Povežite se sa nama

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC I KOLUMNISTA: Šansa koju ne treba prokockati

Objavljeno prije

na

Odlazak  Đukanovićevih marioneta jeste vrsta javne terapije. Svakim odlaskom tih kompromitovanih kadrova, kod ljudi se povećava osjećaj da su neke forme pravde – dostižne. Ali, sva je prilika da sam čin odlaska nije dovoljan ako iza toga ne dobijemo jednu vrstu javnog otkrovenja svega onoga što je činilo onakav sistem mogućim i djelatnim

 

MONITOR: Konačno smo dobilli novu vladu. I nikad veću opoziciju. Šta je za radovanje, a šta nije?

BRKOVIĆ: Za sada je za radovanje samo to što smo konačno završili priču o nesmjenjivoj vlasti. To je u ovom trenutku dovoljno. Ako se pokaže da u kreativnom i profesionalnom potencijalu ove vlade ima i više razloga za radovanje, biće to sjajno. Ali, to nam može potvrditi samo vrijeme koje dolazi i samo djelovanje. Ne magla i pričine priče, već konkretno i vidljivo djelovanje. Ova vlada ima jednu nesumnjivu startnu prednost – nakon iskustva DPS vlasti, a to je ovdje jedino poznato iskustvo, već i minimum pristojnog ponašanja i nekoliko pametnih poteza izgledaće impresivno, kao – apsolutni novum, nešto vrijedno i potrebno… Ne bi bilo dobro da tu vrstu prednosti prokockaju.

S druge strane, valja biti svjestan da je jedna epoha nepovratno završena. Bilo bi dobro da i sadašnja opozicija shvati da od povratka na (ono) staro nema ništa. Čak i da se u nekom budućem aranžmanu DPS nađe u kakvoj koalicionoj vlasti, što će se sigurno nekada desiti, nikada više to neće biti onako moćan i uticajan DPS. Niti će, valja se nadati, ikada više neka partija imati tu vrstu totalne moći. I to je ono što je izvjesno dobro, što je suštinski pomak za današnje crnogorsko društvo.

MONITOR:  Mnogi su kritikovali ekspoze novog premijera. U svojoj kolumni kazali ste da u političkoj istoriji često govorilo o „istorijskim” ekspozeima, ali da mnogi to nijesu bili. Je li ovaj ekspoze istorijski?

BRKOVIĆ: Devalvirali smo i tu riječ, odavno. Kao i mnoge druge. To bi bila lijepa polazna tačka za esej koji bi mogao reći mnogo o nama današnjima: kako se riječi tanje, izližu, postanu pohabane kao novčanice od upotrebe… Pretjerano je koliko mi sami volimo da sve doživljavamo u toj vrsti odmjeravanja. Istorijsko ovo ili ono. Gotovo da pomislite kako svaki Crnogorac istoriju doživljava kao ličnu poslugu…

Opet, ako imate malo više godina, kao što je slučaj sa Vašim sagovornikom, onda se sjetite koliko puta ste već vidjeli i čuli tu vrstu samouzdizanja aktuelnih političkih elita. I rijetko se kad ispostavilo, rijeko je kad sama istorija (protok vremena) dala za pravo onima koji su vjerovali u istorijsku prirodu ovog ili onog političkog stava ili zaokreta. Ta potreba za „intimom” sa istorijom ponekad izgleda sasvim karikaturalno.

MONITOR: Vlada je u prvoj sedmici rada najavila odlazak nekih dugogodišnjih funkcionera za čija se imena veže opastanak prethodnog režima, poput Veselina Veljovića, te Vesne Medenice. Jesu li to dobri prvi koraci nove vlasti?

BRKOVIĆ: To su atraktivni prvi koraci. Ovdje ljudi zaista žele da vide nešto spektakularno. A odlazak tih Đukanovićevih marioneta jeste ta vrsta javne terapije. Svakim odlaskom tih kompromitovanih kadrova, kod ljudi se povećava osjećaj da su neke forme pravde – dostižne. To su stubovi na kojima je počivala laž Đukanovićevog modela vladanja. Ali, sva je prilika da sam čin odlaska nije dovoljan ni sasvim svrsishodan ako iza toga ne dobijemo jednu vrstu javnog otkrovenja, svega onoga što je činilo onakav sistem mogućim i djelatnim. Mnogo je slojeva u toj priči koji se moraju učiniti javnim… Odlazak ovih opskurnih persona valjda je samo prvi korak ka razobličavanju mehanizama koji su unazadili i zarobili crnogorsko društvo.

MONITOR: U predizbornoj kampanji, nova vlast je često pominjala „pomirenje”. Svojevremeno ste kazali da se plašite da pomirenje koje se u posljednje vrijeme pominje zapravo to i nije, već predaja jednog društva starim utvarama. Može li nova vlast donijeti pomirenje o kom priča?

BRKOVIĆ: Jedan od ključnih modela na Balkanu je da se sve, ma koliko bilo nesporno ili dobro, može izokrenuti u potpunu suprotnost. Sama ideja pomirenja u jednom društvu je uvijek plemenita i potrebna. Ali, da bismo došli do pomirenja moramo precizno znati zašto se mirimo, ko se miri, na koji način se mirimo. Sa čim se mirimo, takođe. Ono što mene plaši je što izgleda da jedan dio ovdašnje političke scene pod pomirenjem podrazumijeva neku vrstu rehabilitacije, ako ne javne, a ono prećutne, zločina i zločinaca. To ne bi bilo pomirenje, i to je za svako društvo opasna igra. Umjesto pomirenja dobijate jednu sumnjivu relativizaciju zločina. Suština je upravo u svijesti o tome. Zato sam i napisao – Da biste se pomirili sa komšijom, prvo se morate pomiriti sa istinom…

MONITOR: A stare utvare, šta ćemo sa njima?

BRKOVIĆ:  Naše stare utvare su žilave, ne daju se lako, mijenjaju oblik, pomislite da su sahranjene, ali, taj vampir je uvijek spreman za akciju, čim se ukažu prilike, čim padne noć… Naše stare utvare nikako da nas napuste. Oživljavaju čim zaboravite na njih…

MONITOR: U ekspozeu mandatara nijednom se nijesu pomenuli ratni zločini recimo. Kako to komentarišete?

BRKOVIĆ: Svijest o ratnim zločinima i potreba da se jedno društvo suoči sa time znak su zrelosti i zalog za budućnost. Ali, svijest koja je i dalje „navijačka”, beskrajno zarobljena u „mi ili oni” paradigmi, teško se može suočiti sa takvom prošlošću. Mislim da je to jedan od propusta u premijerovom ekspozeu. Da li je taj propust posljedica nesnalaženja, ili neke skrivene političke agende, nije lako dokučiti u ovom trenutku. Vrijeme koje je pred nama daće odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Predsjednik Đukanović je ove sedmice izjavio da DPS snosi dio odgovornosti za jačanje SPC, predstavljajući se istovremeno  kao neko ko mora Crnu Goru da brani od politike Srbije koja se, kako je rekao, „zadnjih godinu, dvije, vratila svojoj politici iz 90-ih“. Mnogo je, ipak, svjedočanstava o dobroj saradnji Đukanovića i Vučiča. Kakvu igru igra predsjednik?

BRKOVIĆ:  Sve ovo je manje-više tačno. Arogantna i samozaljubljena politika koja vjeruje u sopstvenu bogomdanost obično i napravi takve greške. Kao što je jasno da će u Srbiji još dugo postojati oni mračni štabovi koji žele Crnu Goru da vide poniženu i poraženu, ali, to ne obavezuje Crnu Goru ni na koji način. Najsigurnija odbrana Crne Gore je njen razvoj, njena demokratizacija, njena sloboda, njena medijska raznoglasnost… Sve su ovo pretpostavke za koje Đukanović i njegovi ne mogu imati sluha. Jer da su ga imali, vjerovatno bi proteklih petnaestak godina izgledale unekoliko drugačije. Imali bismo društvo koje ide naprijed, pacifikujući svoje probleme, a ovako smo dobili jedno raspolućeno društvo koje beskrajno umnožava svoje kontroverze i ostavlja utisak da nije u stanju da se nosi sa savremenim izazovima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

VAKCINE KAO ĐEKNA: A ka’ će ne znamo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vakcinacija u Evropi i regionu uveliko traje. Tamo gdje nije počela tačno se zna kada će vakcine stići, koliko, od kojeg proizvođača. Ovdašnje Ministarstvo zdravlja na pitanja o vakcini odgovara da će se izjasniti kada bude u prilici

 

,,Sva pitanja vezana za vakcine, nabavku, vakcinisanje, uslove, troškove i statistiku vezanu za njih Ministarstvo će se javno i transparentno izjasniti kaka bude u prilici”.

Tako glasi kompletan  odgovor  Monitoru iz kabineta Ministarstva zdravlja početkom ove nedjelje,  na ova pitanja koja smo postavili:  Da li ima novosti u nabavci vakcina protiv korona virusa? Kada će se sa sigurnošću znati početak vakcinacije? Da li je Akcioni plan vakcinacije javno dostupan i gdje? Planirano je da se putem Kovaks programa obezbijede vakcine za 20 odsto najugroženijeg stanovništva, kako će se obezbijediti ostatak? Kolika je ukupna planirana nabavka vakcina i koliki procenat stanovništva je neophodno vakcinisati?

Komunikacija sa javnošću odgovrnih u našem Minstarstvu zdravlja ne ide baš od ruke.  Na  pitanja koja smo im uputili  u većini zemalja odgovori se odavno znaju. Hrvatska u kojoj je vakcinacija počela kao i u ostalim zemljama Evropske unije 27. decembra naručila je 5,6 miliona doza vakcine od različitih proizvođača (Astra Zeneke, Džonson i Džonsona, Bajontek-Fajzera, Moderne i KjurVaka) do kraja 2021. što je dovoljno za oko 70 odsto stanovnika. U Srbiji je vakcinacija simbolično počela 24. decembra njemačko-američkim vakcinama Bajontek- Fajzer, stigle su i ruska Sputnjik V i kineska kompanije Sinofarm. Iz Vlade Srbije tvrde da su obezbijedili osam miliona doza vakcina.  Albanija je 11. januara počela vakcinaciju sa nešto manje od hiljadu doza koje je dobila kao donaciju od jedne zemlje EU, najavljeno je da je za sada obezbijeđeno 500.000 doza Fajzer-Biontekove vacine u direktnom kontaktu sa kompanijom. Na Kosovu i BiH imunizacija nije počela, ali se zna kada će biti dopremljene vakcine, koja količina i od kog proizvođača.

Ove nedjelje je saopšteno da će Crna Gora krajem januara dobiti kinesku vakcinu Sinofarm. Koliko – ne zna se. ,,Respektabilne količine vakcine koja će biti dostupna crnogorskim građanima’’, saopštili su iz Ministarstva zdravlja.

Za sada se zna da će vakcinacija biti dobrovoljna, te da će se koristiti  Fajzer-Biontekova vakcina, ali da će biti dostupne pomenuta kineska i ruska vakcina Sputnjik V.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović je više puta ponovila da će prva vakcina kojom će započeti imunizacija u Crnoj Gori biti sa evropskim sertifikatom i da se radi o Fajzerovoj vakcini. Za razliku od kineske i ruske koje još čekaju odobrenje međunarodnih zdravstvenih institucija, vakcina Fajzer-Biontek ima dozvolu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), Evropske agencije za ljekove (EMA), kao i američke Uprave za hranu i ljekove (FDA).

,,Ekspertski timovi SZO detaljno analiziraju vakcine u tri faze na osnovu čega se donosi odluka da je vakcina prekvalifikovana kao bezbjedna, kvalitetna i djelotvorna. Do sada je tu proceduru prošla i odobrena je Fajzet-Biontek vakcina”, kaže za Monitor  Mina Brajović, šefica predstavništva SZO u Crnoj Gori.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Partijska smjena neće izgraditi institucije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kupovina stabilnosti Vlade preko partijskog zapošljavanja po DPS modelu neće doprinijeti ostvarivanju ciljeva zbog kojih i postoje institucije, i neće doprinijeti poboljšanju uslova za život građana

 

MONITOR:  Media centar, Centar za istraživačko novinarstvo i Institut za medije Crne Gore dostavili su predsjedniku Vlade i Skupštine inicijativu za hitne izmjene Zakona o RTCG. Iz DF je stigao odgovor da smatraju da te predložene izmjene nijesu dobre. Kako to komentarišete? 

ĐUROVIĆ: Nismo do sada dobili odgovore od predsjednika Vlade i Skupštine ali ni od poslaničkih klubova. Nisam siguran šta tačno nije prihvatljivo DF-u. Vjerujem da bi bilo najbolje da nas svi klubovi poslanika pozovu na razgovor, što smo i predložili, kako bismo pojasnili stavove.

Ukazujemo poslanicima skupštinske većine da ukoliko predsjednik Skupštine raspiše poziv za imenovanje članova Savjeta RTCG po važećem propisu, ne može doći do oslobađanja ove institucije. Takođe, ako se sprovede važeći propis, dio članova Savjeta RTCG kojeg predlažu formalno NVO, biraće u skladu sa svojim partijskim interesima partije koje čine većinu u Administrativnom odboru. Rezultat ovakvog procesa je da RTCG svakako ostaje pod velikim uticajem političkih stranaka.

Prije donošenja zaključaka o rješenjima koja su predložili Media centar, CIN i Institut za medije, poslanici skupštinske većine bi morali obratiti pažnju na član 31 i 40 važećeg Zakona.  Na osnovu ta dva člana poslanici u Administrativnom odboru moraju imenovati ljude koje predlože Univerzitet Crne Gore (ili Univerzitet Donja Gorica), Privredna komora, CANU (ili Matica crnogorska), institucije kulture… DPS još ima kontrolu nad ovim institucijama i može se očekivati da će ljudi koje ove institucije delegiraju zastupati interese te političke partije. Prema važećem zakonu, većinu članova Savjeta delegiraju institucije koje se finansiraju najvećim dijelom iz državnog budžeta i koje i dalje kontroliše DPS. Ako bi se primijenio važeći zakon, jedino što može skupštinska većina da uradi je da odbije imenovanje predloženih kandidata, što ce rezultirati nastavkom funkcionisanja sadašnjeg Savjeta i menadžmenta jer oni obavljaju funkcije do izbora novog savjeta. Dakle, neće biti ni započete prijeko potrebne promjene u RTCG ukoliko se primijeni važeći zakon. Zato se DPS i njegovi činovnici u Savjetu Agencije za elektronske medije i drugim djelovima propagandne mašinerije najveće opozcione partije protive izmjenama zakona koje su predložili Media centar, CIN i Institut za mededije.

Moguće da DF-u nije prihvatljiv koncept koji smo predlozili a u kojem predstavnici aktivnih i kredibilnih NVO imaju većinu u Savjetu i koji ne dozvoljava da ih u Administrativnom odboru biraju poslanici. Naša je želja da se uticaj političkih partija na izbor članova Savjeta smanji na najmanju moguću mjeru kako bi se RTCG oslobodila uticaja vlasti i opozicije. Naš prijedlog je utemeljen na rješenjima iz 2002. godine. Tada su od 11 članova Savjeta 6 bili predstavnici NVO dok su same NVO odlučivale o svojim predstavnicima a njihovo imenovanje je Skupština samo konstatovala, na isti nacin kao što konstatuje poslaničku funkciju. Taj koncept iz 2002. je imao punu podršku  EU, Savjeta Evrope, OSCE i domaćih institucija.

MONITOR: Kako vidite odnos nove vlasti prema javnom servisu? 

ĐUROVIĆ: Zakon o RTCG je prvi test za novu vlast i samo od njihovih odluka zavisi da li će posegnuti za rješenjima kojima će osigurati da se dosadašnji uticaj DPS-a zamijeni uticajem nove vlasti. Od takvog preuzimanja RTCG građani ne bi imali nikakve koristi jer bi ova institucija i dalje bila partijski kontrolisana, ne bi bila profesionalna a svaka buduća promjena  vlasti značila bi i promjenu Savjeta, menadžmenta i uređivačke politike (koja bi se priklanjala novoj vlasti).

Nasuprot ovom scenariju, nova vlast može uvažiti činjenicu da su organizacije civilnog društva pokazale da mogu biti korektan faktor upravljanja RTCG jer je upravo, mukom stvorena većina u Savjetu RTCG, uspjela 2017. godine da dovede na mjesto generalne direktorice Andrijanu Kadiju. Te 2017. godine RTCG nisu oslobodili partijskog uticaja ni tadašnja vlast a ni opozicija. Makar 18 mjeseci je RTCG funkcionisala (uz sve nedostatke i probleme) kao pristojna institucija, jednako udaljena od vlasti i opozicije. Nova vlast ima šansu da uspostavi standarde koji će tesko biti promijenjeni ko god u budućnosti bude vršio vlast. Nadam se da zarad, naizgled, kratkoročne koristi neće donijeti odluke kojima će dugoročno pogoršati i odložiti mogućnost profesionalizacije RTCG. Nova vlast će na primjeru izmjena zakona pokazati da li se razlikuje od DPS-a u svom odnosu prema RTCG.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, POLITIČKI ANALITIČAR IZ BERLINA: Potrebna nova definicija globalne uloge Zapada u 21. vijeku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Angela Merkel je možda spasila Evropsku uniju od urušavanja, ali nije  značajno doprinijela rješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini

 

Naš sagovornik Bodo Veber je  politički analitičar, viši saradnik Saveta za politiku demokratizacije, transatlantskog think tanka sa sjedistem u Berlinu

MONITOR: Popularnost kancelarke Merkel je u usponu, ali ona odlazi nakon četiri premijerska kruga kojima se približila „dugovječnosti“ Helmuta Kola koji se smatra njenim mentorom. Kako ocjenjujete „Merkel eru?“

VEBER: Dosta ambivalento. Na pozitivnoj strani, Merkel  je kroz tu deceniju i po pokazala izuzetno liderstvo, ne samo u Njemačkoj, nego i na razini Evrope i Zapada, u vremenu kad smo imali nedostatak jakih lidera. Ona je to liderstvo izgradila prvenstveno na njenim kvalitetima kao manadžerke  kriza – od Euro krize, krize u Ukrajini, preko Bergzita do Trumpove vladavine u SAD-u, pa sve do  korona krize. Ali njene vrline su u  njene slabosti, njeno ograničenje – ona je u biti manadžerka  politike, koja upravlja politikom, nije ni politički strateg niti vizionar. Ona je možda spasila EU od urušavanja, ali nije značajno doprinijela riješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini. U Njemačkoj ta ambivalantnost je bila osnova nečega što ja zovem prećutni društveni ugovor između Merkel i njenje stranke i ostatka političkih i intelektualnih elita, te građana: dok je svima drugima bilo loše u Evropi, pogotovo ekonomski, nama je bilo dobro dok je Merkel manevrisala kroz razne krize. Zauzvrat smo pristali na to da ne otvaramo strategijska pitanja i rasprave koje su krajnje nužne – o budućnosti i strukturalnih reformi EU-a itd. Tek kad je taj osnov Merkelovog liderstva, tj. reaktivno liderstvo u krizama bez strategija i vizija, udario na zid,  u evropskoj izbjegličkoj krizi, preokrenulo se javno mijenje u Njemačkoj protiv kancelarke. Zato danas cijela ta tema izbjegličke krize ostaje duboko potisnuta, tabuizirana. A na kraju njene ere, Merkel  se kroz pandemiju ponovo nalazi na usponu jer  radi on sto najblje zna. Ipak, njeno dostignuće ostaje to da je suštinski liberalizirala, i social-demokratizirala politiku i programatiku njene konzervativne stranke.

Nastasja RADOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo