenih radnika i odgovornih službi da se izbjegava okupljanje i boravak u širem društvu, te nosi maska na licu i održava pojačana higijena, kao da uopšte ne dotiču. Sve to izaziva smušene reakcije stanovništva, čije su krajnosti strah na jednoj strani i potpuno ignorisanje opasnosti na drugoj.

 

Dejtonsko uređenje kao ludačka košulja

 

MONITOR: Koji su to najaktuelniji problemi na bosansko-hercegovačkoj političkoj sceni?

BEHRAM: Po meni, postoji jedan veliki problem koji onda uzrokuje sve ostale probleme. Najveći problem BiH je njezino Dejtonsko uređenje koje predstavlja luđačku košulju za BiH ukoliko se ne dogodi pomirba građanskog i nacionalnog. To još nije izgledno, iako sa najvažnijih adresa Evrope i Amerike godinama stižu jedne te iste upozoravajuće poruke da su ključni problemi sa kojima se suočava BiH i njeno društvo ustavnog karaktera, odnosno nedostatak pravne države. Dejtonski sporazum kojim je 1995. godine okončan rat u BiH odgovara nacionalističkim partijama koje redovno osvajaju vlast iako zemlja konstantno stagnira. Dakle, problemi u BiH u najvećoj mjeri povezani su sa postojećim Ustavom. Ustav koji je kreiran nakon Dejtonskog sporazuma raspodjeljuje političku moć na način da favorizira nacionaliste i čak stimuliše samo građanstvo da glasa za njih. Izborni zakoni promovišu etničko glasanje i cijeli ustavni sistem naprosto vapi za temeljitim reformama, naravno u korist građanskog i po najboljim evropskim modelima uređenja. Problem BiH je što se na ovakve potrebe i mogućnosti ukazuje već godinama, dok međunarodna zajednica oklijeva da se ozbiljno pozabavi modernijim rješenjima.

 

Paradigma nove BiH

MONITOR: Zašto neki analitičari tvrde da je Mostar paradigma budućnosti BiH?

BEHRAM: Protekli rat je nanio veliku demografsku štetu urbanim centrima u BiH. Banjaluka je danas gotovo potpuno srpski grad, Sarajevo bošnjački (govorim o ljudima koji danas tu žive, ali ne i pravu na grad) dok Mostar, spletom sretnih okolnosti, nije doživio takvu sudbinu iako je i njemu ona bila namijenjena. Zahvaljujući Armiji BiH koja se u Mostaru snažno suprotstavila HVO-u i HV Mostar je opstao kao multietnički grad u kojem žive podjednak broj Hrvata i Bošnjaka, te značajan broj Srba, njih oko 8.000. Zbog ovoga je Mostar pradigma za neku novu Bosnu i Hercegovinu. Ako je moguće urediti zajednički život u ovom gradu, zašto to ne bi bio model za cijelu BiH. Valja podsjetiti da su i ključni međunarodni faktori prepoznali Mostar kao mogući model pomirenja i obnove multietničkog suživota u cjelovitom i jedinstvenom gradu, pa je na taj način i tretiran kao poseban aneks Dejtonskog mirovnog sporazuma. Svi ključni politički igrači tog vremena iz Sarajeva, Zagreba i Beograda, tada su stavili potpise na očuvanje njegove cjelovitosti i zajedničke perspektive. Lično, vjerujem u takvu budućnost Mostara, o čemu sam u dnevniku Oslobođenje još 1996. godine nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma u Americi, objavio analizu pod naslovom „Dva Mostara = Tri Bosne”, aludirajući da bi eventualni neuspjeh „dejtonske inicijative” na obalama Neretve neminovno vodio etničkom cijepanju na dva Mostara, dok bi bilo gotovo nemoguće govoriti o očuvanju cjelovite BiH. Mostar je bio i ostaje važna ali, naravno, ne i jedina tačka na kojoj se testira budućnost BiH.

                                                            Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Brković postao je sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli

 

U jednoj od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, Vektri Montenegro, koja je donedavno bila u vlasništvu podgoričkog biznismena Dragana Brkovića, proglašen je bankrot. Potpuna finansijska propast odnosi se kako na glavnu kompaniju tako i na ćerke firme u čijem su posjedu bila mnoga privredna preuzeća i vrijedne nekretnine, „sakupljene“ tokom procesa kumovske privatizacije crnogorske privrede. Konačni bankrot proglasio je Privredni sud 31. marta. Određen je i stečajni upravnik Radojica Grba, koji će pokušati da izmiri milionske dugove mnogobrojnim povjeriocima prodajom imovine ili cijele firme kao pravnog lica.

Sedam mjeseci nakon što je Demokratska partija socijalista izgubila vlast, kao kula od karata srušila se poslovna imperija Dragana Brkovića, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Spektakularno je propao posao biznismena čije je djelovanje obilježilo prošlu deceniju, koji je posjedovao šume, fabrike, hotele, zemljišne posjede, poslovne zgrade, restorane,  na najatraktivnijim lokacijama Crne Gore, od sjevera pa do mora. Podizao je na stotine miliona kredita u raznim domaćim i stranim bankama. Kupovao avione, kamione, stanove i vile, i ostalo što spada u život na visokoj nozi. Do jednog trenutka, posljednjeg stečaja u kome je sve nestalo.

Brković je postao sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli.

Kompanija Vektra Montenegro promijenila je vlasnika na neslavan način. U januaru ove godine javni izvršitelj oduzeo je kompaniju od Brkovića i ona je prešla u vlasništvo švajcarske banke NLB Inter Finanz iz Ciriha, zbog kreditnog duga od 55 miliona eura. Brković je u medijima nazivan i „kralj stečaja“ jer  je sve privatizovane firme odveo u sigurni stečaj.

Dragan Brković ostavio je firmu Vektra Montenegro u dugovima do guše. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije iznose oko 170 miliona eura. Državi na ime poreza duguje oko 20 miliona. Opštinama na čijim je teritorijama poslovao takođe duguje milionske iznose. Na stotine zaposlenih ostavio je bez posla i bez plata i godinama im nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i socijalno osiguranje.

Brković je postao tranzicioni bogataš kupovinom mnogih državnih preduzeća. Kupio je najveći šumsko-industrijski kombinat Velimir Jakić u Pljevljima za 1,6 miliona eura, koji je tada zapošljavao oko 700 radnika. Preduzeće mijenja naziv u Vektra Jakić i godinu kasnije dobija koncesije za eksploataciju šuma na 30 godina. Danas je to uništena firma u kojoj je proizvodnja obustavljena a radnicima koji su ostali bez posla, Vektra Jakić duguje i do 30 mjesečnih zarada.

U svoj poslovni portfolio upisuje i autoprevoznike i špeditere, Moračatrans i Rumijatrans, od kojih osniva firmu Horizon Logistic u Baru, koja je u stečaju od 2012.

Najveći poslovni poduhvat Brković realizuje kupovinom većinskog paketa akcija najznačajnijeg hotelskog preduzeća u Herceg Novom, Hotelsko-turističkog preduzeća Boka, nosioca turističke privrede grada. Krajem 2007. godine HTP Boka je privatizovana od strane Brkovićeve Vektre Montenegro, prodajom 59,4 odsto od ukupnog broja upisanih akcija, za sumu od 22 miliona eura. To je 50 miliona manje od procijenjene vrijednosti kapitala prebogate hotelske kuće koja je dominirala Novim i cijelom Bokom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo