Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Foke ulovile bosa?

Objavljeno prije

na

Naser Keljmendi je najvjerovatnije uhapšen u prošlonedjeljnoj akciji kosovske policije, ali su ga iste noći preuzeli američki marinci koji su, čim je počela potjera u Bosni, stigli na Kosovo i bili stacionirani u vojnoj bazi Bondstil. Prema Monitorovom dobro obaviještenom izvoru, američke foke su isplanirale i koordinirale akciju Keljmendijevog hapšenja. „Amerikanci su došli po njega i sigurno se bez njega ne bi vratili. Ovo je njihov način rada kada akcija nije završena, kao što nije u ovom slučaju. To je njihov, rukopis. Hapšenje, informacija, demanti”, objašnjava naš izvor.

On kaže da tajne službe nikada ne objavljuju takve vrste informacija, da ne bi ugrozili svoje izvore, kao i zbog drugih povezanih osoba iz kriminalne organizacije koje se potražuju.

„Treba se prisjetiti informacije o hapšenju Darka Šarića u Južnoafričkoj Republici. Tada je takođe južnoafrička policija to demantovala. Čak je bio i istovjetan izgovor – da je uhapšena osoba koja je slična njemu. Već tada se znalo, da je Šarić u rukama Amerikanaca i da izvlače iz njega sve podatke koji su im bili potrebni da bi došli do Nasera Keljmendija i još po nekoga”, kaže ovaj izvor iz crnogorske policije.

U prilog ovakvom razvoju događaja, naš izvor podsjeća i na to da je na istovjetan način na Kosovu uhapšen Bajram Arslani, koga su Amerikanci potraživali zbog planiranja terorističkih napada u Njujorku.

„Došli su marinci, pokupili ga preko noći i odveli u nepoznatom pravcu. Niko to nije znao”, tvrdi naš sagovornik.

Prema njegovom mišljenju i Keljmendi bi već mogao biti u nekoj od NATO baza, u Evropi ili Sjedinjenim Američkim Državama.

„To je čovjek koji obavještajnim službama može da pruži dosta informacija o narko putevima, ljudima uključenim u organizovani kriminal, o političarima povezanim sa kriminalcima, posebno na prostorima eks Jugoslavije, i finansiranju političkih partija od kriminala i prljavog novca”, priča Monitorov policijski izvor.

Logično je, kaže, da će Amerikance prije svega zanimati krak hobotnice Naserovog klana, koji stiže preko okeana do SAD.

„Poznato je da tamo, u Bruklinu, njegov rođak Skender Keljmendi kontroliše trgovinu drogom i oružjem. Amerikanci tog čovjeka još nijesu priveli pravdi u nedostatku dokaza koje sada Naser može da pruži. Ali su zato početkom ove godine uhapsili Hektora Keljmendija, koji je bio glavni čovjek u klanu za trgovinu ljudima i prebacivanje imigranata u SAD”, podsjeća naš izvor.

On smatra da je pokazatelj da su međunarodne policijske organizacije krenule da se obračunaju sa klanom Keljmendi, sve ono što se posljednjih dana dešavalo sa hapšenjem, puštanjem i ponovnim hapšenjem Naserovog sina Elvisa.

Vijest o hapšenju najprije je objavila prištinska televizija Klan Kosova, dok je list Koha ditore naveo da Naserov sin prilikom hapšenja nije pružao nikakav otpor. Zatim je, dva dana kasnije javljeno da je Elvis Keljmendi pušten na slobodu ,,u nedostatku dokaza”, ali da ga je samo nekoliko minuta kasnije uhapsila policija EULEKS-a.

Sumnjajući u objektivnost kosovskog pravosuđa, ali i znajući za moć klana Keljmendi, UMNIK vlasti su odmah poslije Elvisovog hapšenja, preuzele spise predmeta, odnosno od kantonalnog suda u Sarajevu zatražile dostavljanje međunarodne potjernice. Iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH potvrđeno je da je kancelarija Interpol Sarajevo dostavila misiji UMNIK na Kosovu svu dokumentaciju iz istražnog postupka protiv Elvisa Keljmendija, na osnovu koje se njemu može suditi i na teritoriji druge države.

Za Elvisom Keljmendijem je mnogo ranije bila izdata međunarodna potjernica. On je u bjekstvu od kada je osumnjičen za pokušaj ubistva Elvisa Hodžića iz suprotstavljenog sarajevskog klana. U Hodžića je ispaljeno sedam hitaca iz pištolja u Klubu Bad, u naselju Breka, ali je nekim čudom preživio. Kasnije se pričalo kako je Naser pokušao da mu novcem „izbriše” sjećanje, ali je Hodžić, kako pišu Dani, izjavio da „Keljmendi ne može da ga kupi”.

Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva ranije je objelodanio da se Elvis Keljmendi, prema izvještaju Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) iz 2008. godine, nalazi na popisu članova međunarodne zločinačke organizacije kojom rukovodi njegov otac Naser Keljmendi.

Opštinski sud u Sarajevu je u junu 2009. godine osudio Elvisa Keljmendija uslovno na godinu zatvora zbog nasilničkog ponašanja. U presudi se navodi da se kazna neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo.

Bilo je to upravo u vrijeme kada je crnogorska Uprava policije podnijela krivičnu prijavu protiv Elvisa Keljmendija (34) i njegovog brata Liridona (29). Oni su kasnije i osuđeni na zatvorske kazne od devet, odnosno sedam mjeseci, zbog toga što su na osnovu lažnih rješenja o prijemu u crnogorsko državljanstvo u filijali MUP-a u Kotoru zatražili crnogorska lična dokumenta. Liridon ih nije uspio dobiti, dok su Elvisu izdati lična karta, pasoš i vozačka dozvola.

Liridon je prošle godine uhapšen u Hrvatskoj i izručen je Crnoj Gori, dok je Elvis od tada na Kosovu, o čemu je Monitor pisao. Naš policijski izvor još tada je tvrdio da se Elvis skriva u Peći, da se pridružio jednoj vjerskoj grupaciji i da je promijenio ime.

,,Njegovo novo ime je Hamza. Imao je kosovska dokumenta sa tim identitetom. Više od godinu policiji je moralo biti poznato gdje je bio nastanjen, odnosno da je bez ikakvog skrivanja živio u kući svoje tetke u Peći, i da je svakodnevno izlazio u grad radi vjerskih obreda. Zašto do sada nije uhapšen? Ko zna kakve su političke igre bile u pitanju”, napominje Monitorov izvor.

Elvis Keljmendi je vozio luksuzne automobile na bosanske i crnogorske tablice. Imao je kombi BiH tablica, mercedes crnogorskih tablica, crni hamer bosanskih registarskih oznaka.

,,Naser Keljmendi je, čim je stigao iz Crne Gore u Peć, bio pod nadzorom dvadeset četiri sata. I to sa svih strana. Mogla je da ga prati i srpska obavještajna služba, kao i kosovska. Ali, prije svega njega su nadgledali stranci. Direktno na terenu, ali i satelitski, praćen je svaki njegov korak. On nije mogao nigdje da ode sa Kosova nezapaženo”, objašnjava Monitorov policijski izvor.

On tvrdi i da je maksimalno sužen prostor za ,,manevrisanje” Naserovim najbližim saradnicima na Kosovu.

,,Redžep Keljmendi ne smije nigdje sa Kosova. Valjdet Keljmendi, takođe. Njihovo posljednje utočište može biti Albanija i skrivaće se onoliko koliko imaju novca. Neće ih njihovi ortaci iz Albanije skrivati besplatno. Oni im predstavljaju teret kojega će gledati da se oslobode prvom prilikom”, kaže naš izvor.

Prema njegovom tumačenju, pipci ove hobotnice i dalje nastavljaju da rade. ,,Ostaje mogućnost da neko drugi preuzme organizaciju. Sigurno je samo da će doći do prekomponovanja scene na takozvanoj avganistanskoj heroinskoj transverzali”, tvrdi Monitorov dobro obaviješteni izvor.

Vrijeme će pokazati šta će se dalje dešavati u klanu Nasera Keljmendija. Mnogo njegovih bliskih ljudi i dalje je van domašaja zakona. Tako je, na primjer, sa braćom Osmani – Burimom, Baškimom i Ćazimom zvanim Feliks. U slučaju da akcija dođe do njih, potresa će biti u susjednoj Hrvatskoj, ali i u Crnoj Gori, gdje oni imaju saradnike i čija podzemlja kontrolišu. Vidjećemo koliko će Crna Gora biti spremna da uđe u ovu bitku protiv organizovanog kriminala.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo