Povežite se sa nama

PERISKOP

ANDERESEN IZ BOSANSKOG PETROVCA

Objavljeno prije

na

Dveri ovog Periskopa otvaraju se za djelo Ahmeda Hromadžića,  prozaiste koji bi se mogao nazvati rodonačelnikom bosanskohercegovačke književnosti za djecu i mlade. Hromadžićevo umjetničko djelo je  oda mašti i svijetu čudesnih bajkovitih bića

 

Bosanskohercegovačka se književnost unutar južnoslavenskih književnih paralela i meridijana prepoznaje i estetski legitimira prije svega po djelima Andrića, Selimovića, ali i pisaca srednje generacije poput Ibrišimovića, da ne govorimo o blistavostima lirike Maka Dizdara i pjesnika i scenariste Abdulaha Sidrana…

Ipak, dveri moga današnjeg Periskopa otvaraju se za djelo prozaiste koji bi se mogao nazvati rodonačelnikom bosanskohercegovačke književnosti za djecu i mlade – Ahmeda Hromadžića. Ovaj tvorac čudesnog bajkovitog svijeta patuljaka i pletisankio  vila, za života je nazvan bosanskohercegovačkim Andersenom, a njegov pitoreskni zavičaj, Bjelaj kod Bosanskog Petrovca velika je životna skenerija, živopisna draperija iz koje je crpao stvaralačke poticaje, ali na nju i projicirao svijet nesputane i ničim ograničene mašte.

Hromadžićevo cjelokupno umjetničko djelo je oda mašti i svijetu čudesnih bajkovitih bića.

Jezik Ahmeda Hromadžića, brušen i izbrušen do virtuozne suštine, primjeren shvatanjima i misaonosti djeteta, svoj zapućenoj u nesaznate krajeve vilinske Arkadije, dragocjenost je koja je djelo ovoga bh. pripovjedača i pjesnika postavila u Panteon najvrednijih ostvarenja književnosti za djecu u evropskim razmjerama.

Iako je vrijedne doprinose Hromadžić davao i u žurnalistici, iako je bio vrstan direktor nekada slavne sarajevske izdavačke kućeVeselin Masleša, iako su mu prozni biljuri dramatizovani i igrani u teatarskim kućama,ovaj je pisac krajiške zavičajnosti najdublju književnu brazdu zaorao stvarajući neponovljive maštovanke o tim nestvarnim, a zapravo stvarnijim od svake stvarnosti,svjetovima patuljaka…

Njegove knjige Patuljak iz zaboravljene zemlje, Patuljak vam priča, Okamenjeni vukovi, Labudova poljana, Dječak jaše konja, Igmanski marš, Zelena šuma, Bijeli slavuj međaši su potpuno nepoznate poetike do Hromadžićeve pojave…

Kada se bude ispisivala ozbiljna i temeljita povijesnica sarajevske i bh. književnosti i kulture nezaobilazan će biti Hromadžićev uistinu višestruki angažman, kao pisca,kao urednika-izdavača,kao avangardnog pokretača cijele jedne književnosti,svojevrsne patuljologije

Da je za njegovog života bilo više svijesti o slojevitosti i vrijednosti bogatog književnog opusa bh. Andersena, taj skromni čovjek a pisac rijetke nadarenosti, zakitio bi se i književnim priznanjima međunarodnog karaktera, ali mojoj generaciji ostati će u sjećanju kao pisac koji je stvarao i ispunjavao naše snove!

Unutar književnosti za djecu i mlade u Bosni i Hercegovini ne može se postići apsolutno ispravno traženje mjesta za ovoga pisca na književnim mapama. Njegovom književnom djelu pripada mjesto unutar procjene sveukupne književne produkcije i bh. ali i regionalne, jer se radi o poeziji u prozi i poetskom snažnom naboju u maštovitim slojevitostima njegovih sjajnih svjetova u kojima trijumfuje dobrota i ljepota življenja kroz slavljenje te dobrote…

Vitalnost i aktualitet pokazalo je književno djelo ovog klasika bh. književnosti prije svega svojim opstankom u novim izborima školske lektire, ali i u prevodima na svjetske jezike. Zato Bosanci i Hercegovci svih generacija, ma na kojem kraju svijeta obitavali, imaju razloga biti ponosni na svoga Andersena!

 

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Umjetnikova zadužbina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedan od utemeljitelja Akademije likovne umjetnosti, ali i galerije Collegium Artisticum u Sarajevu, Dževad je Hozo svojim čudesnim grafičkim varijacijama bosanskih mramorova (Krleža), čuvenih i po Bosnu i Hercegovinu amblematskih stećaka, ove saputnike i tvorce bosanske povijesnosti vratio je na svjetsku umjetničku pozornicu

 

U Sarajevu svoje dane traje  uistinu izniman čovjek. Akademik Dževad Hozo.Rođen,sad već daleke 1938.u Užicu, odnjihan, dječakovao i momkovao u Bihaću, vinuo se Hozo svojim čudesnim grafikama do grafičarskog Panteona. Postao je za života istinska legenda bh.,jugoslavenske,a sa puno argumenata ustvrditi ću i svjetske umjetnosti.Brojna svjetska priznanja i nagrade, za što bi mi trebale bar dvije ovakve i ovolike kolumne da ih sve tek pobrojim bez ikakvog komentara, jamče da je moja konstatacija o Hozinojsvjetskoj slavi sasvim na mjestu.

Jedan od utemeljitelja Akademije likovne umjetnosti, ali i galerije Collegium Artisticum u Sarajevu, Dževad je Hozo svojim čudesnim grafičkim varijacijama bosanskih mramorova (Krleža), čuvenih i po Bosnu i Hercegovinu amblematskih stećaka, ove saputnike i tvorce bosanske povijesnosti,   vratio je na svjetsku umjetničku pozornicu.Svoje bogato umjetničko iskustvo kada je artizam grafičkoga lista u pitanju, Hozo je stavio na uvid generacijama koje dolaze iza nas. Bio sam čvrsto ubjeđen da je Bišćanin, školovanjem vezan za slovenačku čuvenu školu grafizma, svoje umjetničko i ljudsko poslanje ovjekovječio u briljantnoj knjizi Umjetnost multioriginala, ali veliki mag je uporno stvarao i pisao i otišao daleko,daleko dalje…
Tako je nastala čudesna umjetničko-pedagoška književna cjelina, jednostavno ali i najtačnije nazvana GRAFIKA! Tu zamamnu i zlata vrijednu cjelinu čine knjige:Majstori japanskog drvoreza,Majstori-aspekti,Majstori-biografije,Grafički list(papir,tiskarska boja,atelijer, medicinski aspekti),Duboki tisak,Visoki tisak,Glosarij i bibliografija, Plošni tisak, Testovi, Grafičke pitaliceBibliografija 2

Majstor grafike ovim je knjigama uz onu temeljnu Umjetnost multioriginala stavio pečat ozbiljnosti na jednu umjetničku oblast, otvarajući brojne mogućnosti svojim sljedbenicima u polju grafičke umjetnosti. Ovo blago koje je na dolično genijalan način otisnuo i kao nakladnik se pojavio ambiciozni visokokvalitetni Grafotisak iz Gruda,na čelu sa prvom personom štamparstva u Bosni i Hercegovini, Stipanom Vranješom,nemjerljiv je doprinos ne samo bh. grafici, nakladništvu i svekolikoj bh. umjetnosti,već nakon ovoga Hozinog pothvata cijeli region Zapadnog Balkana ima razloga da svjetskoj umjetničkoj misaonosti uopće ponosno kaže:Mi smo tu!!!

U Bosni i Hercegovini,na Balkanu, nastalo je pravo pravcato izdavačko čudo!

Oni koji nisu vidjeli,a ne manje je značajno, ako nije i značajnije, držali u rukama Hozino zadužbinsko djelo,u Grudama otisnuto, prikraćeni su za višestruke užitke: za umjetnost, za znanost, za čudesnu vizualnost, za majstorovu mudrost i neprocjenjiva iskustva!

Dževad Hozo se ne zadovoljava učinjenim i postignutim.Umjetnik čije grafike krase najprestižnije galerije i muzeje,zašavši u svoje zlaćane godine, predaje se novim istraživanjima…

Umjetnički nemiran tragalački duh akademika Dževada Hoze oduševljava nas već izvjesno vrijeme svojim video radovima.

Dževad Hozo za mene osobno mjera je sveukupne umjetnosti i umjetničke misaonosti i filozofičnosti. Čovjek koji se jedanput rađa u stoljeću.

Sretna je država Bosna i Hercegovina što ima Dževada Hozu!

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Mala moja iz Bosanske krupe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Branko Ćopić je bio prvi veliki pisac jugoslovenske literature koga su, s podjednakim oduševljenjem, čitale sve generacije čitalaca. Njegov literarni talent bio je temeljen na prepoznavanju karakteristične narodnosne leksike iz koje su nastajali svima nama prepoznatljivi humorno optočeni literarno zamamni svjetovi kojima su se divili i  velikani  poput Krleže i Andrića

 

Prvog januara godine u koju smo upravo stupili navršilo se 105 godina od rođenja Branka Ćopića. Nenadmašni lirik u realizmu i krajnje realističan u svome lirizmu, Branko Ćopić, ostavio je duboki trag u bosanskohercegovačkoj i jugoslovenskoj književnosti. Za mene osobno Ćopić je bio prvi veliki pisac jugoslovenske literature koga su,s podjednakim oduševljenjem čitale sve,bukvalno sve generacije čitalaca.

Satirična i humoristična strana njegovog književnog angažmana do te mjere je pogađala u metu kad su u pitanju neuralgije društvenog sistema poslije Drugog svjetskog rata, da su čitaoci i njegova lirski obojena djela prihvatali kao reportaže iz prijesnoga života i nimalo lagodne svakodnevice, dobrano bojene naslagama socijalističkog realizma. Ćopić je prostodušnom,narodskom jednostavnošću pripovjedanja i krajiškim blistavo čistim jezikom zadobio povjerenje i mladih i starih, jednako tadašnjeg radništva,mladih i penzionera.

Nikoletina Bursać, amblematski lik Ćopićeve literature, postao je identifikaciono sredstvo širokih masa izišlih iz Drugog svjetskog rata,potpuno nesviklih na novi život i prilike koje je on diktirao. Da ne govorim o Vuku Bubalu, liku koji je blagohumorno ironizirao, ali i bitno relaksirajuće ocrtavao ratna vojevanja.

Pjesmom Mala moja iz Bosanske krupe Branko Ćopić je postavio visoki standard svoga lirskog pisma uopšte,a ta će se pjesma recitirati jednako na najuspjelijim književnim manifestacijama, kao i na većini školskih priredbi. Ako se za nekog jugoslovenskog književnika moglo reći da je narodski pisac, onda je to bio upravo Branko Ćopić.

Njegov literarni talent bio je temeljen na prepoznavanju karakteristične narodnosne leksike iz koje su nastajali svima nama prepoznatljivi humorno optočeni svjetovi,a literarno zamamni, da su im se divili i takvi velikani književnosti poput Miroslava Krleže i Ive Andrića.

Nije Ćopić bio samo vrstan pripovjedač, romanopisac i pjesnik.Njegove dramske storije harale su pozornicama, od onih školskih do nacionalnih kuća. Kao teatarski djelatnik zapamtio sam da kada god bi u nekom teatru  došlo do krize publike (čitaj: prorijeđenih gledališta!) dramaturzi i direktori teatara posezali su za sigurnim adutima, a uz genijalnog klasika Branislava Nušića to su u dugom vremenskom periodu bili komadi Fadila Hadžića i Branka Ćopića.

Ćopić je pisao i jetku političku satiru, zbog koje je nerijetko bio i partijski kritikovan i opominjan. Ali, unatoč svemu, zdrav narodski humor koji je Ćopić donosio u svoje prozne i dramske tekstove pobjeđivao je moguće limite i potencijalne zabrane.

Pjesnik lirske duše i raskošne humorističnosti nije mogao ništa drugo do biti najčitanijim piscem ne samo lektirskih izbora već i najgledanijim komediografom koji je pisao o drugosvjetskoj ratnoj zbilji i surovom poraću. Bio je neponovljiv u jednostavnosti i spontanosti.

Danas, kad u jednoj dnevnoj novini gledam briljantan karikaturalni crtež Nikoletine Bursaća crtan perom Zuke Džumhura, ne bez sjete i dubokog uzdaha asociram na sretne trenutke dječaštva i mladosti kad sam Ćopićeve svjetove krajiških pletisanki doživljavao kao čudesna pozorja svijeta koji nije bio izmaštan, ali u koji je Ćopićeva pjesnička duša dosoljavala dostatne doze i plemenite tuge i smjeha i razgalice da je to bila poslastica kojoj niko nijemogao odoljeti.

A prošlo je 105 godina od rođenja velikog pjesnika.

Trebali bismo ga se češće sjećati.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Šezdesetogodišnji teatarski sjaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

U šezdeset teatarskih ljeta režiseri su donosiii scenski eros po kojem  će sarajevska publika biti najpovlaštenija na svijetu, a rezultati teatarskih traganja pokazani na MES-u putokazi za  povijest teatra. Šezdeseti rođendan valja shvatiti i kao podsjećanje da je MES pokrenuo mnoge male i eksperimentalne scene poput ljubljanskog Odera 57, mostarskog Studija 64, zagrebačkog SEK-a, ljubljanske Pekarne i Gleja

 

Godine 1960. krenula je do današnjih dana nezaustavljiva bujica teatarskog traganja, najprije uokvirena sintagmom Festival malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije, a potom još razvihorenija pod nazivom MES,danas uobičajenog i nevjerovatno respektiranog u cijelom svijetu. U tih šezdeset teatarskih ljeta smatrao sam, a i danas smatram, da su režiseri kao tvorci cjeline donosiii te količine scenskog erosa po kojima će sarajevska publika biti najpovlaštenija na svijetu, a rezultati teatarskih traganja pokazani na MES-u putokazi za bližu i dalju povijest teatra. Počelo je sve od scenskog i muzičkog maštara Jurislava Uce Korenića, koji je bukvalno smislio i osmislio sve relevantno u Sarajevu.

MES-ovsku baklju su dalje nosili uspješničelni ljudi MES-a, inače uglednici literature i teatra Josip Lešić,Miro Lasić, Luka Popović, pa sve do Dine Mustafića i mlađeg Kreševljakovića.

Teatarska zublja pronošena od najboljih glumaca i režisera Jugoslavije postala je kulturnim svjetionikom po kojem se Sarajevo pozicioniralo na teatarskoj mapi svijeta, pa će vrlo brzo u Sarajevo doći i čuveni Living teatar  i laboratorij Grotovskog,a korifeji modernosti na južnoslavenskom tlu Stupica, Paro, Putnik i Georgievski postaće nezaobilazni sa svojim ostvarenjima kad je MES-ovska produkcija bila u pitanju.
Čitave generacije Odsjeka za komparativnu književnost i scensku umjetnost sarajevskog Filozofskog fakulteta, a kasnije Akademije scenskih umjetnosti, imale su stvarni i najbolji prakltikum na ovom festivalu.
Plejade režisera, glumaca, scenografa i kostimografa svoj let u teatarske visine otpočele su iz sarajevskog MES-ovskog gnijezda.

Samjeravajući iz današnje, za bh. kulturu izrazito crne perspektive, poziciju MES-a primijećuje se da je unatoč svim slabostima i poglavito financijskim nemogućnostima šezdesetogodišnjak MES svoju umjetničku brazdu utvrdio na tri plana: razvijajući eksperiment i teatarsko tragalaštvo;internacionalizirajući domaću teatarsku scenu,dovodeći je u snažne estetske korelacije sa najavangardnijim teatarskim trendovima u svijetu i,konačno, verificirajući svojim tradicionalnim zlatnim vjenčićima najuspješnije teatarske tragaoce Europe i svijeta.

Šezdeseti rođendan MES-a svima nama čije su predstave bile dijelom ovih reprezentativnih festivala je više od rođendana!

Dapače, to je za sve nas nagrađivane ili nenagrađivane snažno aktivno priznanje da smo sudjelovali u europeizaciji i avangardizaciji teatra na  festivalu koji jest davao i daje takve certifikate!

MES je značajan i po tome što je stvorio Scenu MES na kojoj priliku da glume i režiraju dobijaju  samo najbolji od najboljih, najavangardniji teatarski stvaraoci kod nas i u svijetu!

Šezdeseti rođendan valja shvatiti i kao podsjećanje da je upravo MES pokrenuo mnoge male i eksperimentalne scene poput ljubljanskog Odera 57, mostarskog Studija64, zagrebačkog SEK-a,ljubljanske Pekarne i Gleja.

Svima sretna Nova 2020.,posebno zagriženim periskopovcima, a MES-ovcima sretno šezdeset godina istrajavanja u teatarskoj čaroliji, eksperimentalnoj!!!

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo