DRUŠTVO
Armija sijede djece
Svaki treći omladinac u Crnoj Gori je depeesovac, kaže partijska statistika.
Prema riječima Rajka Kovačevića, portparola DPS-a, ta partija ima 2500 mladih aktivista i oko 28 hiljada članova starosti od 18 do 30 godina. Prema posljednjem popisu, iz ove godine, u Crnoj Gori ima nešto preko 100 hiljada mladih te starosne dobi. Omladinaca u DPS-u više je nego što pojedini crnogorski gradovi broje stanovnika. Kotor, primjera radi, ima 22 hiljade stanovnika.
DPS, pri tom, prema partijskim evidencijama koje se vode u 21 opštini, ima 90 hiljada članova. Više nego što je imao Savez komunista 1980. godine, koji je tada brojio tačno 72.009 članova.
Ostale partije nemaju još, kažu, preciznu i svježu evidenciju o mladima o ukupnom članstvu. U organima upravljanja, a većinom zbog zahtjeva EU, procenat mladih se u većini partija kreće od 25 do 30 posto. Prema istraživanju sprovedenom na Fakultetu političkih nauka u Podgorici koaliciona SDP ima recimo 1.500 mladih aktivista.
Da je priličan broj članova vladajuće koalicije među studentskim funkcionerima, pokazali su i nedavni studentski protesti, kada su pojedini funkcioneri Studentskog parlamenta istupili iz vladajućih partija nakon prvog, novembarskog, studentskog protesta.
Taj su protest neki vidjeli ne samo kao najveći studentski protest u Crnoj Gori odavno, već i kao novu snagu u borbi protiv nedemokratskog režima.
Studentske vođe su, međutim, mahom insistirale na tome da se studentski protesti „ne politizuju”. Otkazan je najavljeni studentsko – radnički protest, a studentski protesti završeni stiskom ruke premijera Igora Lukšića i studentskih vođa, nakon najave premijera da će ispuniti zahtjeve. Mnogi su otkazani studentsko- radnički protest objašnjavali „ pritiscima i zastrašivanjem studenata”.
Da je zastrašivanja bilo tvrdili su i pojedini studenti. Imajući u vidu broj mladih u vladajućoj DPS, ima težinu i objašnjenje jednog od studentskih vođa, Demira Hodžića. „Oni su dugo u partijama, imaju razne ponude. Na njih se ne vrši pritisak nego korupcija”, kazao je tada Hodžič.
Hodžić je ovih dana bio u centru pažnje javnosti zbog hrabre spremnosti da javno spali člansku kartu DPS-a, za koju je ustvrdio da je falisfikovana, iako nije krio da je jedno vrijeme, po usmenom dogovoru, bio aktivista DPS –a. Da je njihov član, Hodžića su „podsjetili” iz DPS-a nakon što je obznanio da su mu iz te partije nudili posao da prekine sa organizovanjem protesta. Hodžić je objasnio da su mu iz te partije rekli da će ako batali proteste dobiti posao ,,toliko lak da će otvarati i zatvarati nogom vrata”.
Obećanja da će dobiti posao mladi članovi vladajućih partija sa kojima smo razgovarali, sadašnji i bivši, navode kao glavni razlog ulaska u partije.
Ima doduše, i onih koji tvrde da su u DPS ušli, „iz ljubavi prema Crnoj Gori” u predreferendumsko vrijeme.
Krsto Kovačević, jedan od funkcionera Studentskog parlamenta koji je istupio iz DPS-a zbog studentskog protesta kaže za Monitor da je u DPS ušao pred referendum, zbog ideje nezavisne Crne Gore. „ Oni su nam donijeli samostalnost”, kaže Kovačević. Ne zna da objasni zašto je morao da se učlani u partiju.
Hodžić, koji je takođe DPS-u prišao pred referendum, smatra da je ipak, najveći broj mladih u partijama „jer je to jedini način i put koji oni vide kao rješenje bilo kog njihovog problema”.
„Kroz partije mladi pokušavaju riješiti sve probleme, od najmanjih do najkrupnijih”, kaže jedan od studentskih funkcionera koji je želio anonimnost.
Zaposlenje je, slažu se mahom naši sagovornici, jedna od najvećih briga studenata i mladih i zato najprimamljivije depees obećanje.
Posljednji podaci Monstata o nezaposlenosti kažu da je u Crnoj Gori 49 hiljada nezaposlenih. Od tog broja čak više od 10 hiljada imaju više ili visoko obrazovanje, dok je mnogo manje nezaposlenih sa osnovnom školom, oko 6,5 hiljada. Više od stotinu nezaposlenih su magistri i doktori nauka.
Novi crnogorski trend: nezaposleni su sve mlađi i sve obrazovaniji.
Božidar Šišević, samostalni istraživač Zavoda za zapošljavanje Crne Gore kazao je nedavno da u Crnoj Gori ,,imamo novi fenomen. Ranije su srednjoškolci činili najveći broj nezapošljenih, dok sada mladi ljudi sa fakultetima čine najveći balast za zapošljavanje”.
Šišević je podsjetio na nesklad između obrazovnog sistema i potreba tržišta rada. Poznato je da Crna Gora još nema strategiju visokog obrazovanja koja bi predložila rješenje za taj problem.
Da su partije u stvari agencije za zapošljavanje a ne državni zavodi kako bi trebalo, nedavno je konstatovao i Mlađan Dinkić, komentarišući situaciju u Srbiji.
„Čim sam završio fakultet, ponuđen mi je posao direktora jedne društvene ustanove”, priča za Monitor mladić, bivši član DPS. Kada je dobio ponudu za posao, nije bio u partiji. U početku, priča naš sagovornik koji je želio da ostane anoniman, dogovor je bio da ne ulazi u partiju, niti da se politički ističe, samo da vodi tu ustanovu jer im, rekli su mu, treba baš takav – „perspektivan i mlad”.
Ubrzo su počeli pritisci i pozivi na sastanke partije, priča naš sagovornik. „Učlanio sam se. Posao je bio lijep… Kada više nijesam mogao da zatvaram oči, iščlanio sam se i napustio posao”.
Iako perspektivan i mlad, zatvorena su mu , kaže, vrata za poslove u državnoj upravi.
„Konkurisao sam za posao u jednom ministarstvu. Na testovima u Upravi za kadrove bili smo najbolji nas dvoje, pa je odluku o izboru trebao da donese ministar. Nijesu me primili uz obrazloženje da se drugi kandidat bolje pokazao na intervjuu. Ja intervju nijesam ni imao”, kaže.
Naš sagovornik smatra da se mladi u DPS učlanjuju prvenstveno radi interesa, ali da se ne nude svima poslovi i privilegije. „Većina dobija samo obećanja da će toga biti, kad završe fakultet” kaže on. „Mladi se učlanjuju ne samo da bi dobili posao, nego da ne bi izgubili šansu da se zaposle”.
Šanse onih koji nijesu u partijama, a posebno onih koje partija žigoše, mnogo su manje. Ima primjera da oni sa najvećim fakultetskim prosjekom budu nezaposleni ili na neodgovarajućim radnim mjestima.
A svojevrstan dokaz da su vladajuće partije najuspješnije agencije za zapošljavanje su imovinski kartoni partijskih funkcionera: njihove supruge i bližnji zapošljeni su uglavnom u državnoj upravi i uspješnim državnim preduzećima, Prvoj banci ili diplomatiji.
Da su partijska i nacionalna pripadnost glavni kriterijumi za zapošljavanje pokazali su i skorašnji podaci Ministarstva za ljudska i manjinska prava, po kojima su čak 80 odsto zaposlenih u državnoj upravi – Crnogorci. Opozicija je to protumačila kao diskriminaciju „svih oni koji ne pripadaju crnogorskoj populaciji, odnosno ne glasaju za DPS”.
Vide to i djeca.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini