Povežite se sa nama

Izdvojeno

KO SE BOJI LUSTRACIJE: Ima li pravde

Objavljeno prije

na

Baveći se problemom retroaktivnosti, pojedini pravnici objašnjavaju da lustracija nije kazna već „dodatni uslov“ koji se, određeni vremenski period, postavlja pred kandidate za javnu funkciju, odnosno, radni odnos u državnoj službi. Zato kažu da je lustracija „pravda bez kazne“. Koja, u slučaju zloupotrebe, lako može postati i „kazna bez pravde“

 

Zakon o porijeklu imovine i zakon o lustraciji. To su dva propisa kojima, od 30. avgusta uveče, novoformirana većina prijeti funkcionerima DPS-a ali i onim pripadnicima javne i tajne policije, sudijama i tužiocima, državnim i lokalnim funkcionerima koji nijesu bili pripadnici te partije, ali su pomogli da njena vlast traje tri decenije.

„To su dva zakona koje treba odmah donijeti. Već su spremni“, govorio je početkom septembra Dritan Abazović u ime koalicione liste Crno na bijelo koja je već nekoliko mjeseci najglasniji promoter pomenutih propisa. „Oni koji ne mogu da dokažu imovinu, moraće da idu pred nadležne organe“, objašnjavao je Abazović suštinu planiranog zakona o porijeklu imovine.

O lustraciji se manje govorilo, iako su i iz DF-a godinama najavljivali donošenje tog zakona. I premijer Zdravko Krivokapić  njegovo usvajanje navodi kao jedan od prioriteta svoje vlade. Takođe bez detalja.

Kako se bližilo formiranje vlade tako je i priča o zakonu o lustraciji postajala  detaljnija. Dok je oprez rastao. „Zakon o lustraciji nije spreman. Nemamo zajedničku ideju kako on treba da izgleda…“, kazao je Abazović, kao kandidat za potpredsjednika Vlade. On je, ipak, u emisiji Načisto (TV Vijesti) naveo da budući zakon mora propisati djela za koje se neko može lustrirati, popis funkcionera odnosno funkcija koje se obuhvaćene zakonom i onoga ko taj zakon treba da provede. “U pojedinim zemljama to je ombudsman”, precizirao je.

Dodatni detalji stigli su z Građanskog pokreta URA. Lustracija bi u praksi, objašnjavaju, značila da se u državnoj službi više ne mogu nalaziti osobe koje su kršila ljudska prava tokom ranijih angažmana i funkcija.

„Javnost ima pravo da zna ko su ljudi nedostojni da obavljaju javne funkcije, a lustracija je samo postupak utvrđivanja odgovornosti za kršenje ljudskih prava od osoba na javnim funkcijama”, kazao je  poslanik i potpredsjednik URA Filip Adžić. „Lustracija bi se sprovodila i u slučajevima kada kršenje ljudskih prava nije sankcionisano zbog zastarjelosti krivičnog djela, ali i kada krivično djelo, zbog nedostatka materijalnih dokaza, nije uopšte procesuirano prije usvajanja ovog zakona”.

Tu  dolazimo i do prvih nedoumica. „Proces lustracije je etički, politički i moralno neophodan, ali je i vrlo problematičan kada pokušavate da ga uvežete u pravni sistem jedne države“, objašnjava Vladimir Jokić, advokat i predsjednik opštine Kotor. On se poziva na ocjene Ustavnog suda Slovenije „prije svega riječ je o retroaktivnosti zakona, pošto nije rijedak slučaj da su ljudska prava u prošlosti kršena dok se postupalo u skladu sa tada važećim propisima…“.

Dilema na koju ukazuje Jokić nije nova, a u uporednim iskustvima možemo naći objašnjenje da lustracija nije kazna već „dodatni uslov“ koji se, određeni vremenski period, postavlja pred kandidate za javnu funkciju, odnosno, radni odnos u državnoj službi. Otud interpretacija da je lustracija pravda bez kazne. Ali može postati i kazna bez pravde o čemu nas, jednako, uče iskustva zemalja – nekadašnjih članica Varšavskog bloka. Sve one su, sada, članice EU.

Riječ je o sledećem: ako lustriramo, odnosno, iz javne službe isključujemo osobe koji prethodno nijesu pravno sankcionisane – zbog odsustva volje ili nesposobnosti nadležnih, pravosnažne zastare ili nedostatka dokaza – postavlja se pitanje na osnovu kojih dokaza bi se taj postupak provodio.

Češka, Njemačka, Mađarska, Poljska, mahom su se oslanjale na dokumenta iz arhiva tajnih policija. (Ne)svjesni problema koje taj pristup nosi. Naknadna saznanja pokazuju da je, recimo u Češkoj, „misteriozno nestalo“ 90 odsto datoteka koje su bile u posjedu Državne sigurnosne službe, dok su preostali podaci „bili podložni manipulacijama“ i – trgovini. Možda još veću opasnost predstavlja manipulacija dosijeima, odnosno, mogućnost da je ANB/DB/UDBA/OZNA fabrikovala dokumenta kako bi, u slučaju gubitka vlasti, izmišljotinama kompromitovala ideološke i sistemske protivnike.

Na tako nešto je, nedavno, upozorio i Dritan Abazović. To makar znači da je nova vlast svjesna mogućih zamki tajnih službi.

Još veći problem, čak i za one koji verbalno podržavaju donošenje zakona o lustraciji, predstavlja datum od koga bi se sagledavalo postupanje osoba  obuhvaćenih zakonom. Zemlje nekadašnjeg istočnog bloka su, u posljednjoj deceniji prošlog vijeka, za nultu tačku, mahom, uzimale 1976. kada je usvojen Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima. SFRJ je taj dokument ratifikovala 23. mart 1976. godine.

Naredni datum koji se pominje trebalo bi tražiti u ‘90-tim, u vrijeme pripreme i početka ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Velikosrpski projekat, raspad SFRJ, ratni zločini, međunarodne sankcije i šverc, burazerska privatizacija, prvobitna akumulacija kapitala, masovna kršenja ljudskih prava… predstavljaju dobar momenat za povlačenje linije razdvajanja i društveno pročišćenje. U tom bi slučaju, naravno, lustraciju bilo nemoguće vezati isključivo za DPS i njegove satelite.

Otud se dijelu vladajuće većine (DF, SNP i Demokrate) nameće ideja da lustraciju treba ograničiti na period od 2007. Tu bi se, kao referentna tačka, uzeo datum donošenja Ustava Crne Gore. Mnogi sa tom idejom nijesu saglasni.

„Najava lustracije nema smisla, i osuđena je na neuspjeh, ukoliko se iz iste izuzmu oni koji su ključno motivisali kršenje ljudskih prava i uspostavljanje nacifikacije i velikonacionalnih programa i pristupa, poput novinara i crkvenih velikodostojnika, posebno kod snaženja velikosrpstva“, rekao je Aleksandar Saša Zeković, doskorašnji državni sekretar u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, učestvujući na okruglom stolu koji je, sredinom septembra, organizovala NVO Ne damo Crnu Goru na temu zakona o lustraciji i zakona o porijeklu imovine. Nije da im se svidjela ta ideja. 

U vrijeme ratova na prostoru bivše SFRJ vraća nas i nedavni prijedlog Zakona o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja holokausta, zločina genocida i zločina protiv čovječnosti, koji je pripremila Stranka pravde i pomirenja, članica koalicije Crno na bijelo. „Očekujemo da usvajanjem ovog zakona eliminišemo svaki pokušaj negacije ali i manipulacije žrtvama holokausta ili genocida”, navodi se u saopštenju partije koju predvodi Hazbija Kalač.

Problem je što je u ovom trenutku više onih koji se baš i ne žele baviti deportacijom izbjeglica, napadom na Dubrovnik ili vikend ratnicima  koji su ubijali, silovali i pljačkali po Bosni. Oni bi radije lustrirali činovnike ili tužioce i sudije, koji su svojim (ne)činjenjem omogučili bogaćenje privilegovanih političara. Ili onaj dio pravosuđa koji je uzeo učešće u postupcima protiv čelnika DF (državni udar, pranje para, napad na poslanike DPS, odbijanje svjedočanja pred SDT Milivojem Katnićem…).

„Revizija tridesetogodišnje prošlosti, poništenje štetnih ugovora, preispitivanje porijekla imovine i lustracija, osnova je na kojoj se jedino može graditi moralna, napredna i razvijena Crna Gora“, insistira profesor Branko Radulović, poslanik DF, uz opasku da „sklanjanje nevidljivih ruku Đukanovića, brojne kriminogene bratije i tajkuna od uticaja zahtijeva veliku odvažnost“.

A iz URA razrađuju inicijalnu ideju. „Lustracija mora biti vremenski ograničena na trajanja njenih posljedica, kao i na period u kojem se postupanje ispituje”, navodi poslanik Adžić.

Već pomen bilo kakvog ograničenja ne nailazi na odobravanje dijela onih koji su najavljivali donošenje zakona o lustraciji. Tako portal Borba, blizak DF-u, Adžićeva razmišljanja prenosi pod naslovom: „Čudna poruka poslanika URE: Lustracija da bude vremenski ograničena, nema osvete prema DPS-u!“

U DPS-u sa dužnom pažnjom prate sve što se dešava. I pokušavaju uticati na raspoloženje javnog mnjenja onoliko koliko je u moći njih i njima bližnjih.Živi četnici su naumili vršiti lustraciju nad mrtvim partizanima, u praksi je sprovodeći nad njihovim nedostojnim nasljednicima“, piše Andrej Nikolaidis u kolumni za sarajevsku Al Jazeere. „Meta su borci protivnici klerikalizacije i nacionalizma“, dodaje pisac, olako zaboravljajući kakvu su ulogu ti nedostojni partizanski nasljednici igrali pod komandom Slobodana Miloševića.

Uostalom, u Crnoj Gori  smo bili svjedoci  neke vrste nezvanične i jednako perverzne lustracije (u praksi). Nakon što je jedinstveni  DPS došao na vlast (tzv. Antibirokratska revolucija 1988-89) sa političkih funkcija, iz policije, vojske, medija, kulturnih i obrazovnih institucija uklonjeni su svi koji nijesu prihvatili politiku velikosrpske hegemonije i nacionalizma. Proces te lustracije praćen je na stranicama Pobjede, Politike, Večernjih Novosti. Tu su i čitaoci, svakodnevno, imali priliku da ukažu na sve potencijalne mete.

Neki bi, svojom ili tuđom voljom, uskoro mogli ponoviti tadašnje uloge. Ili ih zamijeniti.

 

Iskustva drugih

Prvi zakon o lustraciji donijet je u tadašnjoj Čehoslovačkoj 1991. godine. Slijede Litvanija, Bugarska, Mađarska, Albanija, Poljska te Srbija  – 2003. godine. Zanimljivo, Srbije je Zakon o lustraciji donijela kao dio državne zajednice sa Crnom Gorom, ali se on nije odnosio na manju članicu federacija ali ni na srpske funkcionere na saveznom nivou. Opet, kako kažu verzirani, zakon ni jednom nije primijenjen dok nije prestao da važi – početkom prošle decenije.

Prema nekim analizama, proces lustracije je, u vidu donošenja posebnih pravnih akata, najdosljednije proveden u Češkoj Republici i Istočnoj Njemačkoj. U drugim zemljama suočila se sa žestokim političkim otporom ili je izvršena samo pro forma.

Brojne organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava navode kako je provođenje procesa lustracije za posljedicu imalo „stvaranje grupa ljudi koje su lišene određenih političkih prava, što je suprotno idealima liberalne demokratije“. U tom smislu je naročito potencirano „(ne)poštovanje prava na privatnost, pravično suđenje i jednak pristup zaposlenju“.

Na drugoj strani bile su zemlje poput Španije, koje je 1977. godine proglasila  opštu amnestiju za sve politički motivisane zločine i odlučio da svi policijski dosijei iz vremena diktature generala Franka ostanu zapečaćeni.

Na Crnoj Gori je da izabere svoj put.

Zoran RADULOVIĆ   

Komentari

FOKUS

MANJINSKA VLADA IZMEĐU DPS-A I DF-A: Blagoslovi, oče Gabrijele

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sadašnja vlast je izgubila smisao, a alternative imaju ozbiljnih mana. Rasplet u parlamentu počinje početkom februara. Prethodno će nas, kažu, pohoditi izaslanik SAD-a Gabrijel Eskobar. Da posavjetuje. I podsjeti

 

Opet uza zid. Razbojnici, izdajnici, krijumčari, falsifikatori… nanovo odjekuje Crnom Gorom, dok se politički akteri pripremaju za februarski rasplet. Ili novo odlaganje.

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović obznanio je, početkom nedjelje, naum da uskrati podršku ekspertskoVladi, i pozvao ,,svih 81 poslanika” da podrže formiranje nove, manjinske. U toj vladi nema mjesta za DPS i DF, naglasio je. Ko bi u nju htio, ko bi smio, a ko bi je predvodio – Abazović nije precizirao. Licitiranje je u toku.

Onda se obratio i premijer Zdravko Krivokapić. Po njegovom sudu,  manjinska vlada je prevara. ,,Građani su 30. avgusta imali referendumsko pitanje koje se odnosilo na to da li su za nastavak korumpiranog režima ili ne, i vrlo jasno su poslali poruku da neće više da žive u hibridnom režimu”, rekao je Krivokapić. Potom je u jedva uvijenoj formi, bez dokaza, svom potpredsjedniku prebacio  veze sa kriminalom. Preciznije, sa švercerima narkotika.

Slijedilo je izjašnjavanje ,,po dubini”. Podijelila se Vlada, vladajuća većina se posvađala, čak je i u poslaničkom klubu DPS-a došlo do  diferencijacije. Pa prijedlog poslaničkog kluba Crno na bijelo nijesu potpisali: Duško Marković, Branimir Gvozdenović, Petar Ivanović, Mevludin Nuhodžić, Predrag Bošković, Miomir M. Mugoša, Luiđ Škrelja… Potpisa je, i bez njih, dovoljno (31) da inicijativa dođe na plenum.

Očigledno je da ni svi ministri u Krivokapićevoj Vladi nijesu na istoj strani. Premijer je pritvrdio raskol zahtjevom Skupštini da razriješi Abazovića. Dok su njegovi organizovali proteste podrške u Podgorici i Beranama. Da bi se, već sjutradan, na sjednici Vlade našao Krivokapićev prijedlog o skraćenju mandata Skupštini. Što bi značilo nove izbore u organizaciji njegove Vlade. Rezultat, do zaključenja broja, nijesmo saznali.

Abazovićeva inicijativa najavljivana je mjesecima. A ozvaničena kada je izgledalo da se vlast privremeno stabilizovala, nakon usvajanja budžeta i (konačnog) kompletiranja Tužilačkog savjeta.

To je predsjednika Skupštine Aleksu Bečića  podstaklo  da ustvrdi: „Ekonomski smo konsolidovali zemlju. Povećali smo plate, penzije, staračke naknade, uveli dječije dodatke i besplatne udžbenike, vratili naknade majkama, obezbijedili veliko povećanje plata, kao i besplatno ljetovanje ili zimovanje za sve zdravstvene i prosvjetne radnike, donijeli novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, izabrali novi Tuzilački savjet, obezbijedili energetsku stabilnost, ispravili poluvjekovnu nepravdu prema mještanima Valdanosa…, sproveli revolucionarne promjene u parlamentu izgradivši ga u jaku i moćnu instituciju”. Sa dijelom toga mogli bismo se složiti. Ne zanemarujući ekonomske rizike koje neke od pomenutih mjera mogu donijeti već u bliskoj budućnosti.

Moguća je i sasvim suprotna percepcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo