Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Azimut u ruskom ruletu

Objavljeno prije

na

igor

Savjetnik generalnog direktora Rosteka – državnog holdinga za carinske poslove – Aleksandar Romanov, nije karijerni tehnokrata, već penzionisani pukovnik ruske Vanjsko-obavještajne službe (Službi vnešnej razvedki, SVR). Kada su 8. avgusta o.g. u Sevsku, gradu oko 500 km jugozapadno od Moskve, zbog reketiranja privrednika direktor i zamjenik jedne od pedesetak filijala Rosteka uhapšeni, Romanov je izgovorivši se „godišnjim odmorom” – zbrisao u Crnu Goru. Između 9. i 27. avgusta, Romanov telefonski razgovara ili pregovara sa važnim ljudima iz vrha Ruske Federacije (RF). Izgleda da su ga savjetovali da se vrati. Iz Crne Gore je automobilom otputovao u Bugarsku, potom 28. avgusta čarter letom za Rodinu gdje ga hapse.

Romanova terete, piše ruska štampa, za organizovanje komercijalnog podmićivanja. Milioni dolara i rubalja takvog profita navodno su oprani preko banaka, potrošeni na kupovine akcija i nekretnina u inostranstvu… Zbog čega bi nama sve to bilo posebno interesantno?

Dio kriminalnog novca, sumnja se, plasiran je u Crnu Goru. Osumnjičeni Aleksandar Romanov u Crnoj Gori ima portfelje u najmanje jednom preduzeću i u dva hotela sa četiri zvjezdice. Osnovao je u Privrednom sudu u Podgorici 30. avgusta 2006. Romanoff d.o.o. „za promet i usluge – djelatnost hoteli i sličan smještaj”.

Firma upravlja hotelom Romanoff na Svetom Stefanu sa 20 dvokrevetnih soba (25-35 m2), dva „studija” (40-60 m2) i dva predsjednička apartmana (150-200 m2); cijena po krevetu dostiže 260 eura za noć a predsjednički apartmani se izdaju po ekstra cijeni.

Osim Romanoffa, Romanov je u šemi vlasničkog preuzimanja hotela Azimut, takođe na Svetom Stefanu, što nas dovodi do drugog bezbjednosno interesantnog Rusa, njegovog partnera – Andreja Horeva, čiji smo lik i djelo opisali (Monitor od 1. juna).

Premda relativno mlad, rođen 1972, Horev je penzioner sa epoletama general-majora ruskog MVD-a (tamošnji MUP). Od 27. septembra 2007. je prvi zamjenik načelnika Departmana ekonomske bezbjednosti (DEB). Lično ga je lani 7. jula ukazom smijenio tadašnji predsjednik RF-a Dmitrij Medvedev, jer je falsifikovao podatke o svom učešću u ratu u Čečeniji. Uslijedilo je udaljenje iz službe, objašnjeno negativnom ocjenom na ciklusu testiranja MVD-a, njihovoj verziju security checkinga (bezbjednosne provjere).

Neslužbeno, Horev je dovođen u vezu s pronevjerama, iznudama, švercom i korupcijom u birou N-7 DEB-a koji bi upravo trebalo da suzbija kriminal. Prema izvještajima ruskih medija, zataškao je neke od najkrupnijih afera ruskih zvaničnika. Protivvrijednost krivičnih djela, koje je od 2007. do 2010. u DEB-u „istraživao”, približno je 24,65 milijardi eura.

Privatna ili porodična imovina generala Horeva – navodno u disproporciji sa legalnim primanjima – predmet je istrage. Januara ove godine je dao iskaz Upravi istražnog komiteta Centralnog federalnog okruga RF-a. Jedno od ključnih pitanja je svetostefanski Azimut. Nije u obavezujućem imovinskom kartonu prijavio da je učesnik kupovine hotela za 6,5 milona eura.

Horev je saopštio da se radilo o previdu: transakciju nije prijavio svojoj službi pošto će Azimut preuzeti naknadno. Ugovor o kupovini hotela je 20. decembra 2009. sa rokom plaćanja do 2014. potpisala njegova supruga, Nadežda Horeva, i partnerka joj – supruga pomenutog Aleksandra Romanova.

General MVD-a Horev i pukovnik SVR-a Romanov tako su postali partneri sa Ivanom Delićem, preduzetnikom iz Budve, vlasnikom firme i prodavcem hotela Azimut, diplomiranim profesorom fizičke kulture oko koga se kontroverzne – i nikada dokazane – fabule raspredaju deceniju.

Azimut je otvoren 2002, ima 16 soba sa specijalno dizajniranim namještajem i unikatnim dekorom, te „ekskluzivni apartman” od 120 m2 (čitav posljednji sprat) za „posebne goste”. Dodatna vrijednost usluge hotela, piše u prospektu, je raspolaganje dijelom „čuvene svetostefanske plaže, s optimalnom granulacijom morskog šljunka; fotografije s naše plaže, zbog povlašćenog ugla na čuveno ostrvo, jednake su onima sa oficijelnih turističkih prospekata Crne Gore”.

U stvarnosti, prema našem istraživanju, ni Azimut ni Romanoff nemaju građevinske dozvole – sagrađeni su i godinama posluju kao divlji objekti. Privremeno su pečaćeni 2004. i 2006. od strane Republičke ekološke inspekcije. Investitor Azimuta, kako stoji u inspekcijskoj dokumentaciji, bio je Dušan Delić, Ivanov otac, dok je Aleksandar Romanov investitor Romanoffa, „objekta poslovno-turističkog”.

U katastru, međutim, Romanoff je stambena zgrada, petospratnica koja se, sa dvorištem od 169 m2, vodi na Romanova. Upisan je teret – nema dozvolu na svih registrovanih 362 m2 objekta (kat. parcela br.1332 – LN br.26 KO Sveti Stefan), iako je i pogled na zdanje dovoljan da se zaključi da Romanoff ima daleko veću kvadraturu, itd.

Pošto se radi o divlje sagrađenim objektima, kako uopšte rade kao hoteli? „Odgovor” se nalazi u tzv. privremenim rješenjima o odobrenju za rad, sumnjivoj praksi koju godinama primjenjuje Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Tokom mandata eks-ministra Predraga Nenezića u jednom intervalu je utvrđeno da je čak tridesetak hotela na budvanskoj rivijeri imalo tzv. privremena rješenja – među njima Romanoff i Azimut.

Nenezić je Rješenjem br.01-1824/2 dodijelio Azimutu ne samo kategoriju „mali hotel sa četiri zvjezdice”, već i „plus” kategoriju, sa napomenom da se akt izdaje sa rokom važenja do 2014, godine kada bi hotel trebalo vlasnički da preuzmu Horev i Romanov. Sličan akt kategorizacije postoji i za Romanoff, koji se reklamira sa „četiri zvjezdice”.

U Vladi Crne Gore očigledno ne vide ništa sporno. Naprotiv, baš su u Romanoffu partnerima iz NATO-a nedavno udesili višednevne boravke!

Ministarstvo odbrane Crne Gore je u svojstvu organizatora 11-15. juna vlasniku hotela, pukovniku iz SVR-a poslalo da ugosti dio od ukupno 252 učesnika Planske konferencije za vježbu Combined Endeavor koju je u Grafenviru, vojnoj bazi u Njemačkoj, nedavno realizovala Komanda američkih snaga za Evropu.

Glavni gost skupa je bio Henri Novak, brigadni general američke Odbrambene obavještajne agencije (Defense Intelligence Agency), koji baćuškama iz ruske bezbjednosti nije nepoznat. General Novak nekadašnji je vojni ataše u Moskvi – do 2008. kada su ga recipročno proćerali zbog špujunaže!

Reputacija SVR-a za NATO partnere u cjelini je užasavajuća: Služba vnešnej razvedki, sukcesorka NKVD-a, je infiltrirana u najkrupnije špijunske skandale posljednjih godina – zagonetnu smrt svog bivšeg agenta Aleksandra Litvinenka u Londonu 2006. i slučaj Ane Čepmen i družine raskrinkane 2010. u SAD-u.

Vratimo se problemu sumnjivih hotela. Za razliku od Romanoffa, čiji se barem manji dio vodi kao divlja „stambena zgrada”, Azimut od oko 1.200 m2 nije ni upisan u katastar. Na katastarskoj parceli br.1330 – LN br.606 KO Sveti Stefan, ubilježen je samo voćnjak 1. klase. To nije sve, jer je „voćnjak” pod teretom tužbe izjavljene na rješenje drugostepenog organa 17. juna 2006. od građanina D.R. i drugih.

Uz to, prema našim saznanjima, Aleksandar Romanov i Andrej Horev su, najkasnije prošle godine, preuzeli menadžment nad Azimutom. Hotelom upravlja Romanoff d.o.o, firma u kojoj, nakon nekoliko promjena u osnivačkim aktima, Romanov posjeduje 54 odsto a Nadežda Horeva, supruga generala Horeva 46 odsto. Mještanka Daliborka Đurašević, izvršna direktorka Romanoffa d.o.o., nominalna je direktorka i Azimuta i Romanoffa. Ivanu Deliću, po osnovu ugovora o zakupu Azimuta, mjesečno Romanoff d.o.o. isplaćuje zakupninu od 5.000 eura.

Sve u svemu, Romanov i Horev su iz nekih razloga ušli u riskantni poslovni poduhvat: na odloženo vrijeme su kupili Azimut koji je u katastru „voćnjak”; nekretnina ili dio nje je pod hipotekom tužbe; sada brinu i o menadžmentu a privremene dozvole za rad hotel dobija u fluidnoj proceduri.

No, vlasničko preuzimanje Azimuta do 2014, na način predviđen ugovorom iz 2009. sa „porodicom Delić” (formulacija iz ruske štampe) je možda pod znakom pitanja. Romanov je, nakon hapšenja 28. avgusta, navodno pokazao interes da saradnjom u istrazi spašava svoju kožu tako što bi „otkucao” Horeva.

Prema pisanju Komersanta od 15. avgusta – članak je naslovljen U černogorskoj nedvižimosti generala našelsa brjanski sled – rasplet kriminalne afere Rosteka u Brjansku nije moguć bez raskrinkavanja uloge generala Horeva.

U tekstu V Rosteke našli priznak stati od 3. septembra, Komersant izvještava da je ispitivanje arestovanog Romanova donijelo njegovo priznanje, ali i podatke o šemama raspodjele primljenog mita. Konkretno je imenovan jedino Andrej Horev, „visoki sigurnosni zvaničnik” koji je pokrivao ortake iz Rosteka, uz ogradu da se ta verzija „trenutno testira”.

Horev je, podsjeća list, onomad u DEB-u „nadgledao biro u borbi protiv krijumčarenja”. U njegovom slučaju je sprovedeno niz provjera, no „prikupljenog materijala za kazneni predmet nema dovoljno”, ali će se istraga „sada Horevom, očigledno, opet pozabaviti”.

To je možda klimava prognoza, jer 20. septembra portal Ekonomska bezopasnost tvrdi da je Horev opet zakučio „generaljskuju dolžnost” u državnoj Federalnoj službi za regulisanje tržišta alkohola – gdje je konfiguracija za „poslovne poduhvate” Horeva idealna, jer je u RF-u uvedena jedna vrsta prohibicije.

„Rat koji je ruska vlada proglasila korupciji završio se potpunom i bezuslovnom pobjedom korupcije; pobjednici se na okupiranoj teritoriji osjećaju kao gospodari i dobijaju visoke javne funkcije”, ocjenjuje slučaj Horeva portal Ekonomska bezopasnost u tekstu Kamorra po-russki: Kremljevskaja kriša.

Horev „krišu” (u prijevodu krov), kako smo već objavili, možda ima kod Jevgenija Školova, koji je proljetos imenovan za zamjenika predsjednika RF-a Vladimira Putina. Školov je Horevu bio kadrovski mentor i 2007. ga je preporučio za dužnost u DEB-u. Putin i Školov su 1980-ih kao oficiri KGB-a u isto vrijeme službovali u bivšoj Istočnoj Njemačkoj; navodno su dijelili kancelariju obavještajne rezidenture u Drezdenu…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo