Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Armija sijede djece

Objavljeno prije

na

Svaki treći omladinac u Crnoj Gori je depeesovac, kaže partijska statistika.

Prema riječima Rajka Kovačevića, portparola DPS-a, ta partija ima 2500 mladih aktivista i oko 28 hiljada članova starosti od 18 do 30 godina. Prema posljednjem popisu, iz ove godine, u Crnoj Gori ima nešto preko 100 hiljada mladih te starosne dobi. Omladinaca u DPS-u više je nego što pojedini crnogorski gradovi broje stanovnika. Kotor, primjera radi, ima 22 hiljade stanovnika.

DPS, pri tom, prema partijskim evidencijama koje se vode u 21 opštini, ima 90 hiljada članova. Više nego što je imao Savez komunista 1980. godine, koji je tada brojio tačno 72.009 članova.

Ostale partije nemaju još, kažu, preciznu i svježu evidenciju o mladima o ukupnom članstvu. U organima upravljanja, a većinom zbog zahtjeva EU, procenat mladih se u većini partija kreće od 25 do 30 posto. Prema istraživanju sprovedenom na Fakultetu političkih nauka u Podgorici koaliciona SDP ima recimo 1.500 mladih aktivista.

Da je priličan broj članova vladajuće koalicije među studentskim funkcionerima, pokazali su i nedavni studentski protesti, kada su pojedini funkcioneri Studentskog parlamenta istupili iz vladajućih partija nakon prvog, novembarskog, studentskog protesta.

Taj su protest neki vidjeli ne samo kao najveći studentski protest u Crnoj Gori odavno, već i kao novu snagu u borbi protiv nedemokratskog režima.

Studentske vođe su, međutim, mahom insistirale na tome da se studentski protesti „ne politizuju”. Otkazan je najavljeni studentsko – radnički protest, a studentski protesti završeni stiskom ruke premijera Igora Lukšića i studentskih vođa, nakon najave premijera da će ispuniti zahtjeve. Mnogi su otkazani studentsko- radnički protest objašnjavali „ pritiscima i zastrašivanjem studenata”.

Da je zastrašivanja bilo tvrdili su i pojedini studenti. Imajući u vidu broj mladih u vladajućoj DPS, ima težinu i objašnjenje jednog od studentskih vođa, Demira Hodžića. „Oni su dugo u partijama, imaju razne ponude. Na njih se ne vrši pritisak nego korupcija”, kazao je tada Hodžič.

Hodžić je ovih dana bio u centru pažnje javnosti zbog hrabre spremnosti da javno spali člansku kartu DPS-a, za koju je ustvrdio da je falisfikovana, iako nije krio da je jedno vrijeme, po usmenom dogovoru, bio aktivista DPS –a. Da je njihov član, Hodžića su „podsjetili” iz DPS-a nakon što je obznanio da su mu iz te partije nudili posao da prekine sa organizovanjem protesta. Hodžić je objasnio da su mu iz te partije rekli da će ako batali proteste dobiti posao ,,toliko lak da će otvarati i zatvarati nogom vrata”.

Obećanja da će dobiti posao mladi članovi vladajućih partija sa kojima smo razgovarali, sadašnji i bivši, navode kao glavni razlog ulaska u partije.

Ima doduše, i onih koji tvrde da su u DPS ušli, „iz ljubavi prema Crnoj Gori” u predreferendumsko vrijeme.

Krsto Kovačević, jedan od funkcionera Studentskog parlamenta koji je istupio iz DPS-a zbog studentskog protesta kaže za Monitor da je u DPS ušao pred referendum, zbog ideje nezavisne Crne Gore. „ Oni su nam donijeli samostalnost”, kaže Kovačević. Ne zna da objasni zašto je morao da se učlani u partiju.

Hodžić, koji je takođe DPS-u prišao pred referendum, smatra da je ipak, najveći broj mladih u partijama „jer je to jedini način i put koji oni vide kao rješenje bilo kog njihovog problema”.

„Kroz partije mladi pokušavaju riješiti sve probleme, od najmanjih do najkrupnijih”, kaže jedan od studentskih funkcionera koji je želio anonimnost.

Zaposlenje je, slažu se mahom naši sagovornici, jedna od najvećih briga studenata i mladih i zato najprimamljivije depees obećanje.

Posljednji podaci Monstata o nezaposlenosti kažu da je u Crnoj Gori 49 hiljada nezaposlenih. Od tog broja čak više od 10 hiljada imaju više ili visoko obrazovanje, dok je mnogo manje nezaposlenih sa osnovnom školom, oko 6,5 hiljada. Više od stotinu nezaposlenih su magistri i doktori nauka.

Novi crnogorski trend: nezaposleni su sve mlađi i sve obrazovaniji.

Božidar Šišević, samostalni istraživač Zavoda za zapošljavanje Crne Gore kazao je nedavno da u Crnoj Gori ,,imamo novi fenomen. Ranije su srednjoškolci činili najveći broj nezapošljenih, dok sada mladi ljudi sa fakultetima čine najveći balast za zapošljavanje”.

Šišević je podsjetio na nesklad između obrazovnog sistema i potreba tržišta rada. Poznato je da Crna Gora još nema strategiju visokog obrazovanja koja bi predložila rješenje za taj problem.

Da su partije u stvari agencije za zapošljavanje a ne državni zavodi kako bi trebalo, nedavno je konstatovao i Mlađan Dinkić, komentarišući situaciju u Srbiji.

„Čim sam završio fakultet, ponuđen mi je posao direktora jedne društvene ustanove”, priča za Monitor mladić, bivši član DPS. Kada je dobio ponudu za posao, nije bio u partiji. U početku, priča naš sagovornik koji je želio da ostane anoniman, dogovor je bio da ne ulazi u partiju, niti da se politički ističe, samo da vodi tu ustanovu jer im, rekli su mu, treba baš takav – „perspektivan i mlad”.

Ubrzo su počeli pritisci i pozivi na sastanke partije, priča naš sagovornik. „Učlanio sam se. Posao je bio lijep… Kada više nijesam mogao da zatvaram oči, iščlanio sam se i napustio posao”.

Iako perspektivan i mlad, zatvorena su mu , kaže, vrata za poslove u državnoj upravi.

„Konkurisao sam za posao u jednom ministarstvu. Na testovima u Upravi za kadrove bili smo najbolji nas dvoje, pa je odluku o izboru trebao da donese ministar. Nijesu me primili uz obrazloženje da se drugi kandidat bolje pokazao na intervjuu. Ja intervju nijesam ni imao”, kaže.

Naš sagovornik smatra da se mladi u DPS učlanjuju prvenstveno radi interesa, ali da se ne nude svima poslovi i privilegije. „Većina dobija samo obećanja da će toga biti, kad završe fakultet” kaže on. „Mladi se učlanjuju ne samo da bi dobili posao, nego da ne bi izgubili šansu da se zaposle”.

Šanse onih koji nijesu u partijama, a posebno onih koje partija žigoše, mnogo su manje. Ima primjera da oni sa najvećim fakultetskim prosjekom budu nezaposleni ili na neodgovarajućim radnim mjestima.

A svojevrstan dokaz da su vladajuće partije najuspješnije agencije za zapošljavanje su imovinski kartoni partijskih funkcionera: njihove supruge i bližnji zapošljeni su uglavnom u državnoj upravi i uspješnim državnim preduzećima, Prvoj banci ili diplomatiji.

Da su partijska i nacionalna pripadnost glavni kriterijumi za zapošljavanje pokazali su i skorašnji podaci Ministarstva za ljudska i manjinska prava, po kojima su čak 80 odsto zaposlenih u državnoj upravi – Crnogorci. Opozicija je to protumačila kao diskriminaciju „svih oni koji ne pripadaju crnogorskoj populaciji, odnosno ne glasaju za DPS”.

Vide to i djeca.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”.  Pa ne zaboraviti ni ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju

 

Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki.  Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima  lansirao u javni prostor. Autor  je odavno  upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj,  predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine,  nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije.  Pa ni sa mnogo zvjezdica..  Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.

Knjigu je  izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v.  Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak

Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.

I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti.  Zbog uvreda koje je na njen račun  saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca,  danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića,  Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.

Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa.  Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i  onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.

“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju  Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).

Ove organizacije  ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.

Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.

Primijećena su, međutim, i neka ćutanja.  Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.

„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije  Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić

Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a.  Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.

Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.

Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije.  Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.

Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo