Povežite se sa nama

Izdvojeno

ALIJA BEHRAM, NOVINAR IZ MOSTARA: Mostar s nadom očekuje izbore, poslije dvanaest godina

Objavljeno prije

na

Mostar nije nacionalno podijeljen grad. Mostarci svih vjera i nacija komuniciraju međusobno, pokreću zajedničke biznise, druže se i sve više provode vrijeme zajedno. Međutim, Mostar je institucionalno i interesno podijeljen grad. I danas imate samo formalno ujedinjene gradske službe

 

MONITOR: Dom naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine usvojio je izmjene Izbornog zakona i tako omogućio da se i u Mostaru, nakon 12 godina, održe lokalni izbori. Šta to znači za Mostar i BiH u cjelini?

BEHRAM:  Za Mostar i Mostarce znači mnogo, posljednji izbori u ovom gradu održani su daleke 2008. Ovaj je grad u međuvremenu slovio kao jedino mjesto u regiji i u Evropi u kome su zavađene stranke i njihove politike građanima suspendovale demokratiju i uskratile osnovna građanska prava. Svih 12 godina u odsustvu izbora i nadzora, gradom se upravlja jako loše i bez kontrole Gradskog vijeća kojem je istekao mandat. Kompletna vlast u odsustvu suspendovane demokratije, u proteklim godinama vještim stranačkim manipulacijama koncentrisana je u rukama samo dva povlaštena pojedinca, odnosno dvije stranke (SDA I HDZ), koji po vlastitom nahođenju na godišnjem nivou troše 60 do 70 miliona KM gradskog budžeta bez kontrole i polaganja računa građanima.

MONITOR: Kako su Mostarci reagovali na odluku da će poslije toliko godina biti održani izbori u njihovom gradu?

BEHRAM: Mostarcima je drago da će konačno imati priliku da glasaju i izaberu novu gradsku vlast. Nisam sreo nikoga ko nije obradovan tom činjenicom. Srećem mnoge koji dijele i moje mišljenje kako će izbori na jesen biti dobra prilika za veliku mostarsku inventuru svega i svačega. I, naravno, vrijeme polaganja računa.

MONITOR: Može li se desiti da političke stranke, ako im to bude odgovaralo, odluče da se izbori odgode?

BEHRAM: Mislim da će do izbora ipak doći i to iz dva razloga. Prvo, zbog toga što međunarodna zajednica snažno insistira na provedbi izbora. Drugo – zbog toga što se tri nacionalna lidera boje protesta i gnjeva građana. Samo naivni vjeruju da bi građani mogli prihvatiti još jednu podvalu ove vrste i samo naivni ne vide da je višegodišnje nezadovoljstvo širom BiH tinjajuće, ali sve vidljivije i prisutnije. Dakle, kao što se slože oko svih drugih njima važnih stvari, složiće se i oko izbora kako bi odgodili proteste ispod svojih prozora.

MONITOR: Aktivni ste saradnik Centra za mir i multietničku saradnju u Mostaru i predsjednik Udruženja građana „Mostarski krug”. Je li Mostar i danas nacionalno podijeljen grad?

BEHRAM: Moj odgovor bi bio – nije. Mostarci svih vjera i nacija komuniciraju međusobno, pokreću zajedničke biznise, druže se i sve više provode vrijeme zajedno. Međutim, Mostar je institucionalno i interesno podijeljen grad. I danas imate samo formalno ujedinjene gradske službe. Tako mali grad koji je prije rata imao jedno preduzeće za održavanje komunalne higijene, a grad blistao od čistoće, danas ima čak pet komunalnih preduzeća, djeluju dvije firme koje se bave vodosnabdijevanjem. Potpuno je odvojeno školstvo po famoznom, prevaziđenom, ali nikad suspendovanom osceovom sistemu „dvije škole pod jednim krovom”. Danas u Mostaru obrazujemo mlade ljude koji uče i rade po paralelnim programskim sistemima (Zagreba i Sarajeva), u školske zgrade ulaze na „svoja vrata”, odrastaju a da nemaju priliku da se upoznaju.

Nekada jedinstveni i funkcionalni zdravstveni sistem mostarske regije danas je potpuno pocijepan, nefunkcionalan, dok tone u gubicima i u besparici. Teško je zamisliti da pacijent iz Nevesinja (koje je tridesetak kilometara daleko od Mostara, ali pripada Republici Srpskoj), mora preko Mostara putovati u Banjaluku radi liječenja umjesto da mu se nakon pola sata putovanja pruži zdravstvena njega u Mostaru.

Dakle, Mostar nije podijeljen nacionalno, ali jeste podijeljen institucionalno i interesno. Takav odnos snaga i stanje na terenu Mostara od rata naovamo diktiraju najuticajnije stranke u bošnjačkom, odnosno hrvatskom narodu –  SDA i HDZ. One su i najodgovornije što se višegodišnje političko sporenje na obalama Neretve sada najčešće naslovljava kao „mostarizacija”, kao sinonim za podjele svega postojećeg, za inat-politiku kao znak prepoznatljivosti etničkog identiteta, za vjersku isključivost, za fašizaciju javnog prostora, ukratko – za sva zla koja je posijao agresivni nacionalizam s kojim u BiH danas valja živjeti i trpjeti. „Mostarizacija” je u političkom i medijskom diskursu postala neka vrsta opasnog virusa koji tobože prijeti da zahvati cijelu zemlju, upravo ovih dana suočenu sa političkim blokadama, ucjenjivanjima i prepirkama o svemu i svačemu na najvažnijim državnim adresama.

MONITOR: Je li tačno da se u Sarajevu na ključne pozicije godinama favorizuje Bošnjak, a u Mostaru Hrvat?

BEHRAM: Apsolutno je tačno. I ne zaboravite Srbe u Banjaluci, gdje su takođe na ključnim pozicijama marginalizovani ili najčešće isključeni Hrvati i Bošnjaci. To je prešutni, ili čak otvoreni politički dogovor etničkih vrhuška u sva tri najbrojnija naroda. To je slika današnje BiH, nažalost! Što se tiče Sarajeva i Mostara, to je rezultat dugogodišnje čak neskrivene međustranačke (HDZ-SDA) nagodbe, prema kojoj je SDA godinama čak ohrabrivala nezajažljive apetite njihove parnerske stranke (HDZ) da sama imenuje kadrove na ključne pozicije u Mostaru i Hercegovini, dok je vrhu SDA time utiran put da sama kreira kadrovsku politiku i kontroliše ključne pozicije u Sarajevu. Sada je situacija drugačija nakon što su odnosi SDA i HDZ zahladnili, a procvjetala politička saradnja HDZ-SNSD. Borba za ključne pozicije danas se osigurava učestalom blokadom funkcionisanja grada (Mostara), zatim kantona, Vlade Federacije, pa sve češće i same države BiH.

MONITOR: Šta je sa govorima i Milorada Dodika o pravu Srba da žive u istoj zemlji, dok njegove ambicije da se RS ujedini sa Srbijom podržava i zvanični Beograd?

BEHRAM: Teško je proniknuti u suštinu političkih ciljeva i Dodika i zvaničnog Beograda. BiH nije ono što tvrdi Dodik, loše mjesto za Srbe, nego je podjednako loše mjesto za sve u zemlji rastrganoj etničkim podjelama, beskonačnim i jalovim političkim svađama bez kraja i konca i u kojoj je sve manje poslova i perspektive za mlade i obrazovane ljude, koji uporno i nezaustavljivo odlaze. Nacionalizam, radikalizam i neizvjesnost tri su ključne stranputice koje BiH vuku u beznađe, a ono je jednako bolno i opasno i za Srbe, i za Hrvate, i za Bošnjake i druge. Ali, koga briga za to.

Mislim da Dodik koristi Vučića kao svojevrstan štit za problem Kosova i da sve izjave i ponašanja treba posmatrati u tom kontekstu. Međutim, dijelim mišljenje sa ozbiljnim posmatračima koji zaključuju da i kad bi teoretski bilo moguće da se ujedine RS i Srbija da Beograd nikad na to ne bi pristao, jer je RS jako siromašan dio BiH koji iziskuje veliki novac da bi opstao. Dodik će nastaviti da provodi svoje obaveze preuzete na relaciji Beograd –  Moskva – Banjaluka, dok ćemo poraz takve njegove politike vjerovatno vidjeti ukorak sa pristupnim putem kojim Srbija ide prema evropskim integracijama. Milorad Dodik tada će se zvati – prošlost!

MONITOR: Kakva je situacija u BiH kad je riječ o epidemiji korona virusa?

BEHRAM: Udarne vijesti svih medija u BiH i dalje se tiču opasnih razmjera ovog nevidljivog ubice koji je stavio pod opsadu brojne porodice čiji su bliski članovi u nekim naoko potpuno benignim ili nejasnim i maglovitim situacijama, bili zaraženi korona virusom. Kao i u brojnim drugim mjestima i gradovima u regiji, ni Mostar nije pošteđen slučajeva potpunog odsustva odgovornosti pojedinaca i grupa koje svakodnevni apeli zdravstvenih radnika i odgovornih službi da se izbjegava okupljanje i boravak u širem društvu, te nosi maska na licu i održava pojačana higijena, kao da uopšte ne dotiču. Sve to izaziva smušene reakcije stanovništva, čije su krajnosti strah na jednoj strani i potpuno ignorisanje opasnosti na drugoj.

 

Dejtonsko uređenje kao ludačka košulja

 

MONITOR: Koji su to najaktuelniji problemi na bosansko-hercegovačkoj političkoj sceni?

BEHRAM: Po meni, postoji jedan veliki problem koji onda uzrokuje sve ostale probleme. Najveći problem BiH je njezino Dejtonsko uređenje koje predstavlja luđačku košulju za BiH ukoliko se ne dogodi pomirba građanskog i nacionalnog. To još nije izgledno, iako sa najvažnijih adresa Evrope i Amerike godinama stižu jedne te iste upozoravajuće poruke da su ključni problemi sa kojima se suočava BiH i njeno društvo ustavnog karaktera, odnosno nedostatak pravne države. Dejtonski sporazum kojim je 1995. godine okončan rat u BiH odgovara nacionalističkim partijama koje redovno osvajaju vlast iako zemlja konstantno stagnira. Dakle, problemi u BiH u najvećoj mjeri povezani su sa postojećim Ustavom. Ustav koji je kreiran nakon Dejtonskog sporazuma raspodjeljuje političku moć na način da favorizira nacionaliste i čak stimuliše samo građanstvo da glasa za njih. Izborni zakoni promovišu etničko glasanje i cijeli ustavni sistem naprosto vapi za temeljitim reformama, naravno u korist građanskog i po najboljim evropskim modelima uređenja. Problem BiH je što se na ovakve potrebe i mogućnosti ukazuje već godinama, dok međunarodna zajednica oklijeva da se ozbiljno pozabavi modernijim rješenjima.

 

Paradigma nove BiH

MONITOR: Zašto neki analitičari tvrde da je Mostar paradigma budućnosti BiH?

BEHRAM: Protekli rat je nanio veliku demografsku štetu urbanim centrima u BiH. Banjaluka je danas gotovo potpuno srpski grad, Sarajevo bošnjački (govorim o ljudima koji danas tu žive, ali ne i pravu na grad) dok Mostar, spletom sretnih okolnosti, nije doživio takvu sudbinu iako je i njemu ona bila namijenjena. Zahvaljujući Armiji BiH koja se u Mostaru snažno suprotstavila HVO-u i HV Mostar je opstao kao multietnički grad u kojem žive podjednak broj Hrvata i Bošnjaka, te značajan broj Srba, njih oko 8.000. Zbog ovoga je Mostar pradigma za neku novu Bosnu i Hercegovinu. Ako je moguće urediti zajednički život u ovom gradu, zašto to ne bi bio model za cijelu BiH. Valja podsjetiti da su i ključni međunarodni faktori prepoznali Mostar kao mogući model pomirenja i obnove multietničkog suživota u cjelovitom i jedinstvenom gradu, pa je na taj način i tretiran kao poseban aneks Dejtonskog mirovnog sporazuma. Svi ključni politički igrači tog vremena iz Sarajeva, Zagreba i Beograda, tada su stavili potpise na očuvanje njegove cjelovitosti i zajedničke perspektive. Lično, vjerujem u takvu budućnost Mostara, o čemu sam u dnevniku Oslobođenje još 1996. godine nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma u Americi, objavio analizu pod naslovom „Dva Mostara = Tri Bosne”, aludirajući da bi eventualni neuspjeh „dejtonske inicijative” na obalama Neretve neminovno vodio etničkom cijepanju na dva Mostara, dok bi bilo gotovo nemoguće govoriti o očuvanju cjelovite BiH. Mostar je bio i ostaje važna ali, naravno, ne i jedina tačka na kojoj se testira budućnost BiH.

                                                            Veseljko KOPRIVICA

Komentari

FOKUS

PRAVOSUĐE IZ RUKE U RUKU: Pravda na ničijoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno

 

Vesna Medenica, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda (u tri mandata, iako Ustav propisuje najviše dva), optužena za stvaranje kriminalne organizacije, protivzakonit uticaj i zloupotrebu službenog položaja, trenutno je na slobodi. Nakon što joj je, prije desetak dana, ukinut pritvor, puštena je iz pritvorske jedinice zatvora u Spužu. Gdje će Medenica biti do izlaska narednog broja Monitora,  teže je prognozirati nego rezultate na aktulenom Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Postalo je teško i ispratiti slijed događaja. Nakon podizanja optužnice protiv Medenice, Viši sud je 17. oktobra donio rješenje kojim joj je produžen pritvor, u kome se nalazi od 17. aprila. Apelacioni sud tu odluku ukida 10. novembra. Dan kasnije, Viši sud donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor, pa ona napušta Spuž.   Potom, 20. novembra, Apelacioni sud donosi odluku kojom se ukida i ovo rješenje. Viši sud ponovo, 21. novembra, donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uložilo je žalbu na najnovije rješenje Višeg suda.  Izvjesno je da će priča dobiti  nastavak. Ishod je neizvjestan. Kako i ne bi bio, kada je Viši sud za nešto više od mjesec na osnovu istih činjenica i pod istim okolnostima, i produžavao i ukidao pritvor Medenici. Da bi Apelacioni sud, potom, poništavao i jednu i drugu odluku.

Viši i Apelacioni sud, spadaju među rijetke ovdašnje sudove koji trenutno nijesu u v.d. stanju. Pošto imaju predsjednike u punom mandatu. Mušika Dujović (Apelacioni) i Boris Savić (Viši sud) imaju iskustva u sudnici. Pa i u tzv. pritvorskim predmetima. Poneko pamti kako je Savić svojevremeno izašao u susret zahtjevu Milivoja Katnića da se, zbog nesaradnje sa tužilaštvom, zatvore poslanici Nebojša Medojević i Milan Knežević, iako njihovo pritvaranje nije bilo moguće bez odluke parlamenta. Ipak može, odlučio je Savić, objašnjavajući da stavljanje u zatvor nije isto što i pritvor. I trajalo je, dok Ustavni sud nije „obustavio stavljanje u pritvor“.

Da slučaj Medenica nije presedan u crnogorskom pravosuđu, nego prije nepisano pravilo pokazuje i aktuelni slučaj Petra Lazovića, službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) pritvorenog zbog sumnji da je sarađivao sa jednim od zaraćenih kriminalnih klanova iz Kotora.

Njegova porodica i advokati su, krajem ljeta, sudu ponudili nekretnine i novac u vrijednosti oko 1,5 miliona eura, kao zalog da neće pobjeći ukoliko bude pušten da se brani sa slobode. Ponuda je u javosti naišla na navijački obojene, interpretacije  koje su, najčešće, zavisile od ličnog odnosa prema navodnim kriminalnim vezama i aktivnostima bivših DPS vlasti.

Jedni žale tajnog agenta koji je, kažu, rizikovao život boreći se protiv kriminalaca, da bi dočekao da ga progoni sopstvena država. Drugi se zgražavaju zbog mogućnosti da korumpirani policajac izađe iz pritvora uz jemstvo – novac i nekretnine stečene prljavim poslovima sa ubicama i švercerima narkotika i duvana.

Pod pritiskom (dijela) NVO sektora ali i političara aktuelne većine, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) saopštila je, početkom oktobra, kako je pokrenula postupak kontrole porijekla imovine koju je, kao zalog za Petrovo oslobađanje, ponudio njegov otac Zoran Lazović, jedan od kontroverznijih državih funkcionera (rukovodilac ANB-a i Uprave policije) koje je Crna Gora imala u ovom vijeku.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo