Veliki dan za Crnu Goru, kako je Andrija Mandić nazvao dan izglasavanja Zakona o Petrovićima, biće ne samo kad uspije da se odupre Vučiću i srpskom svetu, nego onda kad napravi pravedniji sopstveni svijet. Slobodnih i ravnopravnih
Vučić je odlučio da ovonedeljni važan događaj za Crnu Goru – Samit EU Zapadni Balkan koji se održava u Titvtu, baci u sjenu. Ne slučajno. Poduže je jasno da je srpskom predsjedniku članstvo Crne Gore u EU, kost u grlu. Kako se taj put skraćuje, on pojačava tempo. U Tivat su nam pred Samit stigle desetine ćacija u jednom avionu. Crnogorske vlasti su adekvatno reagovale. Vraćeni su kući.
No, imamo mi i domaće ćacije. Milan Knežević, lider DNP vidno napreduje u Vučićevom svetu. Ove sedmice igra jednu od glavnih uloga u predstavi srpskog predsjednika. Rame uz rame sa Anom Brnabić, Draganom Vučićevićem i šefom BIA. Preko srpskih tabloida koji su mu širom otvoreni, preporučio je Vučiću da ne dolazi na Samit, da ga ne ubiju kavčani. Reko bi čovjek da Knežević strahuje za kakvog borca protiv organizovanog kriminala, a ne autokratu koji je Srbiju kriminalizovao do koske, pretvorivši je u zemlju čija je stvarnost luđa od najluđih holivudskih krimi serija o sistemskoj korupciji. Kao da Vučić nije najveća „prijetnja“ ne samo tivatskom Samitu, nego i Zapadnom Balkanu i njegovoj demokratizaciji.
“Nije nikakva tajna da se Radoje Zvicer nalazi u Crnoj Gori i da postoje oblasti u Katunskoj nahiji gdje policija ne smije da dođe”, poručio je zabrinuti lider DNP uz molbu voždu da ne dolazi. Sjetovao ga je i konkretno – da za živu glavu ne sjeda na žičaru Kotor Lovćen. Istovremeno, poručio je ovdašnji trbuhozborac “nedolazak Aleksandra Vučića u Crnu Goru bi bila loša poruka”. Da, baš.
Ostatak Vučićeve predstave odigrava se po poznatom scenariju. Njegovi ga mole da ne dolazi, a on, ludo hrabar, ne preza ni pred čim da spasi Srbiju. Jedan čovek, što bi rekao Zoran Kesić.
Zanimljiva su i pomjeranja u domaćem srpskom svetu. Vučićevi tabloidi su samo koji dan prije Tivta divljali zbog usvajanja Zakona o Petrovićima u crnogorskoj Skupštini. Za Zakon, u kom je ostavljena kvalifikacija “nasilna aneksija”, glasao je NSD Andrije Mandića koji su bili među najglasnijima koji su je prethodno sporili. Protiv Zakona glasali su samo Kneževićev DNP i dok je SNP Vladimira Jokovica bio uzdržan. Jokovićev doprinos, na žalost njegovu, nije prepoznat u Vučićevim medjima, u kojima je Milan heroj, a Andrija glavna meta. Sa naslovima tipa: “Za Mandića je Srbija okupator Crne Gore” ili “Šta se desilo sa Crnom Gorom da je bratsku Srbiju proglasila za okupatora”. Šta reći. Vučić nije poimenice pominjao Mandića, pošto su to odradili tabloidi. “ To bi bio ne samo falsifikat istorije, već bi nam u značajnoj meri pokazali šta o Srbiji i srpskom narodu misli rukovodstvo u Crnoj Gori”, prokomentarisao je donošenje Zakona.
Zakon predviđa da potomcima dinastije Petrović pripadne dvorac Kruševac u Podgorici sa zemljištem, a da troškove njegove rekonstrukcije i opremanja snosi država. Potomci dinastije ne mogu da prodaju dvorac , niti da otuđe zemljište. Jedini “kupac” može da bude država.
Iako je pragmatično glasao za Zakon o Petrovićima, gradeći sebi poziciju za ambiciozniju političku karijeru od one koje bi dao srpski svet, Mandić je nakon čestitke princu Nikoli Petroviću zbog izglasavanja Zakona, kazao da je uvjeren da će se na osnovu tog zakona krenuti i u proces vraćanja imovine i Srpskoj pravoslavnoj crkvi i “našim Karađorđevićima”. Onima koji su Petroviće poćerali. Mandićev svet. Desna Evropa vapi za njim.
“Vjerujem da ćemo vratiti imovinu našoj dinastiji Karađorđevića, da ćemo biti u prilici da i porodici Zubera, o kojima se raspravlja, vraćamo imovinu, da se ne završi samo sa oduzimanjem 1918. nego i ono što je oduzeto 1945. da se vraća ljudima kojima je pripadalo”, kazao je predsjednik parlamenta i poručio da je ovo veliki dan za Crnu Goru.
Veliki dan za Crnu Goru biće ne samo kad uspije da se odupre srpskom svetu i Vučiću, nego onda kad napravi pravedniji sopstveni svijet. Slobodnih i ravnopravnih. Crna Gora je bliže Evropi nego ikad, ali neće to biti ni kad je Brisel, skloniji proširenju nego ikad, potapše po ramenu. Nego onda kad počnu istinski da žive postulati već upisani u Ustavu
Milena PEROVIĆ