Povežite se sa nama

Izdvojeno

KO SE BOJI LUSTRACIJE: Ima li pravde

Objavljeno prije

na

Baveći se problemom retroaktivnosti, pojedini pravnici objašnjavaju da lustracija nije kazna već „dodatni uslov“ koji se, određeni vremenski period, postavlja pred kandidate za javnu funkciju, odnosno, radni odnos u državnoj službi. Zato kažu da je lustracija „pravda bez kazne“. Koja, u slučaju zloupotrebe, lako može postati i „kazna bez pravde“

 

Zakon o porijeklu imovine i zakon o lustraciji. To su dva propisa kojima, od 30. avgusta uveče, novoformirana većina prijeti funkcionerima DPS-a ali i onim pripadnicima javne i tajne policije, sudijama i tužiocima, državnim i lokalnim funkcionerima koji nijesu bili pripadnici te partije, ali su pomogli da njena vlast traje tri decenije.

„To su dva zakona koje treba odmah donijeti. Već su spremni“, govorio je početkom septembra Dritan Abazović u ime koalicione liste Crno na bijelo koja je već nekoliko mjeseci najglasniji promoter pomenutih propisa. „Oni koji ne mogu da dokažu imovinu, moraće da idu pred nadležne organe“, objašnjavao je Abazović suštinu planiranog zakona o porijeklu imovine.

O lustraciji se manje govorilo, iako su i iz DF-a godinama najavljivali donošenje tog zakona. I premijer Zdravko Krivokapić  njegovo usvajanje navodi kao jedan od prioriteta svoje vlade. Takođe bez detalja.

Kako se bližilo formiranje vlade tako je i priča o zakonu o lustraciji postajala  detaljnija. Dok je oprez rastao. „Zakon o lustraciji nije spreman. Nemamo zajedničku ideju kako on treba da izgleda…“, kazao je Abazović, kao kandidat za potpredsjednika Vlade. On je, ipak, u emisiji Načisto (TV Vijesti) naveo da budući zakon mora propisati djela za koje se neko može lustrirati, popis funkcionera odnosno funkcija koje se obuhvaćene zakonom i onoga ko taj zakon treba da provede. “U pojedinim zemljama to je ombudsman”, precizirao je.

Dodatni detalji stigli su z Građanskog pokreta URA. Lustracija bi u praksi, objašnjavaju, značila da se u državnoj službi više ne mogu nalaziti osobe koje su kršila ljudska prava tokom ranijih angažmana i funkcija.

„Javnost ima pravo da zna ko su ljudi nedostojni da obavljaju javne funkcije, a lustracija je samo postupak utvrđivanja odgovornosti za kršenje ljudskih prava od osoba na javnim funkcijama”, kazao je  poslanik i potpredsjednik URA Filip Adžić. „Lustracija bi se sprovodila i u slučajevima kada kršenje ljudskih prava nije sankcionisano zbog zastarjelosti krivičnog djela, ali i kada krivično djelo, zbog nedostatka materijalnih dokaza, nije uopšte procesuirano prije usvajanja ovog zakona”.

Tu  dolazimo i do prvih nedoumica. „Proces lustracije je etički, politički i moralno neophodan, ali je i vrlo problematičan kada pokušavate da ga uvežete u pravni sistem jedne države“, objašnjava Vladimir Jokić, advokat i predsjednik opštine Kotor. On se poziva na ocjene Ustavnog suda Slovenije „prije svega riječ je o retroaktivnosti zakona, pošto nije rijedak slučaj da su ljudska prava u prošlosti kršena dok se postupalo u skladu sa tada važećim propisima…“.

Dilema na koju ukazuje Jokić nije nova, a u uporednim iskustvima možemo naći objašnjenje da lustracija nije kazna već „dodatni uslov“ koji se, određeni vremenski period, postavlja pred kandidate za javnu funkciju, odnosno, radni odnos u državnoj službi. Otud interpretacija da je lustracija pravda bez kazne. Ali može postati i kazna bez pravde o čemu nas, jednako, uče iskustva zemalja – nekadašnjih članica Varšavskog bloka. Sve one su, sada, članice EU.

Riječ je o sledećem: ako lustriramo, odnosno, iz javne službe isključujemo osobe koji prethodno nijesu pravno sankcionisane – zbog odsustva volje ili nesposobnosti nadležnih, pravosnažne zastare ili nedostatka dokaza – postavlja se pitanje na osnovu kojih dokaza bi se taj postupak provodio.

Češka, Njemačka, Mađarska, Poljska, mahom su se oslanjale na dokumenta iz arhiva tajnih policija. (Ne)svjesni problema koje taj pristup nosi. Naknadna saznanja pokazuju da je, recimo u Češkoj, „misteriozno nestalo“ 90 odsto datoteka koje su bile u posjedu Državne sigurnosne službe, dok su preostali podaci „bili podložni manipulacijama“ i – trgovini. Možda još veću opasnost predstavlja manipulacija dosijeima, odnosno, mogućnost da je ANB/DB/UDBA/OZNA fabrikovala dokumenta kako bi, u slučaju gubitka vlasti, izmišljotinama kompromitovala ideološke i sistemske protivnike.

Na tako nešto je, nedavno, upozorio i Dritan Abazović. To makar znači da je nova vlast svjesna mogućih zamki tajnih službi.

Još veći problem, čak i za one koji verbalno podržavaju donošenje zakona o lustraciji, predstavlja datum od koga bi se sagledavalo postupanje osoba  obuhvaćenih zakonom. Zemlje nekadašnjeg istočnog bloka su, u posljednjoj deceniji prošlog vijeka, za nultu tačku, mahom, uzimale 1976. kada je usvojen Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima. SFRJ je taj dokument ratifikovala 23. mart 1976. godine.

Naredni datum koji se pominje trebalo bi tražiti u ‘90-tim, u vrijeme pripreme i početka ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Velikosrpski projekat, raspad SFRJ, ratni zločini, međunarodne sankcije i šverc, burazerska privatizacija, prvobitna akumulacija kapitala, masovna kršenja ljudskih prava… predstavljaju dobar momenat za povlačenje linije razdvajanja i društveno pročišćenje. U tom bi slučaju, naravno, lustraciju bilo nemoguće vezati isključivo za DPS i njegove satelite.

Otud se dijelu vladajuće većine (DF, SNP i Demokrate) nameće ideja da lustraciju treba ograničiti na period od 2007. Tu bi se, kao referentna tačka, uzeo datum donošenja Ustava Crne Gore. Mnogi sa tom idejom nijesu saglasni.

„Najava lustracije nema smisla, i osuđena je na neuspjeh, ukoliko se iz iste izuzmu oni koji su ključno motivisali kršenje ljudskih prava i uspostavljanje nacifikacije i velikonacionalnih programa i pristupa, poput novinara i crkvenih velikodostojnika, posebno kod snaženja velikosrpstva“, rekao je Aleksandar Saša Zeković, doskorašnji državni sekretar u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, učestvujući na okruglom stolu koji je, sredinom septembra, organizovala NVO Ne damo Crnu Goru na temu zakona o lustraciji i zakona o porijeklu imovine. Nije da im se svidjela ta ideja. 

U vrijeme ratova na prostoru bivše SFRJ vraća nas i nedavni prijedlog Zakona o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja holokausta, zločina genocida i zločina protiv čovječnosti, koji je pripremila Stranka pravde i pomirenja, članica koalicije Crno na bijelo. „Očekujemo da usvajanjem ovog zakona eliminišemo svaki pokušaj negacije ali i manipulacije žrtvama holokausta ili genocida”, navodi se u saopštenju partije koju predvodi Hazbija Kalač.

Problem je što je u ovom trenutku više onih koji se baš i ne žele baviti deportacijom izbjeglica, napadom na Dubrovnik ili vikend ratnicima  koji su ubijali, silovali i pljačkali po Bosni. Oni bi radije lustrirali činovnike ili tužioce i sudije, koji su svojim (ne)činjenjem omogučili bogaćenje privilegovanih političara. Ili onaj dio pravosuđa koji je uzeo učešće u postupcima protiv čelnika DF (državni udar, pranje para, napad na poslanike DPS, odbijanje svjedočanja pred SDT Milivojem Katnićem…).

„Revizija tridesetogodišnje prošlosti, poništenje štetnih ugovora, preispitivanje porijekla imovine i lustracija, osnova je na kojoj se jedino može graditi moralna, napredna i razvijena Crna Gora“, insistira profesor Branko Radulović, poslanik DF, uz opasku da „sklanjanje nevidljivih ruku Đukanovića, brojne kriminogene bratije i tajkuna od uticaja zahtijeva veliku odvažnost“.

A iz URA razrađuju inicijalnu ideju. „Lustracija mora biti vremenski ograničena na trajanja njenih posljedica, kao i na period u kojem se postupanje ispituje”, navodi poslanik Adžić.

Već pomen bilo kakvog ograničenja ne nailazi na odobravanje dijela onih koji su najavljivali donošenje zakona o lustraciji. Tako portal Borba, blizak DF-u, Adžićeva razmišljanja prenosi pod naslovom: „Čudna poruka poslanika URE: Lustracija da bude vremenski ograničena, nema osvete prema DPS-u!“

U DPS-u sa dužnom pažnjom prate sve što se dešava. I pokušavaju uticati na raspoloženje javnog mnjenja onoliko koliko je u moći njih i njima bližnjih.Živi četnici su naumili vršiti lustraciju nad mrtvim partizanima, u praksi je sprovodeći nad njihovim nedostojnim nasljednicima“, piše Andrej Nikolaidis u kolumni za sarajevsku Al Jazeere. „Meta su borci protivnici klerikalizacije i nacionalizma“, dodaje pisac, olako zaboravljajući kakvu su ulogu ti nedostojni partizanski nasljednici igrali pod komandom Slobodana Miloševića.

Uostalom, u Crnoj Gori  smo bili svjedoci  neke vrste nezvanične i jednako perverzne lustracije (u praksi). Nakon što je jedinstveni  DPS došao na vlast (tzv. Antibirokratska revolucija 1988-89) sa političkih funkcija, iz policije, vojske, medija, kulturnih i obrazovnih institucija uklonjeni su svi koji nijesu prihvatili politiku velikosrpske hegemonije i nacionalizma. Proces te lustracije praćen je na stranicama Pobjede, Politike, Večernjih Novosti. Tu su i čitaoci, svakodnevno, imali priliku da ukažu na sve potencijalne mete.

Neki bi, svojom ili tuđom voljom, uskoro mogli ponoviti tadašnje uloge. Ili ih zamijeniti.

 

Iskustva drugih

Prvi zakon o lustraciji donijet je u tadašnjoj Čehoslovačkoj 1991. godine. Slijede Litvanija, Bugarska, Mađarska, Albanija, Poljska te Srbija  – 2003. godine. Zanimljivo, Srbije je Zakon o lustraciji donijela kao dio državne zajednice sa Crnom Gorom, ali se on nije odnosio na manju članicu federacija ali ni na srpske funkcionere na saveznom nivou. Opet, kako kažu verzirani, zakon ni jednom nije primijenjen dok nije prestao da važi – početkom prošle decenije.

Prema nekim analizama, proces lustracije je, u vidu donošenja posebnih pravnih akata, najdosljednije proveden u Češkoj Republici i Istočnoj Njemačkoj. U drugim zemljama suočila se sa žestokim političkim otporom ili je izvršena samo pro forma.

Brojne organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava navode kako je provođenje procesa lustracije za posljedicu imalo „stvaranje grupa ljudi koje su lišene određenih političkih prava, što je suprotno idealima liberalne demokratije“. U tom smislu je naročito potencirano „(ne)poštovanje prava na privatnost, pravično suđenje i jednak pristup zaposlenju“.

Na drugoj strani bile su zemlje poput Španije, koje je 1977. godine proglasila  opštu amnestiju za sve politički motivisane zločine i odlučio da svi policijski dosijei iz vremena diktature generala Franka ostanu zapečaćeni.

Na Crnoj Gori je da izabere svoj put.

Zoran RADULOVIĆ   

Komentari

FOKUS

VLADA PREUZELA KONTROLU NAD VRHOM UP, TUŽILAŠTVO PROVJERAVA ANB: Kraj početka demontiranja DPS policije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Promjenama u vrhu Uprave policije Vlada je razriješila dio prepreka koje su stajale pred njom, na proklamovanom putu depolitizacije i dekriminalizacija crnogorske policije

 

Nakon iznuđene ostavke dugogodišnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, ni Zoran Lazović više nije šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala.

Dugo očekivana, i od strane novoformirane vladajuće većine – zahtijevana, vijest do nas je stigla preko Fejsbuk stranice Građanskog pokreta URA: ,,Kao što je najavio potpredsjednik Vlade i predsjednik pokreta URA dr Dritan Abazović, smijenjen je šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Zoran Lazović, kao i svi pomoćnici Uprave policije”, pisalo je u objavljenom postu: „Nastavljamo sa dubinskim promjenama u bezbjednosnom sektoru! Vrijeme je da rukovodeće pozicije u Upravi policije zauzmu neukaljani profesionalci“.

Tek je potom slijedila službena obavijest da je smijenjen Lazović a sa njim i svi dosadašnji pomoćnici direktora UP: Enis Baković, Dejan Đurović, Vesko Damjanović, Dragan Blagojević, Drago Spičanović i Zoran Tomčić. Vlada je izvela brzu, jednostavnu i efikasni operaciju: samo nekoliko dana nakon što je za v.d. direktora UP imenovan Zoran Brđanin, Vlada je usvojila novu sistematizaciju, što je Brđaninu dalo pravni osnov za smjenu zatečenih „pomoćnika“. Koji su prethodno odbili njegovu ponudu da sami podnesu ostavke.

„Neću podnijeti ostavku to je sigurno i valjda vam ja ne ličim na čovjeka koji se predaje bez borbe“, poručivao je ranije Lazović koji je trenutno neraspoređen. Baš kao i njegove kolege smijenjene na istom talasu dubinskih promjena o čijoj ćemo svrsishodnosti tek biti u prilici da sudimo.

Ne čudi što se Lazović našao na vrhu liste nepodobnih policijskih funkcionera na čijoj smjeni je insistirao dobar dio vladajuće većine u parlamentu ali i brojni predstavnici civilnog društva koji su se bavili radom javnih i tajnih službi bezbjednosti. Baš kao što su na njegovoj profesionalnosti, privrženosti pravdi i patriotizmu insistirali svi oni koji javno tuguju za bivšim vlastima. Plus Milivoje Katnić, glavni SDT i Lazovićev prijatelj od studentskih dana.

Zato je teško zaključiti da li bivšem pomoćniku direktora UP-a i nekadašnjem funkcioneru ANB-a (i prethodne DB) više šteti, odnosno pomaže, to što nakon njegove smjene javno likuju osobe bliske tzv. bezbjednosno interesantnim osobama iz kriminalnog miljea, ili što za njim javno tuguju patriote iz okruženja DPS-a.

Tek, portal standard.co.me objavljuje kako su smjenu Lazovića „na društvenim mrežama pozdravili i bliski prijatelji članova budvanske organizovane kriminalne grupe (OKG) Marka Ljubiše Kana“. To ilustruju  skrinšotom sa navodnog profila (anonimne) djevojke kontroverznog Budvanina na kome je vijest o Lazovićevoj smjeni propraćena ciničnim pozdravom i uvredljivom porukom. Standard taj postupak stavlja u kontekst nedavnog hapšenja Lazara Ilića (23) iz Kraljeva, koga je CG policija privela u Budvi pod optužbom da je planirao Kanovu likvidaciju. To bi, po njima, trebalo da posvjedoči o nezahvalnosti budvanske OKG.

Za razumijevanje odnosa Lazovića i ovdašnjih (međunarodnih) kriminalnih grupa možda su relevantniji neki drugi događaji. Recimo, aktuelno suđenje Nikšićaninu Ranku Radulovića koji je optužen za stvaranje kriminalne grupe koja je, u saradnji sa škaljarskim klanom iz Kotora, planirala niz ubistava. Na listi za likvidaciju nalazio se i Lazović (skupa sa prijateljima Milivojem Katnićem i Duškom Golubovićem, bliskim saradnikom iz vremena rada u ANB-u i UP-u). Ostalo je nejasno zbog čega je Lazović, u to vrijeme neraspoređeni službenik ANB-a, zasmetao jednom od kotorskih klanova. Jednako, nikada nije objašnjeno njegovo prisustvo na svadbi Rožajca Safeta Kalića, osuđivanog narkodilera sa međunarodnom reputacijom.

Zoran RADULOVIĆ
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo