Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ŠUME I ŠUMARSTVO – ŠANSA ILI PROBLEM: Posječena grana razvoja

Objavljeno prije

na

Slabo gazdovanje Uprave za šume, bespravna sječa, neodgovornost koncesionara, nepoštovanje zacrtanih planova za sadnju i prevenciju požara, ključni su razlozi zbog kojih su nam šume umjesto potencijala postale problem, zaključuje se u analizi KOD-a

 

Šumarstvo – alternativa razvoja Crne Gore, analiza koju su uradili Vuk Iković, Milan Gazdić, Momčilo Gajević, Darko Zarubica za Organizaci-ju KOD, predstavlja osvrt na aktuelne probleme i potencijale koje ima Crna Gora kao zemlja čije je dvije trećine teritorije  pokriveno šumama.

Šume i šumsko zemljište čine 69,4 odsto (964.262 ha) teritorije Crne Gore. Po tom parametru, procentualno, ispred Crne Gore su samo Finska, Švedska i Slovenija sa oko 70 odsto teritorije pod šumama. Što se okruženja tiče, Srbija pod šumama ima oko 31 odsto svoje teritorije, Bosna i Hercegovina 53, Sjeverna Makedonija 40, a Kosovo oko 40 odsto.

U vlasništvu države je 52,3 odsto svih šuma u Crnoj Gori, dok je privatnih šuma 47,7 odsto. Visoke šume čine 51 odsto, dok su izdanačke šume (samonikli izdanci iz panjeva posječenih stabala, daju drvo lošeg kvaliteta) zastupljene sa 48 odsto u ukupnoj površini pod šumama. Ovoliki procenat izdaničkih šuma, koje su manjeg kvaliteta, pokazatelj je načina gazdovanja i nebrige o šumama. O kakvoj nebrizi se radi svjedoče uporedni podaci. Tako površina izdanačkih šuma u Njemačkoj iznosi oko dva odsto, dok je površina izdanačkih šuma u skoro svim zapadnim zemljama manja od pet odsto ukupne površine pod šumama.

A da o šumama na pravi način i nema ko da brine govori struktura zaposlenih u Upravi za šume. Šumarski inženjeri čine 17 odsto zaposlenih naše krovne institucije za zaštitu šuma. U sličnoj instituciji Srbija ima 36 odsto šumarskih inženjera, a u njemačkoj saveznoj državi Baden-Vutenberg, u nadležnoj instituciji za šume, preko 70 odsto zaposlenih čini visokoobrazovani kadar,  tj. diplomirani inženjeri, magistri i doktori nauka šumarstva. Pride, od 70 inženjera zaposlenih u crnogorskoj Upravi za šume samo 29 radi na poslovima doznake stabala, što znači da svaki inženjer doznačar pokriva površinu od 33.250 ha šuma i šumskog zemljišta (približna površina opštine Mojkovac).

Kao rezultat dosadašnjeg upravljanja šumama imamo podatak, koji KOD prezentira, da je u Crnoj Gori prošle godine bespravno posječeno 4.932,6 tona drveta. Ta i tolika bespravna sječa koštala je građane 850 hiljada eura, što je približno petina budžeta Uprave za šume za 2019. godinu (ukupan budžet Uprave za šume za 2019. iznosio je 4,6 miliona). Pored direktne postoji i indirektna šteta, a ona može biti do deset puta veća. S tim u vezi izgubljena dobit i ekološka šteta 2019. godine je iznosila oko 8,5 miliona eura, što je više i od vrijednosti desetogodišnjeg izvoza namještaja iz Crne Gore (svega osam miliona eura).

Pored ilegalnih i nezakonitih sječa u šumi, veliki uticaj na stanje šuma ima i uklanjanje samo najkvalitetnijih stabala. Otkada je 2007. uveden koncesioni sistem gazdovanja šumama, koncesionari sami sebi organizuju sječu stabala. Pored stabala dobrog kvaliteta doznačena su stabla lošeg kvaliteta (zakržljala, bolesna, oštećena), koja treba ukloniti radi sprječavanja širenja šumskih bolesti i stvaranja prostora za formiranja i rast zdravih stabala. Kako je cijena stabala lošeg kvaliteta niska, korisnik šuma (koncesionar) izbjegava njihovu sječu. U isto vrijeme eksploatiše stabla dobrog kvaliteta, često i ona koja nijesu doznačena, što u konačnom rezultira pojavom širenjem bolesti i ubrzanom obolijevanju šuma, a onda i dugoročnim gubicima.

Pored nedovoljne brige o šumama od strane Uprave za šume, te štete koju šumama nanose koncesionari, KOD apostrofira i požare koji svake godine progutaju hektare i hektare naših šuma. Pored izostanka prevencije i nedovoljne sanacije opožarenih šuma, problematična je i procjena štete. Štete prouzrokovane požarima 2012. godine, koji su zahvatili oko sedam odsto teritorije Crne Gore, procijenjene su na oko svega 4,6 miliona eura. Procijenjena šteta po hektaru iznosila je 830 eura. Kada su stručnjaci radili procjenu štete nastalu od šumskih požara u Srbiji za period od 2000. do 2009. kada je izgorelo oko 16.500 hektara šuma, procijenjena šteta iznosila je oko 320 miliona ili 20.000 eura po hektaru.

Nakon 2012. procjena se mijenja, naniže, pa u periodu do 2018. kada je bilo 532 šumska požara, sa opožarenom površinom šuma od 34.628 ha, šteta se projenjuje na 6,4 miliona. To znači da je procijenjena šteta po hektaru oko 190 eura. Za razliku od naše zvanične statistike, iz KOD-a navode da se, prema evropskom modelu ,,ukupne štete”, procjenjuje da je samo 2017. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 700 miliona eura (20.000 €/ha). Uprava za šume je istu štetu procijenila na 1,7 miliona, odnosno, oko 50 eura po hektaru šume.

Stepen nebrige i neodgovornosti prema prostoru oslikava i podatak da je u Crnoj Gori 2017. opožarena površina šuma i šumskog zemljišta iznosila oko 360 km2. Iste godine u Grčkoj je opožareno oko 100 km2, u Sjevernoj Makedoniji 146,5 km2, a u Sloveniji manje od jednog kvadratnog kilometra. Samo te 2017. u Crnoj Gori je zabilježen 1.461 požar u šumama i opožareno je duplo više nego u periodu od 1955. do 1985. kada je su zabilježena 1.730 šumska požara u kojima je stradalo 155 km2 šuma.

Međutim, u periodu 1955. do 1988. zasađivalo se najmanje 1,5 miliona sadnica godišnje. Sada smo daleko od toga i pored ogromne štete koju čine požari. Posljednjih godina Uprava za šume uspijeva da zasadi samo pola miliona sadnica godišnje.

Autori analize ukazuju da u Crnoj Gori godišnje nastaje oko 100.000 m drvnog otpada. U procesu prevođenja izdanačkih šuma u šume visokog kvaliteta može se godišnje obezbijediti oko 250.000 m3 drvne mase. Ovo je dovoljna sirovina za 150.000 tona peleta godišnje, a to je oko 25 miliona eura. Toliko je upravo Crna Gora prihodovala za šest godina (od 2007. do 2012) od koncesija za korišćenje šuma.

Ukoliko bi iskoristili drvni otpad i biomasu koja nastaje uređivanjem izdanačkih šuma (300.000 m3), računaju autori analize, dobili bismo sirovinu dovoljnu za proizvodnju najmanje 180.000 tona iverice godišnje, odnosno oko 75 miliona eura, a to je vrijednost namještaja koji smo uvezli prošle godine.

Crna Gora je tokom posljednjih deset godina uvezla gotovo pola milijarde eura namještaja, a izvezla svega osam miliona. Deseti dio tog iznosa (uvoza) dovoljan je da se u drvopreradi i proizvodnji namještaja zaposli i do 4.000 ljudi u 7- 8 pogona ili manjih fabrika, dominantno na sjeveru države.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo